Poslovni broj: Us I-1249/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Kruni Peronja, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Odbor za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi prestanka državne službe po sili zakona, tužitelju kao policijskom službeniku, nakon održane usmene i javne rasprave zaključen 01. rujna 2026.godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti opunomoćenika tuženika,10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II-112-07/26-01/73, URBROJ:566-01/16-26-4 od 17. ožujka 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-112-07/26-01/73, URBROJ:566-01/16-26-4 od 17. ožujka 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da rješenje tuženika osporava jer u postupku donošenja rješenja se nije postupalo prema pravilima postupka, što se rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Navodi se da dostava drugostupanjskog rješenja se ne može smatrati urednom obzirom da je rješenje samo ostavljeno ispred ulaznih vrata bez osobnog uručenja, potpisa primitka, sve sukladno zakonu; da je navedeno pismeno ostavljeno ispred vrata adrese koja nije tužiteljevo boravište, te je naveo da se je u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja iznio prigovore vezano za dostavu. Navodi da je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem utvrđen prestanak državne službe po sili zakona 06. siječnja 2026. godine, a da je prvostupanjsko rješenje doneseno 02. veljače 2026. godine iako je člankom 147. Zakona o državnim službenicima propisano da se o prestanku državne službe donosi rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe. Uzimajući u obzir navod tuženika da su se okolnosti (izbivanja u trajanju od 5 dana) ostvarile u razdoblju od 06. do 10. siječnja 2026. godine, da je krajnji rok u kojem je rješenje o prestanku službe prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno i dužno donijeti istekao; da donošenjem rješenja tek 02. veljače 2026. godine tj. s odmakom od 23 dana od nastupa okolnosti, da je prvostupanjsko tijelo postupilo izvan svojih zakonskih ovlaštenja i prekršilo izričitu zakonsku odredbu o roku u kojem se donosi rješenje o prestanku; da je donošenjem rješenja dana 02. veljače 2026. godine učinjen pravni vakum koji je rezultirao štetom za tužitelja; da se šteta za tužitelja sastoji u tome što je rješenje od 02. veljače 2026. godine prvostupanjsko tijelo Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostavilo tek 04. veljače 2026. godine, čime su prekršeni propisi o matičnoj evidenciji koji nalažu da se odjava s osiguranja mora podnijeti u roku od 24 sata od prestanka radnog odnosa; da je prvostupanjsko tijelo ispoštovalo članak 147. Zakona o državnim službenicima i prvostupanjsko rješenje donijelo u roku od 8 dana, odnosno najkasnije do 18. siječnja 2026. godine, da bi pravni i radni status tužitelja bio pravovremeno i zakonito riješen unutar sustava osiguranja; da tuženik nije mogao odbiti tužiteljevu žalbu. S obzirom da rješenje može proizvoditi pravne učinke prema stranci tek od dana kada joj je uredno uručeno, da prvostupanjsko rješenje od 02. veljače 2026. godine u pravnom smislu za tužitelja nije ni stupilo na snagu. Slijedom navedenog da samo navođenje datuma donošenja rješenja ne stvara pravnu obvezu javljanja na novu dužnost ako tužitelj o tome nije imao službeno i zakonom propisano saznanje; da se slijedom navedenog ne može utvrditi neopravdano izbivanje tužitelja s novog radnog mjesta u razdoblju od 06. do 10. siječnja 2026. godine, jer obveza rada tužitelja na tom mjestu, u nedostatku uredne dostave pismena, prema tužitelju nije ni započela; da rješenjem utvrđeno da državna služba prestaje na državni blagdan i neradni dan – Sveta tri kralja; da je prvostupanjsko tijelo bilo upoznato da je tužitelj duže vrijeme bio na bolovanju, što je zahtijevalo povećanu pažnju prvostupanjskog tijela, što nije ostvareno; da sama činjenica da je prvostupanjsko tijelo nakon pet poništenih rješenja o rasporedu donijelo novo rješenje o rasporedu od 02. siječnja 2026. godine, te nakon toga ekspresno, bez uredne dostave tog rješenja utvrdilo tužitelju prestanak službe već dana 06. siječnja 2026. godine ukazuje na pristranost, zlouporabu zakonskih ovlasti i ciljano uklanjanje tužitelja iz službe; da je zbog kontinuiranog ukidanja i vraćanja rješenja o rasporedu na ponovni postupak, kontinuitet rasporeda radnog vremena bio prekinut, uslijed čega tužitelj nije ni mogao znati na kojem se radnom mjestu pravno nalazi niti koje poslove je dužan obavljati; da s obzirom na pravni vakum kojeg je skrivio poslodavac, se tužitelj opravdano smatra neraspoređenim službenikom. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 17. ožujka 2026. godine.

2.Tuženo tijelo je dostavilo odgovor na tužbu u kojem ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Istaklo je da je tijelo prvog stupnja donijelo deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje prestanak državne službe tužitelju po sili zakona s danom 06. siječnja 2026. godine. Navodi se da je pomoćnik načelnika policijske postaje za policiju RT sastavio službenu zabilješku od 05 siječnja 2026. godine iz koje je razvidno da je tužitelj obaviješten dana 05. siječnja 2026. godine da je dana 06. siječnja 2026. godine u 19,00 sati uvršten na poseban raspored rada te da je dužan pristupiti na rad u II. policijsku postaju Split; da je uvidom u pismeno II. policijske postaje Split, KLASA:UP/I-114-04/25-02/502, URBROJ:511-12-24-26-3 od 20. siječnja 2026. godine s prilozima, koje je dostavljeno Sektoru pravnih, financijskih i tehničkih poslova, utvrđeno da tužitelj dana 06. siječnja 2026. godine, kada je prema posebnom rasporedu II. Policijske postaje Split od 05. siječnja 2026. godine, trebao biti nazočan na radu prema utvrđenom rasporedu, do dana pisanja rješenja nije pristupio u službu, niti je obavijestio neposrednog rukovoditelja da je privremeno spriječen za rad, odnosno da se nalazi na bolovanju; da tužitelj nije dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana od prvog dana odsutnosti 06. siječnja 2026. godine. Navodi da su spisu predmeta priloženi posebni rasporedi rada za tužitelja, te službene bilješke šefova smjene od 06. siječnja 2026., 09. siječnja 2026., 13. siječnja 2026., 14. siječnja 2026., 17. siječnja 2026.. i 18. siječnja 2026. godine iz kojih je razvidno da tužitelj nije pristupio radu niti je opravdao svoj izostanak, stoga da su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke za prestanak državne službe po sili zakona, sukladno članku 152. stavak 1. točka 7. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23 i 85/24); da je dana 02. veljače 2026. godine doneseno prvostupanjsko rješenje - deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje da je dana 06. siječnja 2026. godine nastala pravna situacija koju je zakonodavac predvidio za prestanak državne službe po sili Zakona, iz kojeg razloga se rješenje o prestanku službe donosi nakon nastupa činjenice koju zakonodavac vezuje za prestanak državne službe. Naveo je da tužbeni navod vezan za osobnu dostavu rješenja o prestanku državne službe nije osnovan s obzirom da je u spisu predmeta priložena dostavnica rješenja o prestanku državne službe s napomenom da je dana 06. veljače 2026. godine ostavljena obavijest na vratima s novim datumom i mjestom uručenja, 09. veljače 2026. godine u 9,00 sati, [adresa], a da dana 09. veljače 2026. godine u 9,00 sati tužitelj nije zatečen, da je ostavljena pošiljka na vratima; da su priložene i službene bilješke pomoćnika načelnika od 05. veljače 2026., 06. veljače 2026. i 9. veljače 2026. godine iz kojih su razvidni pokušaji dostave. Svakako da je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj prvostupanjsko rješenje zaprimio i da je pravovremeno uložio žalbu. Predloženo je da se tužba odbije kao nezakonita.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 17. ožujka 2026. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprava splitsko-dalmatinske, KLASA:UP/I-112-02/26-07/138, URBROJ:511-12-15-26-2 od 02. veljače 2026. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da tužitelju, policijskom službeniku Policijske uprave prestaje državna služba po sili zakona s danom 06. siječnja 2026. godine.

4.Na ročištu od 01.rujna 2026. godine nije pristupio nitko za tuženika iako im je dostava poziva uredno izvršena a izostanak nisu opravdali, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, te da se protivi navodima iz odgovora na tužbu. Navela je da je tuženik odlučujući po tužiteljevim žalbama, vezano za premještaj tužitelja, već ranije 8 puta uvažio tužiteljevu žalbu i poništio rješenje o premještaju i stvar vratio na ponovni postupak, te ponavlja tužbene vezano za premještaj tužitelja. Predloženo je da se u upravnom sporu sasluša tužitelja. Navela je da se pred ovim sudom vode još tri postupka i to pod brojevima UsI-1252/26, UsI-1251/26 i UsI-1250/26, a da ti upravni sporovi koji se vode u vezi osporavanja rješenja o premještaju tužitelja, predstavljaju prethodno pitanje za ovaj upravni spor. Popisala je trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV-a.

5.Sud je odbio prijedlog tužitelja iznijet u tužbi da se sasluša tužitelj jer je ocijenjeno da je predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluke bez predloženog saslušanja. Naime, te iz sadržaja tužbe te spisu priloženih dokaza za Sud su nesporne sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke, te stog sud nije našao osnovanim i potrebnim saslušavati tužitelja s tim u vezi.

6.Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: tužbe, osporenog rješenja od 17. ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaza.

7.Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, odgovoru na tužbu, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenje tuženika, KLASA:UP/II-112-07/26-01/73, URBROJ:566-01/16-26-4 od 17. ožujka 2026. godine.

9.Člankom 1. stavkom 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11,130/12,89/14,151/14,33/15,121/16,66/19 i 155/23, dalje: Zakon) propisano je da se na pitanja radno-pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

Prema članku 152. stavak 1. točka 7.Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23. i 85/24) propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kada neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopice – danom napuštanja službe odnosno prvog dana odsutnosti s rada. Kako su policijski službenici i državni službenici u konkretnom slučaju prestanka državne službe tužitelju kao policijskom službeniku primijeniti je istu odredbu.

10.Sporno je da li je u postupku donošenja rješenja od 02. veljače 2026. godine kojim se utvrđuje tužitelju prestanak državne službe po sili zakona s danom 06. siječnja 2026. godine, prvostupanjsko tijelo postupalo zakonito.

Prvenstveno je među strankama sporno da li je tužitelj kao policijski službenik na valjan način bio obaviješten da je prema posebnom rasporedu rada raspoređen na rad u II. Policijskoj postaji Split i da prema tom rasporedu se treba javiti na posao u II. policijsku postaju Split dana 06. siječnja 2006. godine u 19,00 sati.

11.S tim u vezi je utvrditi da prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj na valjan način bio obaviješten da je posebnim rasporedom bio raspoređen na poslove u II. policijskoj postaji Split i da se treba javiti na posao u 19,00 sati.

Naime, spisu predmeta dostavljenom od tuženika priložena je službena zabilješka sastavljena od pomoćnika načelnika policijske postaje za policiju RT, dana 05 siječnja 2026. godine iz koje je razvidno da je tužitelj dana 05. siječnja 2026. godine obaviješten, da je dana 06. siječnja 2026. godine u 19,00 sati uvršten na poseban raspored rada te da je dužan pristupiti na rad u II. policijsku postaju Split.

Iz navedene službene zabilješke proizlazi da je dana 05. siječnja 2026. godine oko 10,50 sati po zapovjedi načelnika II. Policijske postaje Split, VT, pomoćnik načelnika i CT, s ciljem uručenja rješenja tužitelju, obzirom da isti nije odgovarao na višednevne pozive OD iste Postaje, niti načelnika postaje. Dalje proizlazi da su navedeni došli na adresu u [adresa], treći kat stan 8, na kojem je vidljiv natpis na vratima TT, a da na višekratno kucanje i zvonjenje nitko nije otvarao vrata; da su navedeni te prigode obavili razgovor sa susjedima koji žive na istom broju (adresi), kako se navodi u službenoj zabilješki, te da su oni potvrdili da poznaju tužitelja i njegovu majku i da oni žive u navedenom stanu na označenoj adresi, a da je isto potvrdila i predstavnica stanara koja im dala broj mobitela za kojeg joj je poznato da ga tužitelj koristi.

Također se u službenoj zabilješki navodi da su navedeni policijski službenici poslije navedenog otišli na adresu [adresa] u [adresa], na kojoj adresi tužitelj ima prijavljeno prebivalište, a da su dolaskom na zatekli osobu koja se je predstavila tužiteljev ujak (brat njegove majke), koji je kazao da tužitelj sa majkom živi na adresi [adresa], te ja tužitelj ima sestru FT za koju je utvrđeno da prebiva na adresi [adresa]; da su dolaskom na navedenu adresu zatekli spomenutu tužiteljevu sestru FT, te u razgovoru s njome joj objasnili da traže tužitelja koji se više dana ne odaziva na pozive iz II. Policijske postaje Split, a da je ista navela da je u kontaktu sa tužiteljem i da se čuju svakodnevno, te iskazala da će ga obavijestiti da je tražen; da su nakon toga ponovo otišli na adresu [adresa] u [adresa] i pokušali uručiti navedeno ali nakon zvonjave i kucanja nije nitko otvarao vrata; da je prilikom povratka (vožnje) prema II. Policijske postaje Split, tužitelj kontaktirao pomoćnika načelnika VT na mobitel a da je razgovor slušao i CT (razglas) kojom prilikom se isti predstavio kao TT, na što ga je VT pitao gdje se može naći jer mu ima uručiti rješenje o rasporedu i premještaju, na što da je tužitelj odgovorio kako on svoje rješenje ima te kako nema namjeru nikakvo drugo rješenje preuzimati; da ga je potom pomoćnik načelnika VT pozvao da pristupi u II. Policijsku postaju kako bi mu se uručilo navedeno rješenje. Nakon navedenog da je pomoćnik načelnika VT, tužitelja usmeno upoznao sa navedenim rješenjem odnosno rasporedom tj. da je s danom 06. siječnja 2026. godine raspoređen na radno mjesto u II. Policijskoj postaji Split, nakon čega je tužitelj povisio ton komunikacije, vičući i vrijeđajući istog. Dakle, iz navedene detaljno sročene službene zabilješke, i propisno sastavljene , kojoj sud vjeruje, nespornim se može zaključiti da je tužitelj u potpunosti bio obaviješten o rasporedu odnosno sadržaju posebnog rasporeda rada od 05. siječnja 2026. godine, te da je tužitelj bio u potpunosti upoznat da je prema navedenom posebnom rasporedu bio raspoređen da se dana 06. siječnja 2026. godine u 19,00 sati javi u II. Policijsku postaju Split radi obavljanja poslova na koje je bio raspoređen tim rasporedom.

12.Tužitelj neosnovano prigovara da mu navedeni posebni raspored nije na pravilan način dostavljen pa da prema njemu ne proizvodi nikakav pravni učinak. Iz sadržaja navedene službene zabilješke je vidljivo da su policijski službenici (pomoćnik načelnika Policijske postaje VT te CT), tužitelju pokušali uručiti navedeni posebni raspored obzirom da se tužitelj prije toga više dana nije javljao na pozive iz Policijske postaje, te da su s ciljem uručenja istog više puta dolazili na adresu [adresa], za koju je nesporno utvrđeno da tužitelj na istoj stanuje zajedno sa majkom, ali da nisu nikog zatekli, odnosno nitko nije otvarao ulazna vrata stana. Iz sadržaja zabilježene komunikacije između tužitelja i pomoćnika načelnika VT jesno proizlazi da je tužitelj u potpunosti bio upoznat sa načinom rasporeda i kada se treba javiti na posao u II policijsku postaju ali da je to već u razgovoru odbijao tj. iskazivao da neće ispoštovati navedeni raspored.

13.Tužitelj ističe činjenicu da je od strane poslodavca – MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske više puta bio raspoređivan nezakonito, obzirom da su ta predmetna rješenja o rasporedu po njegovoj žalbi ukidana i predmet vraćan na ponovni postupak.

Neovisno od navedenog, obzirom da je tužitelj nesporno bio upoznat da se prema posebnom rasporedu od 05. siječnja 2026. godine dana 06. siječnja 2026. godine u 19,00 sati treba javiti i II. Policijske postaje Split, tužitelj je trebao isto izvršiti, odnosno doći na posao, jer je nesporno pravo poslodavca da raspoređuje policijske službenike, dok je pravo tužitelja kao policijskog službenika da takav raspored osporava zakonitim sredstvima, kao što je tužitelj činio i ranije.

14.Spisu predmeta su priloženi posebni rasporedi rada za tužitelja, te službene bilješke šefova smjene od 06. siječnja 2026., 09. siječnja 2026., 13. siječnja 2026., 14. siječnja 2026., 17. siječnja 2026.. i 18. siječnja 2026. godine iz kojih je razvidno da tužitelj nije pristupio radu niti je opravdao svoj izostanak.

Stoga, kako tužitelj nije postupao po predmetnim posebnim rasporedima odnosno počevši s danom 06. siječnja 2026. godine nije izvršavao poslove na koje je bio raspoređen prema spomenutim posebnim rasporedima u spisu, ispunile su se zakonom predviđene pretpostavke za prestanak državne službe po sili zakona, sukladno članku 152. stavak 1. točka 7. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23 i 85/24).

Slijedom navedenog dana 02. veljače 2026. godine doneseno prvostupanjsko rješenje - deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje da je dana 06. siječnja 2026. godine nastala pravna situacija koju je zakonodavac predvidio za prestanak državne službe po sili Zakona, iz kojeg razloga se rješenje o prestanku službe donosi nakon nastupa činjenice koju zakonodavac vezuje za prestanak državne službe.

15.Tužbeni navodi kojima se ukazuje na nepravilnosti u dostavi prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog rješenja su neosnovani. Prvostupanjsko rješenje od 02. veljače 2026. godine tužitelju se pokušalo uručiti na adresu [adresa], a kako nakon više neuspješni pokušaja se dostava nije mogla izvršiti pismeno je ostavljeno na vratima stana. Svakako, iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj prvostupanjsko rješenje zaprimio te da je pravovremeno uložio žalbu, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 17. ožujka 2026. godine, tako da tužitelj vezano za samu dostavu tog rješenja nema štetnih posljedica

16.Isto tako su neosnovani tužbeni navodi koji se odnose na nepravilnosti u dostavi drugostupanjskog rješenja, tužitelj je isto rješenje zaprimio te tužbom pokrenuo upravni spor radi osporavanja zakonitosti tog rješenja pa je bespredmetno razmatrati prigovor koji se odnosi na dostavu tog rješenja.

17.Neosnovan je tužbeni navod da je prvostupanjsko tijelo postupilo izvan svojih zakonskih ovlaštenja i prekršilo izričitu zakonsku odredbu o roku iz članka 147. Zakona o državnim službenicima, donijelo u roku od 8 dana odnosno najkasnije do 18. siječnja 2026. godine već s odmakom od 23 dana od nastupa okolnosti. S tim u vezi se ističe da se navedena odredba ne treba primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o specifičnoj situaciji, ne radi se o čvrstom roku. U konkretnom slučaju donijeto je rješenje koje ima deklaratorni učinak.

18.Kod donošenja rješenje od 02. veljače 2026. godine prvostupanjsko tijelo nije postupalo na štetu tužitelja, budući da isto rješenje kojim se utvrđuje da tužitelju po sili zakona prestaje državna služba, nije donijelo već slijedećeg dana nakon nastupa okolnosti za prestanak državne službe (11. 01. 2026.), već je nakon toga sačekala, da se utvrdi daljnje postupanje tužitelja vezano za obavljanje poslova u II. policijskoj postaji Split. S tim u vezi tužiteljev poslodavac je donosio poseban raspored rada za tužitelja i druge policijske službenike, za dan 13. siječnja 2026., 14. siječnja 2026.,17. siječnja 2026.i 18. siječnja 2026. godine, a da su s tim u vezi od ovlaštenih osoba II. policijske postaje sastavljena Izvješća - službene zabilješke iz kojih je vidljivo da tužitelj nije pristupio u II. Policijsku postaju u navedene dane i određeno vrijeme radi obavljanja poslova na koje je bio raspoređen od strane odgovorne osobe – načelnika policijske postaje.

19.Navod tužitelja da se kod ovog suda po tužbi tužitelja vode tri upravna spora u kojima tužitelj osporava ranije donijeta rješenja o rasporedu, pa da bi stoga iste postupke trebalo spojiti, odnosno prekinuti, jer da bi ti upravni sporovi bili prethodno pitanje za ovu upravnu stvar, sud nije prihvatio jer nije našao zajedničku poveznici između istih.

Sama činjenica da je tužitelj pokrenuo upravne sporove radi osporavanja ranije donesenih rješenja o rasporedu ne znači da se radi o prethodnom pitanju, odlučujućem za rješenje ove upravne stvari, budući da se u ovoj upravnoj stvari radi o prestanku državne službe tužitelju zato što nije izvršavao poslove na koje je bio raspoređen posebnim rasporedom, kao i drugi policijski službenici, nije dolazio na posao neprekidno 5 dana i nije opravdao izostanak, na bilo koji način, obaviješću dostavljenom odgovornoj osobi o nemogućnosti dolaska na posao iz nekog razloga, bolovanje.

20.Tuženik je u odgovoru na tužbu se očitovao po tužbenim navodima koje sud u potpunosti prihvata te radi ekonomičnosti ne nalazi potrebu da iste ponavlja u obrazloženju presude.

21.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

22.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 10.rujna 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, GT, [adresa],

- tuženiku, Odbor za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5,

- u spis.