Poslovni broj Gž-711/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-711/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Š. J., OIB:… iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2498/2013-45 od 14. travnja 2023., dana 18. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2498/2013-45 od 14. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke usvojen kao osnovan prijedlog tuženika Š. J. za ponavljanje postupka Općinskog suda u Zadru 10P-2498/13 te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 10P-2498/13 od 12. rujna 2014.godine preinačena presudom Županijskog suda poslovni broj Gž-3479/14-3 od 12. travnja 2016.

              Pod točkom II. izreke je odlučeno da je dužan tužitelj nadoknaditi tuženiku trošak postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 2.384,86 eura u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže odbaciti prijedlog kao nepravovremen, odnosno odbiti kao neosnovan.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tuženik prijedlog za ponavljanje postupka podnio dana 16. svibnja 2016. (list 50 spis). te je kao zakonsku osnovu naveo odredbe čl. 421. st. 1. t. 8. i 10. ZPP-a, ističući da je Upravni sud u Splitu odlukom broj Usl-1276/13-10 od 15. svibnja 2015. presudio kako Š. J. ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana na adresi Z., …, te je poništio rješenje Ministarstva branitelja, Stambene komisije od 28. ožujka 2013. kojim je bio odbijen zahtjev Š. J. za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita. Također navodi da je presudom Visokog upravnog suda RH broj Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. poništena predmetna presuda Upravnog suda u Splitu, no u cijelosti je poništeno i rješenje Ministarstva branitelja RH od 28. ožujka 2013. i predmet je vraćen na ponovni postupak te tuženik ističe kako je Visoki Upravni sud RH jasno zauzeo stav da je Š. J. stekao pravo na stambeno zbrinjavanje po čl. 37. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", br. 174/04, 92/05, 2/07107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/11 - dalje: ZPHBDR).

 

6. Odredbom čl. 421. st. 1. t. 8. ZPP-a je propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena, dok je u čl. 421. st. 1. t.  10. ZPP-a propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

 

7. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja i stanja spisa proizlazi sljedeće:

-  da je presudom Općinskog suda u Zadru suda poslovni broj P-2498/13 od 12. rujna 2014. odbijen tužitelj Grad O. sa tužbenim zahtjevom da mu tuženik Š. J. isplati iznos od 225.000,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po osnovi ostatka kupoprodajne cijene u visini od 30% iz ugovora o kupoprodaji stana zaključenog između stranaka, a koje smanjenje cijene je bilo uvjetovano ostvarenjem prava na stambeno zbrinjavanje tuženika kao 30%-nog HRVI po odluci Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, a koje do okončanja tog parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom nije ispunjeno,

-  da je Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-3479/14-3 od 12. travnja 2016. naprijed navedenu presudu preinačio tako da je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, a s obzirom da tuženik nije dokazao valjanom ispravom, odnosno konačnom odlukom Ministarstva branitelja Republike Hrvatske ili drugog nadležnog tijela, stjecanje prava oslobađanja plaćanja dijela kupoprodajne cijene stana po osnovi stambenog zbrinjavanja HRVI,

-  da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. usvojena žalba tuženika Ministarstva branitelja Republike Hrvatske te je poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj:UsI-1276/1310 od 15. svibnja 2015. i odlučeno da se tužbeni zahtjev tužitelja usvaja pa da se poništava rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, Stambene komisije, Klasa: UP/I371-06/02-001/937, Urbroj: 522-04/2-2-13-27 od 28. ožujka 2013. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak,

- da je u obrazloženju odluke Visokog upravnog suda RH navedeno kako iz podataka u spisu proizlazi da je rješenjem tuženika od 28. ožujka 2013. odbijen zahtjev tužitelja za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće, uz obrazloženje da je tužitelj, rješenjem o nasljeđivanju od 16.listopada 2010. zakonski naslijedio 1/8 dijela kuće (25 m2) u k.o. K., koji je ustupio svom bratu, te da su imenovani i supruga sa djecom, temeljem rješenja Upravnog odjela za razvitak i obnovu Zadarsko-kninske županije od 3. rujna 1996., ostvarili pravo na obnovu obiteljske kuće s utvrđenim V. stupnjem oštećenja na adresi Kruševo bb, kao članovi obitelji njegova brata, što predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje prema članku 37. ZPHBDR-a,

- također je u istoj odluci napisano da prvostupanjski Upravni sud povodom tužbe tužitelja nije prihvatio osnovanim razloge tuženika iz navedenog rješenja te da je osporenom presudom poništio isto rješenje i utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana u Z., …; da je pritom prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio time da ustupljeni dio nekretnine u K. u površini od cca 25 m2 ne predstavlja odgovarajuću stambenu površinu s obzirom na broj članova tužiteljeve obitelji, dodajući da je prema zapisniku o izvidu stanja od 2. studenog 2011. kuća u K. djelomično obnovljena i nedovršena, te da nije uvjetna za život niti jedne obitelji, slijedom čega, po ocjeni Upravnog suda u Splitu da nema zapreke za stambeno zbrinjavanje tužitelja po toj osnovi, jer bi u protivnom tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na branitelje koji su vlasnici neodgovarajuće kuće, a ostvaruju pravo na drugi zakonom predviđeni način stambenog zbrinjavanja putem stambenog kredita za razliku u površini ili na drugi način,

- da se u obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2063/15-2 od 2. prosinca 2015. navodi i da je u odredbi članka 21. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 86/05 – dalje: Uredba) propisano da ako je osoba iz članka 5. te Uredbe kao član obiteljskog domaćinstva ostvarila pravo na obnovu u iznosu od 10 m2, može joj se dodijeliti stambeni kredit umanjen za stambenu površinu koja je u obnovi ostvarena. Kako da se sukladno članku 38. stavku 3. ZPHBDR-a, stambeni kredit može koristiti i za razliku u površini, odnosno za nadogradnju stana ili kuće (podstavak 5.), to je u postupku trebalo prije svega utvrditi da li je ustupljeni dio kuće u Kruševu (25 m2) uvjetan za stanovanje, a što da je ovdje izostalo, iako od utvrđenja navedene činjenice ovisi i pravilno rješenje ove stvari. Naime, ukoliko navedeni dio ne bi bio uvjetan za stanovanje, tada, po ocjeni Visokog upravnog suda RH nema zapreke da se tužitelju po toj osnovi dodjeli stambeni kredit za razliku u površini, imajući u vidu navedeno, nastavno u postupku tuženik da je dužan neprijeporno utvrditi navedenu pravno odlučnu činjenicu, pa tek nakon toga odrediti da li tužitelj i u kojoj površini ima pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom zatraženog stambenog kredita,

- da Visoki upravni sud RH ocjenjuje da iz citirane zakonske odredbe proizlazi kako je odstupanje od odgovarajuće stambene površine dozvoljeno samo kod kupnje stana putem stambenog kredita, o čemu se upravo ovdje radi, jer da je tužitelj izričito zatražio dodjelu stambenog kredita za kupnju stana na adresi u Z., …, u kojem stanuje više od 10 godina, stoga, a s obzirom na površinu kupljenog stana od 85,60m2, da treba uzeti da odgovarajuća površina stana za tužiteljevu obitelj iznosi 80m2, slijedom čega da navedenu površinu treba umanjiti za stambenu površinu koju je tužitelj s obitelji ostvario u obnovi te za stambenu površinu koju je ustupio bratu (ako se nastavno u postupku utvrdi da je ista neuvjetna za stanovanje).

 

8. Odredba čl. 36. st. 1. ZPHBDR-a, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana u Z., …, dana 20. kolovoza 2012., propisivala je da pravo na stambeno zbrinjavanje, prednost pri stambenom zbrinjavanju te mogućnost kupnje stanova uz obročnu otplatu pod pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate, imaju osobe utvrđene ovim Zakonom ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili je riješeno na neodgovarajući način, odnosno ako 10 godina neprekidno prebivaju u obiteljskoj kući ili stanu u državnom vlasništvu ili vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

 

9. U st. 2. istog članka je propisano da se pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće, odnosno izgradnju kuće ili stana, za razliku u površini, za nadogradnju, nastavak izgradnje i dovršenje obiteljske kuće, za poboljšanje uvjeta stanovanja, te mogućnošću kupnje stanova uz obročnu otplatu po pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate.

 

10. U skladu s odredbom čl. 47. ZPHBDR-a Vlada Republike Hrvatske uredbom će utvrditi visinu te način i postupak ostvarivanja prava na dodjelu stambenog kredita, kao i druga pitanja i uvjete vezane za dodjelu stambenog kredita te kupnju stanova i kuća uz obročnu otplatu.

 

11. Prema odredbi čl. 33. Uredbe, članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, članovi obitelji zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i članovi uže obitelji umrloga HRVI iz Domovinskog rata koji neprekidno 10 godina koriste stanove i kuće u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, moći će ih otkupiti od jedinica lokalne samouprave pod uvjetima utvrđenim člancima 30., 31. i 32. ove Uredbe.

 

12. U odredbi čl. 31. st. 1. Uredbe je propisano da HRVI iz Domovinskog rata od V. do X. skupine oštećenja organizma i članovi uže obitelji umrloga HRVI iz Domovinskog rata od V. do X. skupine oštećenja organizma, koji koriste stanove i kuće iz članka 27. ove Uredbe na dan 7. studenoga 2001., imaju pravo na dodjelu i otkup istih, s time da ostvaruju popust pri otkupu sukladno postotku oštećenja organizma.

 

13. Dakle, pravo na stambeno zbrinjavanje HRVI ne ostvaruje se samo kroz realizaciju stambenog kredita, već i kroz popust pri kupnji (otkupu) stana.

 

14. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio:

- da je iz potvrde Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 7. studenoga 2011 (list 29) vidljivo kako tužitelj ima status HRVI s 30% oštećenja organizma, što znači da bi u skladu čl. 31. st. 1. Uredbe eventualno mogao ostvariti pravo na popust pri otkupu stana od najviše 30%, ovisno o ispunjenju i drugih zakonskih uvjeta.

- da je Županijski sud u Zadru je presudu poslovni broj Gž-3479/14-3 od 12. travnja 2016. (list 46-48 spisa) utemeljilo, između ostalog, na činjenici da je Ministarstvo branitelja, kao nadležno tijelo, dopisom od 13. ožujka 2013. potvrdilo da tuženik ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje.

- da je tuženik podneskom od 7. lipnja 2016. (list 65-67 spisa) pod nazivom "dopuna prijedloga za ponavljanje postupka" dostavio dopis Ministarstva branitelja od 30. svibnja 2016. u kojem je navedeno da je u ponovljenom upravnom postupku, a sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da bi tuženik ostvarivao pravo na stambeno zbrinjavanje od strane Ministarstva branitelja za cca 13 m2 zakonski pripadajuće stambene površine,

da je u tom dopisu od 30. svibnja 2016. Ministarstvo branitelja pozvalo gradonačelnika Grada O. da sukladno točki 3. predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a uvažavajući "teške okolnosti u kojim se gosp. J. nalazi i njegov doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, istome odobrite popust pri kupnji navedenog stana po osnovi priznatog statusa HRVI iz Domovinskog rata s 30% oštećenja organizma, u iznosu od 225.000,00 kuna".

 

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da naknadno doneseno suprotno mišljenje nadležnog tijela o tome ima li tužitelj pravo na stambeno zbrinjavanje, iz kojeg razloga je sud u pravomoćno okončanom postupku naložio isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene, predstavlja razlog za ponavljanje postupka (tako i Vrhovni sud RH, Gzz-31/86 od 25. rujna 1986.) u skladu s čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a.

 

16. Opisana utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

 

17. Neosnovani su i žalbeni navodi da prijedlog za ponavljanje postupka nepravovremen jer nije protekao rok iz čl. 423. st. 1. t. 6. ZPP-a od kada je stranka mogla iznijeti nove činjenice (dopis Ministarstva branitelja od 30. svibnja 2016. zaprimljen u spis 7. lipnja 2016.).

 

18. Žalitelj u bitnome navodi da to što tuženik ostvaruje ili ne ostvaruje pravo na kredit za kupnju predmetnog stana, nema niti može imati utjecaja na obvezu plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene na predmetni stan, a time niti na ispravnost prvostupanjske presude.

 

19. Opisani žalbeni navodi su djelomično točni jer ostvarivanje prava na kredit za kupnju stana nije od utjecaja na obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, ali pravo na stambeno zbrinjavanje ne obuhvaća samo ostvarenje prava na stambeni kredit, nego i pravo na određeni popust na kupoprodajnu cijenu, a upravo je u ovoj pravnoj stvari odlučna činjenica je li tuženik ostvario pravo na popust na kupoprodajnu cijenu i u kojem omjeru te isključivo o toj činjenici ovisi odluka o glavnoj stvari pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka.

 

20. Slijedom svega navedenoga i temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. travnja 2024.

 

 

  Sudac:

Diana Preglej, v.r.