Poslovni broj: Usž-1048/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, u upravnom sporu tužitelja GĐ, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-35/2021-23 od 5. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-35/2021-23 od 5. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poništena su rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20- 01/804, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 1. prosinca 2020. te Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502-03/20-04/72, URBROJ: 338-21-02-02-20-3 od 17. rujna 2020. (točka I. izreke presude), tužitelju je bolest šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 priznata kao posljedica već priznate ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020 te su mu u vezi dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka II izreke), tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.433,18 eura (pet tisuća četristo trideset tri eura i osamnaest centi) (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke III. izreke presude (točka IV izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502-03/20-04/72, URBROJ: 338-21-02-02-20- 3 od 17. rujna 2020.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M84.1 nije priznata posljedicom ozljede na radu nastale 28. lipnja 2019. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S62.0 priznate pod evidencijskim brojem "OR" 5561 280619 0/2020 te mu u svezi te bolesti nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud presudu donio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, prof.dr.sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga, subspec. traumatologa, spec. ortopeda i traumatologa od 06. veljače 2024. godine, dok su liječnici nadležnog liječničkog povjerenstva u upravnom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveli drugačiji zaključak. Ne spori da je pravomoćnom prvostupanjskom odlukom (u obliku ovjerene Prijave o ozljedi na radu KLASA: UP/I- 502-03/19-02/3273, URBROJ: 338-21-02-02-19-02 od 04. lipnja 2020. godine) tužitelju kao ozljeda na radu priznata dijagnoze šifre S62.0/ Fractura ossis scaphoides manus lat dex, u vezi koje tužitelj ostvaruje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, te da je ovaj postupak pokrenut povodom zahtjeva da se dodatna dijagnoza M84.1 prizna kao posljedica prethodno priznate ozljede na radu. Ističe da je u pravnom postupku utvrđeno da se radi o starom i neprepoznatom prijelomu skafoidne kosti, slijedom čega nije osnovano priznati povećani opsega prava iz zdravstvenog osiguranja temeljem sada tražene posljedične dijagnoze. Smatra da je činjenično stanje u upravnom postupku točno i potpuno utvrđeno te da medicinska dokumentacija ne ukazuje da bolest (povreda) za koju se traži priznanje po osnovi ozljede na radu jest posljedica već priznate ozljede na radu. Poziva se na utvrđenja i mišljenje liječnika nadležnih povjerenstava iz upravnog postupka te smatra da prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka kao vjerodostojnog dokaza u odnosu na sporne medicinske činjenice, a protivno nalazu RTG obrade od 28. lipnja 2019. godine kao činjeničnom supstratu, sud pogrešno utvrđuje odlučnu činjenicu te posljedično pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu.

5. Tužitelj nije odgovorio na navode žalbe.

6. Zainteresirana osoba se u odgovoru na žalbu priklanja svim navodima tuženika iz žalbe. Naročito ukazuje na dio medicinskog vještačenja u kojem se navodi da je prema podacima iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelj još dana 27. listopada 2008. godine pao na desnu ruku kada je pretrpio površinsku ozljedu ručnog zgloba i šake, dok se iz zapisa od 07. srpnja 2014. godine, kao i kasnijih zapisa uz zglob desne ruke navodi i dijagnoza M10 – Arthritis urica, zbog čega je liječničko povjerenstvo i izrazilo mišljenje kako se ne može složiti sa ocjenom da bi se kod tužitelja uopće radilo o ozljedi koja je nastala kao posljedice štetnog događaja od 28. lipnja 2019. godine koji se desio za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta vozača. Smatra da tuženik pravilno dijagnozu šifre M84.1 nije priznao kao posljedicu ranije priznate ozljede na radu. Predlaže da Sud pobijanu presudu poništi i presudom riješi ovu upravnu stvar na način da odbije tužbeni zahtjev.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ 36/24, i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da se bolest pod dijagnozom, šifre prema MKB-10: M 84.1 ne može priznati kao posljedica priznate ozljede na radu pod dijagnozom S62.0 od 28. lipnja 2019., a sve budući da nalaz RTG - a desne šake koji je napravljen na sam dan štetnog događaja odnosno na dan 28. lipnja 2019. ne pokazuje svježe koštane traume, pa se kod tužitelja zapravo radi o starom i neprepoznatom prijelomu skafoidne kosti koji je nastao prije ovdje predmetnog štetnog događaja .

10. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je tako postupio, odgovorivši pritom na sve navode tuženika.

11. U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

12. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja te je radi utvrđenja činjenice je li predmetna dijagnoza posljedica već priznate ozljede na radu izveo dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Božidara Šebečića, specijalista kirurga, subspecijalista traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije, stalnom sudskom vještaku dr. med. Na temelju toga dokaza utvrdio je da je tužitelj prilikom štetnog događaja od 28. lipnja 2029. zadobio svježu frakturu skafoidne kosti, a da je dijagnoza M84.1 nastala kao direktna posljedica ozljede po šifri prema MKB kvalifikaciji S62.0

13. U odnosu na prigovor tuženika da radiogram desnog ručnog zgloba učinjen 28. lipnja 2019. nedvojbeno potvrđuje da se na RTG snimci desnog ručnog zgloba od istog datuma ne vidi znakova svježe koštane traume, a vidljiva transparencija kroz ulnarnu trećinu skafoida, glatkih sklerotičnih rubova, odgovara stanju nakon ranije traume, ev. nesrasloj osifikaciji, sudski vještak je taj prigovor otklonio navevši kako je točno da je u opisu rtg snimka od 28. lipnja 2019. odnosno na dan štetnog događaja navedeno da nema svježe koštane traume, da je vidljiva transparencija kroz skafoidnu kost glatkih, sklerotičnih rubova što odgovara stanju nakon ranije traume, međutim, da postoji puno više činjenica koje ukazuju da se radi o svježem prijelomu (pregled tužitelja u hitnoj kirurškoj ambulanti 28. lipnja 2019. gdje je utvrđena bolnost u području baze prve metakarpalne kosti, a da se bolnost u tom području javlja kod prijeloma skafoidne kosti ; povijest bolesti u kojoj je navedena dijagnoza svježeg prijeloma skafoidne kosti te da je prijelom liječen kao da se radi o svježem prijelomu, a ne o starom, nesraslom prijelomu; da je tužitelj nosio mobilizaciju četiri mjeseca, da je bio na kontrolama kod kirurga plastičara odnosno kirurga za šaku koji je također potvrdio dijagnozu prijeloma skafoidne kosti; kontrolna rtg slika od 11. srpnja 2019. u opisu koje je navedeno da je vidljiva oštro ocrtana rubna kontura fraktornih ulomaka što ukazuje da se radi o svježem prijelomu). Iznio je da se ne spominje sklerozacija rubova ulomaka, a što navodi tuženik u svom podnesku. Vještak je također naveo da nema rtg slike niti druge medicinske dokumentacije o ranijem lomu desnog ručnog zgloba, osim zapisa u kartonu da se tužitelj javio zbog bolova u desnom ručnom zglobu 10. lipnja 2008 te da je upućen na rtg desnog ručnog zgloba. Naveo je, nadalje, da je, u slučaju da je tužitelj tom prilikom zadobio lom tog ručnog zgloba, neminovno bio primoran javiti se svome liječniku pogotovo što radi kao vozač kamiona.

14. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještak, te njegovo očitovanje na prigovore tuženika, ovaj Sud također smatra da je vještak time otklonio sve prigovore tuženika, pa kako opunomoćenik tuženika na raspravi nije imao nikakvih pitanja niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud je na temelju toga nalaza i mišljenja mogao utvrdio relevantnu činjenicu koje koja mu je poslužila za donošenja pobijane i pravilne presude.

15. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

16. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje, te riješio stvar na način da je tužitelju predmetnu ozljedu priznao posljedicom priznate ozljede na radu, te mu priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po toj dijagnozi.

17. Slijedom iznijetog Sud žalbene navode tuženika smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Rad i se o navodima koje je tuženik isticao i u odgovoru na tužbu i tijekom trajanja prvostupanjskog sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

18. Sud u upravnom sporu uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Stoga, u situaciji kad je sud na temelju dokaza koje je izveo u upravnom sporu sam utvrdio spornu činjenicu, tuženik ne može tu činjenicu pobijati utvrđenjima iz upravnog postupka. Njegova procesna ovlaštenja u tom slučaju svode se na predlaganje izvođenja dokaza u sudskom sporu po drugom vještaku (članak 83. stavak 3. ZUS-a), a što tuženik nije učinio niti je, nakon što je sudski vještak nalaz usmeno iznio i obrazložio tijekom upravnog spora imao primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

19. Visina troškova spora određena je u skladu s odredbama članka 144. stavka 1. ZUS-a, u vezi s Tarifnim brojevima Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. 23. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine, dok je u cijelosti priznat trošak uplaćen na ime predujma za medicinsko vještačenje.

20. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 11. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić Babić