REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje
izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja
EINLAGENSICHERUNG AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4,
Austrija, OIB 47072980367, kojeg zastupa punomoćnik Josip Marohnić, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Marohnić, Tomek & Gjoić iz Zagreba, Ulica Ante Kovačića 3,
protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb,
Jurišićeva 1, OIB 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik
u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 23, radi
isplate iznosa od 162.011,74 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022., u
sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022. u dijelu točaka I. i
II. njene izreke kao i u točki III. njene izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku
nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.485,90 eur / 94.075,00 kn s
kamatama tekućim od 24. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku
od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1629/2020 od 28. listopada 2022. u dijelu točke III. izreke kojim se nalaže tuženiku
nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.025,68 eur / 15.262,50 kn s
kamatama tekućim od 24. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku
od 15 dana te sudi:

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 2

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične
troškove u iznosu od 2.025,68 eur / 15.262,50 kn s kamatama tekućim od 24.
listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15
dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.201,94 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA,
Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, da tužitelju EINLAGENSICHERUNG
AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4, Austrija, OIB: 47072980367
isplati iznos od 1.220.677,49 kn /162.011,741eura zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje na iznos od 729.373,57 kn / 96.804,511eura teku od 1. listopada

2016. godine pa do isplate, na iznos od 491.303,98 kn / 65.207,241eura od 30.
prosinca 2016. pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA,
Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, da tužitelju EINLAGENSICHERUNG
AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4, Austrija, OIB:
47072980367da nakon pravomoćnosti ove presude novčani iznos utvrđen u točki I
izreke isplati tužitelju na IBAN:AT83 1200 0100 2216 7786 BIC: BKAUATWWXXX.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA,
Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944 nadoknaditi tužitelju
EINLAGENSICHERUNG AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4,
Austrija, OIB: 47072980367 parnični trošak u iznosu od 109.337,50 kn / 14.511,58
2eura, sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2022. godine pa do isplate
po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od

7.631,25 kn / 1.012,842 eura, kao i za isplatom zakonske zatezne kamate preko
stope zatezne kamate dosuđene u točke I i III izreke ove presude.“

2. Protiv citirane presude, u dijelu u kojem nije uspio u postupku, tuženik je
podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog
prava. U bitnome tvrdi da je sud primijenio pogrešno materijalno pravo, Direktivu
2014/49/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. travnja 2014., a trebao

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 3

je primijeniti tada važeći Zakon o osiguranju depozita („Narodne novine“ broj 82/15).
Ponavlja materijalnopravne prigovore iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o
nedostatku aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, zastare i pobija
odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud presudom
preinači prvostupanjsku presudu te da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu
naknade tuženiku troškova postupka prema njegovu troškovniku od 16. rujna 2022.
kao i za trošak žalbe uvećano za zatezne kamate do isplate, a podredno da
rješenjem ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na
daljnje postupanje s odgovarajućim uputama. Traži trošak žalbenog postupka u
iznosu od 34.881,25 kn / 4.629,54 eur.

3. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj osporava osnovanost njegovih
žalbenih navoda, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, te
predlaže tuženikovu žalbu odbiti, kao neosnovanu. Traži trošak žalbenog postupka u
iznosu od 24.125,00 kn / 3.201,94 eur.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst,
25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi,
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354.
stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu
materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita, osim u
dijelu odluke o troškovima postupka.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi ni u pobijanoj presudi nisu
počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po
službenoj dužnosti, pa ni one na koju tuženik ukazuju u žalbi.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 162.011,741 eur sa
zateznim kamatama s osnove plaćenih premija osiguranja depozita građana u
Republici Hrvatskoj koji je platila kreditna institucija - BKS d.d. Mljekarski trg 3,
Rijeka, OIB 61436608168 tijekom 12 mjeseci koji prethode njezinom prelasku u
drugu državu članicu čime je upravo tužitelj postao novi upravitelj sustava osiguranja
depozita.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- tuženik upravlja sustavom osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj;

- društvo BKS d.d. Mljekarski trg 3, Rijeka, OIB 61436608168 prestalo je biti
članom tuženika te je postalo članom tužitelja pripajanjem društvu BKS Bank AG sa
sjedištem u Austriji, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, upisanom u registarsku knjigu
Zemaljskog suda u Klagenfurtu pod brojem FN 91810, 30. rujna 2016;

- BKS d.d., Mljekarski Trg 3, Rijeka, OIB 61436608168 (dalje „BKS") nakon
pripajanja BKS Bank AG-u sa sjedištem u Austriji, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43,
upisanom u registarsku knjigu Zemaljskog suda u Klagenfurtu pod brojem FN 91810
(dalje „BKS AG“) prestao je biti kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
a sva imovina, uključujući prava i obveze BKS-a prenesena su na BKS AG;

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 4

- BKS d.d., Mljekarski Trg 3, Rijeka je u razdoblju od 12 mjeseci prije
pripajanja uplatio tuženiku ukupan iznos od 1.220.677,49 kn i to iznos od 229.586,28
kn za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2015. dana 6. studenoga 2015., iznos
od 243.487,55 kn za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2015. dana 4.
veljače 2016., iznos od 256.299,68 kn na razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. ožujka

2016. dana 2. svibnja 2016., iznos od 241.052,33 kn za razdoblje od 1. travnja 2016.
do 30. lipnja 2016. dana 29. prosinca 2016. te iznos od 250.251,65 kn za razdoblje
od 1. srpnja 2016. do 30. rujna 2016. dana 29. prosinca 2016.

9. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno
primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

10.1. Naime, Zakonom o osiguranju depozita („Narodne novine“ broj 82/15 koji
je bio na snazi u vrijeme spornih uplata i ima se primijeniti u konkretnom slučaju) i
Zakonom o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka
(„Narodne novine“ broj: 44/94, 79/98, 19/99, 35/00, 60/04, 12/12 i 15/13) uređuju se
pravila i postupci koji se odnose na osnivanje, funkcioniranje, upravljanje i
financiranje sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj, status, položaj, ciljevi,
zadaci i ustroj Hrvatske agencije za osiguranje depozita, djelokrug, zadaci i
nadležnost Agencije u poslovima osiguranja depozita te djelokrug, zadaci i
nadležnosti Agencije sukladno posebnom propisu kojim se uređuje prisilna likvidacija
kreditnih institucija. Sustav osiguranja depozita jest sustav koji omogućuje zaštitu
deponenata od gubitka depozita u slučaju nastupa osiguranog slučaja, očuvanje
povjerenja deponenata i doprinosi stabilnosti cijeloga financijskog sustava. Članice
sustava osiguranja depozita su sve kreditne institucije koje su od Hrvatske narodne
banke (HNB) dobile odobrenje za rad i podružnice tih kreditnih institucija u drugoj
državi članici. Sustavom osiguranja depozita upravlja Hrvatska agencija za
osiguranje depozita, kao tijelo koje ima ovlasti i provodi postupke propisane
Zakonom. Dakle, sustavi osiguranja depozita su sustavi u svakoj državi članici kojima
se isplaćuju deponenti (do određene granice), ako njihova banka propadne i depoziti
postanu nedostupni. Osiguranje depozita jedna je od mjera kojom se utječe na
stabilnost bankovnog i čitavog financijskog sustava, budući da se sustavom
osiguranja depozita ponajprije štite deponenti koji su položili novac u bankama, a
zatim i same banke čije se poslovanje znatno oslanja na navedene depozite. Jedan
od ciljeva stvaranja bankovne unije jest poboljšati postojeća pravila EU-a o zaštiti
deponenata u slučaju propadanja banke. Tim poboljšanjima ujednačava se zaštita
deponenata diljem EU-a te se njima sprečava masovno podizanje depozita (ili navale
klijenata u banke), ako je ugrožen opstanak banke. To je potrebno kako bi se
očuvala ukupna financijska stabilnost jedinstvenog tržišta E.U.

10.2. Zakon o osiguranju depozita/2015 implementirao je DIREKTIVU
2014/49/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. travnja 2014. o
sustavima osiguranja depozita. Međutim, nije implementirao i odredbu članka 14. te
Direktive u pogledu suradnje u okviru Unije koje odredbe propisuju:

„1. SOD-ovi osiguravaju deponente u podružnicama koje su u drugim
državama članicama osnovale kreditne institucije koje su članovi SOD-ova.

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 5

2. Deponente u podružnicama koje su kreditne institucije osnovale u drugoj
državi članici isplaćuje SOD u državi članici domaćinu u ime SOD-a u matičnoj državi
članici. SOD države članice domaćina provodi isplate u skladu s uputama SOD-a
matične države članice. SOD države članice domaćina ne snosi nikakvu odgovornost
za djelovanja u skladu s uputama SOD-a matične države članice. SOD matične
države članice osigurava potrebno financiranje prije isplate i nadoknađuje SOD-u
države članice domaćina nastale troškove. SOD države članice domaćina također
pruža informacije deponentima o kojima je riječ u ime SOD-a matične države članice
te ima pravo primati dopise od tih deponenata u ime SOD-a matične države članice.
3. Ako kreditna institucija prestane biti članom SOD-a i pridruži se drugom
SOD-u, doprinosi, uplaćeni tijekom 12 mjeseci koji prethode prestanku članstva, uz
iznimku izvanrednih doprinosa u okviru članka 10. stavka 8., prenose se u drugi
SOD. To se ne primjenjuje ako je kreditna institucija isključena iz SOD-a u skladu s
člankom 4. stavkom 5. L 173/168 Službeni list Europske unije 12. lipnja 2014. Ako se
neke aktivnosti kreditne institucije prenesu u neku drugu državu članicu i tako počnu
biti predmet nekog drugog SOD-a, doprinosi koje je ta kreditna institucija uplatila
tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu, uz iznimku izvanrednih doprinosa u
skladu s člankom 10. stavkom 8., prenose se u drugi SOD razmjerno iznosu
prenesenih osiguranih depozita.

4. Države članice osiguravaju da SOD matične države članice razmjenjuje
informacije iz članka 4. stavka 7. ili stavaka 8. i 10. s onima u državama članicama
domaćinima. Primjenjuju se ograničenja određena u tom članku. Ako kreditna
institucija namjerava izvršiti prijenos iz jednog SOD-a u drugi u skladu s ovom
Direktivom, o toj svojoj namjeri obavješćuje najmanje šest mjeseci unaprijed. Tijekom
tog razdoblja kreditna institucija i dalje je obvezna doprinositi svojem prvotnom
SOD-u, u skladu s člankom 10., kako u smislu ex ante, tako i u smislu ex post
financiranja.

5. Radi olakšavanja djelotvorne suradnje među SOD-ovima, osobito s obzirom
na ovaj članak i članak 12., SOD-ovi ili, prema potrebi, imenovana tijela, imaju pisane
sporazume o suradnji. U tim se sporazumima uzimaju u obzir zahtjevi određeni u
članku 4. stavku 9. Imenovano tijelo obavješćuje EBA-u o postojanju i sadržaju takvih
sporazuma te EBA može izdati mišljenja u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br.
1093/2010. Ako nadležna tijela ili SOD-ovi ne mogu postići dogovor ili ako postoji
spor oko tumačenja nekog sporazuma, bilo koja stranka može uputiti pitanje EBA-i u
skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, a EBA postupa u skladu s tim
člankom. Izostanak takvog sporazuma ne utječe na potraživanja deponenata u okviru
članka 9. stavka 1. ili kreditnih institucija u okviru stavka 3. ovog članka.

6. Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih postupaka kako bi se
SOD-ovima omogućila razmjena informacija i učinkovito komuniciranje s drugim
SOD-ovima, njihovim pridruženim kreditnim institucijama i odgovarajućim nadležnim i
imenovanim tijelima u okviru njihovog vlastitog djelokruga te s drugim agencijama na
prekograničnoj osnovi, prema potrebi.

7. EBA i nadležna tijela te imenovana tijela međusobno surađuju i izvršavaju
svoje ovlasti u skladu s odredbama ove Direktive i Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o identitetu svojeg imenovanog tijela do

3. srpnja 2015.

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 6

8. Pri analizi sistemskog rizika u vezi sa SOD-ovima EBA surađuje s
Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) koji je osnovan Uredbom (EU) br.
1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (1).“

11.1. Sukladno navedenom, razvidno je da tuženik upravlja sustavom
osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj. Budući da je BKS d.d., Mljekarski Trg 3,
Rijeka, OIB 61436608168 nakon pripajanja BKS Bank AG-u sa sjedištem u Austriji,
Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, upisanom u registarsku knjigu Zemaljskog suda u
Klagenfurtu pod brojem FN 91810 (dalje „BKS AG2“) prestao biti kreditna institucija
sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, sva imovina uključujući njegova prava i obveze
prenesena su na BKS AG. Prijenosom imovine na društvo BKS AG svi depoziti
pohranjeni kod BKS-a do trenutka pripajanja de jure su preneseni u BKS AG.
Posljedično, s obzirom da je društvo BKS AG preuzelo obvezu plaćanja premije za
osiguranje koja se odnosi na navedene depozite te da je društvo BKS AG član
tužitelja, došlo je do promjene članstva te je tužitelj postao novi sustav osiguranja
depozita prenesenih iz BKS-a zbog čega mu pripada predmetni iznos koji se odnosi
na doprinose zaračunate u razdoblju od 12 mjeseci prije prestanka članstva BKS-a u
tuženiku.

11.2. Kako Republika Hrvatska nije potpuno prenijela odredbu članka 14.
stavka 3. Direktive na konkretan slučaj valja primijeniti ustaljenu praksu Suda
Europske Unije te priznati odredbi stavka 3. članka 14. Direktive izravan učinak jer iz
njenih odredaba proizlaze prava i obveze koji su dovoljno jasno, bezuvjetno i
precizno utvrđeni zato što izravno propisuje obvezu sustava osiguranja depozita u
kojem je članstvo kreditne institucije prestalo, da prenese doprinose zaračunate i
uplaćene tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu članstva na drugi SOD kojeg je
kreditna institucija postala članom. Osim toga, odredba Direktive je i bezuvjetna jer
se može izravno primijeniti bez provođenja dodatnih mjera države. U tom smislu je
neosnovan i žalbeni navod o pogrešnom pravnom putu, odnosno o tome da je tužitelj
trebao tužiti Republiku Hrvatsku za naknadu štete zbog toga što nije implementirala u
potpunosti predmetnu Direktivu.

12. Vezano za žalbene navode ističe se da je sud ovlašten po službenoj
dužnosti izvršiti uvid u sudski registar pa zaključak prvostupanjskog suda da
„...pravni učinci pripajanja nastupaju danom upisa pripajanja u sudski registar u
kojem je upisano društvo preuzimatelj, te da tog dana na preuzimatelja prelazi
imovina pripojenog društva, a stavkom 4. istog članka propisano je da se upisom u
sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelja prestaju pripojena društva
bez potrebe da se ista brišu iz sudskog registra u koji su upisana, pa je u skladu s
istima dana 30. rujna 2016. došlo do prijenosa članstva i nastala je obveza prijenosa
doprinosa kako bi se osigurala sredstva tužitelju za osiguranje prenesenih
depozita...“ je valjana budući da je sud ovlašten po službenoj dužnosti izvršiti uvid u
sudski registar.

13. Tuženik dalje u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud tužitelju
na temelju pogrešne primjene materijalnog prava dosudio iznos od čak 491.303,98
kn jer da su dvije rate plaćene nakon 12 mjeseci, a koje prethode prestanku članstva
u SOD-u. Nesporno je da je tužitelj utužio iznos koji je tuženik primio od BKS Rijeka

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 7

tijekom i za razdoblje posljednjih 12 mjeseci članstva što proizlazi iz dostavljenih
računa i dokaza o uplatama. Kako je BKS uplatio tuženiku doprinose u iznosu od

1.220.677,49 HRK za posljednjih 12 mjeseci članstva pri tuženiku, tuženik je dužan
navedeni iznos zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prenijeti
tužitelju.

14. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare navodeći da potraživanje koje traži
tužitelj proizlazi iz odnosa osiguranja, a tražbina ugovaratelja osiguranja, odnosno
treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijeva za pet, a iz ostalih ugovora o
osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske
godine u kojoj je tražbina nastala i to temeljem članka 234. stavka 1. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18;
dalje: ZOO). Između tuženika i tužitelja ne postoji odnos osiguranja jer sukladno
članku 291. ZOO-a, odnos osiguranja podrazumijeva odnos osiguranika i
osiguratelja, a u predmetnom slučaju i tuženik i tužitelj nastupaju kao osiguratelji.
Naime, ovdje se radi o izvanugovornom potraživanju i za pitanje primjene
materijalnog prava primjenjuje se UREDBA (EZ) br. 864/2007 EUROPSKOG
PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na
izvanugovorne obveze („Rim II”) i to članak 10. koji u pogledu neopravdanog
bogaćenja upućuje na pravo one države u kojoj je do neopravdanog bogaćenja
došlo, a u konkretnom slučaju na pravo Republike Hrvatske i to odredbe članka

1111. stavka 3. ZOO-a. Uzevši u obzir navedeno, na potraživanje tužitelja prema
tuženiku ne primjenjuje se rok od tri godine, već opći zastarni rok od pet godina koji
je propisan člankom 225. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

16. Odlučujući o troškovima postupka pravilno je prvostupanjski sud tužitelju
priznao pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 12.210,00 kn prema
VPS-u od 1.220.677,49 kn (Tbr. 7.1. Tarife), trošak sastava obrazloženih podnesaka
od 14. prosinca 2020., 20. svibnja 2022. i 4. srpnja 2022., svaki u iznosu od po

12.210,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 1. lipnja 2022. i 16. rujna

2022., svako u iznosu od po 12.210,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupno iznos od

85.470,00 kn, uvećano za PDV po stopi od 25% kao trošak sudske pristojbe na tužbu
u iznosu od 2.500,00 kn, dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 94.075,00 kn.
Međutim neosnovano je priznat tužitelju trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u
iznosu od 15.262,50 kn, koji se ne može dosuditi tužitelju osim u slučajevima iz
članka 186.a ZPP-a, a o čemu ovdje nije riječ jer tuženik nije Republika Hrvatska.

17. Odbijanjem tuženikove žalbe kao neosnovane, odbijen je i njegov zahtjev
za naknadu troškova žalbe u iznosu od 4.629,54 eur, na što nije od utjecaja
djelomično preinačujuća drugostupanjska presuda u odnosu na odluku o sporednom
zahtjevu.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 373. točke 3. u vezi s
člankom 166. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na troškove
postupka, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2 8

19. Trošak tužiteljevog odgovora na žalbu nije bio nužno potreban, pa je na
temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. Zakona o
parničnom postupku odlučeno kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

20. Na temelju odredaba članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao
službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), iznosi u
odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn.

Zagreb, 18. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: 9-30866-7927b

Kontrolni broj: 02876-8c466-b61a3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.