Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-668/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, kojeg zastupa ravnatelj izv. prof. dr. sc. MĆ, dr. med., a on po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o, Zagreb, Smičiklasova 18/III, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 7. 2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 3.823,26 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 51,13 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,11 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,25 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,18 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,54 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 49,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 45,21 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,22 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,32 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,67 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,5 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,34 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,81 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,61 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 144,34 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,47 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,08 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,99 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,16 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,35 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,20 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,52 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,38 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,46 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,41 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,09 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,19 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,57 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,09 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,41 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,37 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,81 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,18 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,64 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,80 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,85 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,45 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,86 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,63 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,60 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,58 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,48 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,47 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,09 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,19 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,61 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,85 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,57 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,92 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,64 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,75 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,56 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 73,06 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,28 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,38 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,04 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,24 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,61 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,85 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,46 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,51 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,24 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,67 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,56 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,37 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,77 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,98 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 44,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,69 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,89 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,34 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,83 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 44,77 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.075,00 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 11. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 17. srpnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-medicinska sestra/tehničar pri Klinici za infektologiju te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 7. 2018. do dana dostave podataka od strane tuženika, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 13. studenoga 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Također, navodi kako tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID 19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb i stoga nije niti stekla pravo na isplatu posebne nagrade sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID 19. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 27. prosinca 2024. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 10. siječnja 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće (s osnova primopredaje službe i s osnova COVID dodatka za sve odrađene sate, posljedično tome naknadu za godišnji odmor i bolovanje) ukupan iznos od 1.875,00 eura bruto za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 25,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnesku od 4. lipnja 2025. tuženik navodi kako je, unatoč uređenju tužbenog zahtjeva po rješenju suda, tužba i nadalje nepotpuna, nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje pa predlaže odbacivanje tužbe. Protivi se da parnični trošak ide na račun punomoćnika tužiteljice jer za to nema osnova, dok u podnesku od 23. rujna 2025. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije

6. Podneskom od 13. listopada 2025. tužiteljica je, a nakon provedenog financijskog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 3.823,26 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

7. Dopisom od 6. lipnja 2025. pozvano je, po prijedlogu tuženika, Općinsko državno odvjetništvo radi eventualnog stupanja u parnicu na strani tuženika, međutim, isto se oglušilo na poziv suda.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopad 2017., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., 20. ožujka 2020. i 31. ožujka 2020., Odluke Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020., Odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020., naloga o rasporedu za rad u Respiratorno- intenzivistički centar za radnicu F Balek, izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, ugovora o radu od 10. 3. 2021., Pravilnika o radu, dopisa Ministarstva zdravstva od 21. prosinca 2020., Odluke Ustavnog suda RH br. U-II/7650/2014 od 20. travnja 2016., odluka o radnom vremenu (str. 116-162, 164-211), platnih lista i evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu, saslušanjem svjedokinja NĆ i AĆ, saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financije, računovodstvo u porezi i područje procjene vrijednosti u ekonomiji Ines Lozić, od 17. rujna 2025., dopune vještačenja Centra za vještačenje d.o.o. od 30. listopada 2025., 21. siječnja 2026. i 2. travnja 2026., saslušanjem sudske vještakinje Ines Lozić na ročištu od 22. travnja 2026., dok su nije prihvatio prijedloge tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĆĆ, GĆ, EĆ, HĆ na okolnost ustrojavanja posebne jedinice tuženika koja je pružala skrb oboljelima od bolesti COVID-19 i upućivanja radnika tuženika na rad u tu jedinicu, budući da je neprijeporno da je bila ustrojena posebna jedinica (RIC) za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od COVID-19 i da su radnici tuženika bili upućivani na rad u tu jedinicu pa izvođenje tih dokaza, kod neprijepornih činjenica, ukazalo se nepotrebnim i suvišnim, a njihovo izvođenje dovelo bi samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

9. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužiteljica zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da radi na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za infektologiju;

- da je radila u turnusima 12-24-12-48, te je njezino radno vrijeme od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00,

- da je za vrijeme Covida radila na infektologiji i to u turnusima 12-24-12-48, a njezino radno vrijeme bilo je od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00,

- da je epidemija bolesti Covid-19 proglašena 11. ožujka 2020. Odlukom Ministarstva zdravstva, s time da je prestanak epidemije proglašen Odlukom Predsjednika Vlade RH, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 51/23 dana 12. svibnja 2023.;

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 koja je objavljena u Narodnim novinama broj 136/20 od 9. prosinca 2020., s tim da je odluka stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., a ista je stavljena izvan snage Odlukom Vlade od 22. kolovoza 2024., a objavljena je u Narodnim novinama broj 99/24 i stupila je na snagu 23. kolovoza 2024.;

- da je Ministarstvo zdravstva 21. prosinca 2020. svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid-19 implementirati element 11064 posebna nagrada za rad s oboljelima te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade;

- da je kod tuženika osnovana ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid-19 – Respiratorno-intenzivistički centar smješten na Križinama odlukom tuženika od 20. 3. 2020.;

10. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024., te posebne nagrade za Covid za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024., te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje, kao i na manje obračunate te naknade obračunate temeljem obračunatih i isplaćenih plaća, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

11. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe te posebne nagrade za Covid za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024., te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje, kao i na manje obračunate te naknade obračunate temeljem obračunatih i isplaćenih plaća.

13. Tuženik prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji jer se tužiteljici plaća isplaćuje putem informacijskog sustava za centralizirani obračun plaća kojim upravlja tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose pa kako tuženik ne upravljala COP niti isplaćuje plaću tužiteljici, već to radi tijelo državne uprave, odnosno Republika Hrvatska to tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

13.1. Prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika nije osnovan jer je poslodavac, ovdje tuženik pasivno legitimiran za neisplatu plaće s kojim tužiteljica kao radnica ima sklopljen ugovor o radu i na njegovu obvezu isplate plaće tužiteljici za obavljeni rad nema utjecaja organizacija centralnog obračuna plaća.

14. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće s osnova primopredaje službe za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024., po ocjeni ovog suda isti je u cijelosti osnovan.

15. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“

16. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

17. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

17.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

18. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

19. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.

20. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

20.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

21. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja se stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

22. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da je tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za infektologiju, da je radila u turnusu (12-24-12-48), da su smjene od 7:00 do19:00 i od 19:00 do 7:00 te da je svaki put nakon završetka formalno propisanog radnog vremena radila duže i obavljala primopredaju službe, a koja primopredaja se odvija uz krevet pacijenta, što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice (koja je iskazala kako radi u turnusima i primopredaja počinje kada dođe na posao i kada odlazi s posla, primopredaju vrše na način da idu od sobe do sobe, od bolesnika do bolesnika, i traje 45 minuta, sve zavisno koliko je bolesnika, primopredaju vrše usmeno i pisano u teke i unose podatke i u BIS), već i iz iskaza svjedokinje NĆ, glavne sestre Klinike za infektologiju (koja je iskazala da primopredaju službe svaka sestra radi i to je obveza njih sestara da prime službu na početku smjene i predaju službu kolegici koja dolazi iza njih, da je tužiteljica radila u turnusu i obavljala je primopredaju službe; usmena primopredaja se obavljala na način kada se dođe u smjenu kolegice koje izlaze iz noći predaju bolesnike, idu od bolesnika do bolesnika, iz sobe u sobu, jer je u primopredaji nužno kolegici koja dolazi reći što se događalo za vrijeme smjene, sve pretrage koje su kod bolesnika obavljene i sve što se kroz tih 12 sati oko bolesnika događalo, da je primopredaja sastavni dio njihovog posla i nisu mogle otići kući, a da ne predaju bolesnike i primopredaju rade otkada su se zaposlile u bolnici. Primopredaja se zapisuje i u posebnu teku i u BIS, a traje, ovisno o broju i stanju bolesnika, od 20-45 minuta, nekada i više) i svjedokinje AĆ, glavne sestre KBC Split (koja je iskazala da tužiteljica radi u turnusima pa prema tome obavlja primopredaju, a koja primopredaja se obavlja usmeno, nakon završene smjene, te pisano, što se napiše tijekom trajanja radnog vremena u bilježnice i kompjutor).

22.1. Dakle, a imajući u vidu iskaz svjedokinja NĆ i AĆ, kao i iskaz same tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala primopredaju službe svaki put nakon završetka svoje smjene (prenosila podatke o pacijentima kolegama koji preuzimaju smjenu), da je primopredaja službe nužna radnja i sastavni dio sestrinskog posla, da ju sestre pa tako i tužiteljica vrše usmeno, a i pisano u internu bilježnicu i na računalo, te da bi primopredaja trajala u prosjeku 20-45 minuta nakon svake odrađene smjene, turnusa i dežurstva (što je određeno i Zaključkom Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 108. prema kojemu primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena), te da ne postoji pisana odluka poslodavca o točno određenoj osobi za primopredaju službe, već su svi iz smjene sudjelovali u toj primopredaji, dakle to radi svaka sestra koja radi u turnusu, kako je iskazala svjedokinja NĆ. Dakle, u ovom slučaju poslodavac nije organizirao primopredaju službe na način kako je to bilo potrebno i određeno Zaključkom, nije odredio osobu zaduženu za primopredaju službe, niti je vodio evidenciju o osobama, kao niti radnom vremenu provedenom u primopredaji službe.

22.2. Naime, primopredaja službe medicinskih sestara je strukturirani proces prijenosa ključnih informacija o pacijentima između dvije smjene, s ciljem osiguravanja kontinuiteta i sigurnosti pacijenata, jer kolege koji preuzimaju smjenu imaju sve potrebne informacije za obavljanje radnih zadataka. Ako radnik zbog primopredaje ostane na poslu dulje od svog redovnog radnog vremena, to vrijeme primopredaje mora se evidentirati u evidencijama prisutnosti kao radno vrijeme i sukladno tome i platiti. Naime, svaki rad izvan redovnog radnog vremena koji je nužan za funkcioniranje službe, kao što je u ovom slučaju primopredaja pacijenata, mora biti plaćen dok tuženik kao poslodavac vrijeme primopredaje službe nije evidentirao u evidenciji prisutnosti na radu, a činjenica da navedeni rad nije evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, ne oslobađa poslodavca od obveze da taj rad plati tužiteljici.

23. Sukladno odredbi čl. 5. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Odredbom čl. 135. st. 4. istog Zakona propisano je kako u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženik kao poslodavac očito nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način, u ovoj pravnoj stvari tuženik nije dokazao da tužiteljica nije ostajala duže 30 minuta nakon radnog vremena radi primopredaje, a da je vršila primopredaju nesumnjivo proizlazi ne samo iz njezinog iskaza već iskaza svjedokinje M.

24. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine” br. 73/17), a koji Pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine” br.' 55/24) koji je stupio na snagu dana 1.10.2024. Prema odredbi članka 8. st. 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika bilo je propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom kao što su primjerice, prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novo važećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine“ br. 55/24) i to odredbom članka 13. stavak 1. i 2. tog Pravilnika.

24.1. Teret dokazivanja radnog vremena prema odredbi čl. 135. st. 4. ZR-a upravo je na tuženiku kao poslodavcu. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje službe koji se odnose na tužiteljicu, a samo nepostojanje evidencije prisutnosti na radu ne znači da tužiteljica nije obavljala primopredaju službe. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka – saslušanja tužiteljice, te svjedokinja NĆ i N nesumnjivo utvrdio da je tužiteljica zaista i obavljala primopredaju (kao i svi ostali iz smjene) i da se ta primopredaja obavljala oduvijek i još uvijek se obavlja, a time je provela radno vrijeme u primopredaji nakon svakog završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, samo što nije bila plaćena.

24.2. Činjenica da se primopredaja službe prvi put spominje u Dodatku II. KU/19 ne znači da tužiteljica nema pravo na isplatu neisplaćene plaće za sate odrađene u primopredaji službe i prije 1. rujna 2019. (dakle, od 1. 7. 2018.), kako tvrdi tuženik, budući da se primopredaja oduvijek obavljala, usmeno i pisano, i da su je obavljali svi u smjeni pa tako i tužiteljica, ali se ta primopredaja prije nije evidentirala niti u evidencijama prisutnosti na radu niti u evidencijama o radnom vremenu, niti se isplaćivala (sve do odluke tuženika od 28.12.2022.), a primopredaja se obavljala oduvijek.

24.3. Osim toga, za istaknuti je kako tuženik nije svojom odlukom ni zadužio određenu osobu koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje službe (odlukom tuženika od 28.12.2022. nije određeno tko će vršiti primopredaju, već da medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj, odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice).

25. Slijedom prednjeg, tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024.

26. Nadalje, tužiteljica smatra da ju pripada pravo na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelim od Covid-19 bez obzira na činjenicu da nije bila raspoređena u Respiratorno-intenzivistički centar, ali je radila na Klinici za infektologiju i s covid bolesnicima, te da ima pravo na isplatu te nagrade za sve sate koje je odradila u utuženom razdoblju. Tuženik osporava pravo tužiteljice na isplatu posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid-19 budući da tuženik svojim radnicima koji su pružali skrb oboljelima od bolesti Covid -19 isplaćivao Covid nagradu pa je tako i tužiteljici Covid nagrada isplaćena svaki put kada je pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 tužiteljica nikada nije obavljala poslove vezane za pružanje, a kada je tužiteljica ostvarivala pravo na isplatu Covid nagrade, a kada nije vidljivo je iz platnih lista.

28. Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (Narodne novine broj: 136/20, dalje u tekstu Odluka o posebnoj nagradi) u čl. 1. stavak 2. propisano je da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću. Čl. 2. Odluke određeno je da se posebna nagrada isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid- 19, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema čl. 4. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema čl. 6. zadužen je ministar zdravstva.

29. U konkretnom slučaju rad tužiteljice na Klinici za infektologiju bio je vezan za rad s pacijentima oboljelima od Covid-a pa po mišljenju ovog suda tužiteljici pripada pravo na posebnu nagradu za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid -19, međutim tuženik je tvrdio kako je tužiteljici ta nagrada isplaćena radi čega je provedeno financijsko vještačenje po Centru za vještačenje d.o.o.

30. Prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. od 17. rujna 2025. proizlazi da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) i Evidencije o radnom vremenu, koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena, za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. s napomenom kako evidencije o radnom vremenu, koje je tuženik dostavio na zahtjev vještaka, ne sadrže datum sačinjavanja ni potpis radnika i ovlaštene osobe. Uvidom u platne liste vještakinja je utvrdila da je tuženik tužiteljici u razdoblju od studenog 2020. pa nadalje obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 za sve odrađene sate u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 pa je u Tabeli 1. dala izračun visine potraživanja tužiteljice po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19. U razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 nema potraživanja po osnovi neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti COVID-19, a s obzirom na to, nema niti potraživanja po osnovi manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad.

31. Nakon vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. tužiteljica više ne ustraje u potraživanju posebne nagrade za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti Covid-19, već samo naknadu za primopredaju službe.

32. Glede naknade za primopredaju službe 30 minuta nakon završetka radnog vremena, Centar za vještačenja d.o.o. navodi, a pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužiteljica nakon završetka radnog vremena ostala raditi 30 minuta dulje te da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad, u Tabeli 2. dala je obračun neisplaćene naknade za primopredaju službe. Uvidom u Evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja, vještakinja je utvrdila broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu te izvršila obračun naknade za primopredaju službe, koji izračun naknade za primopredaju službe izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada te su uzeti u obzir dani iz Evidencija rada kada je tužiteljica nakon radnog vremena, izvršila primopredaju. Vještakinja napominje da je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom službe, počevši od siječnja 2023.godine na način da se u Evidencijama rada, gdje je primjenjivo, iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa pa je u tom slučaju vještakinja, ako je bilo iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu s primopredajom, uzela u obzir prethodno obračunato te utvrdila razliku do 30 minuta, koja nije bila obračunata i prethodno plaćena.

Nadalje, vještakinja, a pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se imaju uzeti u obzir ukupna potraživanja koja proizlaze iz manje obračunate plaće, a ne samo potraživanja koja bi proizišla iz manje obračunatih dodataka i primopredaje službe, daje izračun i razlike u naknadama tužiteljice uz napomenu da iste ne sadrže iznose manje isplaćenih naknada koje proizlaze iz neobračunatih i neplaćenih COVID dodataka i primopredaje službe, odnosno riječ je isključivo o razlici koja proizlazi iz obračunate i isplaćene plaće tužiteljici. Naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje izračunavaju se na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odnosno od 1. 5. 2022. ako je u prethodna tri mjeseca za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvareno pravo na naknadu plaće, tada se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek. Stoga je vještakinja u Tabeli 4. dala razliku manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti temeljem plaća koje su prethodno obračunate i isplaćene.

Mišljenje vještaka je kako je za razdoblje od 1.11.2020. do 23. 8. 2024. tužiteljici posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti COVID-19 obračunata na sve sate rada iskazane na Obračunskim ispravama i po toj osnovi potraživanje iznosi 0,00 EUR. Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi primopredaje službe, odnosno da je tužiteljica nakon kraja svakog radnog dana ostala raditi 30 minuta dulje, za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 3.131,50 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe, iznosi 536,50 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 3.668,00 EUR (Tabela 5. stupac ‘4’). Po osnovu manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća, za cjelokupno razdoblje, manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 155,26 EUR (Tabela 5. stupac ‘5’).

32.1. U svom očitovanju od 30.10.2025., a na primjedbe tuženika iznesene u podnescima od 8.10.2025. i 24.10.2025., vještakinja Ines Lozić iz Centra za vještačenje d.o.o. navodi kako tuženik u istima ne osporava izvršene matematičke izračune vještaka, a vještakinja je pri izradi vještačenja postupila po nalogu Suda od dana 2. lipnja 2025. u kojem se određuje vještačenje na okolnosti navedene u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 10. 1. 2025. u kojem se, između ostalog, traži da se utvrde neisplaćene bruto razlike za primopredaju službe za sve odrađene sate primjenom parametra da rad preko 8 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad, … kao i da se utvrdi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrdi razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Stoga je vještakinja u cijelosti izvršila izračune sukladno zadatku i na način kako je to od njega traženo, bez ulaženja u pravna pitanja. Vještakinja ističe kako ne ulazi u pravna pitanja je li tužiteljici neko pravo pripada jer je to isključivo u nadležnosti Suda, već je dala izračune na način kako je sud to od nje zatražio. U odnosu na navod tuženika u svezi 20 min ili 15 min, kao i da se primopredaja ne radi svaki dan vještakinja navodi kako je prethodno obračunate sate, odnosno minute, primopredaje službe uzela u obzir prilikom izračuna te ih iskazala u Tabeli 2. stupac '8', dok u pravno pitanje, je li se primopredaja radi svaki dan ili ne, vještakinja ne ulazi. Na primjeru za mjesec veljaču 2023. vještakinja obrazlaže na koji način je izračun izvršen kao i da je uzela u obzir sve dane rada tužiteljice. Uvidom u Evidenciju o radnom vremenu tuženik je nakon svakog radnog dana iskazao 20 minuta (20 min / 60 min = 0,33 h) koje se dovode u vezu s primopredajom službe za 12 dana rada, slijedom čega proizlazi da je tuženik tužiteljici u veljači 2023. evidentirao ukupno 3,96 h po osnovu primopredaje službe (12 * 0,33 h = 3,96 h). Ukoliko bi se sukladno zadatku uzelo u obzir da tužiteljici pripada 30 minuta po osnovi primopredaje za svaki dan rada (30 min / 60min = 0,5 h) za 12 dana rada pripadalo bi joj pravo za ukupno 6 h po osnovi primopredaje službe (12 * 0,5 h = 6 h). Razlika od 2,04 h predstavljala bi manje isplaćeno po osnovi primopredaje službe. Uzevši u obzir da je satnica prema tuženiku za veljaču 2023. iznosila 6,70 EUR te utvrđene neobračunate sate primopredaje službe za veljaču 2023. ukupno neobračunato po osnovi primopredaje službe iznosi 20,51 EUR (2,04 h * 6,70 EUR = 13,67 EUR * 50 % = 20,51 EUR). Nadalje, vještakinja navodi kako je tuženik u svom podnesku netočno naveo da je primopredaja bila u odnosu na 9 dana, a ne 12 kako je vještakinja obračunala jer je iz evidencija rada koje je sam tuženik sačinio razvidno da je tuženik izvršio obračune za isti broj dana kao i vještakinja, samo za različito vrijeme primopredaje (tuženik 20 minuta, a vještak na 10 minuta odnosno razliku do 30 minuta).

32.2. U ponovnom očitovanju od 21. 1. 2026., a na primjedbe tuženika iz podneska od 14.11.2025., vještakinja navodi kako je sukladno nalogu Suda izvršila izračun neisplaćene bruto razlike za primopredaju službe temeljem okolnosti koje su navedene u tužbi, kako je i zatraženo od vještaka, na način da bi tužiteljica bila dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe. Glede primjedbi tuženika da se izračun ne može vršiti i za razdoblje nakon 1. 1. 2023. s obzirom na to da se od tada primopredaja odrađena u prekovremenom radu isplaćuje, vještakinja ističe kako se prethodno već očitovala dana 30.10.2025. na način kako je od tuženika prethodno obračunate sate, odnosno minute, primopredaje službe uzela u obzir prilikom izračuna te ih iskazala u Tabeli 2. stupac '8', te je iskazala isključivo razliku do 30 minuta, kako to tužiteljica traži. Naime, kako je već navedeno i u vještačenju ali i u prethodno danom očitovanju vještakinje, nesporno je da je tuženik od 1. 1. 2023. obračunavao vrijeme za primopredaju na broj dana po izračunu tuženika, ali vrijeme koje je obračunavao po danima iznad 8 sati rada, a što se dovodi u vezu s primopredajom, nije bilo 30 minuta već manje, te je stoga vještakinja izvršila izračune razlike od vremena (npr.15 ili 20 minuta) koji je tuženik obračunao do 30 minuta kako se tužbenim zahtjevom traži. Nadalje, navodi kako tuženik u svom podnesku netočno navodi da bi tužiteljica u srpnju 2023. godine izvršila 14 primopredaja, a ne 15 kako to prikazuje vještakinja, jer je iz evidencija rada, koje je sačinio sam tuženik, razvidno da je tužiteljica radila dana 15. 7. 2023. godine od 8:00 do 16:00, te da tuženik za navedeni dan nije obračunao primopredaju službe. Stoga je iz evidencije rada razvidno da je tuženik iskazao 20 minuta (20 min / 60 min = 0,33 h) koje se dovode u vezu s primopredajom službe za 14 dana rada, odnosno ukupno 4,62 h po osnovu primopredaje službe (14 * 0,33 h = 4,62 h – iskazano u Tabela 2. stupac '8' Nalaza i mišljenja), dok tuženik nije obračunao primopredaju dana 15. 7. 2023., dok je u navedenom mjesecu tužiteljica izvršila ukupno 15 primopredaja, a kako je to iskazala vještakinja. Dakle, vještakinja je prilikom izračuna ispravno prikazala broj primopredaje službe, i manje obračunato do 30 minuta po osnovu primopredaje, slijedom čega su i naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad ispravno obračunate. Vještakinja ističe kako ne ulazi u pravna pitanja, te ne ulazi u pitanje je li se primopredaja radi svaki dan ili ne, već je samo dala tražene izračune, a odluka o tome je li neko potraživanje pripada tužiteljici ili ne je uvijek i isključivo u nadležnosti suda pa je ostala u cijelosti pri danom nalazu i mišljenju.

32.3. U dopuni nalaza i mišljenja od 2. 4. 2026., a prema prijedlogu tuženika, vještakinja napominje da se prilikom prethodno provedenog vještačenja nije upuštala u pravna pitanja već je izračune izvršila na način kako joj je bilo naloženo, a to je u skladu s tužbenim zahtjevom, odnosno pod pretpostavkom da je tužiteljica nakon svakog radnog dana vršila primopredaju u trajanju od 30 minuta. Iz Evidencija o radnom vremenu je razvidno da tuženik nije posebno iskazivao sate koji bi se odnosili na primopredaju, odnosno ne iskazuje se poseban stupac u evidencijama rada koji bi imao naziv da je riječ o vremenu koje se odnosi na primopredaju službe. Pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se sati primopredaje računaju za vrijeme do 1. 1. 2023. i to za one dane kad je tužiteljica radila u turnusima (ne na sve dane) vještakinja daje traženi izračun po prijedlogu tuženika. Opreza radi, s obzirom da je iz dostavljenih evidencija razvidno da je tuženik u razdoblju nakon 1. 1. 2023. tužiteljici obračunavao 20 minuta primopredaje službe, vještak će u Tabeli A. dati izračun sukladno načinu obračuna tuženika, a u Tabeli B. daje izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno iskazana po osnovi neobračunate naknade za primopredaju službe do 31.12.2022. Mišljenje vještakinje je, a na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, a pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi primopredaje službe, odnosno da je tužiteljica kada je radila u turnusu ostala raditi 20 minuta dulje, za razdoblje od 1. 7. 2018. do 31.12.2022. potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 1.707,32 EUR (Tabela A. stupac '13'), manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe, iznosi 308,92 EUR (Tabela B. stupac '11'), slijedom čega ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 2.016,24 EUR.

32.4. U svom usmenom očitovanju danom na ročištu od 22. 4. 2026. vještakinja Ines Lozić navodi kako ostaje pri danom nalazu i mišljenju, kao i očitovanju na zahtjev stranaka u postupku. U bitnom tuženik ne osporava matematičke izračune koji su dani, ali osporava da bi se za svaki dan kada je tužiteljica radila trebalo obračunati 30 min po osnovi primopredaje službe. S tim u vezi vještakinja napominje, a što je razvidno iz vještačenja, dane kada je tužiteljica počela raditi navečer u 19 do sutradan u 7 da je izvršila izračun po osnovi primopredaje za samo jedan dan. Pravno pitanje je je li tužiteljici pripada pravo potraživanja za svaki radni dan i u kojem iznosu vještak ne ulazi, dok su izračuni izvršeni na temelju obračunskih platnih lista, kao i evidencije o radnom vremenu koje je dostavio tuženik i koje su priložene u spis, dok odjelne liste, plan i raspored rada nisu bile predmet razmatranja niti prileže spisu. Iz evidencije rada ne postoji poseban stupac u kojem bi se navodilo vrijeme s nazivom da je riječ o primopredaji te u obračunskim platnim listama se ne iskazuje poseban obračun s nazivom da je riječ o primopredaji, a u vještačenju je navedeno kako je počevši od siječnja 2023. tuženik vršio obračune za 20 min., odnosno do 30 min. za koje je navedeno da se mogu dovesti u vezu s primopredajom, međutim, u evidencijama se ne iskazuje posebno stupac primopredaje, niti se u obračunskim platnim listama iskazuje poseban obračun s nazivom primopredaja. S obzirom na to da evidencije rada navode početak i kraj radnog vremena dok ne navode poseban stupac da je primopredaja, to se ne isključuje mogućnost da se ti obračuni odnose na redovan rad, a koji bi bio i prekovremeni rad kada prijeđe mjesečni fond sati.

33. Na osnovno vještačenje, kao i na očitovanja i dopune vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. tužiteljica nije imala primjedbi, dok tuženik nije imao primjedbi na dopunu vještačenja od 2. travnja 2026., koju je vještakinja izradila po prijedlogu tuženika, no ovaj sud osnovno vještačenje Centra za vještačenja d.o.o. od 17. rujna 2025., kao stručno, objektivno i vjerodostojno u cijelosti prihvaća.

33.1. Tuženikove primjedbe na osnovno vještačenje, kao i dopune vještačenja, odnosno očitovanja vještaka na primjedbe tuženika od 30. listopada 2025. i 21. siječnja 2026., koje primjedbe se ne odnose na matematički izračun vještaka, već na osnove i mjerila prema kojima je izračun izvršen, su neutemeljene. Naime, primopredaja službe sukladno zaključku s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.veljače 2023. smatra se radnim vremenom radnika, ali ista postaje prekovremeni rad u situaciji kada radnik temeljem rada u primopredaji službe ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda sati, te mu se ti sati u tom slučaju obračunavaju kao prekovremeni rad, što je i ovdje slučaj. I sam tuženik je u svojoj odluci od 28.12.2022. istaknuo kako se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te se zbraja s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, te da višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, a za takav se prekovremeni rad sukladno odredbi članka 49. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja osnovica plaće uvećava za 50%.

33.2. Na primjedbe tuženika kako vještak nije mogao samo izvršiti umnožak 30 minuta nakon svakog radnog dana, broja dana kada se primopredaja vršila, iznosa cijene osnovnog sata te uvećanja od 50 % za prekovremeni rad pa da se od 1. 1. 2023. primopredaja službe evidentira od 20 min, odnosno 15 minuta što je povoljnije za radnika vještakinja je prethodno obračunate sate, odnosno minute primopredaje službe uzela u obzir prilikom izračuna (Tablica 2. stupac 8 vještačenja), te je iskazala isključivo razliku do 30 minuta, kako je tražila tužiteljica, pri tome ne ulazeći u pravna pitanja je li se primopredaja radi svaki dan ili ne. Vještakinja je sukladno nalogu suda izvršila izračun neisplaćene bruto razlike za primopredaju službe i to na način da bi tužiteljica bila dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe.

33.3. Tuženik je počevši od 1. 1. 2023. obračunavao vrijeme za primopredaju na broj dana po izračunu tuženika, s time da vrijeme koje je obračunavao po danima iznad 8 sati rada nije bilo 30 minuta već manje pa je stoga vještakinja izračunala razliku od vremena (15 ili 20 minuta) koje je tuženik obračunao do 30 minuta, kako je to i traženo od vještaka. Iz tuženikovih evidencija o radnom vremenu koje prileže spisu razvidno je da isti nije uredno vodio te evidencije jer iste nisu sadržavale rubriku primopredaju službe za cijelo utuženo razdoblje (vještakinja Lozić je navela kako je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom službe od 1. 1. 2023. na način da je u evidencijama rada iskazao završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa), te su se radni sati primopredaje službe i mogli u tom slučaju utvrditi jedino na način kako ih je Centar za vještačenje i utvrdio i to isključivo na mjesečnoj osnovi, uzimajući za polazište vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada, te isključivo dane kad je tužiteljica prema tuženikovim evidencijama rada nakon radnog vremena uistinu i izvršila primopredaju. Vrijeme rada u primopredaji službe na Klinici za infektologiju u prosjeku od 30 minuta proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i svjedokinje NĆ, glavne sestre Klinike za infektologiju. Također za navesti je kako za primopredaju službe nije bio potreban nalog poslodavca budući da se primopredaja službe smatra redovnim radom, a ista postaje prekovremeni rad samo ako broj radnih sati u primopredaji službe prijeđe redovan mjesečni fond radnih sati, a u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da su sati rada koje je tužiteljica odradila u primopredaji prešli redovan mjesečni fond radnih sati pa se isti u tom smislu trebaju platiti tužiteljici kao prekovremeni rad s osnova primopredaje službe, a pri tome je vještakinja uzela u obzir samo podatke iz evidencija rada kad je tužiteljica radila nakon završetka rada, a ne kad tužiteljica nije bila na svom radnom mjestu.

33.4. Glede prigovora tuženika kako je vještak prekoračio tužbeni zahtjev time da je računao razliku naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad koja ne proizlazi iz razlike manje isplaćene plaće po osnovi primopredaje službe i COVID nagrade, isti su po ocjeni ovog suda neutemeljeni. Naime, vještakinja je, sukladno zahtjevu tužiteljice iz tužbe i podnesaka od 10. 1. 2025. i 29. 5. 2025., a po nalogu suda, utvrdila ostvarenu prosječnu punu plaću za tri mjeseca koje prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koje tužiteljica ima pravo, a potom i razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužiteljica ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.

34. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju plaću i naknadu plaće za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 3.823,26 eura (s osnova primopredaje službe 3.131,50 eura, posljedično tome, a s osnova manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koje proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe 536,50 eura, te s osnova manje obračunate naknade obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća za utuženo razdoblje 155,26 eura), navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, a kao u točki I. izreke presude.

34.1. Na dosuđeni iznos od 3.823,26 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 4. ZR), po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19, 114/22 i 155/23; drugdje u tekstu ZPP-a) pa je tužiteljici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023), VPS te priloženom popisu troška, dosuđen sljedeći trošak: za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup na ročišta od 3. 4. 2025., 2. 6. 2025., 24. 9. 2025., 21.11.2025., 9. 2. 2026., 22. 4. 2026. i 15. 7. 2026. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, za sastav podnesaka od 29. 5. 2025. i 13.10.2025. po 200,00 eura, ukupno 2.100,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 525,00 eura, te za troškove financijskog vještačenja iznos od 450,00 eura, sveukupno iznos od 3.075,00 eura, a koji iznos će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 11. rujna 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

34.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

34.2. U punomoći iz 2019. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a to je isto tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 24. 9. 2025.

34.3. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 10. 1. 2025., kojim je ispravila tužbu postupajući po rješenju ovog suda od 27.12.2024. kojim je tužiteljica pozvana da točno i određeno postavi tužbeni zahtjev, koji nije postavila u tužbi, stoga su troškovi ispravka nastali krivnjom tužiteljice i te troškove nije u obvezi snositi tuženik.

Split, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika