REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-451/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-697/2021-44 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-697/2021-44 od 27. veljače 2026.,
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno.
I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.176,17 eura na ime naknade imovinske štete s osnova oštećenja na vozilu sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.585,20 eura na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2021. do isplate, a sve za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 90,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2021. do isplate, te u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu zatezne kamate na iznos od 1.176,17 eura tekuću od 24. kolovoza 2020. do 27. veljače 2026.
IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 3.360,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom, presudu prvostupanjskog suda pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 353, st.1.ZPP), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353, st.1. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353, st.1. ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
2.1. U sadržaju žalbe tuženik navodi kako je do prometne nesreće došlo na način da je osiguranik tuženika pretjecao nepoznato vozilo i vozilo tužitelja, koje se je kretalo ispred nepoznatog vozila, da se vozilo osiguranika tuženika kretalo većom brzinom od propisane, te da je pretjecanje vršilo preko pune linije, na mjestu gdje je to zabranjeno, no da je što se tiče protupravnosti riječ o prekršajima u administrativnom smislu, da je tužitelj započeo sa radnjom skretanja u lijevo, te je u tom trenutku došlo do naleta prednjeg kraja vozila osiguranika tuženika na prednji lijevi dio vozila tužitelja, pa da je pogrešan stav suda kako je suodgovornost tužitelja nastanku prometne nesreće svega 10 %, jer da iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je vozilo tužitelja u trenutku sudara bilo iskošeno, što upućuje da je tužitelj bio u fazi počinjanja skretanja u lijevo kada je osiguranik tuženika već bio u fazi pretjecanja, pa da je doprinos tužitelja 50%. Nastavno, osporava dosuđeni iznos štete jer da neimovinska šteta mora biti primjerena konkretnim okolnostima, što se odnosi na subjektivne okolnosti pojedinog slučaja, te mora biti obrazložena ukoliko odstupa od Orijentacijskih kriterija, da je donoseći odluku o visini naknade neimovinske štete, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da u predmetnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja,
- da iz iskaza svjedokinje KI i iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je do prometne nesreće došlo na način da je tužitelj počeo svojim vozilom skretati lijevo u dvorište, da je prilikom skretanja u lijevo dao pokazivač smjera, da ga je u tom trenutku udarilo vozilo osiguranika tuženika u prednju lijevu stranu, velikom brzinom i pretičući po punoj liniji, da je pri tome došlo do uništenja vozila tužitelja i tužitelj je zadobio tjelesne ozljede.
- da iz iskaza svjedoka MI i osiguranika tuženog VI u bitnome proizlazi, da je do prometne nesreće došlo tako što je osiguranik tuženika VI započeo radnju pretjecanja vozila preko pune linije, te se prestrojio u lijevu traku, da se isti ne sjeća kojom je brzinom vozio te da li je tužitelj u trenutku skretanja u lijevo imao uključen pokazivač smjera,
- da iz nalaza prometnog vještaka proizlazi kako je predmetna prometna nesreća nastala na način da je vozilo osiguranika tuženika sa svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio vozila tužitelja u predjelu prednjih kotača, da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 89,6 km/h, dok je vozilo tužitelja radnju skretanja u lijevo moglo vršiti s prosječnom brzinom od oko 20- 25 km/h, da se vozilo osiguranika tuženika već nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja, udaljeno oko 29,9 m od mjesta sudara, kada je tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo, da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranik tuženika ispoštivao prometni znak "Zabrana pretjecanja svih motornih vozila osim motocikla i mopeda" i horizontalnu prometnu signalizaciju – puna razdjelna linija, te da nije vršio pretjecanje na tom dijelu kolnika, da je tužitelj neposredno prije poduzimanja radnje sretanja u lijevo mogao u lijevom bočnom ogledalu vidjeti vozilo osiguranika tuženika koje se nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja i da je tada odustao od iste i propustio vozilo osiguranika tuženika do štetnog događaja ne bi došlo, da tehničkim putem nije moguće utvrditi je li tužitelj namjeru skretanja ulijevo najavio pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, a ukoliko je to učinio, tada je osiguranik tuženika davanjem zvučnog signala trebao upozoriti tužitelja da se nalazi u radnji pretjecanja te bi tom slučaju tužitelj odustajanjem od radnje skretanja u lijevo izbjegao predmetni štetni događaj da je u trenutku kada je tužitelj započeo sa radnjom skretanja u lijevo, osiguranik tuženika se nalazio udaljen oko 29,9 m od mjesta sudara i nije mogao izbjeći ovaj štetni događaj radnjom intenzivnog kočenja, da bi osiguranik tuženika radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara da se kretao brzinom manjom od 59,6 km/h, da je na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 50 km/h, da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta koja iznosi oko 1.970,47 eura.
- da iz nalaza medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi natučenje lijeve strane glave, da je zatražio pregled kod psihijatra, da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 2 dana te manjeg intenziteta 8 dana kumulativno, a primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 6 tjedna, da nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do umanjenja životne aktivnosti, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno 3 dana za obavljanje težih kućnih poslova za nabavku i pripremu hrane, da je liječenje tužitelja završeno 13. studenog 2020.,
- da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio naknade štete na ime imovinske štete na vozilu iznos od 597,25 eura, te na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 331,80 eura.
7. Nastavno iz dokumentacije u spisu u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid proizlazi da je obveznim prekršajnim nalogom od 6.rujna 2020. (str lista 94) , osiguranik tuženika ŽI proglašen krivim što je upravljajući vozilom [registarska oznaka] dana 23. kolovoza 2020. na mjestu gdje na kolniku postoji uzdužna puna linija i gdje je zabranjeno pretjecanje i prometnim znakom, započeo radnju pretjecanja nepoznatog vozila ispred sebe krećući se dijelom kolnika namijenjenog za vozila iz suprotnog smjera, da je nakon što je pretekao nepoznato vozilo, započeo pretjecati vozilo [registarska oznaka] koje se kretalo ispred navedenog nepoznatog vozila i koje je na mjestu gdje je to dozvoljeno započelo skretati u lijevo prema dvorištu kbr. 8. u namjeri da se isključi iz prometa, da je zbog takvog načina vožnje svojim prednjim dijelom vozila udario u prednji lijevi dio vozila [registarska oznaka], čime je počinio prekršaji iz članka 66. stavak2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Kod takvog utvrđenja, sagledavajući da je osiguranik tuženika pretječući vozila na dijelu prometnice gdje je i horizontalnom i vertikalnom signalizacijom to bilo izričito zabranjeno, da se u naselju kretao brzinom od 89,6 km/h gotovo dvostruko većom od dozvoljene 50 km/h, dakle da je grubo kršeći prometna pravila uzrokovao predmetnu nezgodu, to suprotno navodima žalbe i ovaj sud kao i prvostupanjski sud smatra da je doprinos osiguranika tuženika Ivana Raiča 90 % , a doprinos tužitelja 10%, pri čemu je od značaja i to da u svom iskazu osiguranik tuženika navoodi da se ne sjeća je li vidio pokazivač smjera na vozilu tužitelj prilikom poduzete radnje skretanja u lijevo , dok tužitelj i svjedokinja MI u svom iskazu navode da je tužitelj uključio pokazivač smjera, čime je najavio svoju namjeru skretanja u lijevo.
9. Visinu neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno dosudio temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22 dalje: ZOO) ocjenom provedenih dokaza i prihvaćanjem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pri čemu valja naglasiti da suprotno navodima žalbe primjena Orijentacijskih kriterija nije tek matematička operacija, već kod dosude neimovinske štete se sagledavaju sve okolnosti slučaja, pa i inflatorna kretanja kao što je to prvostupanjski sud i obrazložio.
10. Stoga je, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini štete, pri čemu šteta na vozilu tužitelja nije bila sporna, te je pravilna i odluka o parničnom trošku koju tuženi u žalbi osporava obzirom da osporava odluku o glavnoj stvari.
U Požegi, 11. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
