Poslovni broj: Usž-1912/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Petar Petrić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Crvenog križa 27, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-665/2026-4 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-665/2026-4 od 25. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu osporavajući navode iz osporenog rješenja. Smatra da je rješenjem učinjena apsolutno bitna povreda postupka, odnosno da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. U odnosu na navod suda da ocjenjuje nedokazanim navode tužitelja da bi naplata poreznog duga dovela do štete tužitelja što se teško može popraviti kao jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS), navodi da nije jasno kako sud ne može dovesti u vezu utvrđenu poreznu obvezu i posljedice odnosno da će za tužitelja nastati teško popravljiva šteta, a s obzirom na činjenicu da bi tužitelj trebao podmiriti porezni dug u visini od 17.335,59 eura sa zateznim kamatama dok je iz spisa razvidno da ima u vlasništvu osobno vozilo staro 8 godina te da ima stambeni i gotovinski kredit te je sudužnik u stambenom kreditu supruge. Ističe da plaća kredit, a koji trošak predstavlja jedan od egzistencijalnih troškova, te pored ostalih troškova i plaćanja najamnine, s obzirom na to da je tužitelj podstanar, u nemogućnosti je podmiriti porezni dug. Ističe da nema sredstava u navedenom iznosu niti redovne prihode u navedenom iznosu slijedom čega neće moći izvršiti podmirenje predmetnog poreznog duga, uslijed čega će prilikom prisilne naplate istog duga, račun tužitelja doći u stanje dugotrajne blokade. Smatra da je iz navedenog razvidna veza između utvrđene porezne obveze i posljedica koje bi nastale, a to je da bi tužitelju račun bio blokiran te nakon toga ne bi mogao podmirivati tekuće obveze niti bi mogao nastaviti daljnje poslovanje. U odnosu na navode suda da je kreditno zaduživanje tužitelja uslijedilo nakon poreznog rješenja i da je tužitelj svjesno ušao u kreditne obveze, iako je znao za nepravomoćno porezno rješenje, ističe da je takav zaključak suda apsolutno životno nelogičan. Poziva se na potpuno drugačiju odluku u drugom predmetu. Poziva se na praksu Visokog upravnog suda iz koje, prema mišljenju tužitelja proizlazi, da se može očekivati da tužitelj može uspjeti u ovom upravnom sporu pa slijedom čega bi tužitelju nastala nepopravljiva šteta , ukoliko tužba koju je tužitelj uputio ne bi imala odgodni učinak. Predlaže da se usvoji žalba tužitelja, ukine pobijano rješenje odnosno da se predmet vrati na ponovni postupak te traži troškove za sastav žalbe.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio kao nedokazanim navod tužitelja da bi naplata poreznog duga dovela do štete tužitelju koja se teško može popraviti kao jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 42. stavak 2. ZUS- a.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe te je pravilno ocijenio da nema osnove za odluku da tužba u ovom sporu odgađa izvršenje poreznog rješenja, iako je kao razlog naveo da tužitelj nije dokazao da bi naplata poreznog duga dovela do štete tužitelju koja se teško može popraviti.
7. Naime, člankom 42. stavak 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Kako se u konkretnom slučaju radi o naplati poreznog duga koja je u pravilu u javnom interesu, budući da se iz javnih davanja, dakle i poreza financiraju javne potrebe i usluge koje se osiguravaju za sve građane, odgoda plaćanja poreznog duga nije u javnom interesu. Kako uvjeti za odgodni učinak tužbe moraju biti kumulativno ispunjene, a odgoda plaćanja poreza je protivna javnom interesu, pravilno je odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
8. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje kao ni razlozi na koje upravni sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS -a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
9. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
