REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3126/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Duje Domazet, odvjetnik u odvjetničkom društvu Budimir&partneri d.o.o.o, Split, Bihaćka 2/A, Sv. Florijana 9, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-791/2025-8 od 14. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 791/2025-8 od 14. svibnja 2026.
II. Nalaže se tuženiku Odboru za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, naknaditi tužitelju SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja, a za slučaj da tuženik u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmiri troškove, tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-791/2025-8 od 14. svibnja 2026. poništen je dio izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-112-07/25- 01/52, URBROJ: 566-01/14-25-2 od 5. veljače 2025. u dijelu koji glasi: i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje“ (točka I. izreke presude), točkom II. izreke te presude određeno je da se upravni postupak obustavlja (točka II. izreke presude), dok je rješenjem istog poslovnog broja određeno da svaka strana snosi svoj trošak.
2. Tužitelj je uložio žalbu samo protiv navedenog rješenja o troškovima spora, iz svih zakonom predviđenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak da je tužitelj u predmetnom upravnom sporu uspio samo djelomično, a ne u cijelosti. Navodi da je donošenjem predmetne presude kako je to suđeno u točkama I. i II. izreke, usvojen tužbeni zahtjev onako kako ga je tužitelj svojom tužbom i tražio, stoga da je jasno da je tužitelj u upravnom sporu u cijelosti uspio , slijedom čega je prvostupanjski sud trebao, sukladno odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, 36/24.) dosuditi u cijelosti tužitelju zatražene troškove spora, odnosno obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove spora onako kako su zatraženi. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu tužitelja i poništi pobijano rješenje o troškovima te da sam riješi stvar na način da obveže tuženika da nadoknadi tužitelje troškove prema troškovniku koji prileži spisu, uvećano za trošak sastava predmetne žalbe i sve uvećano za zatezne kamate, podredno da poništi rješenje o troškovima te predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Iako uredno pozvan, tuženik odgovor na žalbu nije dostavio.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se isto pobija, odnosno da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je naveo da je u bitnom ocijenio pravilnim i zakonitim rješenje tuženika i poništio ga samo u jednom dijelu, slijedom čega da je ocijenio kako je tužitelj djelomično uspio u sporu te je, u skladu s odredbom članka 147. stavak 2. ZUS-a, odlučio da svaka strana snosi svoje troškove.
7. S ovakvom ocjenom prvostupanjskog suda, ovaj se Sud ne može složiti, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
8. Naime, tužitelj je predmetnom tužbom zahtijevao da se poništi izreka rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/25-01/52, URBROJ: 566-01/14-25-2 od 5. veljače 2025. samo u dijelu koji glasi: „i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje“, da se poništi rješenje o rasporedu na radno mjesto Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/20-01/1213, URBROJ: 443-01-02-02-24-27 od 28. studenoga 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) te da se obustavi upravni postupak, kao i da se tuženiku naloži da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora.
9. Kraj ovakvog stanja stvari, donošenjem pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
11. Odredbom članka 144. stavak 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a odredbom stavka 2. članka 144. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
12. Imajući u vidu sve navedeno, temeljem članka 135. stavka 2. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.
13. Prema ocjeni ovog Suda, primjenom odredbi članka 147. stavak 1. te članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a, u vezi Tbr. 27. točka 1. i 2. odnosno Tbr. 27. točke 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa), tužitelju je trebalo priznati troškove sastava tužbe i zastupanja na raspravi 16. travnja 2026. od po 1.000,00 eura uvećano za 250,00 eura PDV-a (ukupno po 1.250,00 eura) te trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za 312,50 eura PDV-a (ukupno 1.562,50 eura), dakle u sveukupnom iznosu od 4.062,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
14. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 28. kolovoza 2025. i od 19. prosinca 2025. jer je Sud ocijenio da navodi navedenih podnesaka nisu bili odlučni za ishod upravnog spora, s time da je sve izneseno u tim podnescima moglo biti izneseno i na usmenoj raspravi koja je uslijedila. Tužitelju nije priznat niti trošak pristupa ročištu za objavu presude dana 14. svibnja 2026., budući da punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročište, pa taj trošak nije niti nastao. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
