Poslovni broj: Us I-951/2026-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja FB iz [adresa], L-9132 Schieren, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Loboji, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja obveze doprinosa po osnovi člana uprave trgovačkog društva, nakon javne rasprave zaključene 01. rujna 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/25-01/8, URBROJ: 513-04-26- 3 od 09. ožujka 2026. godine i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura, dok se u ostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1.U tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, KLASA: UP/II-411-10/25- 01/8,

URBROJ: 513-04-26-3 od 09. ožujka 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da nezakonitost osporenog rješenja proizlazi iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi se da je tužitelj imao reguliran boravak u Republici hrvatskoj te da je bio u radnom odnosu kod poslodavca Hoteli Vodice d.d. Vodice, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 29. lipnja 2018. godine, ali da je isti uredno odjavio boravak u Republici Hrvatskoj, te da je o istome uredno obavijestio nadležne institucije; da je pogrešno utvrđeno da je tužitelj obveznik doprino0sa i plaćanja doprinosa; da sukladno članku 19 Zakona o doprinosima za osiguranika po osnovi radnog odnosa obveznik doprinosa iz osnovice je osiguranik, a da je obveznik doprinosa na osnovicu poslodavac; da prema članku 94. Zakona o doprinosima ako trgovačko društvo ili zadruga članu uprave ili izvršnom direktoru toga društva isplati primitak podložan obvezi poreza na dohodak, da se obveza doprinosa prema tom primitku utvrđuje na način propisan člankom 111. do 117. istog Zakona; da je člankom 116. stavak 1. navedenog Zakona propisano da doprinose obračunane iz osnovice isplatitelj primitka obustavlja od primitka i plaća u ime i u korist osiguranika, a doprinose obračunane na osnovicu isplatitelj primitka plaća u svoje ime a u korist osiguranika; da obrazloženje osporenog rješenja nije razumljivo niti je vidljivo na kojim razlozima se donositelj rješenja vodio i koje dokaze u postupku je ocjenjivao. U tužbi je predloženo da sud temeljem članka 42. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje kojim odgađa izvršenje osporenih rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Tužbenim zahtjevom zatraženo je da se osporeno rješenje tuženika oglasi ništetnim, podredno da se isto rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-411-10/25-01/8, URBROJ: 513- 04-26-3 od 09. ožujka 2026. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, KLASA: UP/I-411-01/23-09/1853, URBROJ: 513-07-15-01-23-1 od 25. rujna 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je po osnovu člana uprave trgovačkog društva utvrđena s početkom od 15. svibnja 2023. godine obveza doprinosa u mjesečnim iznosima prema mjesečnoj osnovici – umnošku iznosa prosječne plaće i koeficijenta 1,00, kako je navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

4.Opunomoćenik tužitelja je dana 31. kolovoza 2026. godine sudu dostavio podnesak u kojem je u bitnom ostao kod tužbenih navoda. U podnesku se navodi da se je na tužitelja u spornom vremenskom razdoblju primjenjivalo isključivo zakonodavstvo Velikog Vojvodstva Luksemburga, a ne zakonodavstvo Republike Hrvatske i to temeljem izravno primjenjivog prava Europske unije; da prema članku 11. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (dalje Osnovna uredba), koji se citira, kao i Uvodnu izjavu (15) Osnovne uredbe. Navodi se da s obzirom da se na tužitelja za sporni period primjenjuje luksemburško zakonodavstvo, obveza plaćanja doprinosa u Republici Hrvatskoj za sporna razdoblja nije nastala; da su osporena rješenja kojima je utvrđena obveza tužitelju su donijeta uz povredu izravno primjenjivog prava Europske unije; da potvrda, odnosno obrazac A1 predstavlja obvezujući dokument za sve institucije svih država članica Unije, pa tako i za Republiku Hrvatsku, što izrijekom propisuje članak 5. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. godine o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 , dalje Provedbena uredba; da je Potvrda A1 obvezujuća za institucije Republike Hrvatske sve dok nadležna luksemburška institucija tu potvrdu ne povuče ili ne proglasi nevažećom, što u konkretnom slučaju nije nastupilo; da navedeni stav potvrđuje i Provedbena uredba u članku 97.Navodi se da Osnovna uredba i Provedbena uredba imaju primat nad domaćim zakonodavstvom, što je izrijekom navedeno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3990/2016-2 od 22. veljače 2017. godine; da je Sud Europske unije potvrdio stav da Potvrda A1 ima retroaktivni obvezujući učinak koji nastupa od datuma koji je na potvrdi naveden, kao datum početka primjene, bez obzira na to kada je predana tijelima druge države članice. Navodi se da tuženik nije pokrenuo nikakav postupak pred luksemburškim institucijama niti pred Administrativnom komisijom radi preispitivanja valjanosti potvrde A1, iz čega slijedi da je predmetna potvrda A1 valjana i obvezujuća za sve institucije Republike Hrvatske. Podnesku je priložen ovjerovljeni prijevod s francuskog navedenog obrasca. U podnesku je popisan trošak sastava istog u visino od 500 bodova (1.000,00 eura) uvećano za PDV-a.

5.Opunomoćenik tužitelja je dana 01. rujna 2026. godine sudu dostavio podnesak u kojem je u bitnom naveo da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA:UP/I 140-10/26-03/03608146445, URBROJ:341- 25-11/2-26-124473 od 25. kolovoza 2026. godine kojim rješenjem se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u zagrebu, KLASA:UP/I 140-10/26-03/03608146445, URBROJ:341-25-11/2-23-116963 od 15. svibnja 2023. godine, koje rješenje prilaže podnesku. U podnesku je popisan trošak sastava istog u visino od 500 bodova (1.000,00 eura) uvećano za PDV-a.

6.Opunomoćenik tužitelja je dana 08. rujna 2026. godine sudu dostavio podnesak kojem je priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 26. kolovoza 2026 sa potvrdom, te se u podnesku navodi da je označeno rješenje postalo pravomoćno što potvrđuje navedena potvrda na rješenju. Na vrhu rješenja je naznačeno da je prema članku 130 ZOMO na rješenje dana suglasnost, Zagreb,04. rujna 2026,digitalni potpis. Navedenim podneskom je zatražen trošak za sastav tog podneska u visini od 500 bodova (1.000,00 eura) uvećano za PDV-a.

7.U sporu je održana rasprava 01. rujna 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Na istu raspravu nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan a izostanak nije opravdao pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez tuženika i rasprava zaključena temeljem stanja spisa. Opunomoćenik tužitelja je u bitnom istakao da ostaje kod sadržaja tužbe, sadržaja dostavljenih podnesaka sa prilozima. Istakao je da je iz sadržaja dostavljenih podnesaka sa prilozima vidljivo da tužitelj istovremeno ne može biti obveznik doprinosa u više država Europske unije; da je zadnjem dostavljenom podnesku tužitelja priloženo rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu od dana 25. kolovoza 2026. godine kojim rješenjem je isto tijelo poništilo svoje ranije rješenje od 15. svibnja 2023. godine; da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu duga.

8.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 09. ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, podnesci tužitelja zaprimljeni 31. kolovoza i 01. rujna 2026. godine sa prilozima, te je pregledan cjelokupni sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

9.Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito tužitelju utvrđena obveza doprinosa po osnovi člana uprave trgovačkog društva, na način kako je utvrđeno u istom rješenju.

11.U sudskom spisu je priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA:UP/I 140-10/26-03/03608146445, URBROJ:341-25-11/2-26-124473 od 25. kolovoza 2026. godine. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je tim rješenjem od 25. kolovoza 2026. godine poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u zagrebu, KLASA:UP/I 140-10/26-03/03608146445, URBROJ:341-25-11/2-23-116963 od 15. svibnja 2023. godine.

Također se u obrazloženju rješenje HZMO-a od 25. kolovoza 2026. godine navodi da je da je prema podacima matične evidencije za tužitelja, koju Zavod vodi, bilo priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao članu uprave trgovačkog društva Livium d.o.o. Zagreb, počevši od 15. svibnja 2023. godine.

Navodi se također u označenom rješenju da je dana 23. srpnja 2026. godine zaprimljena Potvrda A1 – obrazac o mjerodavnom zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti od 06. svibnja 2026. godine za razdoblje od 01. siječnja 2021 do 31. prosinca 2026. godine, temeljem koje je utvrđeno da se na imenovanog (tužitelja) u navedenom razdoblju primjenjuje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti Velikog Vojvodstva Luksemburga. U rješenju se ističe da nakon 01. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska u obvezama i pravima iz sustava socijalnog osiguranja, primjenjuje Uredbu Europske unije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, čiji je cilj ; da se na osobe koje se kreću unutar Europske unije primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice, kako bi se spriječilo da se na osobe istovremeno primjenjuje zakonodavstvo dvije ili više država ili da ostanu izvan sustava socijalne sigurnosti; da se u tu svrhu nakon 01. siječnja 2013. godine izdaje Potvrda A1, tj. zadani obrazac) koji vrijedi na čitavom području Europske unije kao dokaz o zakonodavstvu koje se na osobu primjenjuje, da se doprinosi plaćaju u navedenoj državi članici i da ne postoji obveza plaćanja doprinosa u drugoj državi u kojoj se obavlja djelatnost.

12.Prema članku 90. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj: 84/08 do 106/18, dalje: ZoD-a), osiguranik po osnovi članstva u upravi trgovačkog društva, je obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje koje se obračunava na mjesečnu osnovicu propisanu člankom 92. istog Zakona.

Prema članku 226. stavak 1.ZoD-a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i/ili Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje dostavljaju Poreznoj upravi podatke o osiguranju za osiguranike kojima Zavod raspolaže temeljem podataka matične evidencije.

Člankom 239. ZoD-a je propisano da Porezna uprava, po službenoj dužnosti, rješenjem

Utvrđuje obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi osiguranicima po osnovi – član uprave trgovačkog društva, i to temeljem podataka o statusu u obveznim osiguranjima, što ga utvrđuje nositelj osiguranja – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, koje podatke su nositelji osiguranja dužni dostaviti Poreznoj upravi sukladno članku 226. ZoD-a.

13.U osporenom rješenju od 09. ožujka 2026. godine, kao ključno za utvrđivanje obveze doprinosa tužitelju se navodi da tužitelj nije dostavio Potvrdu A1 kojom dokazuje da je tijekom 2023. godine bio osiguranik u inozemstvu temeljem radnog odnosa odnosno da se na njega primjenjuje inozemno zakonodavstvo.

14.Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužitelj nadležnim tijelima dostavio Potvrdu A1, obrazac o mjerodavnom zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti od 06. svibnja 2026. godine za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2026. godine, koju su domaća tijela bila dužna cijeniti i primijeniti, a temeljem koje je utvrđeno da se na tužitelja u navedenom razdoblju primjenjuje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti Velikog Vojvodstva Luksemburga.

Sve navedeno detaljno je obrazloženo u obrazloženju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/26- 03/03608146445, URBROJ:341-25-11/2-26-124473 od 25. kolovoza 2026. godine, radi čega sud ne nalazi osnove za ponavljanje istog.

Dakle, tužitelj je dostavom Potvrde A1 tijelima HZMO-a dokazao da je je počevši od 2023. do 2026. godine bio osiguranik u inozemstvu temeljem radnog odnosa odnosno da se na njega primjenjuje zakonodavstvo Luksemburga.

15.Kako je rješenjem HZMO, Područna služba u Zagrebu od 25. kolovoza 2026. godine poništeno rješenje istog tijela od 15. svibnja 2023. godine, kojim rješenjem je bilo utvrđeno da je tužitelj obvezno osiguran kao član uprave trgovačkog društva, prestala je osnova da se tužitelju rješenjem poreznih tijela utvrđuje obvezne doprinose kao članu uprave trgovačkog društva.

16.Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je trebalo poništiti osporenu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak, sukladno odredbi članka 58. stavka 1. ZUS-a.

17.U ponovljenom postupku tuženo tijelo će donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se po članku 81. stavka 2. ZUS-a pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda.

18.Sud nije našao osnove da se predmetno rješenje tuženika koje se tužbom osporava oglasi ništetnim, u smislu članka 128.stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje ZUP-a), budući da za to nisu ispunjene pretpostavke.

18.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a priznat zatraženi trošak sastava tužbe i sastava podnesaka od 31. kolovoza 2026. i 01. rujna 2026. godine, te zastupanje na ročištu održanom 01. rujna 2026. godine, za svaku radnju u visini od po 500 bodova po O. Tar. odnosno po 1.000,00 eura (ukupno 2.000 bodova x 2 eura/1bod), sve uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 5.000,eura.

Istodobno je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje troškova za sastav podneska dostavljenog sudu dana 08. rujna 2026. godine (nakon zaključene rasprave), budući da je člankom 144. stavak 3. ZUS-a propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave, slijedom čega je zahtjev za priznavanje ovih troškova trebalo odbiti. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 10. rujna 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Krešimiru Loboji, Zagreb, Kneza Borne 14,

- tuženiku, Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis