REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1139/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i
Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOTELI ZOVKO
d.o.o., OIB 87837937493, Zagreb, Slavonska avenija 59, kojeg zastupa
punomoćnica Martina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AGROOPSKRBA-
MATEJ, d.o.o., OIB 98048977427, Zagreb, Maksimirska 68, kojeg zastupa
punomoćnik Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora i isplate,
odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-1132/2022-11 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja

2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1132/2022-11 od 26. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za raskid ugovora o
kupoprodaji kosilice sklopljen između tužitelja i tuženika za uređaj marke HONDA
kosa motorna UMK 435E UEET. Odbijen je i zahtjev da se tuženiku naloži tužitelju
isplatiti iznos od 3.336,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. ožujka 2015.
do isplate, kao i trošak postupka, a tužitelju je naloženo platiti tuženiku trošak
parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od

26. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 15
dana. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu
dokazivanja, obrazlažući da na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću
utvrditi odlučnu činjenicu koja se tiče nedostatka kupljene stvari, kosilice marke
HONDA, koju je tužitelj nesporno kupio kod tuženika i koju je u kolovozu 2015.,
nakon nekoliko mjeseci, dostavio tuženiku na popravak zahtijevajući popravak u
garantnom roku. Sud se nakon analize izvedenih dokaza, isprava u spisu te iskaza
zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika uz primjenu odredbe članka 410. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) pozvao na pravila o teretu dokazivanja i
tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Odluka o trošku donijeta je uz primjenu

Poslovni broj: Pž-1139/2024-3 2

odredaba članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pogrešne primjene
materijalnog prava i odluke o trošku postupka. Smatra da presudu nije moguće
ispitati jer je sud kao dokaz prihvatio jedino iskaz zakonskog zastupnika tuženika, ne
dovodeći taj dokaz u vezu s ostalim dokazima pa presuda ne sadrži razloge o
odlučnim činjenicama. Sud se pozvao na odredbu članka 410. ZOO-a koja je
izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama tog Zakona („Narodne novine“ broj
126/21), iako se tako izmijenjeni zakon ne primjenjuje na odnose koji su nastali prije

1. siječnja 2022., a ovdje se radi o ugovornom odnosu od 5. ožujka 2015. Stoga je
sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Nakon provedenog dokaznog postupka
sud je utvrdio da tuženik u jamstvenom roku nije popravio kosilicu niti ju ju vratio
tužitelju pa žalitelj ističe da ju je zadržao neosnovano, uslijed čega zahtijeva da se
ugovor o kupoprodaji raskine, odnosno da se isplati utuženi iznos na ime plaćene
kupoprodajne cijene. Žalitelj smatra da osnovano sukladno odredbi članka 426.
ZOO-a traži raskid ugovora budući da je tuženiku dao primjereni rok za popravak
uređaja, ali kvar nije popravljen, poziva se na odredbu članka 423. stavka 1. ZOO-a o
tome da prodavatelj jamči za ispravnost stvari u toku određenog vremena, a kupac
može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja popravak stvari u
razumnom roku, odnosno predaju ispravne stvari, bez obzira na to kada se taj
nedostatak pojavio, kako je to propisano odredbom članka 424. stavka 1. ZOO-a.
Smatra da opravdano zahtijeva raskid ugovora o kupoprodaji i ima pravo na povrat
kupoprodajne cijene, jer je tuženik stvar zadržao kod sebe ne želeći je vratiti tužitelju.
Žalitelj ukazuje da je jamstvo na uređaj bio 24 mjeseca, a da je tužitelj izvršio isplatu
kupoprodajne cijene 5. ožujka 2015., pa s obzirom na to da tužitelj opravdano traži
raskid ugovora o kupoprodaji sukladno odredbi članka 426. ZOO-a te ima pravo i na
povrat kupoprodajne cijene sukladno odredbi članka 368. stavka 2. i 5. ZOO-a.
Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška
tužitelju, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.
ZPP-a u granicama istaknutih žalbenih navoda pri čemu ovaj sud po službenoj
dužnosti pazi na povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i

14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita,
jer ju je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo potvrditi.

6. Nisu ostvarene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.
ZPP-a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim
navodima, sud je analizirao sve izvedbene dokaze te iz razloga obrazloženja
pobijane presude proizlazi koje je odlučne činjenice ocjenom izvedenih dokaza
utvrdio. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je presuda zasnovana samo na iskazu

Poslovni broj: Pž-1139/2024-3 3

zakonskog zastupnika tuženika, jer suprotno proizlazi iz razloga obrazloženja pobijane presude.

7. Iako žalitelj pravilno ukazuje na to da se sud pogrešno pozvao na odredbu
članka 410. ZOO-a kako je ona izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama tog
Zakona iz 2021. godine koji je stupio na snagu 1. siječnja 2022. i ne primjenjuje se
na ugovore zaključene prije 1. siječnja 2022., što i sam sud navodi u točki 27.
obrazloženja, i pravilnom primjenom materijalnog prava, dakle odredbe članka 410.
ZOO-a prije citiranih izmjena, ali i članka 423. ZOO-a na koje se također žalitelj
poziva, valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

8. Iz tužbe i sadržaja cjelokupnog spisa proizlazi da tužitelj smatra kako mu
pripada pravo od suda zahtijevati raskid ugovora o kupoprodaji kojeg je nesporno
sklopio s tuženikom za kupnju predmetne kosilice, a tužitelj se pritom poziva na
odredbu članka 410. ZOO-a koja kupcu koji je pravodobno i uredno prodavatelja
obavijestio o nedostatku daje izbor zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,
predaju druge stvari bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida
ugovor, uz koje pravo kupac ima pravo na popravljanje štete. Žalitelj se u žalbi, ali i u
tužbi poziva i na odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti prodavatelja
po osnovi jamstva za ispravnost prodane stvari, odnosno na odredbe članaka 423. i

424. ZOO-a kojima je u bitnome također predviđeno pravo kupca u jamstvenom roku
zahtijevati za slučaj da je stvar neispravna ili popravak u razumnom roku ili predaju
druge ispravne stvari, a ako prodavatelj ne izvrši popravak i zamjenu stvari, kupac po
osnovi jamstva za ispravnost prodane stvari ima pravo na raskid ugovora i na
popravljanje štete.

9. Da je tužitelj dokazao doista postojanje nedostatka kupljene stvari, odnosno
postojanje neispravnosti stvari u jamstvenom roku, a što i po ocjeni ovog suda nije
uspio, citirane zakonske odredbe tužitelju ne daju pravo od suda zahtijevati izricanje
konstitutivne presude kojom će se u takvom slučaju ugovor raskinuti. Naprotiv,
odredbe materijalnog prava na koje se tužitelj poziva i koje doista reguliraju prava
kupca za slučaj postojanja materijalnih nedostataka kupljene stvari pa i odredbe koje
reguliraju prava kupca u jamstvenom roku, između ostalog daju pravo kupcu i na
izjavu o raskidu, koju dakle daje sam kupac kao ugovorna strana drugoj ugovornoj
strani, ali ne i pravo zahtijevati od suda izricanje konstitutivne sudske zaštite. U tom
smislu je zahtjev za sudski raskid ugovora neosnovan i za slučaj da doista postoji
nedostatak, za kojeg je u konkretnoj pravnoj stvari sud pravilno primjenom pravila o
teretu dokazivanja ocijenio da nije dokazan.

10. Nisu odlučni žalbeni razlozi o tome da tuženik nije niti popravio kosilicu u
jamstvenom roku, niti je vratio tužitelju, odnosno da ju je neosnovano zadržao pa je
tužitelja ostavio i bez kosilice i bez novca, što je suprotno načelu savjesnosti i
poštenja u obveznim odnosima. Naime, iz sadržaja provedenog dokaznog postupka
kojeg sud navodi u razlozima obrazloženja proizlazi da je tuženik otklonio obavljanje
popravka, odnosno isporuku druge ispravne stvari s obrazloženjem da je tužitelj
nestručno rukovao kupljenom kosilicom uslijed čega je došlo do oštećenja motora,
što je tuženik provjerio i s ovlaštenim serviserom koji je na isti način ocijenio uzrok
kvara tužiteljeve kosilice. Činjenica da tuženik od tužitelja zahtijeva određeni iznos

Poslovni broj: Pž-1139/2024-3 4

novca za detektiranje kvara prije vraćanja kosilice u posjed tužitelju, ne daje
mogućnost ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o
kupoprodaji, a posljedično onda i za isplatu cijene kao posljedicu raskida ugovora,
kako to pogrešno smatra žalitelj.

11. Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da kraj ovakvog stanja
izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je nedostatak na kosilici
posljedica isporuke neispravnog proizvoda, odnosno materijalnog nedostatka stvari
koji bi se pokazao u jamstvenom roku, to je onda pravilno i odbijen zahtjev za isplatu
iznosa koji predstavlja plaćenu cijenu kosilice. Naime, za slučaj dokazanog
nedostatka, tužba bi se mogla smatrati izjavom o raskidu ugovora, a istaknuti
novčani zahtjev kao zahtjev za vraćanje onog što je dano na temelju raskinutog
ugovora. Međutim, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao
odlučnu činjenicu postojanja materijalnog nedostatka za kojeg bi odgovarao tuženik
bilo po pravilima iz članka 410. ZOO-a, bilo po pravilima o jamstvu za ispravnost
prodane stvari, slijedom čega je pravilno odbijen kao neosnovan i zahtjev za isplatu
iznosa kojeg tužitelj pogrešno naziva popravljanjem štete, jer iz navoda tužbe,
navoda tijekom postupka pa i navoda iz žalbe proizlazi da zapravo zahtijeva povrat
uplaćene cijene zbog raskida ugovora.

12. Zbog navedenog je presudu u cijelosti pa i u odnosu na odluku o trošku
postupka, valjalo potvrditi kao pravilnu i zakonitu na temelju odredbe članka 368.
stavka 2. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 18. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas

Broj zapisa: 9-30866-7245c

Kontrolni broj: 004d3-65c71-f7874

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Matas, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.