Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1053/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno društvo Čistoća d.o.o., OIB: 06531901714, Dolac 14, Rijeka, zastupanog po punomoćniku KG, dipl.iur. (zaposleniku), protiv tuženika OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-253/2022-9 od 13. lipnja 2025., dana 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-253/2022-9 od 13. lipnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

II. U nepobijanoj točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-4403/2022 od 17. svibnja 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 125,19 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke, dok je točkom II. izreke ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 135,76 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužba smatra povučenom. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 38,16 EUR sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući istu zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime neplaćenih računa za pružene usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada isplati iznos od 125,19 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose počev od ožujka 2021. do siječnja 2022.

6. Obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj 10. ožujka 2022. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika, na temelju vjerodostojne isprave, radi plaćanja novčane tražbine po osnovi pružene usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u iznosu od 1.966,10 kn uvećano za zatezne kamate i troškove postupka, te je javni bilježnik Martina Sušanj-Peršić iz [adresa] donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovr-4403/2022 od 17. svibnja 2022.

- da je tuženik u prigovoru (podnesku od 31. svibnja 2022.) istaknuo prigovor zastare , te je tužitelj podneskom od 1. veljače 2023. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 1.022,89 kn (135,76 EUR), kojem povlačenju se tuženik nije protivio, dok je ustrajao na preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u visini 943,21 kn (125,19 EUR) koje se odnosi na razdoblje od veljače 2021. do prosinca 2021.

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na adresi : [adresa] i na toj adresi (označenoj i u prijedlogu za ovrhu) imao prebivalište

- da je Gradsko vijeće Grada Kastva na 8. sjednici Gradskog vijeća donijelo Odluku o donošenju Plana gospodarenja otpadom Grada [adresa] za razdoblje od 2017. do 2022. odnosno i za ovdje utuženo razdoblje (klasa: 021-05/18-01/02, ur.broj: 2170- 05-06/1-18-10 od 28. ožujka 2018.), te se na području Grada Kastva organizirano prikuplja miješani komunalni otpad, krupni (glomazni) otpad, papir, karton, staklo, plastika, metal i tekstil, time da prikupljanje, odvoz i zbrinjavanje otpada obavlja tvrtka

Komunalno društvo Čistoća d.o.o. Rijeka

- da je tužitelj utuženu javnu uslugu pružio, te ju je tuženik dužan platiti

- da je nesporno da tuženik nije podmirio utužene račune, čiji zbroj iznosi 125,19 EUR

- da u odnosu na predmetnu tražbinu (onu koja je preostala nakon što je tužitelj povukao dio zahtjeva u odnosu na kojeg je nastupila zastara) nije osnovan prigovor zastare, budući da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO -a propisan jednogodišnji rok zastare za takvu vrstu usluge, a najstarije potraživanje dospjelo je 25. ožujka 2021., dok je predmetni ovršni prijedlog podnesen 10. ožujka 2022.

8. Žalba tuženika svedena je na tvrdnje da nema između stranaka zaključenog ugovora i da je nastupila zastara potraživanja, te na osporavanje činjeničnog stanja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud vezano za pružanje usluge i u tom smislu ponuđene dokaze.

9. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje niti jedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Štoviše, pobijana presuda je jasna i razumljiva te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji prileže spisu, tako da, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a.

10. Osim toga, na utvrđeno činjenično stanje, čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten provjeravati, budući da se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je naložio tuženiku da podmiri tužitelju utuženo potraživanje.

11. Naime, odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12. Plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada za dio utuženog razdoblja (do 30. srpnja 2021.) bilo je regulirano odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) kojom je propisano da je korisnik usluge iz st. 1. tog članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21, dalje: ZGO-a) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021., propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Sukladno stavku 4. toč. 1. i 5. istog članka korisnik usluge je dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika te je, među ostalim, obvezan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi. Prema odredbi čl. 75. st. 2. ZGO-a strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge, a prema odredbi čl. 76. st. 1. istog Zakona obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, te se prema stavku 3. istog članka na području pružanja javne usluge primjenjuje jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo. Konačno, prema čl. 78. st. 1. ZGO-a ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu.

13. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da nema obveze koja bi ga obvezivala jer između stranaka nema zaključenog ugovora, budući da u situaciji kada je utvrđeno da je usluga pružana i korištena, za zasnivanje obveznopravnog odnosa između pružatelja usluge i korisnika, nije nužno postojanje pisanog ugovora. U konkretnom slučaju radi se o javnoj usluzi skupljanja i odvoza komunalnog otpada, koju je korisnik dužan koristiti i plaćati, te pružanje iste ne može otkloniti.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u vezi prigovora zastare, jer kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju valja primijeniti jednogodišnji rok zastare iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 215. istog Zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok se na temelju odredbe čl. 241. istog Zakona zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Obzirom da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 10. ožujka 2022., a da utuženi računi dospijevaju na naplatu od 26. ožujka 2021. do 26. siječnja 2022., prigovor zastare tuženika pravilno je ocijenjen neosnovanim.

15. U odnosu na žalbene prigovore tuženika koji se svode na osporavanje činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud vezano za pružanje usluge, valja reći da, kao što je naprijed već istaknuto, ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

16. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi čl. 467. ZPP-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke, dakle i odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum jer ne pobija ni kriterij dosuđenja naknade troškova postupka niti način obračuna i visinu pojedinih troškova, a ovaj sud u odluci o troškovima ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

17. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije osporavana žalbom pa ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 10. rujna 2026.

Sudac

Snježana Šaško