Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1053/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno društvo Čistoća d.o.o., OIB: 06531901714, Dolac 14, Rijeka, zastupanog po punomoćniku ŠČ, dipl.iur. (zaposleniku), protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi plaćanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-253/2022-18 od 23. srpnja 2025., dana 10. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-253/2022-18 od 23. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika podnesen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe poslovni broj: Povrv-253/2022-15 od 15. srpnja 2025., kojim je tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ga se oslobodi plaćanja sudskih pristojbi. Navodi da je doneseno rješenje u cijelosti nerazumljivo, a sudsku pristojbu da nije u mogućnosti platiti bez štete za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svoje obitelji.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je tuženik pozvan na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude sukladno čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51 /23, dalje: ZSP-a), i to obzirom na vrijednost predmeta spora sukladno Tar. br. 3. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23, dalje: Tarifa) na plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR. Nadalje, navodi da je odredbom čl. 10. ZSP-a propisan način na koji stranka koja nije u mogućnosti platiti sudsku pristojbu, može ishoditi oslobođenje od plaćanja iste, dok su u čl. 11. ZSP-a taksativno navedeni slučajevi u kojima su pristojbeni obveznici oslobođeni od plaćanja pristojbi. Obzirom da tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da bi na temelju posebnih propisa, odnosno odredbe čl. 10. ZSP-a bio oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, a niti isti potpada pod taksativno navedene okolnosti iz čl. 11. ZSP-a, to je prvostupanjski sud na temelju čl. 29. st. 2. ZSP-a odbio prigovor kao neosnovan i potvrdio pobijano rješenje o plaćanju sudske pristojbe.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a koju sadržajno ističe tuženik, jer je pobijano rješenje razumljivo, te sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Također, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Također, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu čl. 4. toč. 1. ZSP-a, kao i ostale relevantne odredbe tog Zakona i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, kao i odredbe ZPP-a te Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13, 98/19, dalje: ZBPP-a).

7. Naime, odredbom čl. 172. ZPP-a propisano je da pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pravnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć. Odredbom čl. 16. st. 1. ZBPP-a određeno je da se postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći (koja između ostalog sukladno čl. 12. st. 2. tog Zakona obuhvaća i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi) pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu, koje sukladno odredbi čl. 17. st. 1. istog Zakona - o zahtjevu odlučuje rješenjem, te prema odredbi čl. 19. st. 8. ZBPP-a - oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbe djeluje od dana kada je upravnom tijelu podnesen zahtjev za odobravanje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije.

8. Stoga besplatnu pravnu pomoć i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi stranka može zatražiti isključivo od nadležnog Ureda državne uprava, a ne od suda , i to prije nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe.

8.1. Kako dakle sud ne odlučuje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, okolnosti vezane za imovinsko stanje koje tuženik iznosi u žalbi nisu pravno odlučne o ovom postupku.

9. Odredbom čl. 4. toč. 1. ZSP-a propisano je da za podneske, uz ostalo i pravne lijekove, obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje u trenutku kada se predaju. Prema čl. 28. st. 4. i 5. ZSP-a ako stranka nije bila nazočna sudskoj radnji za koju mora platiti pristojbu ili kada putem pošte primi podnesak za koji pristojba nije plaćena ili nije u cijelosti plaćana, sud će donijeti rješenje o pristojbi kojim će stanku, odnosno podnositelja podneska pozvati da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati pristojbu te će ga upozoriti na posljedice iz čl. 30. tog Zakona.

10. Obzirom da tuženik u postupku pred prvostupanjskim sudom nije dostavio odluku nadležnog tijela o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi niti podatak da je takav zahtjev podnio nadležnom upravnom tijelu, a sud o tome nije nadležan odlučivati sukladno naprijed citiranim odredbama ZPP-a i ZBPP-a, time da u konkretnom slučaju ne proizlazi ni da bi tuženik bio oslobođen od plaćanja pristojbi temeljem odredbe čl. 11. ZSP-a, pravilno ga je prvostupanjski sud obvezao na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR, čiju visinu ni ne osporava, slijedom čega je pobijanim rješenjem pravilno i zakonito odbijen njegov prigovor kao neosnovan.

11. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Varaždin, 10. rujna 2026.

Sudac

Snježana Šaško