Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-1187/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, kojeg zastupa ravnatelj izv. prof. dr. sc. DK, dr. med., a on po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o, Zagreb, Smičiklasova 18/III, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 4. 2020. do 31. 5. 2020. u ukupnom iznosu od 130,60 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,44 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,16 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, a koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 8. 2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 12.736,53 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,63 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 86,38 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,82 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,82 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 78,51 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,49 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,83 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,36 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,31 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,49 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,49 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 88,93 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,25 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,32 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,39 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 87,22 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,30 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,15 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 92,97 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,91 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,91 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,03 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 86,40 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 92,27 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 93,25 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 186,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 147,40 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 191,21 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 201,73 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 191,40 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 192,24 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 201,75 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 183,08 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 195,34 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 192,17 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 196,49 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 202,66 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 152,01 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 194,90 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 187,26 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 202,64 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 204,36 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 191,05 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 201,15 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 183,99 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 210,74 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 188,21 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 205,50 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 223,29 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 204,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 213,53 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 195,93 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 226,61 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 196,38 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 208,35 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 215,49 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 207,88 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 236,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 216,58 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 235,24 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 248,98 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 236,92 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 225,30 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 237,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 245,22 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 380,04 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 361,51 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 379,64 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 425,01 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 424,95 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 328,73 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 179,50 EUR koja teče od 15. listopad 2024.do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 450,00 eura.

IV. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.594,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 11. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 21. kolovoza 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-viša medicinska sestra pri Zavodu za urologiju te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 8. 2018. do dana dostave podataka od strane tuženika, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 6. prosinca 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Također, navodi kako tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID 19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb i stoga nije niti stekla pravo na isplatu posebne nagrade sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID 19. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 18. srpnja 2025. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 12. kolovoza 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće (s osnova primopredaje službe i s osnova COVID dodatka za sve odrađene sate, posljedično tome naknadu za godišnji odmor i bolovanje) ukupan iznos od 1.850,00 eura bruto za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 25,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnescima od 18. rujna 2025., 18. listopada 2025. i 4. studenoga 2025. tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu vezano za prekovremeni rad u primopredaji službe, u odnosu na covid nagradu te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Ujedno ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. Podneskom od 17. travnja 2026. tužiteljica je, a nakon provedenog financijskog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 8. 2018. do 6.12.2019. u iznosu od 12.867,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

7. U podnesku od 30. travnja 2026. tuženik ustraje u odbacivanju tužbe, odnosno odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za travanj 2020., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., 20. ožujka 2020. i 31. ožujka 2020., Odluke Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020., Odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020., naloga o rasporedu za rad u Respiratorno-intenzivistički centar, izvatka iz starog i novog Pravilnika tuženika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, Pravilnika o radu tuženika, odluka tuženika o radnom vremenu (str. 116-211 spisa), evidencije rada, platnih podataka dostavljenih od strane tuženika, smjernica Ministarstva zdravstva za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti 2019 verzija 2 od 19. studenoga 2020., saslušanjem svjedokinja AK i CK, saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, financijskog-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo u porezi i područje procjene vrijednosti u ekonomiji PK od 18. ožujka 2026., dopune vještačenja Centra za vještačenje d.o.o. od 17. travnja 2026., dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje ČK, jer se navedena svjedokinja oglušila na pozive suda, no unatoč tome njezin iskaz kao glavne sestre KBC-a ukazuje se suvišnim i bespotrebnim i doveo bi samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

9. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužiteljica zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da radi na radnom mjestu više medicinske sestre na Urološkoj Poliklinici, u ambulanti, te joj je radno vrijeme od 7:30 do 15:30,

- da je za vrijeme Covida, za razdoblje od kraja ožujka 2020. do kraja svibnja 2020. radila na Odjelu urologije i to u turnusima 12-24-12-48, a njezino radno vrijeme na Odjelu bilo je od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00,

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva, s time da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023.;

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., a objavljena je u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024.;

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade;

- da je kod tuženika osnovana ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid-19 – Respiratorno-intenzivistički centar smješten na Križinama odlukom tuženika od 20. 3. 2020.;

- da tužiteljica nije bila upućena za rad u posebnoj ustrojstvenoj jedinici – Respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 (Klinika za infektologiju).

10. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024., te posebne nagrade za Covid za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024., te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje, kao i na manje obračunate te naknade obračunate temeljem obračunatih i isplaćenih plaća, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

11. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe i s osnova isplate posebne nagrade za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolest Covid-19, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, a što joj od strane tuženika nije plaćeno.

13. Tuženik prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji jer se tužiteljici plaća isplaćuje putem informacijskog sustava za centralizirani obračun plaća kojim upravlja tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose pa kako tuženik ne upravljala COP niti isplaćuje plaću tužiteljici, već to radi tijelo državne uprave, odnosno Republika Hrvatska to tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

13.1. Prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika nije osnovan jer je poslodavac, ovdje tuženik pasivno legitimiran za neisplatu plaće s kojim tužiteljica kao radnica ima sklopljen ugovor o radu.

14. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće s osnova primopredaje službe za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024., po ocjeni ovog suda isti je djelomično osnovan.

15. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“

16. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

17. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

17.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

18. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

19. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.

20. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

20.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

21. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja se stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

22. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da tužiteljica radi kod tuženika kao medicinska sestra na Poliklinici za urologiju, da radi u Ambulanti i radno vrijeme joj je od 7.30 do 15.30, dok je jedno vrijeme, i to za vrijeme Covida, od ožujka 2020. do svibnja 2020. radila na Odjelu urologije i to u turnusu (12-24-12-48), da su smjene od 7.00 do 19.00 i od 19.00 do 7.00, te da je svaki put nakon završetka formalno propisanog radnog vremena dok je radila u turnusu radila duže i obavljala primopredaju službe, a koja primopredaja se odvijala uz krevet pacijenata ili u sestrinskoj sobi, što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice saslušanje kao parničnu stranku (koja je iskazala kako od 2015. godine radi na Urološkoj Poliklinici, a za vrijeme covida Ambulanta je prešla na Firule, dok je ona kao tada najmlađi djelatnik prešla na Odjel urologije i tada radila u turnusima 12-24-12-48 i radno vrijeme je bilo od 7.00 do 19.00 i od 19.00 do 7.00 i primopredaju službe su vršili dolaskom kolegica u smjenu, da je bila usmena primopredaja u sestrinskoj sobi, ponekad kod pacijenta, a i pisana u bilježnicu), već i iz iskaza svjedokinje CK, glavne sestre Klinike za urologiju (koja je iskazala kako je tužiteljica radila na Stacionaru u turnusima, a prije desetak godina premještena je na Polikliniku urologije gdje radi samo jutarnju smjenu od 7.30 do 15.30, da je primopredaju službe radila kada je radila u turnusu, a kada je radila u jutarnjoj smjeni onda primopredaju nije radila) i AK (koja je iskazala da tužiteljica radi kroz jutro, osmosatno radno vrijeme, a nekada davno je radila na odjelu, ali tada s njom ona nije radila).

22.1. Dakle, a imajući u vidu iskaz tužiteljice, te svjedokinja AK i CK, utvrđeno je da je tužiteljica u razdoblju od kraja ožujka 2020. do kraja svibnja 2020., kada je radila na Odjelu urologije i to u turnusu obavljala primopredaju službe svaki put nakon završetka svoje smjene (prenosila podatke o pacijentima kolegama koji preuzimaju smjenu), da je primopredaja službe nužna radnja, da ju sestre pa tako i tužiteljica vrše usmeno, a i pisano u internu bilježnicu i na računalo, te da bi primopredaja trajala u prosjeku 15-30 minuta nakon svake odrađene smjene, turnusa i dežurstva (što je određeno i Zaključkom Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 108. prema kojemu primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena), te da ne postoji pisana odluka poslodavca o točno određenoj osobi za primopredaju službe, već su svi iz smjene sudjelovali u toj primopredaji. Dakle, u ovom slučaju poslodavac nije organizirao primopredaju službe na način kako je to bilo potrebno i određeno Zaključkom, nije odredio osobu zaduženu za primopredaju službe, niti je vodio evidenciju o osobama, kao niti radnom vremenu provedenom u primopredaji službe.

22.2. Naime, primopredaja službe medicinskih sestara je strukturirani proces prijenosa ključnih informacija o pacijentima između dvije smjene, s ciljem osiguravanja kontinuiteta i sigurnosti pacijenata, jer kolege koji preuzimaju smjenu imaju sve potrebne informacije za obavljanje radnih zadataka. Ako radnik zbog primopredaje ostane na poslu dulje od svog redovnog radnog vremena, to vrijeme primopredaje mora se evidentirati u evidencijama prisutnosti kao radno vrijeme i sukladno tome i platiti. Naime, svaki rad izvan redovnog radnog vremena koji je nužan za funkcioniranje službe, kao što je u ovom slučaju primopredaja pacijenata, mora biti plaćen dok tuženik kao poslodavac vrijeme primopredaje službe nije evidentirao u evidenciji prisutnosti na radu, a činjenica da navedeni rad nije evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, ne oslobađa poslodavca od obveze da taj rad plati tužiteljici.

23. Sukladno odredbi čl. 5. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Odredbom čl. 135. st. 4. istog Zakona propisano je kako u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženik kao poslodavac očito nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način, u ovoj pravnoj stvari tuženik nije dokazao da tužiteljica nije ostajala duže 30 minuta nakon radnog vremena radi primopredaje, a da je vršila primopredaju nesumnjivo proizlazi ne samo iz njezinog iskaza već iskaza svjedokinje CK.

24. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine” br.' 73/17), a koji Pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine” br.' 55/24) koji je stupio na snagu dana 1.10.2024. Prema odredbi članka 8. st. 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika bilo je propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom kao što su primjerice, prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novo važećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine“ br. 55/24) i to odredbom članka 13. stavak 1. i 2. tog Pravilnika.

24.1. Teret dokazivanja radnog vremena prema odredbi čl. 135. st. 4. ZR-a upravo je na tuženiku kao poslodavcu. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje službe koji se odnose na tužiteljicu, a samo nepostojanje evidencije prisutnosti na radu ne znači da tužiteljica nije obavljala primopredaju službe. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka – saslušanja tužiteljice, te svjedokinja nesumnjivo utvrdio da je tužiteljica zaista i obavljala primopredaju (kao i svi ostali iz smjene), a time je provela radno vrijeme u primopredaji nakon svakog završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, samo što nije bila plaćena za to.

24.2. Osim toga, za istaknuti je kako tuženik nije svojom odlukom ni zadužio određenu osobu koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje službe (odlukom tuženika od 28.12.2022. nije određeno tko će vršiti primopredaju, već da medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj, odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice).

25. Slijedom prednjeg, tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe samo za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. svibnja 2020., kada je radila u turnusima i obavljala primopredaju, dok ju za razdoblje od 1. 8. 2018. do 31. 3. 2020., te od 1. 6. 2020. do 30. 9. 2024. ne pripada to pravo s obzirom na to da je radila u Ambulanti i to samo jutarnju smjenu od 7.30 do 15.30 pa njezin posao završava s njezinim radnim vremenom, tako da se za to razdoblje ne može govoriti o primopredaji službe nakon završetka radnog vremena (iza 15.30 ). I sama tužiteljica je iskazala kako na Poliklinici nema klasične primopredaje, raspravlja s kolegicama o načinu rada taj dan, s time da je bilo neko vrijeme da su ostajale duže od njihovog radnog vremena jer bi doktori pregledavali pacijente i one su morale čekati da doktor završi pregled, dakle, nije bilo primopredaje, već i ako su ostajale duže na poslu, iza 15.30, nisu ostajale da bi primopredale službu. I svjedokinja CK iskazala je da je tužiteljica radila primopredaju kada je radila u turnusu, a kada je radila u jutarnjoj smjeni onda primopredaju nije radila.

25.1. S obzirom na to da tužiteljica u preostalom utuženom razdoblju od 1. 8. 2018. do 31. 3. 2020., te od 1. 6. 2020. do 30. rujna 2024. nije obavljala primopredaju službe (da je svaki dan nakon završetka svoje smjene prenosila kolegama podatke o pacijentima), a time i da je provela radno vrijeme u primopredaji nakon završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, kao i da se ta primopredaja obavljala upravo svaki dan, to tužiteljica nema pravo na isplatu za to razdoblje jer se primopredaja ne događa. Samo medicinskim sestrama koje zbog primopredaje službe ostanu dulje na poslu od svog redovnog radnog vremena tih 30 minuta duljeg rada mora se evidentirati i platiti kao prekovremeni rad. Naime, svaki rad izvan redovnog radnog vremena koji je nužan za funkcioniranje službe, a što je primopredaja pacijenata, mora biti plaćen, a što ovdje nije slučaj za gore navedeno razdoblje.

26. Slijedom prednjeg, tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 4. 2020. do 31. 5. 2020., dok joj za razdoblje od 1. 8. 2018. do 31. 3. 2020., te od 1. 6. 2020. do 30. 9. 2024. ne pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe, jer tada primopredaju nije ni radila.

27. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom s osnova posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19, taj zahtjev je po ocjeni ovog suda neosnovan.

28. Tužiteljica smatra da ju pripada pravo na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelim od Covid-19 bez obzira na činjenicu da nije bila raspoređena u Respiratorno- intenzivistički centar i da ima pravo na isplatu te nagrade za sve sate koje je odradila u utuženom razdoblju. Tuženik osporava pravo tužiteljice na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19 budući da tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19

29. Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) u čl. 1. stavak 2. propisano je da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću. Čl. 2. Odluke određeno je da se posebna nagrada isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema čl. 4. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema čl. 6. zadužen je ministar zdravstva.

30. U konkretnom slučaju tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je u utuženom razdoblju obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od Covid-19. Tvrdnje tužiteljice da je obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 nisu ničim potkrjepljenje (tužiteljica nije pružila niti priložila dokaze na te okolnosti) već to proizlazi samo iz iskaza tužiteljice. Da je tužiteljica i dolazila u doticaj s oboljelima od Covid-19 ne znači da ima pravo na posebnu nagradu.

30.1. Rad tužiteljice na Poliklinici za urologiju nije bio vezan za rad s pacijentima oboljelima od Covid-a, a činjenica da se tužiteljica za vrijeme Covida susretala s Covid pozitivnim pacijentima, bilo na Odjelu bilo na Poliklinici (tužiteljica je iskazala da bi na Polikliniku dolazili pacijenti s temperaturama i ovisno što doktor odredi za terapiju takvi bi se ljudi javljali ili na Infektologiju ili bi bili upućeni javiti se svom osobnom liječniku ili bi se vraćali kod njih kada se izliječe od covida, dok je svjedokinja CK iskazala da je na Poliklinici bilo covid pozitivnih pacijenata koji bi čekali liječnika, bili pregledani i nakon toga bi išli kući, jer na Poliklinici nije bilo potrebe za skrb covid pozitivnih pacijenata) samim time ne dovodi do zaključka da je upravo tužiteljica pružala zdravstvenu skrb tim pacijentima.

30.2. Očito su se, ne samo u bolnici, već i drugdje svi susretali s covid pozitivnim pacijentima i moguće je da se i tužiteljica susretala s pozitivnim pacijentima na Poliklinici, dakle svi zdravstveni djelatnici (i liječnici i medicinske sestre) susretali su se s Covid pacijentima, ne samo tužiteljica, ali susret s takvim pacijentima ne znači i pružanje skrbi oboljelima od bolesti Covid-19. To što je bilo Covid pozitivnih pacijenata ne znači da su ti bolesnici, koji su bili pozitivni na corona virus, i oboljeli od Covida- 19 i da im je bila potrebna zdravstvena skrb koju im je tužiteljica pružala. Svjedokinja CK iskazala je da je na Poliklinici bilo covid pozitivnih pacijenata koji bi čekali liječnika, bili pregledani i nakon toga bi išli kući, jer na Poliklinici nije bilo potrebe za skrb covid pozitivnih pacijenata.

31. Stoga, po mišljenju ovog suda tužiteljici ne pripada pravo na posebnu nagradu za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid -19 radi čega se njezin zahtjev u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

32. Prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. od 18. ožujka 2026. proizlazi kako je pri izradi nalaza i mišljenja korištene Obračunske isprave za isplatu plaće- naknade (platne liste) i Evidencije o radnom vremenu, koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena, za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. uz napomenu kako evidencije o radnom vremenu, koje je tuženik dostavio na zahtjev vještaka, ne sadrže datum sačinjavanja ni potpis radnika i ovlaštene osobe. Uvidom u platne liste nije razvidno da bi tuženik tužiteljici u razdoblju od studenog 2020. pa nadalje obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 za sve odrađene sate u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Ukoliko Sud zauzme stav da tužiteljica ima pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 na sve sate rada, u nastavku u Tabeli 1. daje izračun visine potraživanja tužiteljice po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19. Prilikom izračuna su utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 te očekivani iznos posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID- 19 u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada.

Nadalje, a glede zahtjeva tužiteljice po osnovi naknade za primopredaju službe 30 minuta nakon završetka radnog vremena, pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužiteljica nakon završetka radnog vremena ostala raditi 30 minuta dulje, te da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad, vještakinja u Tabeli 3. daje obračun neisplaćene naknade za primopredaju službe. Generalno, počevši od siječnja 2023. tuženik je vršio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom službe te je, za one osobe kojima je radio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom, obračunavao i iskazivao u Evidencijama rada završetak rada za do 30 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa.

Vještakinja je izvršila uvid u Evidencije o radnom vremenu tužiteljice za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdila broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu te izvršila obračun naknade za primopredaju službe pod pretpostavkom da je ista rađena svakog dana neovisno o obliku rada (smjena ili turnus). Izračun naknade za primopredaju službe izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada te su uzeti u obzir dani iz Evidencija rada kada bi tužitelj, nakon radnog vremena, izvršio primopredaju. Vještakinja je izračune izvršila na način da je za svaki dan kad je tužiteljica radila obračunao 30 minuta te je u slučaju, da je na evidencijama rada iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu s primopredajom, uzeo u obzir prethodno obračunato te neovisno o odjelu, jedinici, na kojem je tužiteljica radila u utuženom razdoblju, utvrdila razliku do 30 minuta, koja nije bila obračunata i prethodno plaćena.

Nadalje, pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se imaju uzeti u obzir ukupna potraživanja koja proizlaze iz manje obračunate plaće, a ne samo potraživanja koja bi proizišla iz manje obračunatih dodataka i primopredaje službe, vještakinja je dala izračun razlike u naknadama tužiteljice. Napominje da iste ne sadrže iznose manje isplaćenih naknada koje proizlaze iz neobračunatih i neplaćenih COVID dodataka i primopredaje službe, odnosno riječ je isključivo o razlici koja proizlazi iz obračunate i isplaćene plaće tužiteljici. Naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje izračunavaju se na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odnosno od 1. 5. 2022. ako je u prethodna tri mjeseca za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvareno pravo na naknadu plaće, tada se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek. Stoga, vještakinja u Tabeli 5. daje razliku manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti temeljem plaća koje su prethodno obračunate i isplaćene.

Vještakinja je mišljenja, a pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID- 19 na sve odrađene sate, za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024. potraživanje po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od COVID-19 iznosi 4.677,55 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19, iznosi 770,22 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 iznosi 5.447,77 EUR (Tabela 6. stupac ‘4’); po osnovi primopredaje službe, odnosno da je tužiteljica svakog radnog dana ostao raditi 30 minuta dulje, za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. godine: potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 6.501,97 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe, iznosi 917,39 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 7.419,36 EUR (Tabela 6. stupac ‘7’).

32.1. U očitovanju od 17. travnja 2026., a na primjedbe tuženika iz podneska od 27. ožujka 2026., vještakinja navodi kako ista ne ulazi u pravno pitanje je li tužiteljici neko pravo pripada jer je to isključivo u nadležnosti Suda, već je dala izračune na način kako je sud to od nje zatražio. Vještakinja je prilikom izračuna ispravno prikazala broj primopredaje službe, i manje obračunato do 30 minuta po osnovu primopredaje, na način kako je to sud prethodno zatražio, u skladu s tužbenim zahtjevom, nakon svakog dana kad je tužiteljica radila slijedom čega su i naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad ispravno obračunate. Nadalje, vještakinja navodi kako je tužiteljica u svojoj tužbi navela kako je obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, te stoga ima pravo na isplatu posebne nagrade, stoga, vještakinja je sve izračune izvršila na način kako je to sud od nje zatražio i ostaje pri danom nalazu i mišljenju.

33. Na vještačenje Centra za vještačenja d.o.o., kao ni na dopunu punomoćnik tužiteljice nije imao primjedbi, dok tuženik nakon dopune vještačenja, koja je provedena po njegovom prigovoru, nije imao primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i vjerodostojno u cijelosti prihvaća, a tužiteljica je sukladno vještačenju podneskom od 17. travnja 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 12.867,13 eura.

34. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da je tuženik tužiteljici isplatio manju plaću za razdoblje od 1. 4. 2020. do 31. 5. 2020. u ukupnom iznosu od 130,60 eura (i to s osnova primopredaje službe samo za razdoblje kada je i obavljala primopredaju službe, dok s osnova manje obračunate naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koja proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe i po osnovu manje obračunatih naknada temeljem obračunatih i isplaćenih plaća za razdoblje od 1. 4. 2020. do 31. 5. 2020. pravilno obračunato i isplaćeno, kako proizlazi i iz vještačenja Centra za vještačenje d.o.o. pa ju s tog osnova ne pripada razlika), navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen.

34.1. Na dosuđeni iznos od 130,60 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 4. ZR), po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, a kao u točki I izreke presude.

34.2. U preostalom dijelu potraživanje tužiteljice s osnova primopredaje službe, te s osnova posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19, posljedično tome i s osnova manje obračunate naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koja proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe i po osnovu manje obračunatih naknada temeljem obračunatih i isplaćenih plaća za razdoblje od 1. 8. 2018. do 31. 3. 2020., te od 1. 6. 2020. do 30. 9. 2024. u zatraženom iznosu od 12.736,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, ukazuje se neosnovanim pa je u tom dijelu tužiteljica odbijena u svom zahtjevu, a kao u točki II. izreke presude.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19, 114/22 i 155/23; drugdje u tekstu ZPP-a) pa tuženiku, koji u neznatnom dijelu nije uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, priznat je trošak u cijelosti, pa istome sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023), VPS te priloženom popisu troška, pripada sljedeći trošak: za pristup na ročište od 5.11.2025., 5. 2. 2026., 22. 4. 2026. i 15. 7. 2026. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, za sastav podneska od 18. 9. 2025., 16.2.2026., 27.3.2026. i 30.4.2026. po 200,00 eura, od 8.10.2025., 4.11.2025. i 6. 3. 2026. po 50,00 eura, ukupno 1.850,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 462,50 eura, te za sudsku pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 33,18 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 248,67 eura, ukupno iznos od 2.594,35 eura. Na dosuđeni iznos tuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 11. rujna 2026., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki IV. izreke presude. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 8.10.2025. kojim obavještava sud kako je omaškom krivo naslovio tužiteljicu u podnesku od 8.10.2025. pa mijenja njezin naziv, jer se ne radi o nužnom podnesku, a ispravak je mogao učiniti i na ročištu, a nisu priznati ni podnesci od 13.1.2026. i 27.1.2026. jer se radi o podnescima kojim tuženik samo ponavlja što je već i prije u podnescima navodio i što je već bilo detaljno u njima obrazloženo i stoga nije bilo nikakve potrebe za novim podnescima i stalnim ponavljanjem već prije navedenog.

36. Budući da je tuženik osporavao tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine radi čega je bilo potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, to je tužiteljici trebalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 450,00 eura, jer se radilo o troškovima koji su bili potrebni, neovisno o ishodu spora. Stoga je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 450,00 eura, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

Split, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika