REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Sisku - Stalna služba u Petrinji

Trg dr. Franje Tuđmana 12

44250 Petrinja

Poslovni broj: P-211/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja IL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dinku Ocvareku, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz OD Kožul i Petrinović d.o.o. , odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, dana 11. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je članak 3. ugovora o kreditu broja 406 -22/2004 zaključenog između Hypo Alpe-Adria-bank d.d. i tužitelja IL **.**.2004. godine, a koji je solemniziran dana 30.8.2004. kod javnog bilježnika Ivana Markovića pod brojem OU-279/04 ništetan u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima od 353,71 CHF koje se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke.

II. Utvrđuje se da je odredba članka 6. ugovora o kreditu broja 406-22/2004 zaključenog između Hypo Alpe-Adria-bank d.d. i tužitelja 26.8.2004. godine, a koji je solemniziran dana 30.8.2004. kod javnog bilježnika Ivana Markovića pod brojem OU - 279/04, a koja glasi: Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune, ništetne.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IL u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 1403633387 kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria-bank d.d., Poslovnica Sisak, S. S. Kranjčevića 11 da tužitelju IL u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati novčani iznos od 1.701,96 eura."

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 1403633387 kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria-bank d.d., da tužitelju IL plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose:

-od 4,61 eura počev od 1.10.2007.godine pa isplate

-od 4,59 eura počev od 1.11.2007.godine pa isplate

-od 4,63 eura počev od 1.12.2007.godine pa isplate

-od 4,59 eura počev od 1.01.2008.godine pa isplate

-od 4,66 eura počev od 1.02.2008.godine pa isplate

-od 4,69 eura počev od 1.03.2008.godine pa isplate

-od 17,91 eura počev od 1.04.2008.godine pa isplate

-od 17,41 eura počev od 1.05.2008.godine pa isplate

-od 17,18 eura počev od 1.06.2008.godine pa isplate

-od 17,34 eura počev od 1.07.2008.godine pa isplate

-od 16,97 eura počev od 1.08.2008.godine pa isplate

-od 16,92 eura počev od 1.09.2008.godine pa isplate

-od 17,05 eura počev od 1.10.2008.godine pa isplate

-od 28,86 eura počev od 1.11.2008.godine pa isplate

-od 27,30 eura počev od 1.12.2008.godine pa isplate

-od 29,04 eura počev od 1.01.2009.godine pa isplate

-od 29,22 eura počev od 1.02.2009.godine pa isplate

-od 29,24 eura počev od 1.03.2009.godine pa isplate

-od 28,79 eura počev od 1.04.2009.godine pa isplate

-od 28,75 eura počev od 1.05.2009.godine pa isplate

-od 28,11 eura počev od 1.06.2009.godine pa isplate

-od 27,62 eura počev od 1.07.2009.godine pa isplate

-od 27,61 eura počev od 1.08.2009.godine pa isplate

-od 27,70 eura počev od 1.09.2009.godine pa isplate

-od 27,57 eura počev od 1.10.2009.godine pa isplate

-od 27,26 eura počev od 1.11.2009.godine pa isplate

-od 27,52 eura počev od 1.12.2009.godine pa isplate

-od 27,71 eura počev od 1.01.2010.godine pa isplate

-od 28,01 eura počev od 1.02.2010.godine pa isplate

-od 27,80 eura počev od 1.03.2010.godine pa isplate

-od 28,25 eura počev od 1.04.2010.godine pa isplate

-od 28,01 eura počev od 1.05.2010.godine pa isplate

-od 28,09 eura počev od 1.06.2010.godine pa isplate

-od 29,78 eura počev od 1.07.2010.godine pa isplate

-od 29,27 eura počev od 1.08.2010.godine pa isplate

-od 30,26 eura počev od 1.09.2010.godine pa isplate

-od 29,72 eura počev od 1.10.2010.godine pa isplate

-od 28,95 eura počev od 1.11.2010.godine pa isplate

-od 30,11 eura počev od 1.12.2010.godine pa isplate

-od 26,61 eura počev od 1.01.2011.godine pa isplate

-od 25,49 eura počev od 1.02.2011.godine pa isplate

-od 25,73 eura počev od 1.03.2011.godine pa isplate

-od 25,15 eura počev od 1.04.2011.godine pa isplate

-od 25,09 eura počev od 1.05.2011.godine pa isplate

-od 26,76 eura počev od 1.06.2011.godine pa isplate

-od 26,78 eura počev od 1.07.2011.godine pa isplate

-od 28,13 eura počev od 1.08.2011.godine pa isplate

-od 27,19 eura počev od 1.09.2011.godine pa isplate

-od 26,19 eura počev od 1.10.2011.godine pa isplate

-od 22,10 eura počev od 1.11.2011.godine pa isplate

-od 21,91 eura počev od 1.12.2011.godine pa isplate

-od 22,10 eura počev od 1.01.2012.godine pa isplate

-od 22,24 eura počev od 1.02.2012.godine pa isplate

-od 22,13 eura počev od 1.03.2012.godine pa isplate

-od 21,78 eura počev od 1.04.2012.godine pa isplate

-od 21,76 eura počev od 1.05.2012.godine pa isplate

-od 21,70 eura počev od 1.06.2012.godine pa isplate

-od 21,40 eura počev od 1.07.2012.godine pa isplate

-od 21,27 eura počev od 1.08.2012.godine pa isplate

-od 21,00 eura počev od 1.09.2012.godine pa isplate

-od 20,61 eura počev od 1.10.2012.godine pa isplate

-od 20,71 eura počev od 1.11.2012.godine pa isplate

-od 20,66 eura počev od 1.12.2012.godine pa isplate

-od 20,41 eura počev od 1.01.2013.godine pa isplate

-od 19,78 eura počev od 1.02.2013.godine pa isplate

-od 20,00 eura počev od 1.03.2013.godine pa isplate

-od 19,86 eura počev od 1.04.2013.godine pa isplate

-od 19,55 eura počev od 1.05.2013.godine pa isplate

-od 18,91 eura počev od 1.06.2013.godine pa isplate

-od 18,74 eura počev od 1.07.2013.godine pa isplate

-od 18,67 eura počev od 1.08.2013.godine pa isplate

-od 18,67 eura počev od 1.09.2013.godine pa isplate

-od 18,75 eura počev od 1.10.2013.godine pa isplate

-od 18,44 eura počev od 1.11.2013.godine pa isplate

-od 18,34 eura počev od 1.12.2013.godine pa isplate

-od 18,25 eura počev od 1.01.2014.godine pa isplate.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IL u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 1403633387 kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria-bank d.d., Poslovnica Sisak, S. S. Kranjčevića 11 da tužitelju IL u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati novčani iznos od 4.207,34 eura."

VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 1403633387 kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria-bank d.d., da tužitelju IL u roku od 15 dana plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose:

-od 4,27 eura počev od 1.11.2004.godine pa do isplate

-od 9,82 eura počev od 1.12.2004.godine pa do isplate

-od 7,91 eura počev od 1.01.2005.godine pa do isplate

-od 3,75 eura počev od 1.02.2005.godine pa do isplate

-od 3,33 eura počev od 1.03.2005.godine pa do isplate

-od 2,37 eura počev od 1.11.2008.godine pa isplate

-od 5,48 eura počev od 1.01.2009.godine pa isplate

-od 7,72 eura počev od 1.02.2009.godine pa isplate

-od 8,74 eura počev od 1.03.2009.godine pa isplate

-od 5,94 eura počev od 1.04.2009.godine pa isplate

-od 6,47 eura počev od 1.05.2009.godine pa isplate

-od 2,20 eura počev od 1.06.2009.godine pa isplate

-od 1,55 eura počev od 1.09.2009.godine pa isplate

-od 1,40 eura počev od 1.10.2009.godine pa isplate

-od 2,87 eura počev od 1.12.2009.godine pa isplate

-od 5,40 eura počev od 1.01.2010.godine pa isplate

-od 8,99 eura počev od 1.02.2010.godine pa isplate

-od 8,16 eura počev od 1.03.2010.godine pa isplate

-od 13,04 eura počev od 1.04.2010.godine pa isplate

-od 12,11 eura počev od 1.05.2010.godine pa isplate

-od 13,91 eura počev od 1.06.2010.godine pa isplate

-od 29,51 eura počev od 1.07.2010.godine pa isplate

-od 26,30 eura počev od 1.08.2010.godine pa isplate

-od 36,10 eura počev od 1.09.2010.godine pa isplate

-od 32,71 eura počev od 1.10.2010.godine pa isplate

-od 27,26 eura počev od 1.11.2010.godine pa isplate

-od 38,76 eura počev od 1.12.2010.godine pa isplate

-od 53,39 eura počev od 1.01.2011.godine pa isplate

-od 43,03 eura počev od 1.02.2011.godine pa isplate

-od 47,02 eura počev od 1.03.2011.godine pa isplate

-od 42,39 eura počev od 1.04.2011.godine pa isplate

-od 43,23 eura počev od 1.05.2011.godine pa isplate

-od 62,81 eura počev od 1.06.2011.godine pa isplate

-od 64,72 eura počev od 1.07.2011.godine pa isplate

-od 81,07 eura počev od 1.08.2011.godine pa isplate

-od 72,67 eura počev od 1.09.2011.godine pa isplate

-od 63,47 eura počev od 1.10.2011.godine pa isplate

-od 62,49 eura počev od 1.11.2011.godine pa isplate

-od 61,78 eura počev od 1.12.2011.godine pa isplate

-od 66,17 eura počev od 1.01.2012.godine pa isplate

-od 69,99 eura počev od 1.02.2012.godine pa isplate

-od 70,50 eura počev od 1.03.2012.godine pa isplate

-od 67,86 eura počev od 1.04.2012.godine pa isplate

-od 69,64 eura počev od 1.05.2012.godine pa isplate

-od 70,86 eura počev od 1.06.2012.godine pa isplate

-od 68,81 eura počev od 1.07.2012.godine pa isplate

-od 69,35 eura počev od 1.08.2012.godine pa isplate

-od 67,81 eura počev od 1.09.2012.godine pa isplate

-od 64,52 eura počev od 1.10.2012.godine pa isplate

-od 68,07 eura počev od 1.11.2012.godine pa isplate

-od 69,78 eura počev od 1.12.2012.godine pa isplate

-od 68,54 eura počev od 1.01.2013.godine pa isplate

-od 61,84 eura počev od 1.02.2013.godine pa isplate

-od 67,53 eura počev od 1.03.2013.godine pa isplate

-od 68,03 eura počev od 1.04.2013.godine pa isplate

-od 65,80 eura počev od 1.05.2013.godine pa isplate

-od 58,86 eura počev od 1.06.2013.godine pa isplate

-od 58,68 eura počev od 1.07.2013.godine pa isplate

-od 60,39 eura počev od 1.08.2013.godine pa isplate

-od 63,12 eura počev od 1.09.2013.godine pa isplate

-od 66,90 eura počev od 1.10.2013.godine pa isplate

-od 64,95 eura počev od 1.11.2013.godine pa isplate

-od 66,33 eura počev od 1.12.2013.godine pa isplate

-od 67,90 eura počev od 1.01.2014.godine pa isplate

-od 68,87 eura počev od 1.02.2014.godine pa isplate

-od 70,93 eura počev od 1.03.2014.godine pa isplate

-od 70,26 eura počev od 1.04.2014.godine pa isplate

-od 67,98 eura počev od 1.05.2014.godine pa isplate

-od 67,25 eura počev od 1.06.2014.godine pa isplate

-od 67,58 eura počev od 1.07.2014.godine pa isplate

-od 70,17 eura počev od 1.08.2014.godine pa isplate

-od 72,34 eura počev od 1.09.2014.godine pa isplate

-od 71,89 eura počev od 1.10.2014.godine pa isplate

-od 73,76 eura počev od 1.11.2014.godine pa isplate

-od 75,95 eura počev od 1.12.2014.godine pa isplate

-od 74,30 eura počev od 1.01.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.02.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.03.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.04.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.05.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.06.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.07.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.08.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.09.2015.godine pa isplate

-od 74,51 eura počev od 1.10.2015.godine pa isplate.

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj IL podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d., kao pravnog sljednika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo kako su Hypo Alpe Adria-bank d.d. i tužitelj dana 26.8.2004. zaključili ugovor o kreditu broja 406-22/2004. Tim ugovorom Hypo Alpe Adria-bank d.d. je odobrio kredit tužitelju u iznosu od 44.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju HNB-a s promjenjivom kamatnom stopom od 5,25 %. Ugovoreno je vraćanje kredita na rok do 30.09.2019., a mjesečni anuitet je ugovoren u visini od 353,71 CHF s valutnom klauzulom. Protekom vremena uz promjenu tečaja CHF u odnosu na kunu, službenu valutu plaćanja u RH mijenjala se i visina ugovorene kamatne stope pošto je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Hypo Alpe Adria-bank je 2016. godine promijenila ime u Addiko Bank d.d. te je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari kao pravni sljednik. Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenula postupak, tužbu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a protiv osam banaka u Republici Hrvatskoj: Zaba d.d., PBZ d.d., Erste banka d.d., Raiffeisen banka d.d., Addiko bank d.d., OTP banka d.d., Splitska banka d.d., Sberbank d.d., a koji postupak se vodio pod poslovnim brojem P-1401/12. Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu dana 4.7.2013. kojom je: - utvrdio da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.4.2004. pa do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju u ugovoru u kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovaranja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača…, - isto to utvrdio i u pogledu promjenjive kamatne stope. Navedenu odluku potvrdio je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14.6.2018. pravorijekom poslovnog broja Pž-6632/2017. Sve navedeno utvrdila je i aktualna sudska praksa u kolektivnom potrošačkom sporu. Sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broja P-1401/2012 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda RH broja Pž-7129/13 od 13.6.2014., odluci Vrhovnog suda RH broja Revt-249/14 od 9.4.2015., odlukama Ustavnog suda RH broja U-111-

2521/2015, U-111-2536/2015, U-111-2547/2015, U-111-2565/2015, U-111- 2603/2015, U-111-2604/2015, U-111-2605/2015 od 13,12.2016., te odluci Visokog trgovačkog suda RH broja PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su sve odluke donesene u kolektivnom potrošačkom sporu, utvrđeno je da su takve odredbe o promjenjivoj kamati i ugovorene s valutnom klauzulom u valuti CHF nepoštene i ništetne. No međutim i nadnacionalno pravo koje se ima primjenjivati i u RH kao članici Europske unije daje za pravo potrošaču pa tako postoji presuda Suda Europske unije u Luxemburgu C-26/13, a posebno se ističe presuda tog suda broja C-118/17 kojom je utvrđeno da sud može prihvatiti zahtjev za poništenje ugovora o zajmu unatoč tome što je država članica zakonski uredio tzv. konverziju CHF u nacionalnu ili neku drugu valutu. Navedene rješidbe naših sudova iz kolektivnog potrošačkog spora sukladno odredbama članka 502.c ZPP-a imaju se primjenjivati u konkretnom slučaju na tužitelja kao potrošača i tužitelj se ima pravo na njih pozivati. Odredba članka 502.c Zakona o parničnom postupku navodi da se fizička osoba može u posebnoj parnici za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz navedenih presuda. Ovaj parnični sud je temeljem te zakonske odredbe vezan za pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broja P-140172012 od dana 4.7.2013. i Visokog Trgovačkog suda RH broja Pž-6632/2017 od dana 14.6.2018.. Tužitelj je temeljem tih ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu opisanoga u točki 1, historijata ove tužbe preplatio kredit u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na promjenu tečaja, a što tužitelj potražuje ovom tužbom. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu opisanog u točki l. historijata, tužitelj kao i tisuće drugih hrvatskih građana koje su dizale kredite kod banaka u RH, konkretno kod tuženika, nije bio pravodobno i na pravi način informiran o svim parametrima važnim za donošenje odluke da li će podignuti kredit koji joj je banka ponudila tj. da li će biti jamac platac. Nije bio informiran o velikoj vjerojatnosti promjene tečaja CHF, nitko mu to nije objasnio već je tužitelj navedeni kredit podigao kao "povoljan kredit što je tuženik nudio na tržištu. Banka je znala za sve te parametre i bila je svjesna istih ali je navedeno prešutjela kada je pregovarala s korisnikom kredita i tužiteljem oko zaključenja ugovora o kreditu i kada je zaključivala s njima navedeni ugovor. Isti nisu bili ravnopravna strana u tom odnosu jer nisu mogli pregovarati o uvjetima kreditiranja prilikom podizanja kredita, a kamoli prilikom izmjene tih uvjeta kada je banka svojim internim odlukama jednostrano povećavala kamatu stopu. Time je jasno tuženik postupao suprotno načelima Zakona o obveznim odnosima i odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a što je i potvrđeno presudama opisanim u točki 2. ove tužbe. Odredbom članka 323. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana je dužna drugoj vratiti sve što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga se potražuju preplaćeni iznosi kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu. Predmetna tužba podnosi se Općinskom sudu u Sisku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Naime, iako je ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda sjedište banke (u Rijeci), navedena odredba je ništetna i nepoštena, a što potvrđuje i pravorijeci Županijskog suda u Splitu broja Gž Ovr- 393/2018 od dana 4.5.2018. i Županijskog suda u Rijeci broja Gž -2054/2018 od dana 3.12.2018. te Županijskog suda u Slavonskom Brodu broja Gž -136/2019 od dana 28. veljače 2019.. Navedeni članak 14. ugovora o kreditu opisanog u točki l. ove tužbe, a koji govori o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta banke je u suprotnosti sa odredbom članka 49. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5.4.1999.. Tužitelj i tuženik nisu posebno pregovarali o tome koji će biti mjesno nadležan sud u slučaju spora koji bi proizašao iz ugovora o kreditu već je tuženik tužiteljici dao unaprijed sastavljen primjerak ugovora o kreditu na potpis i tužiteljica nije mogla utjecati na to koji će sud biti mjesno nadležan. Nije mogla tražiti izmjenu niti jedne odredbe tog ugovora o kreditu pa tako niti odredbe o mjesnoj nadležnosti već je ugovor ponuđen po načelu uzmi ili ostavi. Takvom praksom i postupanjem uzrokuje se znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača. Tuženik je tom odredbom sam sebi ugovorio povoljniji tretman i položaj u slučaju spora, a što je nepošteno. Uostalom, opće je poznato da tuženik ima filijalu/poslovnicu u gradu [adresa], a i sam ugovor je zaključen u gradu [adresa], poslovnici tuženika. Slijedom navedenog, predložio je da Sud udovolji njegovom tužbenom zahtjevu.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik Addiko Bank d.d. ističe kako tužba nije razumljiva, odnosno kako nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe te uopće predmet raspravljanja u ovom postupku, sve u smislu čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga kako slijedi. Iz tužbe, naime, proizlazi kako tužitelj, kao predmet raspravljanja u ovom postupku navodi ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu kojeg je sklopio s tuženikom te vraćanje stečenog bez osnove, iako su strane ugovora o kreditu, navedene odredbe zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Drugim riječima, tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka. Tuženik ističe kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Navedenim ZIDZPK, u čl. 19.b, određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu. ZIDZPK je u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima, konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane ugovora o kreditu su ju zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Stoga se niti ne može raspravljati o ništetnosti odredba ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz ugovor o kreditu, a koje radi navedenoga ne postoje. Naime, cilj utvrđivanja pojedinih odredbi ugovora o kreditu nepoštenima, i posljedično ništetnima, jest restitucija potrošača, ovdje tužitelja, a upravo je isto učinjeno ZIDZPK, prihvatom izračuna konverzije od strane tužitelja i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, kojim se je upravo tužitelj usuglasio s ukupnim iznosom kojeg je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje sada tužitelj potražuje ovom tužbom (i radi povećanja kamatne stope i radi rasta tečaja CHF), te korištenjem tog iznosa za namirenje anuiteta po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je dopuštena. Pritom, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc. Dodatno, tuženik naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Uzevši u obzir navedeno, tuženik predlaže Naslovnom sudu pozvati tužitelja da odredi o ništetnosti kojih ugovornih odredaba se raspravlja i u kojem dijelu njegovog kondemnatornog zahtjeva isti nije restituiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na valutnu klauzulu, a posredno i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), to tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka. Naime, pravo koje tužitelj traži ovom tužbom je isti ostvario kroz konverziju kredita na način da je suglasnošću volja ugovornih strana, kao posljedicu prisilnog propisa, sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu, a koji po svojim učincima predstavlja res iudicatu u smislu ne postojanja procesnih pretpostavki za daljnje raspravljanje u ovom predmetu. Jer u čemu bi se sastojao pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe koja ne postoji? Kao i tražiti povrat nečega, a koji povrat su ugovorne strane svojim sporazumom uredile na drugačiji i dopušten način. Također, i kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja u ovom postupku jest, a kako je prethodno navedeno, u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Naime, upravo je iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos (kao i za sve iznose određene ZIDZPK, koje je tužitelj uplatio radi namirenja anuiteta u CHF) umanjio obveze po konvertiranom kreditu u EUR. Sve navedeno kao posljedicu prisilnih odredbi ZIDZPK, a što je dodatno izraženo kroz volju ugovornih, ovdje parničnih, strana sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom na isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pritom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenoga tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz ugovor o kreditu. U tom smislu potrebno je sagledati ne samo iznos preplate ili manjka na dan 30. rujna 2015., kao dan konverzije, nego i stanje glavnice izražene u HRK prije i poslije provedene konverzije. Sukladno navedenom, svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i posredno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom ZIDZPK od strane tuženika. Naslovnom sudu se pozornost posebno skreće na okolnost da je ZIDZPK bio predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je Rješenjem broj: U-1-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.g. (Narodne novine broj 39/2017) potvrdio sukladnost istoga s Ustavom Republike Hrvatske. Uz ostalo, u navedenom rješenju se navodi kako se zakonodavac odlučio na ovakvu izvanrednu intervenciju s retroaktivnim učinkom i kako bi se smanjila opterećenost općinskih sudova radi postupaka koje su ili koje će pokrenuti potrošači. Kako je Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio suglasnost ZIDZPK s Ustavom Republike Hrvatske, kao sistemskog propisa kojim su obuhvaćeni svi potrošači korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF i kojim se konačno rješava pitanje problematike valutne klauzule u CHF, usvajanje tužbenog zahtjeva bi značilo da se ZIDZPK, za koji Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio suglasnost s Ustavom, odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama (pa time i tužitelju) da ponudi konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF iako istih nema jer je takva valutna klauzula ništetna, prema navodima tužitelja. To bi naime značilo da je zakonodavac donošenjem ZIDZPK naložio konverziju nečega što ne postoji, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku povodom prijedloga za ocjenu sukladnosti ZIDZPK s Ustavom Republike Hrvatske potvrdio ispravnost istoga, a na kraju tuženik trpi štetu jer pored toga što je tužitelja restituirao kroz konverziju to mora napraviti još jednom. Radi svega navedenoga, predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZIDZPK. Dakle, jedini egzistentni odnos između parničnih strana jest onaj koji proizlazi iz Aneksa uz ugovor o kreditu. Osim što tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, tužitelju nedostaje i aktivna legitimacija, obzirom da iz specifikacija uplata po predmetnom Ugovoru o kreditu proizlazi da nije samo tužitelj obavljao uplate. Tuženik ističe kako u predmetnom postupku nisu ispunjenje pretpostavke za podnošenje tužbe iz članka 186.b stavkom 3. Zakona o parničnom postupku iz razloga što tužitelj, kao korisnik kredita, raspolaže svim podacima za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Naime, u historijatu tužbe tužitelj traži da se tuženiku naloži dostava dokumentacije koju je tuženik redovito dostavljao tužitelju te kojom tužitelj raspolaže. Opreza radi, ističe se prigovor zastare. Slijedom navedenoga, predlaže se Naslovnom sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti radi nedostatka pravnog interesa, te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana donošenja presude do isplate, u roku od osam dana od dana donošenja presude.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u odgovor na prigovor (str. 8 spisa), ugovor o kreditu (str. 9-17 spisa), Aneks uz ugovor o kreditu (str. 27-28 spisa), izračun konverzije (str. 29-30 spisa), specifikaciju uplata (str. 31-34, 300-308 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (str. 55-56 spisa), otplatni plan (str. 57, 286-290, 298-299 spisa), zahtjev za kredit (str. 59 spisa), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (str. 292-297 spisa), pregled prometa za klijenta (str. 309-327 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Dragane Bubalo (str. 334 -343 spisa), očitovanje vještaka (str. 419-425 spisa) te je saslušan tužitelj IL (str. 468-469 spisa).

4. Tužitelj IL u svom je iskazu naveo je 2004. godine njegova obitelj kupovala stan i trebali su kredit. Budući su bili dugogodišnji klijenti tadašnje Hypo banke, tražili su kredit i ponuđen im je u iznosu od 23.000,00 eura ili u iznosu od maksimalno 44.000,00 CHF, što je bio iznos od ukupno oko 29.000,00 eura. Prihvatili su ovaj veći iznos kredita, budući ih je cijena stana koštala 30.000,00 eura. Tada su im rekli da će rata kredita u CHF biti manja ali ih nitko nije upozorio na rizike sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF. Misli da je tada u ugovoru navedena ugovorna odredba da se ugovor ne može konvertirati nego za cijelo vrijeme otplate kredita mora ostati u valuti CHF. Ugovor o kreditu sklopio je na rok od 15 godina. Radilo se o stambenom kreditu i utrošen je za kupnju stana za obiteljske potrebe. Nakon što mu je ostalo oko tri godine za otplatu kredita, sklopio je ugovor o konverziji istog budući se osjećao prevarenim i smatrao je da je to bilo rješenje problema. Naime, rata kredita na početku otplate istog iznosila mu je 1.480,00 kuna, da bi s vremenom porasla do 2.500,00-2.600,00 kuna. Ugovor o konverziji kredita sklopio je 2015. ili 2016. godine. Cijelo vrijeme bio je uredan platiša obveza u banci budući je imao hipoteku uknjiženu na kući, a i brat mu je bio sudužnik, stoga je uredno servisirao svoje obveze. U vrijeme sklapanja ugovor o kreditu nije bio vlasnik obrta, trgovačkog društva ili OPG-a.

5. Podneskom od 2. veljače 2026. tužitelj je, nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude.

6. Temeljem svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Uvidom u ugovor o kreditu broj 406-22/2004 od dana 26. kolovoza 2004. utvrđeno je da je Banka odobrila stambeni kredit korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana (čl. 2. Ugovora), zatim, da se ugovara trajanje kredita do 30.09.2019. godine, otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 353,71 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe - Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja (čl. 3. Ugovora),

da je ugovorena kamata od 5,25 % dekurzivno godišnje (čl. 3. Ugovora) koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (čl. 6. Ugovora).

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 249/14 -2 od 9. 4. 2015., između ostalog, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P - 1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

10. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

11. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P -1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž - 6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba čl. 3. i čl. 6. spornog ugovora o kreditu, u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem prednika tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelja, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je odnesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

12. Utoliko što je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž - 7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužitelj u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,20 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

13. U odnosu na odredbu čl. 6. Ugovora o kreditu od 26.08.2004., broj ugovora 406-22/2004, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru u cijelosti prihvaća odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke kao i odredbe i tarife Odluke o naknadama Banke, sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke prema ovom ugovoru, za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

14. Naime, tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužitelju kao korisniku kredita njegov prednik na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji bi za njega u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa stoga Sud zaključuje da tužitelj kao potrošač nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

15. U odnosu na navedene odredbe spornog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, te također imajući u vidu iskaz tužitelja, Sud zaključuje da prednik tuženika nije na transparentan način informirao tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

16. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te prednik tuženika koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužitelj u „slabijem“ položaju, nije tužitelja informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

17. Naime, pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara valutnu klauzulu, međutim prednik tuženika je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

18. Dakle, temeljem svega navedenog, Sud zaključuje da su odredbe čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu od 26.08.2004., broj ugovora 406-22/2004, u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. i u dijelu u kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane prednika tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

19. Dana 18. travnja 2016. tužitelj i prednik tuženika sklopili su Aneks uz Ugovor o kreditu broj 406-22/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

20. Ovaj sud smatra da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15; dalje: ZID ZPK/15) donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF s obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

21. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

22. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke.

23. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

24. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika. Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

26. Sud je na prijedlog tužitelja, izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Dragani Bubalo koja je u svom pismenom nalazu i mišljenju od 26. siječnja 2026. navela kako pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamate koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao te iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stope koji je prvotno ugovoren, a koje je prikazala u tablici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja, sveukupno iznose 1.701,96 €. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita, a koje je prikazala u tablici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja, sveukupno iznose 3.769,36 €, od čega se iznos od 4.207,34 € odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, odnosno -437,98 € se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.

27. U svom očitovanju na prigovor tuženika, stalna sudska vještakinja je navela kako je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZID ZPK/15, te prilikom izračuna konverzije i sklapanja Dodatka predmetnog Ugovora o kreditu bile su uzete u obzir preplate tužitelja s obzirom na promjenu kamatne stope i obzirom na valutu kredita kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije.

28. Stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje.

29. Dakle, tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga je također potrebno dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

30. Stoga je tužitelju dosuđena zatezna kamata na svaki pojedini mjesečni iznos utvrđene tečajne razlike i razlike po osnovi promjene kamate, po mjesecima sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, od datuma dospijeća obveze plaćanja, temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a.

31. Prigovor zastare tuženika nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba podnesena sudu 12. lipnja 2019., te da je tužitelj tek provedenim vještačenjem utvrdio točnu visinu utužene razlike po osnovi preplate anuiteta, za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 225. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP -a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Slijedom navedene zakonske odredbe, Sud smatra pravičnim da svaka stranka snosi svoje troškove budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

U Petrinji, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA: stranke