Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-493/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Valentine Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin , protiv prvotuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB:75665455333 kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica&partneri d.o.o. iz Zagreba i drugotuženika TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, radi isplate iznosa od 7.448,39 eura, nakon zaključene glavne rasprave 31. srpnja 2026., održane u nazočnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika prvotuženika i zamjenika punomoćnika drugotuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Planinska 13a, Zagreb, OIB: 75665455333 i II. tuženiku TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] solidarno isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.448,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, naknaditi prvotuženiku Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB:75665455333 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom od 11. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin naknaditi drugotuženiku TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznom kamatom od 11. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev prvotuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb,

Planinska 13a, OIB:75665455333 za naknadom troškova u iznosu od 125,00 eura.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev drugotuženika TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. studenog 2024. podnio tužbu protiv prvotuženika i drugotuženika radi isplate iznosa od 7.448,39 eura s osnove regresnog potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik KB **.**.2006. ozlijeđen u prometnoj nesreći za koju nesreću je presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-346/06-3 od 13. studenog 2006. proglašen krivim drugotuženik TB, vozač teretnog vozila koje je bilo osigurano kod pravnog prednika prvotuženika. Kao posljedicu te prometne nesreće kod KB je nastupila opća nesposobnost za rad te je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

2.1. Isplatama invalidske mirovine za tužitelja je nastajala šteta za naknadu koje se tužitelj obratio predniku prvotuženika. Prednik prvotuženika, a kasnije i sam prvotuženik su podmirili štetu koja je isplatama iz mirovinskog osiguranja nastajala tužitelju do 31. prosinca 2021.

2.2. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od 30. siječnja 2023. pozvao prvotuženika naknaditi štetu koja je tužitelju nastala u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. i to u iznosu od 3.495,54 eura, a odštetnim zahtjevom od 30. siječnja 2024. pozvao prvotuženika naknaditi štetu koja je nastala isplatama invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 3.952,85 eura, uz doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju 35%.

3. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbu članka 161. stavak 1. i 2. i članak 164. Zakona o mirovinskom osiguranju i na sudsku praksu, a u odnosu na drugotuženika na odredbu članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1998. i na odredbu članka 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013.

4. U odgovoru na tužbu, prvotuženik Uniqa osiguranje d.d. najprije je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, potom je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da se sukladno praksi Vrhovnog suda u ovakvim pravnim stvarima ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene pojedine isplate mirovine.

4.1. Uz navedeno, prvotuženik navodi da su tuženici jedinstveni suparničari te da se predmetni spor u smislu članka 201. ZPP-a može riješiti samo na jednak način prema oboma. Uz navedeno, glede drugotuženika se treba primijeniti odredba članka 164. stavak 1. ZOMO odnosno da se naknada štete izravno od vlasnika vozila, odnosno od korisnika vozila može zahtijevati isključivo u slučaju neosiguranja vozila kojim je prouzrokovana šteta. Zaključno, prvotuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata kako su zatražene u tužbi.

5. U odgovoru na tužbu, drugotuženik je također istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da su parnične stranke jedinstveni suparničari, u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a glede drugotuženika valja primijeniti odredbu članka 164 stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te ističe prigovor zastare.

6. Nadalje tijekom postupka stranke nisu iznosile nove činjenice i nisu predlagale nove dokaze već su samo podnescima od 3. rujna 2025., 4. rujna 2025. i 22. rujna 2025. dodatno pravno analizirala svoja stajališta o pravnim pitanjima spora.

7. Glede prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu isti je odbijen rješenjem ovog suda poslovni broj P-493/24-21 od 2. travnja 2026. koje rješenje je pravomoćno 28. travnja 2026.

8. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to presudu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-346/06-3 od 13. studenog 2006. (list 4-6 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu od 12. lipnja 2007. (list 7-8 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 10. travnja 2007. (list 9-14 spisa), kartica glavne knjige (list 15-17 spisa), odštetni zahtjevi (list 19- 20 spisa), obračun isplata (list 21-22 spisa), ispis iz tužiteljevih podataka (list 23-35 spisa), dopis prvotuženika upućen tužitelju (list 36-37 spisa), članak dr.sc. CB (list 170-173 i 222-225 spisa), povratnice (list 174 spisa), dopis prednika prvotuženika upućen tužitelju od 5. prosinca 2007. (list 214 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka Stanka Divjaka (list 215-221 spisa).

8.1. Stranke nisu predlagale provođenje financijskog vještačenja, a sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog drugotuženika HB za saslušanjem drugotuženika osobno smatrajući da nisu sporna činjenična već pravna pitanja u ovom predmetu spora, a drugotuženik tijekom postupka nije niti osporavao činjenična pitanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovini osiguraniku tužitelja KB u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 7.448,39 eura, uz utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja u štetnom događaju od 35%.

10. Između stranaka je nesporan nastanak prometne nesreće 10. ožujka 2006. u kojoj je osiguranik tužitelja KB zadobio teške tjelesne ozljede, da je imenovani doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 35% i da je istom priznato pravo na invalidsku mirovinu.

11. Sporno je pravno pitanje primjenjuje li se u ovoj pravnoj stvari Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a posljedično tome sporan je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje u tekstu ZOMO) kao odredbama koje su bile na snazi u vrijeme nastanka štete, a koja šteta mu je nastala isplatom svake invalidske mirovine osiguraniku KB u utuženom razdoblju.

12.1. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

12.2. Prema čl. 161. st. 2. ZOMO naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

12.3. Nadalje, prema odredbi čl. 164. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) (st. 1.), a ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila (st. 2.).

13. S druge strane, tuženici smatraju da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje – ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene pojedinačne mjesečne isplate mirovina osiguraniku tužitelja.

14. U vezi s gore iznesenim, valja reći da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. te Rev 444/2023 od 20. rujna 2023).

15. Nadalje, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022- 3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP", dok je u odluci poslovni broj Rev -954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

16. Stoga, odlučujući o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva, prema stajalištu ovog suda, prvenstveno treba imati u vidu da je prednik tuženika, odnosno tuženik UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, društvo za osiguranje koje je u konkretnom slučaju sklopilo ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti s jednim od sudionika prometne nesreće, ovdje tuženikom TB, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena je odredbama ZOOP.

17. S tim u vezi, valja reći da se tuženik UNIQA osiguranje d.d. Zagreb kao osiguratelj ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač (štetnik), budući da njegova obveza proizlazi iz činjenice sklapanja ugovora o osiguranju s vozačem odnosno korisnikom motornog vozila, tako da tuženik UNIQA osiguranje d.d. Zagreb može odgovarati samo u okviru ugovorom preuzetih obveza te odredaba ZOOP koje reguliraju ugovor o osiguranju.

17.2. Osiguravajuća društva, dakle, nisu štetnici, nego temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu, u slučaju ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki, naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe tj. štetnika i to, kako je rečeno, u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

17.3. Prema odredbi čl. 8. ZOOP društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje (st. 1.), odnosno cjenicima premija osiguranja (st. 11.).

17.4. Dakle, tuženik UNIQA osiguranje d.d. Zagreb kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. Upravo zbog navedenog, sud smatra da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb kao osiguratelja treba primijeniti materijalno pravo koje regulira ugovor o osiguranju, odnosno čl. 27. ZOOP.

17.5. Odredbom čl. 27. ZOOP propisani su subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja.

17.6. Prema čl. 27. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), a stvarnom štetom se u smislu st. 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), time da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17.7. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb kao društva za osiguranje postojala bi samo ukoliko bi iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog invalidske mirovine zbog povrede na radu.

19. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mirovina koju sada isplaćuje KB je veća od mirovine koja se isplaćuje kao invalidska mirovina zbog povrede na radu, posljedično čemu bi obveza tuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb postojala samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Kako osiguranik tužitelja prima invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, to tužitelj nije dokazao da isplaćuje mirovinu veću od razmjernog iznosa koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Prema stajalištu ovog suda tužitelj je tu činjenicu dužan dokazati jer je riječ o činjenici o kojoj, s obzirom na zauzeti stav da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe ZOOP, ovisi osnova i visina tužbenog zahtjeva.

20. Slijedom svega gore iznesenog, sud je zaključio da u konkretnom slučaju u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene u konkretnom slučaju od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, posljedično čemu tužitelju nije niti mogla nastati stvarna šteta na način kako je ista određena čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP.

21. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na drugotuženika TB, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim temeljem odredbe čl. 164. st. 2. ZOMO, koja odredba je prema stajalištu ovog suda lex specialis u odnosu na odredbe obveznog prava. Naime, tužitelj bi imao pravo u smislu citirane odredbe zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika odnosno korisnika motornog vozila samo ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, a što ovdje nedvojbeno nije slučaj. Zbog toga, sud nije niti ulazio u ocjenu osnovanosti prigovora zastare istaknute po drugotuženiku, niti je analizirao tvrdnje tuženika da su tuženici jedinstveni suparničari jer je odlučio kao pod toč. I. izreke i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku, to je odluku o troškovima parničnog postupka valjalo donijeti temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25; dalje u tekstu: Tarifa).

22.1. Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 7.448,39 EUR.

22.2. Prvotuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb sud je priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 250,00 EUR) temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 22. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 250,00 EUR) temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu 1. listopada 2025. i 31. srpnja 2026. . u iznosu od 400,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 500,00 EUR) temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupni iznos od 1.000,00 EUR, o čemu je odlučeno u točki II. izreke presude. Prvotuženik je neosnovano zatražio naknadu troška za sastav podneska od 5. ožujka 2025. i 12. rujna 2025. u iznosu od 62,50 eura svaki, odnosno ukupno 125,00 eura temeljem Tbr.8.4. Tarife koji trošak nije osnovan jer je riječ o podnescima kojima prvotuženik traži od suda poduzimanje sudskih radnji stoga takav trošak prvotuženika ne može snositi tužitelj pa je u tom dijelu odbijen zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke presude).

22.3. Drugotuženiku ĆB sud je priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 250,00 EUR) temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 1. listopada 2025. i 31. srpnja 2026. . u iznosu od 400,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 500,00 EUR), odnosno ukupni iznos od 750,00 EUR, o čemu je odlučeno u točki III. izreke presude. Drugotuženik je neosnovano zatražio trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 eura jer je riječ o podnesku kojim drugotuženik sadržajno odgovara na tužbu, a trošak sastava odgovora na tužbu mu je u cijelosti priznat, stoga u dijelu troška sastava podneska od 15. siječnja 2025. zahtjev drugotuženika je valjalo odbiti, o čemu je odlučeno u točki V. izreke presude.

22.4. Tuženicima je na trošak parničnog postupka dosuđena i zatezna kamata koja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude do isplate, pa je o troškovima postupka odlučeno kao pod toč. II. i III. izreke presude.

Ivanec, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku putem pošte, sustava e-komunikacije ili neposredno na sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – e-oglasna ploča

2. prvotuženik – e-oglasna ploča

3. drugotuženik – e-oglasna ploča