Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj R1-250/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Mladenki Paro-Rudić, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe ŽČ, zastupanog po Jeleni Majstorović, odvjetnici iz [adresa], odlučujući o prijedlogu Županijske specijalne bolnice za psihijatriju i rehabilitaciju Insula – Rab (dalje u tekstu: Bolnica Insula) za prekid prisilnog smještaja neubrojivoj osobi IČ u psihijatrijskoj ustanovi i zamjeni psihijatrijskim liječenjem na slobodi, nakon provedenog postupka i zaključene rasprave 10. rujna 2026., u prisutnosti prisilno smještene neubrojive osobe i voditeljice Odjela te njegova punomoćnika, temeljem članka 59. stavak 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne Novine broj 76/14 – dalje ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

I. Temeljem članka 59. stavak 3. ZZODS, prihvaća se prijedlog Bolnice Insula i neubrojivoj osobi IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu Ž i I rođ. L, rođenom **.**.1994. u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], sada u Bolnici Insula, zamjenjuje se prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, psihijatrijskim liječenjem na slobodi u forenzičkoj ambulanti KBC Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb.

II. Psihijatrijsko liječenje na slobodi neubrojive osobe ŽČ počinje s danom 1. listopada 2026.

III. Psihijatrijsko liječenje na slobodi određuje se na rok od 1 (jedne) godine, a počinje teći od 1. listopada 2026., kao dana zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, s time da ima trajati do 1. listopada 2027.

IV. Temeljem članka 56. stavak 2. u svezi stavka 1. ZZODS psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe ŽČ na slobodi može trajati najdulje do 25. lipnja 2030.

V. Forenzička ambulanta KBC Zagreb će bez odgode obavijestiti Županijski sud u Zagrebu o početku psihijatrijskog liječenja neubrojive osobe na slobodi, odnosno da li je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojeg bi bili ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja iz članka 51. stavak 1. ZZODS.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-295/2025-6, od 27. veljače 2025., utvrđeno je da je optuženik ŽČ u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139 stavak 2 i 3 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje KZ/11) te mu je temeljem članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/13, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje ZKP/08) određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci sukladno članku 51. stavak 1. ZZODS. Citirana presuda je postala pravomoćna 27.veljače 2025. i izvršna 4. ožujka 2025.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-101/2025-4, od 31. ožujka 2025., neubrojiva osoba ŽČ upućena je na prisilni smještaj u Županijsku specijalnu bolnicu Insula, Kampor, Rab na rok od 6 mjeseci. Liječenje neubrojive osobe ŽČ započelo je 25. lipnja 2025. kada je iz Zatvora u Zagrebu radi prisilnog smještaja prepraćen u Bolnicu Insula na Rabu i imao je trajati do 25. prosinca 2025. Posljednji puta je neubrojivoj osobi produljen prisilni smještaj ovosudnim rješenjem poslovni broj R1-157/2026, od 27. svibnja 2026. na 6 mjeseci te je odlučeno da ima trajati do 25. prosinca 2026.

3. Bolnica Insula je 8. rujna 2026. podnijela pisani obrazloženi prijedlog za zamjenu prisilnog smještaja za neubrojivu osobu njegovim ambulantnim liječenjem na slobodi. U prijedlogu se navodi da se radi o pacijentu kojem je dijagnosticirana shizofrenija simpleks s opsesivno-kompulzivnim crtama ličnosti. Isti da je pojednostavljene strukture ličnosti, kognitivno sniženog potencijala te je uz to sklon nekritičnoj štetnoj uporabi različitih psihoaktivnih supstanci. Pacijent da je ispočetka pokazivao poteškoće prilagodbe u strukturiranim uvjetima te da je teže prihvaćao kućni red. Isti da je sklon hipernikotinizmu te ritualnom pranju ruku i lica po kompulzivnom tipu. Inače da je korektnih relacija sa subolesnicima, a propisanu medikamentoznu terapiju da uredno uzima. Iz amnestičkih podataka da doznaju kako je prva hospitalizacija bila u dobi od 24 godine zbog agresivnog ponašanja, najmlađi je od troje djece u cjelovitoj obitelji, a od 14. godine povremeno konzumira psihoaktivne tvari, dominanto marihuanu. Titracijom i redovitim uzimanjem terapije da se ipak postiže zadovoljavajuća stabilnost u psihičkom funkcioniranju. Obitelj da je u više navrata dolazila u posjetu te su iskazali otvoreni interes za njegovo zdravstveno stanje. Prihvaćanjem dinamike rada odjela, kao pacijent je aktivan u okviru vlastitih mogućnosti te delegirane zadatke shvaća ozbiljno. Na planu psihizma da je simplificiranog mišljenja, oponentan, psihomotorno ubrzan, infantilan, heboidan, nedistanciran u komunikaciji, da je sklon ritualnim radnjama, naznačenih opsesivno- kompulzivnih crta, snižene impulsivne kontrole, bez suicidalnosti i heteroagresiviteta . Prema heteroanamnestičkim podacima od oca i brata saznaju da je u kvartu gdje žive vrlo lako dostupna droga te da je istu znao uzeti na nagovor ali bez znakova ovisnosti. Obitelj prepoznaje da je nešto uzeo zato jer se odmah psihotično dekompenzira, a svaka psihotična dekompenzacija se sporije i teže smiruje. Pacijent da deklarativno obećava apstinenciju, međutim, ukupna razina funkcioniranja je infantilna, emocionalno nezrela, uz izostanak jasnije metakognitivne ideje i prosudbe. Navode da višekratnim psihometrijskim mjerenjima dobivaju se prosječne verbalne sposobnosti, uz ispodprosječne sposobnosti radne memorije te granične sposobnosti u području brzine obrade informacija, uz disimulativnost. Opisane karakteristike ukazuju na značajnu disfunkcionalnost kako u smislu metakognicije tako i u dijelu emocionalne regulacije. Naglašavaju da izrazito premisivan odnos majke i pacijenta donekle usložava sam proces liječenja, no brat i otac su u višekratnim posjetima zatražili ambulantno liječenje i otpust uz spremnost da unatoč svim spomenutim problemima pacijentu osiguraju zadovoljavajući sociokompenzatorni milje te brigu i nadzor u pogledu uzimanja terapije. Unatoč indikacijama za ocjenu poslovne sposobnosti obitelj i sam pacijent isto kategorički otklanjaju iako su detaljno upoznati s navedenom činjenicom. Nadalje navode, kako je pacijent tijekom liječenja pohađao metakognitivni trening psihoze i savladao program liječenja od psihoaktivnih supstanci, te nije pokazao znakova krize niti apsitinencijskih tegoba. Trenutno da se doima dostatno stabiliziran i kapacitetiranim za nastavak održavanja apsinencije uz što uživa i podršku primarne obitelji koja inzistira na otpusti s bolničkog liječenja i koja na sebe preuzima dogovornost o nadzoru nad uzimanjem terapije, ambulantnim liječenjem , kao i održavanjem apstinencije od uzimanja psihoaktivnih supstanci. Sadašnje stanje da ukazuje na kliničku ali ne i socijalnu remisiju, a pacijent da je bez produktivnih simptoma, pasivno terapijski suradljiv, tijekom cijelog boravka nije pokazivao znakove verbalne niti brahijalne agresije. Mišljenja su kako je postignuta stabilizacija dostatna za nastavak forenzičko-psihijatrijskog liječenja kroz ambulantni program te predlažu prekid prisilnog smještaja koje će se zamijeniti obaveznim ambulantnim psihijatrijskim liječenjem na slobodi u trajanju od 1 godinu, u mjestu prebivališta.

4. Radi utvrđenja osnovanosti prijedloga za zamjenu prisilnog smještaja neubrojive osobe ŽČ, ovaj sud je 10. rujna 2026. održao nejavnu usmenu raspravu putem audiovideo veze u Županijskom sudu u Rijeci sa Bolnicom Insula, te je rasprava održana u prisutnosti voditeljice Forenzičkog odjela Psihijatrijske bolnice Insula prof. Vesne Šendula-Jengić, dr. med. spec. Psihijatrije i neubrojive osobe ŽČ u Bolnici Insula, a sutkinje Mladenke Paro-Rudić i punomoćnice neubrojive osobe Jelene Majstorović, odvjetnice iz Rijeke na Županijskom sudu u Rijeci.

5. Prof. dr. sc. Vesna Šendula-Jengić, prim. dr. med. spec. psihijatrije na raspravi je ostala kod pisanog prijedloga uz napomenu da je pacijent hospitaliziran u njihovoj ustanovi od 25. lipnja 2025., inače da živi u obitelji pozitivnog psihijatrijskog intenziteta. Navodi da je pacijent imao iskustva s ovisnosti koja datiraju iz vrlo rane adolescentne dobi. Pacijentova bolest da je u više navrata dovodila do psihotičnih dekroatizacija, kraćeg trajanja. Majka ima izrazito protektivan stav prema bolesniku, dok su brat i otac nešto objektivniji, Tijekom ranijih njihovih posjeta u više navrata su istakli činjenicu da se kod pacijenta radi o duševnoj bolesti, a u zadnjih nekoliko navrata otac i brat su tražili pacijentovo puštanje na slobodu u kućnim uvjetima, imajući u vidu da je nasi lno ponašanje bilo u okviru obitelji te da su vlasnici obrata u kojem i sam pacijent može donekle financijski privređivati. Višekratni razgovori i evolucije liječenja ukazuju na oštećenja ali i na maksimalni dosegnuti nivoa remisije. Pacijent da je na terapiji te na antipsihotiku, nije imao kriza niti psihotičnih dekompenzacija tako da aktualno stanje može ocijeniti krajnjim s trajnim oštećenjima. Predložili su ocjenu poslovne sposobnosti u zaštitu prava i cilja, čemu se obitelj izričito suprotstavila, a vrlo vjerojatno pod njihovim utjecajem i sam pacijent, što ne mijenja stav liječnika. Imajući u vidu činjenicu da je pacijent na psihoterapiji, da je obitelj upoznata s ritualnim oštećenjima, smatra da prisilno liječenje ne bi dovelo do novih značajnijih poboljšanja te je stava da se liječenje može odvijati u ambulantnim uvjetima, da je indiciran nastavak prisilnog smještaja u razgovoru s ocem i bratom, stoga predlažemo ambulantno liječenje, s početkom od 1. listopada 2026.

6. Na raspravi je izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju i saslušana je neubrojiva osoba ŽČ koji je naveo da je razumio doktoricu i da se slaže s njom, a punomoćnica neubrojive osobe Jelena Majstorović, odvjetnica iz Rijeke, navela je da odluku o prepušta sudu, u skladu sa mišljenjem liječnika.

7. Nakon provedenog postupka, sud je mišljenja da je prijedlog Bolnice Insula za zamjenu prisilnog smještaja neubrojive osobe ŽČ u psihijatrijskoj ustanovi ambulantnim liječenjem na slobodi, osnovan.

7.1. Naime, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, proizlazi da se radi o osobi kojoj je dijagnosticirana shizofrenija simpleks s opsesivno-kompulzivnim crtama ličnosti. Neubrojiva osoba da je ispočetka pokazivala poteškoće prilagodbe u strukturiranim uvjetima te da teže prihvaća kućni red. Isti da je sklon hipernikotinizmu protivno savjetu liječnika. Tijekom dosadašnjeg liječenja u dva navrata je dolazilo do pogoršanja somatskog stanja u vidu bronhopneumonije zbog pretjerane konzumacije cigareta te je isti nekritičan i nekontroliran unatoč zabranama. Na planu psihizma je smiplificiranog mišljenja, oponentan, psihomotorno ubrzan, infantilan, heboidan, nedistanciran u komunikaciji, slon ritualnim radnjama, naznačenih opsesivno - kompulzivnih crta i snižene impulsivne kontrole. Stoga je i trebalo prihvatiti prijedlog Bolnice Insula te zamjeniti prisilni smještaj neubrojivoj osobi psihijatrijskim liječenjem na slobodi na vrijeme od 1 godinu..

8. Dakle, kako je sud zbog iznesenog utvrdio da kod neubrojive osobe i dalje postoji vjerojatnost da bi zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njena neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo, no da je po mišljenju nadležnih liječnika za otklanjanje te opasnosti sada dovoljno psihijatrijsko liječenje na slobodi, to više ne postoje pretpostavke za prisilni smještaj neubrojive osobe iz članka 51. stavak 1. ZZODS, ali postoje pretpostavke za određivanje psihijatrijskog liječenja na slobodi pa je u smislu odredbe članka 59. stavak 3. ZZODS zamijenjen prisilni smještaj neubrojive osobe IČ s psihijatrijskim liječenjem na slobodi u trajanju od 1 godinu uz nadzor Forenzičke ambulante KBC Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb.

9. Psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi određeno u trajanju od 1 godinu započinje danom 1. listopada 2026. kao danom zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, sukladno prijedlogu Bolnice Insula, te ima trajati do 1. listopada 2027.

10. Naime, napominje se da psihijatrijsko liječenje na slobodi može trajati najdulje 5 godina računajući od zamjene prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi, međutim u smislu članka 56. stavak 2. u svezi stavka 1. ZZODS psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe ne može trajati dulje od isteka najviše propisane kazne za protupravno djelo koje je neubrojiva osoba počinila računajući od početka njenog psihijatrijskog liječenja.

10.1. Imajući to na umu za navesti je da se za protupravno djelo za koje se neubrojiva osoba ŽČ tereti, a između ostalog riječ je o protupravnom djelu zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, za koje je propisana maksimalna kazna od 5 godina zatvora. Obzirom da je liječenje neubrojive osobe započelo 25. lipnja 2025. to psihijatrijsko liječenje na slobodi može trajati maksimalno do 25. lipnja 2030.

11. Iz iznesenih razloga, donesena je odluka kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 10. rujna 2026.

Sudac:

Mladenka Paro-Rudić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovoga rješenja neubrojivoj osobi i odvjetniku dopuštena je žalba u roku od 3 (tri) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje vijeće Županijskog suda u Rijeci. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

1. neubrojivoj osobi IČ, putem Bolnice Insula

2. ŽSB Insula Rab, mailom i poštom

3. Jeleni Majstorović, odvj. iz Rijeke

4. Forenzičkoj ambulanti KBC Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb

Nakon pravomoćnosti:

- Županijskom sudu u Zagrebu