REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4993/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja PEVEX d.d. iz Sesveta, Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstava i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalne naknade, dana 11. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstava i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/22-03/85, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 17. listopada 2024.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužitelja.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/21-003/1617, URBROJ: 251-10-31-1/023-22-5 od 28. lipnja 2022., kojim je kojim se u točki I. izreke utvrđuje da je tužitelj dužan na ime komunalne naknade za poslovni prostor površine 10.707m2 u Zagrebu, Velimira Škorpika 9, plaćati 5,09 kuna po m2 mjesečno, a što iznosi 54.498,63 kune mjesečno, te za građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti površine 26.845m2, a koji se nalazi na istoj adresi plaćati 0,51 kunu po m2 mjesečno, što iznosi 13.690,95 kuna mjesečno, odnosno sve ukupno 68.189,58 kuna. Točkom II. izreke određuje se da se iznos komunalne naknade utvrđen točkom I. tog rješenja plaća od 1. svibnja 2016. do 28. veljače 2017. Točkom III. izreke određuje se da je komunalnu naknadu u ukupnom iznosu od 681.895,80 kn za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 28. veljače 2017. obveznik dužan platiti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja , u bitnome navodeći da je GI postao vlasnikom predmetnog poslovnog prostora 30. travnja 2014., što je vidljivo iz upisa u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-19300/14, te je stoga GI od tog dana bio obveznik plaćanja komunalne naknade. Poziva se na odredbu članka 28. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 19/01, 23/03, 22/09, 18/10, 25/13 i 6/16). Navodi da GI nije obavijestio prvostupanjsko tijelo o promjeni niti u odnosu na Kostko d.o.o. niti u odnosu na njega. Navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, a da prije on nije bio upoznat da je vođen bilo kakav postupak niti koje su radnje poduzete od strane prvostupanjskog tijela. Navodi da on u tom postupku nije sudjelovao niti ga je prvostupanjsko tijelo obavijestilo kao zainteresiranu osobu, a postupak je pokrenut protiv GI. Ističe prigovor zastare i poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda u presudi poslovni broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. koja, iako je donesena u predmetu utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, primjenjiva je i na komunalnu naknadu, jer je komunalna naknada, kao i komunalni doprinos, javno davanje. Navodi da se u konkretnom slučaju , u pogledu zastare, ima primijeniti Opći porezni zakon, te, budući da se ovdje radi o obvezi za mjesec svibanj 2016., početak zastare za najstarije potraživanje počinje teći 1. siječnja 2017., te je do donošenja prvostupanjskog rješenja od 28. lipnja 2022. nastupila relativna zastara, a do donošenja osporavanog rješenja apsolutna zastara.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Grad Zagreb u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je pravilno tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade, dok u odnosu na prigovor zastare ističe da Zakon o komunalnom gospodarstvu (ZKG/03), temeljem kojeg je prvostupanjsko rješenje doneseno, ne propisuje zastaru prava na utvrđenje komunalne naknade, stoga se u postupku utvrđivanja komunalne naknade ne može s uspjehom isticati prigovor zastare.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je ranije rješenje od 24. siječnja 2020. poništeno rješenjem tuženika od 28. listopada 2021. radi nespornog utvrđenja obveznika plaćanja komunalne naknade.

12. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je, pozivom na odredbu članka 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 26/03 pročišćeni tekst, dalje ZKG/03), tužitelja obvezalo za plaćanje komunalne naknade od 1. svibnja 2016. do 28. veljače 2017.

13. Naime, budući da iz Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 18. lipnja 2014., sklopljenog između trgovačkog društva Kostko d.o.o., kao podzakupodavca i tužitelja kao podzakupnika proizlazi da je tužitelj, kao podzakupnik, primio u podzakup predmetnu nekretninu s danom 1. siječnja 2015. na rok od 10 godina, po ocijeni ovog Suda, pravilno je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za sporno razdoblje sukladno članku 22. stavku 7. Zakonu o komunalnom gospodarstvu i članku 4. Ugovora o podzakupu.

14. Vezano za prigovor zastare, valja navesti da se na utvrđenje obveze komunalna naknade primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona, budući da je komunalna naknada nesporno javno davanje. Naime, Opći porezni zakon, kao poseban propis, uređuje odnose između ovlaštenika i obveznika javnog davanja te ga u cjelini valja i primijeniti. Takav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju U-zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023. Iz citiranog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se odredbe Općeg poreznog zakona primjenjuju na sve aspekte odnosa između ovlaštenika i obveznika koji postoje povodom komunalne naknade, odnosno da se odnosi, kako na naplatu, tako i na utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

15. Dakle, iako ZKG/03 ne sadrži posebne odredbe o zastari prava na utvrđenje obveze, s obzirom na to da je komunalna naknada javno davanje, prema gore iznesenom pravnom stajalištu, na istu se primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari prava na utvrđivanje obveze, pa navedeno tuženik treba imati u vidu prilikom donošenja novog rješenja.

16. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim. Stoga je tuženik dužan donijeti novu odluku, imajući u vidu pravno shvaćanje ovog Suda.

17. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 11. rujna 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dna:

1. PEVEX d.d., Sesvete, Savska cesta 84

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstava i državne imovine, Zagreb, Ulica

Republike Austrije 20, uz spis tuženika

3. Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis