Kž-117/2024-4

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-117/2024-4

R E P U B L I K  A    H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Maje Skorić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. O., M. A. A., H. D., A. R. R. i A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje KZ/11), odlučujući povodom žalbi branitelja optuženika T. M., odvjetnika u V., M. B., odvjetnika u S. i Ž. K., odvjetnice u Š., izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 28. ožujka 2024. broj K-40/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2024.,

r i j e š i o    j e

Odbijaju se žalbe optuženog H. D., optuženog A. R. R. i optuženog A. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem K-40/2024 od 28. ožujka 2024., temeljem članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19, 80/22 -dalje u tekstu: ZKP/08) prema optuženom M. O., optuženom M. A. A., optuženom H. D., optuženom A. R. R. i optuženom A. K. produljen je istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio optuženi H. D. po branitelju T. M., i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se žalba prihvati i ukine daljnja primjena istražnog zatvora uz primjenu neke od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

3. Žalbu je podnio i optuženi A. R. R. po branitelju odvjetniku M. B. i to zbog povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona sa prijedlogom da se žalba kao osnovana prihvati i ukine pobijano rješenje.

4. Žali se i optuženi A. K. po braniteljici, odvjetnici Ž. K. bez navođenja posebne žalbene osnove sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti iz istražnog zatvora, podredno da se optuženiku odredi neka od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

5. Spis je sa žalbama u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalbe optuženika nisu osnovane.

7. Suprotno stajalištu žalitelja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

8. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, valjane i cjelovite razloge bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa su u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženog H. D., optuženog A. R. R. te optuženog A. K. u kojima isti osporavaju postojanje osnovane sumnje u počinjenje terećenog kaznenog djela. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete, što je ovdje i ostvareno i to pregledom izvješća o postupanju policijskih službenika, potvrda i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o pretrazi kao i iskaza svjedoka A. K. F. i A. C., kao i iz činjenice da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod br. Kov-246/2023 od 24. siječnja 2024. optužnica potvrđena, pa nesumnjivo proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici inkriminirane prigode zajednički i po prethodnom dogovoru počinili kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

9. Što se tiče egzistiranja posebne zakonske osnove za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, kada se, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, uzme u obzir da migranti ilegalno s područja B. i H. prelaze na teritorij Republike Hrvatske i to organizirano, za što plaćaju velike novčane iznose pa da se terećeno kazneno djelo čini isključivo iz koristoljublja, da su svi optuženici, očito i sami migranti koji su po tom osnovu došli u Europsku uniju, sada čine kazneno djelo prijevoza ilegalnih migranata, a koja nezakonita aktivnost se u zadnje vrijeme i intenzivirala, budući da svakim danom pristižu novi migranti iz B. i H. kojima je upravo cilj prijeći na teritorij Republike Hrvatske i time u Šengenski prostor bez kontrole na granicama, pa kada se pri tomu cijeni i okolnost da svi optuženici prebivaju u N. te da su u Republiku Hrvatsku došli upravo s ciljem stjecanja velike imovinske koristi prijevozom ilegalnih migranata, čime su iskazali naročitu upornost u činjenju kaznenog djela, tada sve navedeno upućuje na upornost i bezobzirnost u protupravnom ponašanju te na visok stupanj njihove kriminalne volje, pa produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 predstavlja nužnu i jedinu prikladnu mjeru u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene kod svih optuženika.

10. Stoga su, žalbeni navodi optuženika da su osobe mlađe životne dobi, do sada neosuđivane osobe, da prebivaju u R. N. i da će se odazvati svakom pozivu suda, su posve neutemeljeni.

11. Optuženici u svojim žalbama predlažu zamjenu istražnog zatvora nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08, pa valja istaći da, po ocjeni ovoga vijeća mjere opreza, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, dok određivanje jamstva, kako je to predložio optuženi A. R. R., nije niti moguće, budući je određivanje jamstva predviđeno samo ukoliko je istražni zatvor određen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, kako je to i propisano u članku 102. stavku 1. ZKP/08.

12. Prvostupanjskom se sudu ujedno skreće pažnja da se optuženici ukoliko se radnje u postupku ne vode na jeziku koji govore i razumiju mogu odreći prava na pisano prevođenje odluke, ali tek nakon što ih sud pouči o posljedicama odricanja, time da izjava o odricanju mora biti slobodna i nedvosmislena te potpisana od strane optuženika, a kako je to i propisano člankom 8. stavkom 7. ZKP/08. Stoga nije dostatno da se odricanje od prava na pismeno prevođenje odluke samo naznači u zapisniku kao bilješka predsjednika vijeća, kako je to učinjeno u konkretnom slučaju.

13. Prema tome, kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, valjalo je riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 18. travnja 2024.

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                            Ordana Labura,v.r.