1 

Poslovni broj: Kv II-144/2024-3

Kir-309/2024-8

Poslovni broj: Kv II-144/2024-3

Kir-309/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. S., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage ovog suda poslovni broj Kir-309/2024-3 od 7. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2024.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog J. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage ovog suda protiv okrivljenog J. S. na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) određen je istražni zatvor na najdulje mjesec dana računajući od 6. travnja 2024.

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju D. K., odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog prava, s žalbenim prijedlogom za ukidanje pobijanog rješenja, odnosno preinakom istoga na način da se istražni zatvor okrivljeniku zamijeni blažim mjerama

2.1.              Žalbu je osobno podnio i okrivljenik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s žalbenim prijedlogom za ukidanje istražnog zatvora.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Žalitelj se u obje žalbe stvarno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdnjama da ne postoji osnovana sumnja, ali i da ne postoje njegova koluziona i iteracijska opasnost, kao i da bi se ista svrha mogla postići i blažim mjerama.

4.1.              Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da pobijano rješenje ne bi donijelo nadležno tijelo, a nije utvrđeno postojanje niti povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika.

5.              Žalitelj i u žalbi po branitelju i u osobno podnijetoj žalbi, polazeći od svoje obrane, tvrdi da ne postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela, tvrdeći da ga je žrtva lažno prijavila zbog loših međusobnih odnosa. Preocjenjuje se i sadržaj izjave presumptivnog svjedoka J. S. i zaključuje da ne postoji dostatna sumnja na počinjenje kaznenog djela.

5.1.              Upravo suprotno iz izjave žrtve B. S. proizlazi, na razini osnovane sumnje, da joj je okrivljenik prijetio, ali da ju je i fizički napao. Ovu okolnost fizičkog napada potvrđuje sadržaj medicinske dokumentacije za žrtvu, a presumptivni svjedok S. izjavio je da je okrivljenik imao u rukama vile i da je vidio da se okrivljenik i žrtva nešto prepiru, ali nije čuo što, time da ih nije čitavo vrijeme gledao. Iz navedenog sadržaja obavijesti i dokaza proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, jer takva sumnja postoji kada više dokaza govori u prilog zaključka o vjerojatnosti počinjenja kaznenog djela, od manje vjerojatnosti o protivnome. Kod toga se ne ocjenjuje vjerodostojnost dokaza, jer je to zadaća isključivo raspravnog suda, već se dokazi procjenjuju preliminarno, prema sadržaju i broju.

6.              Postoji koluziona opasnost okrivljenika u odnosu na presumptivne svjedoke, u odnosu na žrtvu i presumptivnog svjedoka iz razloga poznanstva i interesa okrivljenika za  ishođenjem povoljnije pozicije u kaznenom postupku. Tvrdnje žalitelja da takva opasnost ne postoji, u situaciji kada iskazi svjedoka nisu osigurani ispitivanjem na dokaznom ročištu ili u dokaznoj radnji, ne dovodi do drugačijeg zaključka.

7.              Žalbena tvrdnja da ne postoji iteracijska opasnost okrivljenika jer da se radilo o izoliranom događaju, koji je isprovociran ponašanjem žrtve i da okrivljenik nije nasilna osoba ne dovodi do drugačijeg zaključka od onog koji je izveden u pobijanom rješenju. Okrivljenik je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela koje sadrži i fizički nasrtaj na žrtvu, oboje, i žrtva i okrivljenik, govore o lošim međusobnim odnosima, povod kojima leži u sporu imovinske prirode, pa bez obzira na dosadašnju neosuđivanost, sve navedeno govori u prilog zaključku da postoji iteracijska opasnost okrivljenika.

8.              U pobijanom rješenju obrazloženo je zbog čega sutkinja istrage smatra da se ista svrha kao istražnim zatvorom ne može ostvariti bilo kojom drugom blažom mjerom, koje stajalište prihvaća i ovo vijeće, bez obzira na tvrdnju žalitelja o prostornoj udaljenosti njegove kuće od kuće žrtve. Žrtva je saslušana na okolnosti mogućnosti određivanja mjera opreza protiv okrivljenika te je ista iskazala bojazan od okrivljenika, ukazujući na manju međusobnu udaljenost njihovih kuća, te praktičnu nemogućnost osiguranja zabrane približavanja. Između žrtve i okrivljenika postoje nesređeni imovinski odnosi, koji su uzrok sukoba, isti su prvi susjedi, pa navedeno opravdava zaključak o potrebi određivanja istražnog zatvora. Iako je u žalbi po branitelju okrivljenik ukazao na mogućnost svojeg boravka na drugoj adresi u kući sina do završetka kaznenog postupka, u osobno podnijetoj žalbi iskazao je namjeru povratka kući, čime je otklonio žalbeni prijedlog branitelja. Postojanje koluzione i iteracijske opasnosti okrivljenika ukazuje na potrebu određivanja i daljnjeg trajanja istražnog zatvora, koju mjeru, za sada, ne mogu ostvariti blaže mjere,

9.              Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 19. travnja 2024.