Poslovni broj: Gž-669/2023-3

 

 

                                                                                 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-669/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

            Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S., iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica iz Č., protiv tuženice N. Z. R., iz C., OIB: …, koju zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica iz C., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: P-940/2019 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.   Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: P-940/2019 od 11. srpnja 2023.

 

2. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              1."Utvrđuje se da je tužitelj M. S., Z., (OIB …), vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao k.č. br. 5582/11, put u krču površine 83 čhv, upisane u zk. ul. 2349 k.o. C. i to dijela koji je položajem oblikom, površinom i izgrađenošću prikazan na skici lica mjesta broj 3, dopuni nalaza vještaka geodetske struke T. Š., od dana 03. veljače 2023. godine, koja dopuna nalaza čini sastavni dio ove presude označen brojkama 1, 2, 3, 4, 5 površine 161 m2, te brojkama, 4,5,6,7,4 površine 3 m2, odnosno ukupnu površine 164 m2, označene brojkama 1,2,3,4,7,6,5,1 slijedom čega je tužitelj M. S., ovlašten po pravomoćnosti ove presude bez suglasnosti tuženika odnosno upisanih vlasnika zatražiti i ishoditi pred nadležnim uredom za katastar parcelaciju nekretnine označene kao k.č. br. 5582/11 k.o. C. u navedenom položaju, obliku, površini, izgrađenosti, a tužena, odnosno upisani vlasnici su dužni trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata u nadležnom uredu za katastar, te zemljišnim knjigama kao i uknjižbu prava vlasništva novonastale katastarske čestice na ime tužitelja M. S. u cijelosti, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj po čl. 29 st 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate u roku od 15 dana."

 

              II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.405,55 EUR-a/18.125,00 kn u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Osim što ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pobijana presuda sadrži dostatne razloge o svim činjenicama koje su bile odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

              6. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ali i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da tužitelj nije pošteni posjednik predmeta spora, jer je znao i morao znati da mu pravo na prijepor ne pripada.

             

              6.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska ocjena dokaza nije proizvoljna, jer je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud. Okolnost što tuženica odnosno njezina prednica nisu od tužitelja odnosno njegovog prednika zahtijevale prestanak korištenja prijepora nije sama po sebi odlučna za ocjenu poštenja tužiteljeva posjeda, a bez obzira na to što tužitelj, svojom ocjenom dokaza, koja je suprotstavljena onoj koju je dao prvostupanjski sud, iskazima tuženice i njezinog supruga odriče značaj vjerodostojnih iskaza, prvostupanjski sud uvjerenje o

nepoštenju posjeda tužitelja nije stekao samo na temelju njihovih iskaza, već i iz onoga što je tužitelj o predmetu spora razgovarao sa svjedokom Š. M., ali i iz isprava u spisu (sadržaja rješenja o razvrgnuću nekretnina između roditelja tužitelja, sadržaja građevinske dozvole za izgradnju kuće tužitelja, kao i sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju između prednika tužitelja te J. i Š. M.).

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake kč.br. 5582/11 k.o. C. put u krču, ukupne površine 164 m2, koji dio je prikazan na skici lica mjesta br 3 dopune nalaza i mišljenja vještaka T. Š., dipl.ing.geodezije od 3. veljače 2023., pa s tim u vezi i zahtjev za trpljenjem provedbe prijavnog lista odnosno parcelacije kč.br. 5582/11 k.o. C., odnosno zahtjev za trpljenjem upisa prava vlasništva predmetne nekretnine (novonastale čestice) na ime tužitelja.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je nekretnina oznake kč.br. 5582/11, površine 83 čhv, upisana u zk.ul.br. 2349 k.o. C. nekada bila vlasništvo J. K., bake tuženice, koja je svoje vlasništvo upisala na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-167/67,

- da je tuženica pravo vlasništva premetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisala pod brojem Z-3018/04 od 17. prosinca 2004., na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s J. K.,

- da je tuženica, nakon što je tužitelj zabilježio ovaj spor, predmetnu nekretninu prodala K. K. i P. B., koji su se u zemljišnim knjigama upisali kao njezini vlasnici, svaki u ½ dijela,

- da je tužitelj upisan kao suvlasnik (u 6/8 dijela) nekretnine oznake čest.zem. 5582/19 površine 128 čhv, koja graniči sa spornom nekretninom,

- da su kao suvlasnici iste nekretnine upisani i J. i Š. M., svaki u 1/8 dijela, na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su oni, kao davatelji uzdržavanja, 20. prosinca 2002. sklopili s prednikom tužitelja, sada pok. R. S., kao primateljem uzdržavanja,

- da je na čest.zem. 5582/19 i 558/212 k.o. C. sagrađena kuća, s time da je gradnja iste odobrena tužitelju i pok. R. S. rješenjem Skupštine Općine C. od 20. veljače 1967.,

-da su u katastarskom operatu tužitelj i pok. R. S. upisani kao posjednici kčbr. 7979/1 (koja odgovara zk.čest. 5582/19), dok je kat.čest. 7978/6 (koja odgovara zk.čest. 5582/11) upisana kao javno dobro – cesta,

- da su kč.br. 5582/12 i 5582/19 bile predmet diobe između pok. roditelja tužitelja u izvanparničnom predmetu broj R1-39/84, tako da je pok. R. u samovlasništvo pripala kč.br. 5582/12 te suteren i prvi kat kuće sagrađene na kč.br. 5582/19, dok je majci tužitelja pripalo prizemlje iste kuće, izuzev jedne garsonijere,

- da je prednik tužitelja sporni dio kč.br. 5582/11 sve do svoje smrti (…) držao kao svoj, na način da je na njega odlagao građevinski i drugi materijal, da je na istome parkirao svoja vozila, da ga je povremeno iznajmljivao, s time da su nakon 1994. prijepor povremeno, uz njegovu dozvolu, koristili i J. i Š. M.,

-da je predniku tužitelja dozvolu za korištenje sporne nekretnine dala još prednica tuženice, omogućivši mu da prijepor koristi za pristup svojoj nekretnini kao i za odlaganje građevinskog materijala dok ne izgradi kuću,

- da je tužitelj, nakon što je saznao da je tuženica predmetom spora raspolagala, prvo postigao dogovor s jednim od kupaca, K. K., da bi on isti kupio, od čega je kasnije odustao.

 

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio, uz obrazloženje da je prednik tužitelja, držeći prijepor u dugogodišnjem posjedu sve do svoje smrti …, bio svjestan da mu isti ne pripada, koju svijest je morao imati i sam tužitelj, kada je svjedoku Š. M. pričao da je predmetna čestica prilikom kupnje bila nepoznanica, jer da je na njoj bilo puno vlasnika, uključujući i državu, odnosno kada je, nakon što je tuženica predmetnu nekretninu otuđila, pokazao interes da on istu kupi.

 

9.1. Kako nepošten (nesavjestan) posjednik dosjelošću nije mogao steći pravo vlasništva ni prema odredbama Općeg građanskog zakonika ni prema odredbi članka 28. stavak 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO), a ne može ga steći ni prema odredbi članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), prema shvaćanju prvostupanjskog suda posjed tužitelja i njegovog prednika nema potrebnu kvalitetu da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

10. U odnosu na žalbene navode kojim se upire na dugogodišnji neometani posjed predmeta spora i činjenicu da prednica tuženice, iako je predniku tužitelja navodno dopustila korištenje te nekretnine u konkretnu svrhu – za potrebe izgradnje kuće, dugi niz godina po izgradnji kuće nije zahtijevala prestanak korištenja iste, valja reći da te okolnosti – što se vlasnica dugi niz godina nije interesirala za svoju nekretninu i nije tražila prestanak njezina korištenja ili njezinu predaju ne može tumačiti u prilog poštenja posjednika, koji je znao da nekretnina što je posjeduje nije njegova.

 

11. Iako je tužitelj tijekom cijelog postupka tvrdio da su i on i njegov otac cijelo vrijeme smatrali da i sporna nekretnina, zajedno s nekretninama u njihovom vlasništvu, predstavlja jednu cjelinu, jer da sve kuće u nizu, od početka do kraja , imaju dvorište sve do javno-prometne površine – nogostupa uz …, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tužitelja morao znati da mu ta nekretnina ne pripada.

 

11.1. Naime, iz sadržaja rješenja od 20. studenog 1967., kojim je tužitelju i njegovu predniku dozvoljena izgradnja stambenog objekta na gradilištu koje se sastoji od kč.br. 5582/19 i 5581/12, čiji sastavni dio je kopija katastarskog plana s ucrtanom građevinom, razvidno je da se uz gradilište (koje se sastoji od kč.br. 5589/12 i 5581/12) nalazi i dio sporne kč.br. 5582/11, koja nije obuhvaćena dozvolom za izgradnju, a prema točki 4. citiranog rješenja investitori su objekta prije ishođenja građevinske dozvole morali dokazati da su vlasnici ili korisnici građevinskog zemljišta na kojem se gradnja podiže. To znači da je prednik tužitelja, ako već tužitelj u to nije bio upućen (jer se u to vrijeme nalazio u vojsci) morao znati da je sporna čestica tuđe vlasništvo, odnosno da ista nije kupljena zajedno s preostale dvije čestice.

 

12. Jednako tako, ovaj sud prihvaća uvjerljivim zaključak prvostupanjskog suda da bi prednik tužitelja, da je smatrao da sporna čestica predstavlja cjelinu s česticama na kojima je izgrađena kuća, nakon razvoda braka proveo postupak diobe

i u odnosu na tu česticu. Tvrdnja tužitelja da ista nije obuhvaćena diobom jer je bila njegovo izvanknjižno vlasništvo nije prihvatljiva, jer bi s obzirom na njegove tvrdnje iznesene tijekom ovog postupka bilo logično da je dioba, kojom se suvlasništvo razvrgnućem pretvara u samovlasništvo, bila učinjena u odnosu na nekretninu, kao cjelinu.

 

13. Žalbeni navodi kojima se opravdava zašto sporna nekretnina nije bila predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je pok. otac tužitelja sklopio s J. i Š. M. također nisu prihvatljivi. Bez obzira na suglasne iskaze svjedoka M. o tome da su ugovorom, uz stan na prvom katu, dobili samo mali dio dvorišta – vrta sa sjeverne strane kuće, iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da im uz taj stan pripadaju zajednički dijelovi zgrade i pripadajući suvlasnički dio zemljišta na kojem je zgrada izgrađena (dakle, bez određivanja nekog realnog dijela zemljišta na kojem je zgrada izgrađena), a da će se etažiranje predmetne nekretnine izvršiti naknadno, u dogovoru sa svim suvlasnicima, uvažavajući i diobu koja je provedena u predmetu R1-39/84.

 

13.1. Kada su ugovorne strane ugovora o doživotnom uzdržavanju sporazumno utvrdile i stvarno stanje nekretnine (uvažavajući diobu koja nikada nije provedena u zemljišnim knjigama, kao i protučinidbu za uzdržavanje – posebni dio nekretnine iako zgrada nije etažirana), ali i zemljišnoknjižno stanje iste, naznakom čestica zemlje na kojima je primatelj uzdržavanja u zemljišnim knjigama upisan kao njihov suvlasnik, ostaje za zaključiti da bi i sporna čestica, da je primatelj uzdržavanja smatrao da mu pripada, također bila naznačena u predmetnom ugovoru, jer je isti u neku ruku odredio smjernice budućeg etažiranja nekretnine.

 

14. Zbog navedenoga, potpuno je prihvatljivo uvjerenje prvostupanjskog suda o tome da je posjed prednika tužitelja cijelo vrijeme bio nepošten, neovisno o tome što se isti u odnosu na predmet spora ponašao kao njegov vlasnik, braneći drugima da ga koristi i povremeno ga iznajmljujući trećim osobama.

 

14.1. Slijedom toga, potpuno su bez utjecaja na procjenu njegovog poštenja žalbeni navodi kojima se vlastitom ocjenom iskaza svjedoka D. R. (supruga tuženice) i same tuženice osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi prednica tuženice ocu tužitelja dopustila korištenje sporne nekretnine za vrijeme gradnje njegove kuće.

 

15. Ako bi se i prihvatili navodi tužitelja da on nije sudjelovao u svim prethodno opisanim pravnim poslovima i da s ocem o tome nije razgovarao, pa da nije bio svjestan da pravo na posjed sporne nekretnine nije pripadalo njegovom ocu, a onda da isto ne pripada ni njemu, njegov samostalan posjed, nakon očeve smrti (2002.) do podnošenja tužbe (2018.) ne traje dovoljno dugo (članak 159. stavak 3. ZVDSP) da bi on mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

15.1. Zbog navedenoga, potpuno su neodlučni svi žalbeni navodi kojima se osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o tome je li tužitelj tuženici, odnosno novim kupcima sporne nekretnine nudio da sam istu kupi. S tim u vezi neodlučni su i žalbeni navodi o (ne)savjesnosti novih kupaca (B. i K.) prilikom kupnje sporne nekretnine.

 

16. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženice valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka koja je pravilna kako u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u visini (članak 155. ZPP).

 

17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Sisak, 18. travnja 2024.