Poslovni broj: Usž-1895/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Natalija Labavić, odvjetnica u Zagrebu, Jelenovac 38E, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Martićeva 14, OIB: 28454963989, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Bjelovara, Eugena Kvaternika 2, Bjelovar, OIB: 18970641692 i II. osnovne škole Bjelovar, I.V. Trnskog 19, Bjelovar, OIB: 68503362068, koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figaš-Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, te DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko- bilogorske županije, Bjelovar, Matice hrvatske 15, OIB: 57284631035 , radi prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbama zainteresiranih osoba Grada Bjelovara i II. osnovne škole Bjelovar protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5455/2024-7 od 17. veljače 2025. i žalbi tužitelja protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5455/2024-7 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe zainteresiranih osoba Grada Bjelovara i II. osnovne škole Bjelovar se odbijaju i potvrđuje se točka I., II., III. i V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5455/2024-7 od 17. veljače 2025.

II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5455/2024-7 od 17. veljače 2025.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.890,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu poništeno je rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-041-02/15-01/38, urbroj: 567-02/03-15-01, od 28. listopada 2015. (točka I. izreke) te se utvrđuje da je osnovan zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka CZ iz [adresa] (točka II. izreke). U točki III. izreke presude utvrđuje se da su Grad Bjelovar i II. osnovna škola Bjelovar obrađivali osobne podatke tužitelja bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe i privole tužitelja, protivno članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine", broj: 103/03., 118/06., 41/08. i 130/11.). Pod točkom IV. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.112,05 eura u roku od 15 dana od dana primitka te presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora odbija kao neosnovan. U točki V. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe II. osnovne škole Bjelovar za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za zaštitu osobnih podataka i utvrđenje da su Grad Bjelovar i II. osnovna škola Bjelovar nezakonito koristili njegove osobne podatke, sukladno članku 6., 7. i 8. stavku 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine", broj: 106/12. -pročišćeni tekst).

3. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1827/18-3 od 12. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4167/15-22 od 26. siječnja 2018., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje citiranog rješenja tuženika od 28. listopada 2015. i utvrđivanje da su Grad Bjelovar i II. osnovna škola Bjelovar osobne podatke tužitelja koristili bez zakonite svrhe i pravnog temelja, odnosno protivno odredbi članka 8. Zakona, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i naloženo tužitelju da naknadi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi II. osnovnoj školi Bjelovar.

4. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-988/2021 od 3. prosinca 2024. usvojena je ustavna tužba tužitelja, te je ukinuta navedena presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1827/18-3 od 12. studenog 2020. i presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4167/15-22 od 26. siječnja 2018. i predmet vraćen Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak. Pobijana presuda Upravnog suda u Zagrebu od 17. veljače 2025. donesena je u izvršenju citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud).

5. Zainteresirana osoba Grad Bjelovar osporava prvostupanjsku presudu iz svih razloga iz članka 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). U žalbi u bitnome navodi da sud pogrešno tumači odluku Ustavnog suda, te smatra da je pogrešan zaključak suda da je postupao protivno članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe i privole tužitelja, kao i da nije jasno koji je to razumni rok u kojem je trebao tužitelja obavijestiti o obradi njegovih osobnih podataka i na koji način. Ističe da je tužitelja o tome mogao izvijestiti samo poslodavac, koji je to i učinio u roku koji je očito smatrao razumnim, te je on time što je obavijestio II. osnovnu školu Bjelovar prenio odgovornost za informiranje na poslodavca, čime je postupak obrade od strane Grada Bjelovara okončan. Osporava navod suda da je gradonačelnik skoro dva mjeseca, nakon spornog sastanka, obrađivao osobne podatke tužitelja bez zakonske osnove, jer ta činjenica nije na nesumnjiv način utvrđena, a osim toga ističe da je postojala osnova za obradu podataka iz članka 8. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine- Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: Konvencija), na koju se i Ustavni sud poziva. Ističe da je gradonačelnik djelovao sukladno citiranoj odredbi, kao i odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 32/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11. i 144/12. – dalje: ZOLP(R)S) upravo radi zaštite zdravlja i zaštite prava i sloboda drugih, te izražava stajalište da briga o djeci, kao i briga o zdravlju, koje su zakonom određene obveze Grada, ima ju prioritet i jači interes u odnosu na zaštitu nečijih osobnih podataka. Pojašnjava da je gradonačelnik sazvao najuži mogući krug ljudi koji su mu o predmetnoj situaciji mogli dati neke informacije, budući da nije stručna osoba u pogledu zdravstvene zaštite, jednako kao i ravnateljica škole, a radi konzultiranja sa stručnim osobama i potrebnom daljnjem postupanju. Navodi da predmetnu informaciju nije saznao u obavljanju svog poziva te istu nije trebao čuvati kao profesionalnu tajnu, kako to tužitelj pogrešno smatra. Nadalje navodi da u ovom postupku nije dovoljno utvrđeno i razjašnjeno kako je sporni podatak dospio u medije, a što je ključni dio koji je mogao utjecati na samog tužitelja. Ističe također da su prema navodima tužitelja brojne institucije bile upoznate s dijagnozom, odnosno spornim podatkom, kao i tužitelju bliske osobe. S obzirom da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, smatra da je time pogrešno primijenio i materijalno pravo, te predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i sam riješi stvar na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Zainteresirana osoba II. osnovna škola Bjelovar pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o trošku. Navodi da iz presuda Suda Europske unije C-131/12 i C-25/17, na koje se Ustavni sud poziva u svojoj odluci zbog koje je donesena prvostupanjska presuda, nije moguće utvrditi poveznicu između običaja finskih Jehovinih svjedoka i djece iz II. osnovne škole u Bjelovaru, koju je ravnateljica pokušala zaštititi razumnim postupcima kontaktirajući isključivo stručne službe i osnivače škole, bez navođenja osobnih podataka tužitelja. Ističe da ni na koji način nije otkrila identitet tužitelja, već je on to učinio sam dajući intervju lokalnom tjedniku. Tumačenje Ustavnog suda smatra potpuno slobodnim i preširokim. Također stav prvostupanjskog suda smatra komformističkim, jer nije jasno rečeno što je škola ili Grad kao osnivač trebala učiniti nakon što se pročulo da u školi radi HIV pozitivan kuhar, te nakon što su roditelji putem djece počeli bojkotirati prehranu u školi. Navodi da je sukladno Zakonu o školstvu dužnost ravnatelja postupati u najboljem interesu djece, što propisuje i Ustav Republike Hrvatske. Navodi da su temeljem članka 70. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi zaposlenici škole, a osobito ravnatelj, dužni obavijestiti tijelo socijalne skrbi, odnosno drugo nadležno tijelo, o bilo kojoj situaciji koja zahtijeva zaštitu prava učenika, a temeljem članka 125. stavka 1. istog propisa ravnatelj se brine o sigurnosti te o pravima i interesima učenika i odgovara za njihovu sigurnost. Poziva se i na Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjere zaštite prava učenika, te prijave svakog kršenja tih prava nadležnih tijelima. Smatra da škola nije prekršila niti jedan pozitivan propis u Republici Hrvatskoj, te da je dužna voditi prvenstveno brigu o interesima djece, tumačenje prava u konkretnom slučaju preširoko i predstavlja izvrtanje smisla i duha propisa i Ustava. Predlaže da Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

7. Tužitelj osporava točku IV. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, iz svih žalbenih razloga. Smatra pogrešnim stajalište suda da podnesak od 20. rujna 2017. nije bio potreban i da nije nadležan odlučivati o trošku sastava ustavne tužbe. Ističe da je podnesak od 20. rujna 2017. sastavljen na ukupno šest stranica i uz njega dostavljena opsežna dokumentacija, pa je bilo neprikladno navode iz podneska isticati na raspravi. Pozivajući se na članak 144. ZUS-a navodi da je i trošak sastava ustavne tužbe opravdan, jer je nastao u tijeku, odnosno u povodu spora, a u ovoj pravnoj stvari bez podnošenja ustavne tužbe ne bi bio u mogućnosti zaštititi svoja prava i interese, budući da je pravomoćnom presudom od 26. siječnja 2018. bio odbijen njegov tužbeni zahtjev, dok je u ponovljenom postupku donesena sasvim drugačija presuda. Pri tome se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava, primjerice u predmetu Dragan Kovačević protiv Republike Hrvatske, navodeći da je Europski sud zauzeo stav da kada je odlukom o usvajanju ustavne tužbe predmet vraćen redovnom sudu na ponovni postupak, redovnim sudovima ne bi trebalo biti sporno odlučivati o troškovima podnošenja ustavne tužbe, a koje shvaćanje prati i relevantna domaća sudska praksa (primjerice presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Općinskog suda u Osijeku, Općinskog suda u Šibeniku). Nadalje ističe da je prvostupanjski sud propustio kod određivanja troškova upravnog spora dosuditi mu i pravo na pripadajući porez na dodanu vrijednost, na koji ima pravo jer je zastupan po odvjetniku u sustavu PDV-a. Predlaže da ovaj Sud preinači odluku o troškovima spora na način da mu dosudi i naknadu troška za sastav podneska od 20. rujna 2017. i ustavne tužbe u zatraženom iznosu, sve uvećano za pripadajući PDV.

8. Tužitelj u odgovoru na žalbu zainteresirane osobe Grada Bjelovara osporava sve navode iznesene u toj žalbi. Iznoseći stajalište Ustavnog suda iz odluke, broj: U- III-988/2021 od 3. prosinca 2024., koje smatra pravilnim, navodi da je upravni sud poštovao takvo pravno shvaćanje, tj. da je Grad Bjelovar, uz II. osnovnu školu Bjelovar, kao voditelj zbirki osobnih podataka, u skladu s člancima 7. stavak 1., 8. i 9. Zakona o zaštiti osobnih podataka, te točkom 25. i člancima 8., 11. i 12. Direktive 95/46/EZ, pr i obradi bilo kojeg osobnog podatka bio dužan o tome ga informirati u razumnom roku, te da se osobni podaci pojedinca bez njegove privole mogu obrađivati isključivo uz ispunjenje zakonskih uvjeta, dok je općenito obrada podatka o zdravlju pojedinca, uz strogo određene izuzetke, zabranjena. Smatra da zainteresirana osoba zanemaruje činjenicu da je razumni rok pravni standard koji omogućuje sudu da u skladu s okolnostima svakog pojedinog slučaja ocijeni je li postupanje stranke bilo pravovremeno, te se ne radi o manjkavosti presude. Ističe da način na koji je trebao biti obaviješten o obradi podataka nije odlučan, već je isključivo odlučno da je obavijest izostala, što predstavlja kršenje obveze iz članka 9. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Budući da je Grad Bjelovar bez njegove privole i prethodne obavijesti o obradi njegovih osobnih podataka iste dao na uvid trećim osobama na sastanku održanom u uredu gradonačelnika 2. listopada 2013., odnosno dostavio podatke o njegovom statusu poslodavcu, navodi da je jasno da je postupio suprotno zakonskoj obvezi. Ističe da je Grad Bjelovar već samim činom prijenosa podataka o zdravstvenom stanju, trećim osobama počinio povredu njegovog prava na zaštitu osobnih podataka, te da se odgovornost za informiranje ispitanika ne može prebaciti na treće osobe, niti se obveza propisana člankom 9. stavkom 2. Zakona može ispuniti obavještavanjem bilo koje druge osobe osim samog ispitanika. Nadalje, smatra pravno neutemeljenim i promašenim navode zainteresirane osobe o postojanju pravne osnove za postupanje, pozivanjem na članak 8. stavak 2. Konvencije kao i članak 19. ZOLP(R)S-a, jer u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od uvjeta za ograničenje prava na privatnost. Navodi da niti jedan propis ne daje gradonačelniku ovlast da u svrhu brige o djeci, kao i brige o zdravlju, saziva sastanke na kojima se obrađuju osobni podaci zdravstvenog karaktera, osobito oni osjetljive naravi koji potencijalno dovode do stigmatizacije HIV pozitivne osobe, te da je pitanje obrade takvih podataka uređeno strogim režimom posebnih zakona (Zakonom o zaštiti osobnih podataka, Zakonom o zaštiti pučanstva o zaraznoj bolesti, Zakonom o liječništvu, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zaštiti prava pacijenata), koji ne dopuštaju da se takav podatak dostavlja institucijama poput škole ili da ga se iznosi na sastancima s više sudionika. Smatra da se radi o neinformiranoj i ishitrenoj odluci zainteresirane osobe, s obzirom na opće poznate činjenice o načinu prenošenja bolesti, a da dijagnoza o HIV pozitivnom statusu nije od relevantnosti čak niti kod sanitarnog pregleda. Nadalje navodi da Konvencija i praksa Europskog suda za ljudska prava jasno ističu da se svaki zahvat u pravo na privatnost mora temeljiti na preciznom zakonskom okviru i mora biti razmjeran svrsi, koja zakonska osnova u ovom slučaju za obradu podataka nije postojala. Ponavlja da se podatak o njegovom HIV statusu obrađivao mimo volje ispitanika, bez prethodne informiranosti i u kontekstu koji nema uporište u važećem zakonodavnom okviru. Također smatra da navodi zainteresirane osobe da nije dovoljno utvrđeno i razjašnjeno kako je sporni podatak dospio u medije nisu relevantni za ovaj postupak niti odlučujući za donesenu presudu. Predlaže da se žalba zainteresirane osobe odbije, te da se naloži tuženiku da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu, kao i troškove sudske pristojbe.

9. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu zainteresirane osobe II. osnovne škole Bjelovar.

10. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile Sudu odgovor na žalbu tužitelja.

11. Žalbe zainteresiranih osoba nisu osnovane.

12. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

13. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbama zainteresiranih osoba sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, imajući pri tome na umu i članak 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 49/02. – pročišćeni tekst, dalje: Ustavni zakon), prema kojem su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

14. Prvostupanjski je sud u izvršenju odluke Ustavnog suda ponovno izvršio uvid u spis tuženika i dokumentaciju dostavljenu u tijeku spora te je nakon razmatranja navoda svih stranaka iznesenih u priloženim podnescima, kao i na održanim usmenim raspravama, uključujući i navode tužitelja koji je saslušan na usmenoj raspravi 10. studenog 2017., ponovno razmotrio sva pravna i činjenična pitanja koja su u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti osobnih podataka odlučna za rješavanje predmetne upravne stvari.

15. Polazeći od pravnog stajališta Ustavnog suda, izraženog u naprijed navedenoj odluci, prvostupanjski je sud pravilno poništio osporavano rješenje tuženika i utvrdio da su zainteresirane osobe kao voditelji zbirke osobnih podataka, u konkretnom slučaju podatke tužitelja koji se odnose na njegovo zdravlje obrađivali suprotno članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka. U obrazloženju presude izneseni su svi odlučni podaci i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i u upravnom sporu, na temelju kojih je utvrđeno činjenično stanje relevantno za rješavanje predmetne upravne stvari, a koje je kao pravilno utvrđeno prihvatio i Ustavni sud, te su citirane odredbe članka 2. stavka 1. točke 1. – 3., članka 6., članka 7. i čanka 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka, mjerodavne za rješavanje o zahtjevu tužitelja. U bitnom je citirano pravno shvaćanje Ustavnog suda te su dani jasni i valjani razlozi za usvajanje tužbenog zahtjeva i ocjenu osporavanog rješenja tuženika nezakonit im, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16. Naime, Ustavni sud je polazeći od tumačenja Suda Europske unije, te svrhe i načela samog Zakona o zaštiti osobnih podataka i Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, suprotno pravnom shvaćanju Upravnog suda u Splitu i ovoga Suda izraženom u ranijim presudama, ocijenio da su Grad Bjelovar i II.osnovna škola Bjelovar bili nadzornici odnosno voditelji zbirke osobnih podataka kada su u vlastite svrhe (zaštitne svrhe) obrađivali podatke o HIV pozitivitetu podnositelja, te da su se stoga pri obradi podataka o zdravlju tužitelja bili dužni pridržavati svih pravila koja su propisana za obradu podataka od voditelja zbirki osobnih podataka. Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju, iako se radilo o podatku o zdravlju, navedeni podaci obrađivani bez znanja tužitelja skoro dva mjeseca, a što je suprotno člancima 7. stavku 1., 8. i 9. Zakona, te točki 25. i člancima 8., 11. i 12. Direktive, prema kojim odredbama su voditelji zbirki osobnih podataka pri obradi bilo kojeg osobnog podatka dužni o tome informirati pojedinca u razumnom roku, te se osobni podaci pojedinca bez njegove privole mogu obrađivati isključivo uz ispunjenje zakonskih uvjeta, dok je općenito obrada podataka o zdravlju pojedinca, uz strogo određene izuzetke, zabranjena. Ustavni sud je nadalje utvrdio da se opravdanje za konkretno ograničenje podnositeljevih prava, koje su redovni sudovi u ranijem sporu našli u okolnosti da je gradonačelnik informirao samo najuži krug osoba i da prilikom obrade podataka od strane ravnateljice nisu navođeni osobni podaci podnositelja, ne može podvesti pod nijednu zakonom propisanu svrhu za ograničenje prava tužitelja, te da osim toga opisano disponiranje podatkom o HIV pozitivitetu pojedinca bez navođenja njegovog imena i prezimena ne može biti dovoljno jamstvo za zaštitu podataka i osobnog života, kada se s obzirom na druge okolnosti (da se radi o kuharu, djelatniku II. osnovne škole Bjelovar) pojedinac u društvu lako može identificirati.

17. S obzirom na citirano, jasno izraženo stajalište Ustavnog suda, koje su sudovi sukladno odredbama Ustavnog zakona obvezni poštivati, u konkretnom slučaju zainteresirana osoba Grad Bjelovar neosnovano navodi da sud pogrešno tumači citiranu odluku Ustavnog suda. Također, navodi žalbe kojima zainteresirana osoba II. osnovna škola Bjelovar u biti osporava zaključke i pravno stajalište Ustavnog suda nisu osnovani, niti mogu biti predmet ocjene u ovom upravnom sporu. S obzirom na izneseno, navodi žalbe zainteresiranih osoba nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari u konkretnom slučaju, odnosno na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke IV. izreke pobijane presude u granicama razloga iznesenih u žalbi, i ovaj Sud nalazi da trošak za sastav podneska predanog na ročištu 20. rujna 2017. ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. Također, postupak pred Ustavnim sudom odvojen je od upravnog spora, te se u upravnom sporu ne može odlučivati o naknadi troškova postupka nastalih pred tim tijelom i to primjenom ZUS-a. Spomenuti troškovi ne čine dio troškova upravnog spora na način kako to ima na umu odredba članka 144. stavka 1. ZUS-a. Za odlučivanje o naknadi troškova sastavljanja ustavne tužbe, u skladu s odredbom članka 23. Ustavnog zakona isključivo je nadležan Ustavni sud Republike Hrvatske. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora pravilno odbijen. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude, s obzirom na pobrojane radnje za koje je tužitelju dosuđena naknada troška u iznosima zatraženim troškovnikom (po 498,00 eura za svaku radnju – 1 podnesak i zastupanje na 4 ročišta i 622,05 eura za žalbu), proizlazi da na dosuđeni trošak nije obračunat pripadajući porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25.). Stoga je žalba tužitelja u tom dijelu ocijenjena osnovanom. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a točku IV. izreke pobijane presude poništiti, te tužitelju priznati pravo na naknadu troškova upravnog spora za zastupanje po odvjetniku i to za iste, naprijed navedene radnje (sastav podneska od 6. studenog 2017., zastupanje na 4 ročišta i sastav žalbe), u iznosima traženim troškovnikom, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost, u ukupnom iznosu od 3.890,00 eura (točka II. i III. izreke).

19. S obzirom da su žalbe zainteresiranih osoba odbijene, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a nema osnove za dosuđivanje troška za sastav žalbe II. osnovnoj školi Bjelovar.

20. Ovaj Sud nalazi da je tužitelj sa žalbom na odluku o trošku uspio u neznatnom dijelu, zbog očitog propusta suda da dosuđeni trošak uveća za pripadajući PDV. Nadalje, odgovor tužitelja na žalbu zainteresirane osobe Grada Bjelovara ne sadrži pravno i činjenično odlučne razloge koji bi utjecali na donošenje odluke ovoga Suda, a imajući u vidu razloge zbog kojih su žalbe zainteresiranih osoba ocijenjene neosnovanima, pri čemu se napominje da navedeni trošak nije specificiran već je zatražen samo paušalno.

21. S obzirom na izneseno, te s obzirom na postignuti uspjeh u konkretnom slučaju, o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka riješeno je kao u točki IV. izreke sukladno odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a.

U Zagrebu 11. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska