REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-38/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Vesni Volar, u pravnoj stvari tužitelja VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, Ul. Kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 62462242629, protiv tuženice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1743/2025 od 14. siječnja 2026. kojim se nalaže tuženici ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, Ul. Kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 62462242629 iznos od 61,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 6,37 EUR od 28. prosinca 2024.

-na iznos od 5,70 EUR od 28. siječnja 2025.

-na iznos od 3,70 EUR od 26. veljače 2025.

-na iznos od 5,70 EUR od 26. ožujka 2025.

-na iznos od 5,70 EUR od 26. travnja 2025.

-na iznos od 5,70 EUR od 27. svibnja 2025.

-na iznos od 4,36 EUR od 26. lipnja 2025.

-na iznos od 6,37 EUR od 26. srpnja 2025.

-na iznos od 6,37 EUR od 26. kolovoza 2025.

-na iznos od 6,37 EUR od 26. rujna 2025.

-na iznos od 5,04 EUR od 26. studenoga 2025.

do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, Ul. Kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 62462242629, troškove postupka u iznosu od 38,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Željko Petrušić iz Zaprešića donio je rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1743/2025 od 14. siječnja 2026., na temelju vjerodostojne isprave – izvadak iz poslovnih knjiga/br. P-998668 od 22. prosinca 2025. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 61,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 6,37 EUR od 28. prosinca 2024., na iznos od 5,70 EUR od 28. siječnja 2025., na iznos od 3,70 EUR od 26. veljače 2025. , na iznos od 5,70 EUR od 26. ožujka 2025., na iznos od 5,70 EUR od 26. travnja 2025., na iznos od 5,70 EUR od 27. svibnja 2025., na iznos od 4,36 EUR od 26. lipnja 2025., na iznos od 6,37 EUR od 26. srpnja 2025., na iznos od 6,37 EUR od 26. kolovoza 2025., na iznos od 6,37 EUR od 26. rujna 2025., na iznos od 5,04 EUR od

26. studenoga 2025., do isplate.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o podnijela prigovor, te je rješenjem ovog suda, poslovni broj: Povrv-38/2025-2 od 30. siječnja 2026. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, osporila izvadak iz poslovnih knjiga s obzirom na to da se ne radi o vjerodostojnoj ispravi. Navela je da je platila potrošnju vode za utuženo razdoblje. Istaknula je prigovor na visinu fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga obrazlažući da tužitelj naplaćuje fiksni dio u iznosu od 4,16 EUR s PDV-om, a koji iznos je znatno viši od Vodoopskrbe Zagreb (2,49 EUR), te da tako krši članak 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova. Naime, navela je da fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga. Nadalje, da je fiksni iznos dijela osnovne cijene vodnih usluga platila u iznosima koji se plaćaju u svim Vodoopskrbama u Republici Hrvatskoj, kao i u Zagrebu na čijem se području nalazi njezin stambeni objekt. Istaknula je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za naplatu naknade za razvoj, zaštitu i korištenje voda, s obzirom na to da naknadu za korištenje voda obračunavaju i naplaćuju Hrvatske vode. Nadalje je navela da se stambeni objekt ne nalazi na području Velike Gorice, nego na području Grada Zagreba. Istaknula je prigovor zastare, te je osporila trošak odmjeren u rješenju o ovrsi.

4. U tijeku postupka tuženica je ostala kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

5. Tužitelj je u tijeku postupka u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva, te je osporio navode tuženice. Naveo je da su prijedlog za ovrhu i izvod iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojna isprava, točni, razumljivi te da upućuju na osnovu i visinu potraživanja, te da se radi o djelomično neplaćenim računima za vodne usluge. Nadalje, da je knjižio uplate tuženice upravo kako je ona i tražila u svojim mjesečnim pisanim podnescima, odnosno predmetnim uplatama su se zatvarale stavke na računu koje se odnose na isporučene vodne usluge (potrošnja vode, odvodnja otpadnih voda i pročišćavanje otpadnih voda) te na dio fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga. Nadalje, da je, po ovdje osporavanim računima, ostala razlika za dio fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga te u cijelosti iznosi naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda i naknada za razvoj. Nadalje je da je nekretnina tuženice priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na Uslužnom području 12, a koje obuhvaća i naselje Veliko Polje, te da je društvo preuzimatelj, na navedenom Uslužnom području, upravo ovdje tužitelj. Istaknuo je da su sve stavke na računima za vodne usluge zasnovane na zakonskim i podzakonskim propisima te da je za sve stavke aktivno legitimiran. Naplaćene iznose naknada, isporučitelji vodne usluge doznačuju Hrvatskim vodama. Istaknuo je da je visina naknade za zaštitu voda i naknade za korištenje voda vezana uz m³ i propisane su od za to nadležnih tijela te nikako ne mogu biti predmetom samovoljnog izračuna od strane tužitelja. Predložio je u cijelosti održati platni nalog uz naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2026. do isplate, te naknadu parničnog troška u vidu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

6. U ovom postupku stranke su upozorene na sadržaj odredbe članka 461.a stavak 2. do 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) odnosno da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Odredbom članka 461.a stavak 3. ZPP-a propisano je kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je odredbom članka 461.a stavak 4. ZPP-a propisano kako će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog te da će sud rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Odredbom članka 461.a stavak 5. ZPP-a propisano je da se na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavak 6. do 12. ZPP- a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Odredbom članka 461.a stavak 7. ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. istoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

7. U ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog.

8. Tijekom postupka izvršen je uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga/ br. P-998668 od 12. prosinca 2025. (list 12), račune (list 35-45), prigovore tuženice (list 46-47, 50- 51, 55-56, 58-59, 61-62, 65-66, 68-69, 71-72, 74-75, 77-78, 80-81), odgovore tužitelja (list 48, 52, 57, 60, 63, 67, 70, 73, 76, 79, 82), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (list 87-90), Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (list 91-93), Zakon o vodnim uslugama (list 94-98), Odluku o priključenju na komunalne vodne građevine (list 99-102), Uredbu o uslužnim područjima (list 103-107), Uredbu o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (list 108-114), Odluku o cijeni vodnih usluga (list 115-124), Uredbu o visini naknade za zaštitu voda (list 125-130), rješenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za Gornju Savu, Klasa: UP/I-325-10/24-03/0000212 od 6. ožujka 2024. (list 131-134), rješenje Hrvatskih voda-pravna osoba za upravljanje vodama, Vodnogospodarski odjel za gornju Savu, Klasa: UP/I-325-10/25-03/0000121 od 14. veljače 2025. (list 135-137), obavijest Državnog inspektorata (list 138-139), Izračun najniže osnove cijene vodnih usluga (list 144-145, 148)

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike za dio fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga te u cijelosti iznosi naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda i naknada za razvoj za prostor na adresi [adresa], za razdoblje od dospijeća od mjeseca prosinca 2024 do studenoga 2025.

11. Među strankama je sporna, osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija te je li nastupila zastara potraživanja.

12. U odnosu na istaknuti prigovor tuženice kojim je osporila vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi, valja napomenuti da Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, u smislu članka 31.stavka 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.: dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu te da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Nadalje, predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe članka 106. stavak 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvadak iz poslovnih knjiga/br.P-998668 od 22. prosinca 2025., a što je bilo dovoljno za pokretanje postupka. U slučaju osporavanja vjerodostojne isprave, kao što to tuženica čini u ovom postupku, a nakon što je predmetni postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj dostavlja u spis daljnju dokumentaciju u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženice u odnosu na navedeno.

12.1. Budući da izvadak iz poslovnih knjiga, na kojem se temelji rješenje o ovrsi, sadrži sve potrebne sastojke, sud zaključuje da izvadak iz poslovnih knjiga koji prilaže tužitelj predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu.

13. Tuženica je istaknula prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja. U odnosu na istaknuti prigovor navela je da tužitelj nije ovlašten naplaćivati naknadu za zaštitu voda, naknadu za korištenje voda i naknadu za razvoj s obzirom na to da su to prihodi Hrvatskih voda, te da nekretnina nije na području Velike Gorice nego Grada Zagreba.

14. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. i članka 42. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: 66/19.; dalje: ZVU) propisano je da obveznik plaćanja vodnih usluga, a čiju visinu određuje isporučitelj, je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine (korisnik).

14.1. Odredbom članka 14. Uredbe o uslužnim područjima (“Narodne novine” broj: 70/23.) propisano je da Uslužno područje 12 obuhvaća Grad Veliku Goricu te općine Kravarsko, Orle, Pisarovina i Pokupsko u Zagrebačkoj županiji. Uslužno područje 12 obuhvaća i naselje Veliko Polje iz Grada Zagreba. Društvo preuzimatelj na uslužnom području 12 je VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica.

15. Dakle, uslužno područje 12 obuhvaća, između ostalog, i naselje Veliko Polje, a na kojem području se nalazi nekretnina tuženice, a Društvo preuzimatelj na uslužnom području je ovdje tužitelj.

16. Odredbom čanka. 33. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (“Narodne novine” broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127717., 66/19.; ZFVG) propisano je da Hrvatske vode obračunavaju i naplaćuju naknadu za zaštitu voda osobama koje ispuštaju otpadne vode u prirodni prijamnik ili sustav javne odvodnje, ako su u obvezi imati okolišnu dozvolu u skladu s propisima o zaštiti okoliša, odnosno vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda i ako imaju obvezu redovitog uzorkovanja i ispitivanja sastava otpadnih voda. Stavkom 2. istog članka propisano je da Isporučitelji vodnih usluga obračunavaju i naplaćuju naknadu za zaštitu voda osobama: koje ispuštaju otpadne vode u sustav javne odvodnje, osim osoba iz stavka 1. ovoga članka, uz cijenu vodne usluge javne odvodnje i koje ispuštaju otpadne vode u prirodni prijamnik putem individualnog sustava javne odvodnje koji je priključen na sustav javne vodoopskrbe, osim osoba iz stavka 1. ovoga članka, uz cijenu vodne usluge javne vodoopskrbe. Stavkom 3. istog članka propisano je da naplaćene iznose naknade isporučitelji vodne usluge doznačuju Hrvatskim vodama u rokovima i na način određen propisom iz članka 76. ovoga Zakona kojim se uređuje obračunavanje i plaćanje naknade za zaštitu voda. Stavkom 4. istog članka propisano je da naknada za zaštitu voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava se prema stvarnim podacima o osnovici i pokazateljima onečišćenja voda (konačni obračun), a može se obračunavati i po procijenjenim podacima o osnovici i pokazateljima onečišćenja voda (privremeni obračun) za razdoblje kraće od kalendarske godine. Naknada za zaštitu voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava se rješenjem Hrvatskih voda po konačnom obračunu ili putem obračunskog lista koji sadržava obračunske elemente i uplatnicu, po privremenom obračunu. Stavkom 5. istog članka propisano je da naknada za zaštitu voda iz stavka 2. ovoga članka obračunava se putem računa isporučitelja vodne usluge i zasebno se iskazuje na računu. Za poslove iz stavka 2. ovoga članka isporučitelju vodne usluge pripada naknada u visini 5% naplaćene naknade za zaštitu voda.

16.1. Odredbom članka 76. ZFVG propisano je da Ministar pravilnicima detaljnije propisuje obračun i naplatu vodnih naknada, osim naknade za melioracijsku odvodnju, naknade za navodnjavanje i naknade za razvoj, a osobito obveznike, osnovicu, obračunska razdoblja, privremeni i konačni obračun, sadržaj iskaza obračuna vodnih naknada kada se one naplaćuju putem uplatnica, sadržaj rješenja o obračunu vodne naknade, rokove plaćanja, ustanovljavanje i vođenje očevidnika vodnih naknada, dostavu podataka iz očevidnika propisanih Zakonom o vodama način ostvarenja prava na povrat preplaćenih iznosa vodnih naknada, korekcijske koeficijente za obračun vodnoga doprinosa, obrasce rješenja o obračunu vodnih naknada, gdje je potrebno, te druga pitanja na koja upućuje ovaj Zakon. Naknadu obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodne usluge javne vodoopskrbe uz cijenu vodne usluge javne vodoopskrbe. Naplaćene iznose naknade isporučitelji vodne usluge doznačuju Hrvatskim vodama u rokovima i na način određen propisom iz članka 76. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (članak 5, 19. Prijelaznih i završnih odredaba Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (“Narodne novine” broj: 153/09., 90/11., 56/13., 120/16.).

17. Dakle, zakon ovlašćuje Isporučitelja da naplaćuje naknade za korištenje voda, zaštitu voda i razvoj uz cijenu vodne usluge od korisnika vodnih usluga, a koje naknade nisu direktni prihod Hrvatskih voda nego se naplaćuju posredovanjem Isporučitelja. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran od tuženika zahtijevati naknadu za zaštitu i naknadu za korištenje voda.

18. S obzirom na to da je tužitelj ovlašten naplaćivati navedene naknade, te da se nekretnina tuženice nalazi na području broj 12, a koje područje obuhvaća i naselje Veliko Polje, te da je društvo preuzimatelja na navedenom Uslužnom području, ovdje tužitelj, sud je odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao neosnovan.

19. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da tužitelj naplaćuje fiksni dio u iznosu od 4,16 EUR s PDV-om, a koji iznos je znatno viši od Vodoopskrbe Zagreb (2,49 EUR), te da tako krši članak 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova. Naime, navela je da fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga.

20. Odredbom članka 5. stavak 5. ZVU propisano je da se cijene vodnih usluga određuju prema načelu povrata troškova od vodnih usluga, u granicama ekonomske učinkovitosti te načelima pravičnosti, zaštite od monopola i socijalne priuštivosti cijene vode. Stavkom 7. istog članak propisano da se troškovi upravljanja komunalnim vodnim građevinama, uključujući njihovo održavanje i troškovi poslovanja javnog isporučitelja, financiraju iz cijene vodne usluge.

20.1. Odredbom članka 42. stavak 1. ZVU propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga. Stavkom 2. istog članka propisano je da se cijena vodne usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, dok je stavkom 5. propisano da se fiksni dio cijene vodne usluge plaća u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga.

20.2. Odredbom članka 43. stavak 1. ZVU propisano je da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Stavkom 4. istog članka propisano je da se ta odluka donosi kao opći akt s općim učinkom na korisnike vodnih usluga, dok je stavkom 5. propisano da Vlada Republike Hrvatske uredbom propisuje metodologiju za određivanje cijene vodnih usluga.

20.3. Odredbom članka 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (“Narodne novine” broj: 112/10.; dalje: Uredba) propisano je da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno. Fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga. Varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga.

20.4. Odredbom članka 5. Uredbe propisano je da se cijena vodnih usluga može promijeniti isključivo u slučaju kad je ukupno povećanje ili smanjenje troškova iz članka 4. Uredbe, odnosno povećanje ili smanjenje količine vodne usluge, veće od 5% godišnje.

21. Uvidom u Izračun najniže osnove cijene vodnih usluga (“Narodne novine” broj: 112/20.) sud je utvrdio da isti sadržava tri zasebne tablice i to za javnu vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje-usluga, ukupni fiksni troškovi i broj korisnika, a što ukupno iznosi fiksni dio (najniže) osnovne cijene 27,73 kn/3,68 EUR kn/korisniku/mj.

22. Uvidom u Odluku o cijeni vodnih usluga Ur. broj: V-8978-21 od 14. prosinca 2021. sud je utvrdio da je iznos od 27,73 kn/mj/ 3,68 EUR u istoj naveden kao fiksni dio za stambene prostore (domaćinstva). Navedeni iznos dobiven je zbrojem fiksnog dijela osnovne cijene javne vodoopskrbe u iznosu od 16,60 kn/mj, fiksnog dijela osnovne cijene vodne usluge skupljanja otpadnih voda u iznosu od 5,47 kn/mj, te fiksni dio osnovne cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda u iznosu od 5,66 kn/mj.

23. Uvidom u utužene račune sud je utvrdio da je tužitelj zaračunavao, po svakom računu, na ime fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga, iznos od 3,68 EUR, a koji iznos uvećan za PDV od 13% iznosi 4,16 EUR. Iznos od 4,16 EUR je jednak fiksnom dijelu najniže osnovne cijene iz izračuna 2011., a ne veći, kako to tvrdi tuženica. Slijedom navedenog, nije povrijeđena odredba članka 6. stavak 3. Uredbe. Nadalje, navedeni iznos tužitelj je ovlašten naplaćivati u visini utvrđenoj Odlukom o cijeni vodnih usluga, a tuženica kao korisnik vodnih usluga obvezna je plaćati fiksni dio cijene sukladno članku 42. stavku 1. i 5. ZVU.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom članka 232. stavkom 1. toč.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

25. S obzirom na to da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 23. prosinca 2025., utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 27. prosinca 2024., nisu obuhvaćeni zastarom (članak 215. stavak 1. i članak 241. ZOO-a). Stoga je prigovor tuženice odbijen kao neosnovan.

26. Sud u svrhu dokaza u cijelosti prihvaća izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa s obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe člankom 31. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka. Naime, prigovore tuženice kojima osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud nalazi paušalnima te stoga sud odbija iste kao neosnovane.

27. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 22. prosinca 2025. i prijepise računa u iznosu od 61,38 EUR kao vjerodostojne isprave, kako je gore obrazloženo, u smislu odredbe članka 31. stavka 1. OZ-a. Iznos od 61,38 EUR predstavlja razliku između ukupno zaračunatih iznosa po svakom računu i iznosa koje je tuženica uplatila.

28. Uzimajući u obzir da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da se potraživanje tužitelja odnosi na uslugu isporučene vode za stambeni prostor u [adresa], da je tuženica evidentirana kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za navedeni stambeni prostor, te da tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi predmetno potraživanje podmirila u cijelosti, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, čak naprotiv u svojim prigovorima navodi da odbija platiti u cijelosti iznose naznačene na računima, to je tuženica u obvezi podmiriti utuženo dugovanje prema tužitelju primjenom odredbe članka 3. stavka 1. točke 6. u vezi s odredbom članka 9. i članka 342. stavka 1. ZOO-a.

29. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 61,38 EUR tekućim do isplate s obzirom na to da tuženica nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

30. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u svezi članka 3. stavka 1. točke 6., članka 9. i 342. stavka 1. te članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, platni nalog je održan na snazi za isplatu iznosa od 61,38 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

32. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Prigovor tuženice na odmjereni trošak određen rješenjem o ovrsi sud je ocijenio neosnovanim s obrazloženjem kako slijedi.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade uvećane za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 25,00 EUR, sukladno članku 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine” broj: 9/21., 18/22. i 154/22.) i trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 38,27 EUR.

34. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZID ZOO-a 155/23.

35. Zatezne kamate na priznati ovršni trošak nisu određene od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno navedenom Zaključku br. 3., a sve u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

37. S obzirom na neuspjeh u parnici, a niti je tuženica nije sukladno članku 164. stavak 1. određeno navela troškove za koje traži naknadu, nije usvojen zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 11. rujna 2026.

Sudac:

Vesna Volar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 30,00 EUR

2. Tuženici