REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-761/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) RD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa da Iva Žuvanić Štambuk odvjetnica u Zagrebu, Ulica Matice Hrvatske 2, protiv tuženika (ime u nominativu) CD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju ga odvjetnici u OD Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, Stjepana Radića 53, radi utvrđenja prava suvlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 10. srpnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika Paška Višića odvjetnika u OD Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, na ročištu objave odluke dana 11. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) RD, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik ¼ dijela čest. broj 1625/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se isti temeljem ove presude ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu navedenog prava u označenom razmjeru na svoje ime, uz istodoban izbris istoga prava sa imena CD sin R, OIB [osobni identifikacijski broj], sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) RD, OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude.

II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) CD, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju (ime u nominativu) RD, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.557,22 eura (dvije tisuće petsto pedeset sedam eura i 22/100 euro centa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je u zemljišnim knjigama tuženik upisan za ¼ dijela čest. broj 1625/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], iako da je tužitelj stvarni vlasnik navedene nekretnine za cijelo, koja da je u naravi fizički odvojeni dio dvojnog objekta kojeg je drugi dio, oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], danas nakon provedene parcelizacije i donesene pravomoćne presude u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1889/21, vlasnik AD koji je još uvijek, stegom zemljišno knjižnog prava, formalno upisani suvlasnik i za ½ dijela čest. broj 1625/1.

XIV P-761/2024

2. Izvorni za ½ dijela uknjiženi suvlasnik predmetnog dijela dvojnog objekta da je bio tužiteljev ujak ŽD, brat tužiteljeve majke C udane ZD rođene ŽD, koji da je darovnim ugovorom od 14. veljače 1975. godine majci tužitelja i tužitelju darovao formalno ¼ dijela matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], što da je u naravi predstavljalo pola kata spomenute matične nekretnine na kojem se nalazila jedna soba.

3. Temeljem citiranog darovnog ugovora i rješenja o nasljeđivanju iza pokojne majke ZD rođene ŽD tužitelj da se upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine za ¼ dijela, a odmah nakon navedenog darovanja tužitelj i njegova majka da su započeli adaptaciju prostorije (sobe) od cca 20,00 m2 na katu matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina].

4. Prava volja darovatelja ŽD da je bila svojoj sestri C i nećaku, ovdje tužitelju, darovati ukupnost njegovog suvlasničkog dijela, kako da nije izričito bilo napisano u predmetnom ugovoru o darovanju, jer da je ZD rođena ŽD imala financijskih mogućnosti urediti samo prostoriju (sobu) na katu. Međutim, nakon darovanja tužiteljeva majka C da je adaptirala i prostoriju u prizemlju površine cca 20,00 m2, izvorno konobu sa zemljanim podom, tako da je od trenutka darovanja koristila sa svojim sinom, ovdje tužiteljem, ukupnost opisanog dijela dvojnog objekta, to sve u vrijeme i za života tužiteljeva ujaka ŽD pok. UD, koji da se faktično podijelio sa svojim bratom OD pok. UD, te koji da je svoj dio opisanog dvojnog objekta, formalno uknjiženog kao ½ dijela matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], prodao trećim osobama, čiji da je pravni slijednik spomenuti AD.

5. Posebno je naglasio da suvlasništvo predmetne nekretnine, u naravi dio dvojnog objekta matične oznake čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], nije inicijalno utvrđeno kao ostavina ŽD pok. UD preminulog 1992. godine, ali niti iza smrti supruge istog GD udove ĆD rođene CD preminule 2005. godine.

6. Susljedno svemu navedenom, utemeljeno na pravnim osnovama darovanja i nasljeđivanja, ali i osnovom dosjelosti, kao pošteni posjednik, pri tom računajući i vrijeme posjedovanja njegovih pravnih prednika bar od 1975. godine, naveo je da je stekao vlasništvo za cijelo čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], stoga, jer da je treća osoba AD samo formalno uknjiženi suvlasnik iste nekretnine, te budući da je tužitelj već uknjižen za ¼ dijela iste, postavio je, nakon povlačenja dijela tužbenog zahtjeva podneskom od 11. rujna 2024. godine (list 32 spisa), zahtjev o kojem je suđeno kao u izreci ove presude. Popisao je parnični trošak i tražio da mu tuženik obistini isti.

7. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivio činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom zahtjevu tužitelja ističući da se pred ovim sudom (P-2350/2020) vodi i parnica radi razvrgnuća suvlasničke zajednice između stranaka iz ove parnice (to nakon povlačenja iste tužbe prema TD), te da je tužitelj ovu parnicu pokrenuo isključivo radi odugovlačenja potonje navedenog postupka diobe.

XIV P-761/2024

8. Nije sporio da je stambeni objekt čiji je danas dio čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], dvojni objekt, te da je dio istog oznake čest. broj 1625/1, K. O. [katastarska općina] nedvojbenog vlasništva, ovdje treće osobe AD koji da je u međuvremenu, nakon provedene parcelizacije, vlasništvo svog dijela objekta s navedenom katastarskom oznakom, uknjižio osnovom presude donesene u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1889/21 u kojem da su mu stranke iz ove parnice priznale to pravo.

9. Susljedno navedenom ovdje tužitelj RD i tuženik CD da su suvlasnici svaki za po ½ dijela čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], zahtjev tužitelja da je neosnovan zato je predložio odbiti isti i tuženiku dosuditi parnični trošak na teret tužitelja.

10. U dokaznom postupku pročitan je ugovora o darovanju od 14. veljače 1975. godine, te rješenje o nasljeđivanju donesenih iza GD broj O-428/2006 od **.**.2006. i ŽD broj O-209/93 od 23. veljače 1993. godine, sa rješenjem od 29. rujna 2006. godine donesenim u potonjem postupku o naknadno pronađenoj imovini, pregledane su zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, te spisi ovoga suda pod poslovnim brojevima P-2350/2020 i P-1889/2021, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 17. siječnja 2025. godine sa iskazima tuženika CD, te svjedoka AD, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 18. ožujka 2025. godine sa iskazima svjedoka FD, VD i ČD, pregledano je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-2243/12 od 19. rujna 2012. godine, pročitan je zapisnik očevida obavljenog dana 27. kolovoza 2025. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije s nadnevkom 18. rujna 2025. godine, sa prilozima, izvatkom iz BZP-a, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, skicom izmjere iz svibnja 2021. godine, te osam fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 02. lipnja 2026. godine sa iskazom tužitelja VD.

10.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev pa je stoga isti ocijenjen osnovanim kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

13. Tuženik u ovoj parnici svoje protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja temelji na presumpciji o pravima stranaka od po ½ dijela svake vrhu čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], to nakon što je treća osoba AD u parnici (P-1889/2021) i po

XIV P-761/2024

izvršenoj parcelizaciji (skica izmjere mjernika BD iz svibnja 2021. godine, RN-84/2021, kao prilog skici vještaka Reljanovića, list 66 spisa) ishodio pravomoćnu presudu na temelju priznanja dana 01. lipnja 2022. godine, nastavno i pred 02. srpnja 2024. godine pod brojem Z-11513/2024 izvršio (osnovom navedene presude) uknjižbu isključivog prava glede čest. broj 1625/1, K. O. [katastarska općina], a koja je nekretnina u naravi posebni dio dvojnog objekta čiji drugi dio je baš predmetna čest. broj 1625/2, kako je to i utvrđeno očevidom dana 27. kolovoza 2025. godine i prikazano na skici vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije od 18. rujna 2025. godine (list 63 spisa), položajno vidljiva i na izvodu iz katastarskog plana odnosnog područja (list 65 spisa), u naravi razvidna na osam fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida 27. kolovoza 2025. godine.

14. Tuženik tvrdnju iznesenu u točki 13. ovog obrazloženja smatra apsolutnom i neoborivom pretpostavkom, kakav stav ne prihvaća ovaj sud.

15. Naime, pregledom zemljišnih knjiga za matičnu čest. broj 1625, izvorno upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da su povodom osnivanja nove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], na osnovi rješenja broj 3098, raspravnog zapisnika i posjedovnog lista broj 2867, vrhu navedene nekretnine suvlasnicima upisani DD pok. UD i ŽD pok. UD, svaki za po ½ dijela.

15.1. Međutim, već pred 12. prosinca 1970. godine (Z-2190/70), na temelju ugovora o kupoprodaji od 07. prosinca 1970. godine (II Ov. broj 4003/70 ovog suda) ½ dijela suvlasništva DD pok. UD uknjižena je na imenima KD i supruge mu LD žene KD, svakog za po ¼ dijela.

16. Dakle, ocjena je ovog suda da su nedvojbeno prosinca 1970. godine, ako ne i prije što u konkretnom slučaju nije od bitne važnosti, braća PD i ĆD Šupe pok. UD faktično podijelili matičnu čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], od koje nastaju dva funkcionalno odvojena objekta, od kojih onaj pripadajući HD pok. UD isti prodaje rečenima KD i LD, pače, iznesenu tvrdnju krijepi činjenica da se potonja pred 10. lipnja 1982. godine (Z-1620/82) na temelju ugovora o diobi (sa suprugom KD koji je prema podacima iz JRO MUP-a RH preminuo **.**.2012.) od 24 svibnja 1982. godine (II Ov. broj 2513/82 SO Šibenik) uknjižuje kao suvlasnica za ½ dijela čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina].

17. Pred 14. kolovoza 2014. godine (Z-5378/14) iza smrti LD pok. A udove KD na temelju rješenja o nasljeđivanju koje je donijela javni bilježnik u [adresa] Ljiljanka Malenica pod poslovnim brojem O-635/14 dana 28. srpnja 2014. godine, uknjiženo je suvlasništvo iste od ½ dijela glede čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], na imenu AD (tako u zemljišnim knjigama) koji je izvršio parcelizaciju navedene matične nekretnine i uknjižbu svog prava na posebnom dijelu iste kako je to obrazloženo u točki 13. ovog obrazloženja, a čemu se stranke iz ove parnice nisu protivile (tako u P-1889/2021), dakle, u bitnom obje stranke su na poseban način priznale da je matična čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina] faktično podijeljena još od kupoprodaje zaključene dana 07. prosinca 1970. godine kada je DD pok. UD prodao svoj odijeljeni dio KD i LD.

XIV P-761/2024

18. Nastavno obrazloženom, uvažavajući činjenicu da je ŽD pok. UD, u zemljišnim knjigama bio formalno upisani suvlasnik ½ dijela matične čest. broj 1625, te da je isti ugovorom o darovanju od 14. veljače 1975. godine raspolagao dijelom spomenute matične nekretnine, važno je naglasiti da je ŽD pok. UD to darovanje mogao učiniti, neovisno o formalnom upisu, samo u odnosu na onaj posebni fizički dio navedene matične nekretnine koji mu je ostao u zasebnom vlasništvu i posjedu nakon diobe sa bratom OD pok. UD koji je svoj dio („dvojnog objekta“) već prodao dana **.**.1970. KD i supruzi mu LD, dakle, **.**.1975. ŽD nije bio suvlasnik za ½ dijela čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], niti je mogao darovati ¼ dijela iste nekretnine svojoj sestri C rođenoj ŽD i nećaku, njezinom sinu ovdje tužitelju VD.

19. Tumačeći nomotehnički, gramatički i logički, sukladno člancima 319. i 320. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 – dalje u tekstu: ZOO) ugovor o darovanju od dana 14. veljače 1975. godine (tako nedvojbeno bilo i po ranijim propisima koji su regulirali obvezno pravnu materiju do stupanja na snagu ZOO-a dana 01. siječnja 2006. godine), ovaj sud cijeni da je, bar zaključujući na temelju opisnog dijela istog ugovora, ŽD pok. UD svojoj sestri i nećaku darovao od njemu pripadajućeg posebnog dijela ranije spomenute matične nekretnine vlasništvo “pola kata“, to ako se kat sagleda u cijelosti sa onim drugim dijelom matične nekretnine koji je već bio u vlasništvu KD i supruge mu LD, što je u biti bila „jedna soba“ koja se nalazila na tom katu.

20. O vlasništvu prizemlja posebnog dijela („dvojnog objekta“) pripadajućeg ID pok. UD, ugovor od 14. veljače 1975. godine, dakle, o vlasništvu konobe sa zemljanim podom u vrijeme citiranog darovanja, ne utanačuje ništa, ali se opetovanim tumačenjem, sukladno metodi obrazloženoj u točki 19. ovog obrazloženja, može zaključiti da ŽD pok. UD vlasnička prava na toj prostoriji, konobi u prizemlju svog posebnog dijela matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], nije darovao svojoj sestri C i nećaku ĐD, jer je navedenim ugovorom utanačeno što se u naravi daruje: „pola kata u (na) kojem se nalazi jedna soba“. To što je ŽD. UD predmetom navedenog darovanja označio kao ¼ čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], po ocijeni ovog suda, je bez značaja, jer je čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina] već bila podijeljena i ŽD nije bio suvlasnikom iste nekretnine za ½ dijela, neovisno o takvom upisu, te isti nije mogao darovati više prava nego što ga je sam imao, a bio je samo vlasnik posebnog fizičkog dijela spomenute matične nekretnine, dakle, jednog dijela dvojnog objekta, koji je dio imao prizemlje (konobu) i kat (jednu sobu) i ¼ tog dijela objektivno nije mogla biti soba na katu.

20.1. Po ocijeni ovog suda bez značaja su i navodi stranačkog iskaza tužitelja o tome „što je ŽD pok. UD “mislio ili namjeravao darovati“, jer o tome što je isti „mislio“ ili „namjeravao“ nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice iz supstrata izvedenih dokaza.

21. Slijedom obrazloženog, nedvojbeno je da, sve da je ŽD pok. UD nakon

XIV P-761/2024

darovanja od 14. veljače 1975. godine bio (ostao) vlasnikom prostorije (konobe) u prizemlju matične čest. broj 1625, danas katastarske oznake čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina] (iz zemljišnih knjiga je vidljivo da je pred 13. srpnja 2021. godine pod brojem Z-11379/2021 izvršeno cijepanje, prijavnim listom UP/I 932-06/2021-02/1629 od 09. lipnja 2021. godine čest. broj 1625, kuća površine 172,00 m2 u sada čest. broj 1625/1, stambena zgrada površine 61,00 m2, dvorište površine 1,00 m2 i dvorište površine 35,00 m2, te čest. broj 1625/2, kuća površine 75,00 m2), iza smrti istog (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u zagrebu O-209/93 od 25. veljače 1993. godine) i susljedne smrti supruge istog ostavitelja GD rođene CD (O- 428/2006, UPP/OS-8/06 od 24. travnja 2006. godine), (dopunskim) rješenjem (o nasljeđivanju) pod poslovnim brojem O-2243/12 od dana 19. rujna 2012. godine Općinskog građanskog suda u Zagrebu, nasljednikom naknadno pronađene imovine ŽD. UD, to baš glede čest. broj 1625, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], nije mogao biti proglašen ovdje tuženik CD za 2/8 ili ½ dijela, jer, po načelu da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, tako niti ostavitelja nije moguće naslijediti za više prava nego što ga je sam imao, a ŽD pok. UD dana 19. rujna 2012. godine nije bio suvlasnik čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina] za ½ dijela, niti je takvo pravo nakon smrti istog mogla steći njegova supruga GD, ali ovdje tuženik nasljeđivanjem oboje nije mogao steći onoliko suvlasništva koliko ŽD pok. UD i GD udova UD nisu imali.

22. Ako je CD nešto mogao naslijediti iza smrti ŽD pok. UD i susljedne smrti GD rođene CD udove ĆD, to je bilo vlasništvo posebnog fizičkog dijela, danas čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], tj. konobe u prizemlju iste nekretnine, ako je ŽD pok. UD u trenutku svoje smrti 11. prosinca 1992. godine bio vlasnik iste prostorije. Dakle, ovakvo utvrđenje u potpunosti otklanja osnovanost tuženikove tvrdnje o pretpostavljenom suvlasništvu istog vrhu čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina] za ½ dijela i tvrdnju istog o neoborivosti takve pretpostavke zbog postojećeg zemljišno knjižnog upisa.

22.1. Nastavno navodima iz točke 22. ovog obrazloženja i nesumnjive upitnosti utemeljenja rješenja pod poslovnim brojem O-2243/12 od dana 19. rujna 2012. godine Općinskog građanskog suda u Zagrebu (ovaj sud nije ovlašten konačno prosuđivati odluke drugih sudova), u odnosu na isto rješenje još samo valja naglasiti da je iza smrti ŽD pozvana na nasljeđivanje supruga istog GD i više drugih zakonskih nasljednika među kojima ne i pravni slijednik sestre ŽD. UD, majka ovdje tužitelja VD, C, što je imalo pravnu implikaciju da je prilikom donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini ŽD pok. UD, upisanog suvlasništva matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], uz uvažavanje činjenice da je u međuvremenu (23. studenog 2005. godine – podatak iz JRO MUP-a RH) preminula GD rođena CD udova ĆD, koja je za cijelo naslijedila imovinu supruga ID, a istu je za cijelo naslijedio ovdje tuženik, opisana naknadno pronađena imovina ŽD raspoređena za cijelo ovdje tuženiku, a da o tome pravni slijednik ZD rođene ŽD pok. UD (ovdje tužitelj) nije ni na koji način bio obaviješten.

22.1.2. Uz obrazloženo je podredno za navesti da okolnost što pravni slijednik C

XIV P-761/2024

ZD rođene Ž. UD (umrla **.**.1991.), kao sin sestre ostavitelja, nije bio obavješten o pokretanju ostavinskog postupka iza smrti ŽD pok. UD, niti o postupku koji je vođen iza smrti supruge istog GD udove ĆD, nije bila od značaja za donošenje presude u konkretnoj pravnoj stvari, jer u takvoj procesnoj situaciji o predmetnom vlasništvu ostavitelja ŽD pok. UD, na kojem tužitelj polaže stvarno pravna ovlaštenja izvan nasliedničkih prava o kojima je trebalo odlučiti u spomenutim ostavinskim postupcima, ovdje tužitelj ima ovlasti kao pretpostavljeni stvarno pravni ovlaštenik, ta svoja prava može dokazivati u posebnoj parnici, što isti ovdje i čini.

23. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine (članak 186. stavak 3. ZPP-a), dakle, niti za onaj posebni dio iste nekretnine koji je nakon darovanja od dana 14. veljače 1975. godine moguće ostao u vlasništvu ŽD pok. UD (konoba u prizemlju), a cijeneći da i tužitelj tužbenim obrazlaganjima upućuje na moguće stjecanje vlasničkih prava i na tom dijelu čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], ovaj je sud iz supstrata izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da su majka tužitelja ZD rođena ŽD pok. UD i sin iste, ovdje tužitelj RD (rođen **.**.1946.), od trenutka darovanja citiranim ugovorom u posjedu ukupnosti dijela matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], koji dio je nakon parcelizacije dobio oznaku čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], a u naravi, što je utvrđeno očevidom i pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem P- 2350/2020, radi se stanu na dvije etaže, do kata kojeg se dolazi vanjskim stepenicama površine 4,91 m2, na katu su danas izvedene tri sobe, kupaonica i dva manja hodnika, sve ukupne površine 37,59 m2, koji prostor je nedvojbeno bio predmetom ranije navedenog ugovora o darovanju, dok su u prizemlju pored hodnika, izvedeni dnevni boravak i kuhinja, sveukupne površine 37,06 m2, a kako je to razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ND dipl. ing. građevinarstva u P-2350/2020.

24. Upravo su saslušani svjedoci FD (rođena 1963. godine) čiji je djed JD brat tužiteljeve majke C, RD (rođen 1973. godine) tužiteljev sin i ČD (rođen 1933. godine) čija je supruga ED kći tužiteljevog ujaka Z zvanog JD, suglasno su, životno i vrlo uvjerljivo kazivali o posjedu ukupnosti danas čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina] od 1975. godine pa nadalje do danas, to, po navodima svjedoka ČD, nakon što je odlukom oca UD i brata ŽD, tužiteljeva majka C, što je logično, jer je 1975. godine DD svoj dio kuće već prodao kako je ranije obrazloženo, ali i razumljivo za odnosno vrijeme i, po ocijeni ovog suda „patrijarhalne odnose u obitelji“, od brata ĆD darovanjem stekla dio matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], budući da je tužiteljeva majka ostala samohrana s djetetom (tužiteljem) nakon razvoda 1946. godine.

25. Patrijarhalnost odnosa u obitelji DD ovaj sud cijeni i po tome što je, po iskazu samog tužitelja, njegov djed UD oporučno odredio da „stara kuća u gradu“ [adresa] ima pripasti njegovoj kćeri C (o tome i svjedok ŠD), iako je nedvojbeno matična čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], od osnivanja zemljišnih knjiga za

XIV P-761/2024

istu katastarsku općinu (notorno 1966. godine) na temelju dotadašnjeg suposjeda (revizija posjeda je učinjena 1953. godine) i zapisnika o osnivanju zemljišnih knjiga bila upisana na imenima PD i ŽD pok. UD za po ½ svakog (tako i prilikom osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] kako je ranije obrazloženo), pače i ŽD je u ugovoru o darovanju iz 1975. godine na poseban način utanačio tada već otklonjeni institut fideikomisarne supstitucije (povjerbene zamjene) kada uglavljuje „da će poslije smrti ZD njezin dio ostati sinu ĐD“.

26. Svjedokinja FD je navodila o tome da je SD kao samohrana majka, predmetnu nekretninu, "malo pomalo" uredila da bude adekvatan stanovanju, a određene poboljšice u istom objekt da je izveo i ovdje tužitelj. O kakvim poboljšicama se radi, u odnosu na današnje stanje (nalaz vještaka građevinske struke u P-2350/2020) najzornije ukazuju navodi svjedoka FD, koji je započeo druženje sa svojom budućom suprugom ED 1956. godine, a ista je zbog uređenja svoje kuće tada morala na godinu i pol odseliti kod tete ZD, tužiteljeve majke koja je živjela u (predmetnoj) kući sa konobom zemljanog poda u prizemlju, kakvo je bilo i dvorište pred istom kućom, dok je na katu, do kojeg se dolazilo slarom, tj. vanjskim stepenicama, bila jedna soba i hodnik, u kojoj sobi se kroz po daščani pod na drvenim gredama, kroz „prst široke prostore“, moglo vidjeti u konobu, a u istoj sobi su spavali SD, njezin sin ĐD i buduća supruga svjedoka ED.

27. Odlučne činjenice u ovoj stvari sud je utvrdio i iz iskaza svjedoka VD koji je isticao da je njegova baka C bila je zaposlena u tadašnjoj brijačkoj zadruzi u [adresa] (tako i svjedok ED), te prala rublje u prizemlju sporne nekretnine za istu zadrugu, ručnike i slično, pa da je rođenje navedenog svjedoka bilo odlučujuće da se uredi još jedna spavaća soba, poploča prizemlje i dvorište i napravi kuhinja, dok da se prilikom preuređenja sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća uredio dnevni boravak, a čitav objekt, uključivo s krovom, da je dotjeran.

28. Cijene se ključnim, za samo posjedovanje utužene nekretnine, navodi svjedoka ED koji je iskazivao da u predmetnoj kući nije nitko živio osim C i njezinog sina ĐD te kratkotrajno njegove buduće supruge U, ali se sjećao da je povremeno u tom razdoblju znao viđati i braću SD, ĆD i PD, koji bi došli obići svoju sestru, a C su obilazile i njezine sestre O, G i Ć, svi da su živjeli na drugom mjestu, brat ĆD u [adresa], brat PD u [adresa]. Potonji navod je u svom iskazu potvrdio i tužitelj koji je isticao da je njegov djed UD na poziv sina ĆD (tužiteljevog ujaka) 1941. godine otišao živjeti kod istog u [adresa], te da je UD preminuo je u rujnu 1946. godine, nakon rođenja tužitelja **.**.1946..

29. Slijedom obrazloženog nedvojbeno je da je tužitelj sa svojom pravnom prednicom od 1975. godine savjesno posjedovao predmetnu nekretninu, to bar do podnošenja tužbe u P-2350/2020 dana 07. prosinca 2020. godine, tj. pokretanja izvanparničnog postupka diobe u R1-77/2020 dana 27. studenog 2020. godine prije iste parnice, dakle, više od 45 godina, to uz znanje ŽD kojeg je svjedok ČD viđao u posjetima sestri C, dakle, isti je znao ili mu bar nije mogao

XIV P-761/2024

ostati posjed ukupnosti predmetne nekretnine i sva ulaganja tužitelja i njegove pravne prednice u isti, a nije na takav posjed reagirao na bilo koji način traženjem eventualne zaštite, što implicira zaključak o pristanku istog na tada postojeće stanje posjeda, pri čemu, po ocijeni ovog suda, to baš zbog ranije obrazloženog u svezi upisanih zemljišno knjižnih prava glede matične čest. broj 1625, K. O. [katastarska općina], koja nedvojbeno od 1970. godine nisu odgovarala stvarnim vlasničkim ovlaštenjima glede iste nekretnine, niti upisana zemljišno knjižna ovlaštenja nisu otklanjala savjesnost posjeda tužitelja i njegove majke ZD rođene ŽD, pa je ovaj sud utvrdio da je tužitelj uključivo sa vremenom posjedovanja svoje majke, savjesnim posjedovanjem ukupnosti, danas čest. broj 1625/2, K. O. [katastarska općina], izvorno u toj nekretnini i dijela pripadajućeg MD pok. UD, kojim isti nije raspolagao darovnim ugovorom iz 1975. godine, u za to propisanom vremenskom razdoblju od dvadeset godina stekao i vlasništvo onog posebnog fizičkog dijela iste nekretnine (konoba u prizemlju) koji prostor nije bio predmetom ugovora o darovanju 1975. godine, pa je utemeljeno na odredbama stavka 2. članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP), a tako bilo propisano i člankom 28. stavkom 4. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Nar. nov. broj 53/91, dalje: ZOVO), tužbeni zahtjev kao osnovan usvojen i zato je, uz utvrđenje o dijelu u kojem je tužitelj povukao tužbeni zahtjev (članak 193. stavak 2. ZPP-a), suđeno i riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.

30. Uz navedeno je za dodati da se savjesnost posjeda sukladno odredbi stavka 5. članka 18. ZVDSP-a presumira, osim ako se ne dokaže suprotno, tako i odredba stavka 3. članka 72. ZOVO-a, a iz supstrata izvedenih dokaza, posebice ne i iz iskaza tuženika (list 40 spisa) se nisu mogle utvrditi činjenice koje bi ukazivale na drugačiji bonitet posjeda tužitelja i njegove pravne prednice, osim onog koji se navedenim propisom pretpostavlja i kakav je ovdje obrazložen.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 5.000,00 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe u visini 100,00 bodova, za zastupanja po punomoćniku na ročištima na dane 11. listopada i 21. studenog 2024. godine, te 17. siječnja, 18. ožujka i 27. kolovoza 2025. godine, kao i 02. veljače 2026. godine, ukupno 600,00 bodova (6X100,00 bodova), te još za pristup ročištu dana 10. rujna 2024. godine 25,00 bodova, kao i za sastav podneska od 11. rujna 2024. godine 100,00 bodova, sveukupno 825,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.650,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 412,50 eura, kao i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 48,23 eura i presudu 96,49 eura, to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), te 350,00 eura plaćenog predujma za vještačenje, sveukupno 2.557,22 eura koliko je tužitelju dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ove

XIV P-761/2024

ovog rješenja, a tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 19. ožujka 2025. godine s ocjenom da nije bio potrebit za vođenje postupka.

U Šibeniku, dana 11. rujna 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili dostavi pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.