Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6114/2026

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Marjane Rajić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe HRVATSKI HIDROGRAFSKI INSTITUT i okrivljene odgovorne osobe VVF, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 24. i stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine« broj 93/14., 127/17., 98/19. i 114/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-13463/2023 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba HRVATSKI HIDROGRFSKI INSTITUT I okrivljena odgovorna osoba AVF oslobođeni su od optužbe, na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. (pravilno: članka 182. točke 3.) Prekršajnog zakona, da bi počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 24. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude jer sud nije našao dokazanim da su se u radnjama okrivljenika ostvarila obilježja predmetnog prekršaja.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je Pravilnikom o radu Hrvatskog hidrografskog instituta, koji je stupio na snagu 28.6.2023., uređen postupak zaštite dostojanstva zaposlenika i zaštita od diskriminacije (od članka 93. do 109.) te propisano da pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva zaposlenika prima i rješava za to ovlaštena osoba. U konkretnom slučaju okrivljenici su molbu za zaštitu dostojanstva radnika VV dostavili putem elektroničke pošte AV, ZV i ŽV, koji nisu bili ovlaštene osobe za primanje i rješavanje pritužbi, čime je, prema stajalištu žalitelja, došlo do otkrivanja sadržaja pritužbe i identiteta podnositelja neovlaštenim osobama, a podaci u molbi predstavljaju tajnu i ne smiju se neovlašteno otkrivati trećim osobama, dok je obveza čuvanja zakonska i apsolutna, neovisna o ponašanju radnika. Tužitelj smatra da činjenica što je VV sam dostavio sadržaj molbe drugim tijelima nije od presudne važnosti jer je poslodavac neovisno o tome dužan s podacima postupati kao s tajnima i ne oslobađa ga od njegove zakonske obveze čuvanja povjerljivih podataka koji su zaprimljeni u službenom postupku.

Žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio opseg i način dostave pritužbe od strane poslodavca drugim osobama, iako je prihvatio da je poslodavac molbu distribuirao trećim osobama, ali iz toga nije izveo zaključak da je time povrijeđena zakonska obveza čuvanja tajnosti. Oslobađajućom presudom sud je umanjio zakonsku zaštitu dostojanstva radnika i obvezu poslodavca na povjerljivost i tajnost. Tužitelj smatra da dostava molbe drugim zaposlenicima nije mogla biti opravdana potrebom njihova očitovanja jer je, prema Pravilniku, ovlaštena osoba trebala provesti dokazni postupak i saslušati sve sudionike, a ne molbu tj. pritužbu dostaviti na znanje drugim zaposlenicima prije početka samog postupka.

Tužitelj u žalbi ukazuje i na iskaz VV da u molbi nije imenovao osobe na koje se navodi odnose te da nije bio saslušan od ovlaštene osobe, kao i na iskaz IV da je ŽV i AV dala molbu na uvid kako bi se očitovali. Posebno ističe da je ŽV nakon upoznavanja sa sadržajem molbe VV podnio vlastitu molbu za zaštitu dostojanstva zbog navoda iz te molbe, što, prema mišljenju žalitelja, potvrđuje da dostavom molbe nije postupljeno tajno.

4. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud preuranjeno zaključio da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, jer odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene.

7. Okrivljenicima se optužnim prijedlogom stavlja na teret da molbu za zaštitu dostojanstva koju je radnik VV podnio dana 9. kolovoza 2023., koju molbu je ustanova zaprimila 10. kolovoza 2023., a koja molba za zaštitu dostojanstva radnika VV se sastoji od niza navedenih podataka koji su tajni i kao takvi ne smiju biti otkriveni, dostavili dana 10. kolovoza putem elektroničke pošte AV, ZV i ŽV, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom obavljenim dana 31. listopada 2023., čime su počinili prekršaj iz članka 134. stavka 10. Zakona o radu, kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 24. i stavku 2. istog Zakona.

8. Člankom 134. stavkom 10. Zakona o radu propisano je da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika tajni. Stoga je za ocjenu postupanja okrivljenika odlučno utvrditi kojim su osobama podaci iz molbe učinjeni dostupnima, po kojoj osnovi, u kojem opsegu i fazi postupka te je li njihovo upoznavanje s tim podacima bilo potrebno radi provođenja postupka u vezi pritužbe za zaštitu dostojanstva zaposlenika.

9. Prvostupanjski sud oslobađajuću odluku temelji na zaključku da su AV, ZV i ŽV, s obzirom na svoje položaje kod okrivljene pravne osobe, povezanost s podnositeljem molbe i time da su upoznati s pravilima zaštite osobnih podataka, predstavljali zatvoreni krug službenih osoba kojima je molba mogla biti dostavljena. Međutim, iz razloga presude nije razvidno na temelju kojih konkretnih odredaba Pravilnika o radu ili drugih internih akata okrivljene pravne osobe, proizlazi ovlaštenje AV, ZV i ŽV za upoznavanje sa sadržajem predmetne molbe te za postupanje i obradu navedenih podataka.

10. Osnovano tužitelj ukazuje da sama potreba pribavljanja očitovanja pojedinih osoba na navode iz molbe, ne znači da je tim osobama bilo dopušteno dostaviti njezin cjelokupan sadržaj. Prvostupanjski sud bio je dužan razjasniti tko je prema Pravilniku bio ovlašten provoditi postupak zaštite dostojanstva radnika, na koji se način provodio dokazni postupak te je li upoznavanje navedenih osoba s cjelokupnim sadržajem molbe bilo nužno ili se njihovo očitovanje moglo pribaviti na drugi način, uz očuvanje tajnosti ostalih podataka.

11. U tom je smislu relevantan i iskaz IV, osobe ovlaštene za zaštitu dostojanstva radnika, prema kojem je nakon zaprimanja molbe, koja je urudžbirana 10. kolovoza 2023. saslušala ŽV i AV te im molbu dala na uvid radi očitovanja, upozorivši ih da su podaci tajni. Prvostupanjski sud taj dokaz nije dostatno ocijenio u smislu je li sadržaj molbe pojedinim osobama bio dostavljen prije odnosno izvan radnji koje je provodila ovlaštena osoba.

12. Ovdje je potrebno razgraničiti upoznavanje pojedinih osoba s podacima u okviru dokaznih radnji koje provodi ovlaštena osoba za primanje i rješavanje pritužbi, od prethodnog ili zasebnog dostavljanja same molbe drugim zaposlenicima. U tu svrhu prvostupanjski sud imao je na raspolaganju ispitati kao svjedoke osobe kojima je 10. kolovoza 2023. putem elektroničke pošte dostavljena molba za zaštitu dostojanstva radnika VV, kako bi na siguran način utvrdio tko je bio ovlašten provoditi postupak, kakva je bila uloga svake osobe kojoj je sadržaj molbe učinjen dostupnim, kada i na koji način je to učinjeno te je li opseg podataka s kojima je svaka osoba bila upoznata bio potreban radi provođenja postupka.

13. Nadalje, od značaja je i tvrdnja VV da u molbi nije poimence naveo osobe na koje se njegovi navodi odnose, budući da je prvostupanjski sud dostavljanje molbe drugim zaposlenicima opravdao upravo potrebom njihova očitovanja na tvrdnje usmjerene prema njima. Također, od značaja je i okolnost da je ŽV, nakon upoznavanja sa sadržajem molbe VV, **.**.2023. podnio vlastitu molbu za zaštitu dostojanstva zbog navoda iz molbe koju je podnio VV. Navedena okolnost može biti relevantna za utvrđivanje opsega podataka s kojima je ŽV bio upoznat i svrhe zbog koje mu je sadržaj molbe učinjen dostupnim Stoga ju je potrebno ocijeniti zajedno s ostalim provedenim dokazima.

14. Okolnost da su osobe kojima su podaci učinjeni dostupnima bile educirane u području zaštite osobnih podataka i upozorene na njihovu tajnost ne znači sama po sebi da su bile ovlaštene s tim podacima biti upoznate.

15. Osnovano tužitelj ukazuje da okolnost što je VV svoju molbu sam dostavio odnosno stavio na znanje drugim osobama, nije odlučna za ocjenu postupanja okrivljenika. Prvostupanjski sud zaključuje da je radnik vlastitim postupanjem učinio sadržaj molbe dostupnim osobama koje nisu sudjelovale u postupku zaštite dostojanstva te da podaci stoga više nisu bili tajni. Međutim, predmet optužbe nije postupanje radnika u čiju korist su ustanovljene odredbe o tajnosti, nego postupanje poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe nakon zaprimanja molbe za zaštitu dostojanstva radnika. Prvostupanjski sud zanemaruje da je obveza poslodavca postupanje s podacima kao tajnima samostalna i neovisna te ne može prestati ponašanjem radnika, što znači da čak i ako radnik određene informacije podijeli s trećima, to ne oslobađa poslodavca od njegove obveze da u skladu sa zakonom čuva tajnost podataka kojima raspolaže..

16. Slijedom navedenog, zaključak prvostupanjskog suda da su AV, ZV i ŽV bile osobe kojima je bilo dopušteno dostaviti molbu za zaštitu dostojanstva te da su okrivljenici zbog toga s podacima postupali kao s tajnima, za sada je preuranjen. Zbog toga nije moguće prihvatiti ni zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da su se u radnjama okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe ostvarila obilježja predmetnog prekršaja.

17. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve potrebne i dostupne dokaze radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Nakon toga prvostupanjski sud će savjesno i detaljno analizirati svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, te donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku, vodeći računa o razlozima iznesenima u ovoj drugostupanjskoj presudi te žalbenim navodima tužitelja.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.