REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Labinu

Broj: Pp- 509/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Loreni Frančula Marinović, uz sudjelovanje zapisničarke Daniele Husić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FČ i NČ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske postaje Poreč, po zaključenju glavne i javne rasprave dana 07.rujna 2026. u nazočnosti okrivljenika FČ i branitelja Ivana Milanovića, odvjetnika iz [adresa], te Giulie Labinjan, odvjetnice iz Pule i u odsutnosti okrivljenika NČ i predstavnika tužitelja, dana 10.rujna 2026. u odsutnosti okrivljenika, branitelja i predstavnika tužitelja, objavio je i

p r e s u d i o  j e

1.Okrivljenik: FČ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca F i majke N, rođen **.**.1955. u [adresa], ([adresa]), s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju trgovac, oženjen, otac dvoje djece, pismen, SSS, zaposlen u vlastitom trgovačkom obrtu, s mjesečnim prihodima od 500,00 eura, prekršajno i kazneno neosuđivan

2.Okrivljenik: NČ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca RČ i majke R, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju autolimar, oženjen, otac troje djece, pismen, SSS, zaposlen u tvrtki Valamar Riviera d.d., s mjesečnim prihodima od 700,00 eura, prekršajno i kazneno neosuđivan

k r i v i  s u

što su dana 14.ožujka 2024. u 15,00 sati u gradu Poreču u ulici Mate Vlašića, zbog nesuglasica oko parkiranja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka], vikali jedan na drugoga, te fizički nasrnuli jedan na drugoga,

dakle, što su vikom i fizičkim obračunavanjem na javnom mjestu narušili javni red i mir,

čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira , radi čega im se primjenom istog propisa,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 ( tristo) eura – svakom

Temeljem čl. 33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Temeljem čl.139.st.6. Prekršajnog zakona okrivljenici se oslobađaju obveze da naknade paušalne troškove postupka u cijelosti.

Temeljem čl. 139.st.3. a u svezi čl.138.st.2.tč. 2. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni snositi prijevozne troškove svjedoka u iznosu od 130,00 (stotrideset) eura – solidarno, te su iste dužni isplatiti u istom roku kao i novčanu kaznu pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Obrazloženje

1.Policijska postaja Poreč je aktom kl: 211-07/24-5/7445, ur.br. 511-08-27-24-1 od 18.03.2024. podnijela optužni prijedlog protiv imenovanih okrivljenika zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda činjeničnog opisanog u izreci presude.

2.Naredbom Ureda predsjednika suda broj 48 Su 11/2025-1 od 15.siječnja 2026. navedeni predmet je dodijeljen u rad u referadu sutkinje Lorene Frančula Marinović.

3.Okrivljenici su prilikom pristupanja sudu na glavnoj raspravi porekli prekršaj za koji se terete.

4.Okrivljenik FČ je iskazao da je u kritično vrijeme radio u svojoj radnji. Nešto prije 15:00 sati na šalter je došao suokrivljenik kojeg ranije nije poznavao, te mu je rekao da je razbio retrovizor njegovog vozila. Otišli su do vozila suokrivljenika koje je bilo parkirano na mjestu na kojem se nalazilo i prije njegovog dolaska. Suokrivljenik je rekao da mu sad i odmah mora platiti 300 eura za razbijen retrovizor. On je to odbio s obrazloženjem da mu nije razbio retrovizor i rekao je da će pozvati policiju. Suokrivljenik ga je tada desnom rukom uhvatio za jaknu ali on se otrgnuo od njega i krenuo s namjerom da uđe u svoju radnju koja je bila udaljena oko 5 metara. Htio je otvoriti vrata koja se otvaraju prema vani ali nije uspio jer ga je on rukama pribio na vrata tako da su jedan prema drugome bili okrenuti licem. Podigao je ruke kako bi se obranio od njega ali u tome nije uspio i nije se mogao izvući. Pitao ga je u čemu je problem da uđe u radnju i da zove policiju a on je tada rekao da neće da zove policiju. Potom ga je dva puta udario šakom u predjelu glave, jednom s desne a jednom s lijeve strane. Ostao je na nogama. Suokrivljenik ga je potom udario nogom u međunožje i on je tada spustio ruke gore jer ga je udarac jako zabolio. Tada su naišli neki prolaznici i stali vikati, te ga je suokrivljenik pustio i počeo se svađati sa njima. On se sa velikim naporom popeo u radnju i nazvao policiju. Suokrivljenik je ponovno došao i da mu račun za retrovizor koji je glasio na 40,00 eura. On je taj račun u revoltu bacio. Na licu sam zadobio manje ozljede u vidu crvenila, te je trpio manje bolove. Udarac u međunožje je rezultirao time da nije urinirati, te je nakon 3 dana zatražio liječničku pomoć i hitno je upućen u Pulu o čemu je u spis dostavio dokumentaciju.

5.Na upite svoga branitelja okrivljenik je naveo da nije vikao na suokrivljenika a da je isti njemu vičući rekao da sad i odmah mora platiti štetu.

6.Na upite braniteljice drugookrivljenika prvookrivljenik je naveo da je u početku događaja drugookrivljenik bio iza njega a da se potom okrenuo prema njemu, te da ga je on prikliještio uz vrata ali da je unatoč njegovoj vici bio miran i da nije vikao.

7.Okrivljenik NČ je iskazao da je došao na posao ujutro oko 07:00 sati, te da je parkirao svoje vozilo na slobodnom parkirnom mjestu na parkiralištu u blizini. Suokrivljenik je ošao kasnije sa dostavnim vozilom i parkirao je na slobodnom mjestu između njegovog vozila s jedne strane i svoje pokretne radnje s druge strane. On se na parkiralište vratio oko 15:00 sati, te je primijetio da je desni retrovizor njegovog vozila zaokrenut i razbijen. Pogledao je bolje i vidio da se retrovizor nalazi ispod vozila suokrivljenika. Zbog toga je otišao do njega, odnosno do šaltera na njegovom vozilu i pitao ga da li je dostavno vozilo njegovo i da zar nije vidio da je razbio retrovizor na njegovom vozilu. Suokrivljenik je tada rekao da je njegovo vozilo smeće i da je on smeće, na što mu je on odgovorio da je njegovo vozilo njegovo privatno vlasništvo i da mu je on pričinio štetu, te da trebaju ispuniti europsko izvješće jer da se radi o šteti od oko 300,00 eura. On je tada nasrnuo na njega u trenutku dok mu je bio leđima okrenut tako da je posrnuo na rubu ceste i gotovo pao na cestu s obzirom da je to vrijeme čekao na operaciju koljena. Kada se okrenuo suokrivljenik ga je uhvatio za jaknu u visini prsiju, te ga je i dalje gurao na cestu. On ga je tada rukama uhvatio za nadlaktice i gurao ga je na zelenu površinu, odnosno dalje od ceste. Udario ga je nogom u nogu, a nije ga udario šakom u glavu s obje strane, kao ni nogom u međunožje. Kad se oslobodio od suokrivljenika isti je uzeo kašetu i krenuo prema njemu ali se on udaljio. Otišao je u obližnji servis po račun za retrovizor, a kada se vratio tu su bila njegova dva čovjeka koji su mu prijetili i koji su ga vrijeđali ali su otišli prije dolaska policije. Tijekom događaja suokrivljenik je vikao na njega, psovao ga i vrijeđao ga ali ga nije udario izuzev što ga je odgurnuo kad mu je bio leđima okrenut tako da je posrnuo. Na kraju mu je zaprijetio govoreći da ima mačetu i da će mu pokazati, da je dobro prošao.

8.Na upite branitelja prvookrivljenika drugookrivljenik je izjavio da je zaključio da su ljudi koji su došli tijekom događaja "ljudi prvookrivljenika" jer ih je on pozvao i jer su mu prijetili a da ih nikada ranije nije vidio i ne poznaje ih, te da je policiji prijavio prijetnje i da je policiju pozvao prvookrivljenik.

9.Radi otklanjanja kontradiktornosti između iskaza okrivljenika između njih je provedeno suočenje, te su oni licem okrenuti jedan prema drugome ostali pri svojim navodima s tim da su jedan drugoga optužili da lažu. Prvookrivljenik je drugookrivljeniku rekao da je rekao istinu o događaju a da je on izokrenuo istinu, da se služi lažima, da je spominje mačetu i da ga je htio isprepadati i na silu mu uzeti 300 eura ali da se on nikoga ne boji. Naveo je da nije vikao, da se branio, da ga je drugookrivljenik udario u međunožje nogom, te da je imao otok. Drugookrivljenik je prvookrivljeniku rekao da zna da ga je lijepo zamolio da riješe problem ali da ga je on napao i rekao mu da je smeće, te da uzme flaster i zalijepi retrovizor navodeći da ga je odgurnuo i udario nogom dok ga je isti držao za jaknu a kad se oslobodio da je uzeo kašete i dozvao svoje ljude. Kategorički je porekao da bi prvookrivljenika udario u međunožje navodeći da ga je udario nogom u nogu i to dok ga je isti držao za jaknu.

10.Drugookrivljenik je prvookrivljenika pozvao da ustane, te je pokazao da ga u međusobnom kontaktu dok ga je prvookrivljenik držao za jaknu nije mogao udariti u međunožje.

11.Okrivljenici su podudano iskazali da svjedoka događaja nije bilo, na što je prvookrivljenik ukazao da bi svjedoka događaja bilo da su došli "njegovi ljudi" kako pogrešno tvrdi okrivljenik.

12.Na prijedlog branitelja okrivljenika provedeno je ispitivanje policijskih službenika RČ i KČ međutim, isti su iskazali da o predmetnom događaju nemaju nikakvih neposrednih saznanja, već da su na mjesto događaja došli naknadno, te da se zbog proteka vremena i velikog broja slučajeva narušavanja javnog reda i mira konkretnog slučaja sjećaju samo načelno. Prisjetili su se da je do problema došlo zbog određenog retrovizora, te da su oba okrivljenika na mjestu događaja rekli da su se fizički obračunavali i vikali jedan na drugoga. Svjedokinja je iskazala da misli da nije radila očevid prometne nesreće i da se ne sjeća da li su na mjestu događaja pronađeni tragovi retrovizora ali da bi, da je fiksirala nekakve tragove, is ti bili fotografirani i da bi o tome bio sačinjen neki pisani akt. Nije se mogla prisjetiti da li su se okrivljenici prilikom intervencije žalili na ozljede. Svjedok je naveo da je na mjesto događaja došao samo kao potpora kolegici. Povodom upita braniteljice drugookrivljenika svjedokinja je navela da pretpostavlja da su otišli do spornog retrovizora ali da se ne može izjasniti o tome u kakvom je stanju isti bio.

13. U dokaznom postupku je nadalje pročitana službena zabilješka o dojavi na listu 4 spisa, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika na listu 9 i 10 spisa, naredba o određivanju mjere opreza na listovima 13 i 14 spisa, izvodi iz prekršajne evidencije na listovima 15-18 spisa, medicinska dokumentacija drugookrivljenika na listovima 52-119 spisa, te medicinska dokumentacija prvookrivljenika na listovima 127-131 spisa.

14.Iz medicinske dokumentacije drugookrivljenika proizlazi da isti od 2023.godine ima zdravstvene tegobe s desnim i lijevim koljenom , te da je nakon predmetnog događaja podvrgnut operativnom zahvatu na desnom koljenu tako da, po njegovom mišljenju, nije bio u mogućnosti uz takvo zdravstveno stanje zadati udarac, niti započeti fizički napad prema prvookrivljeniku kako to on prikazuje u svojoj obrani.

15.Iz medicinske dokumentacije prvookrivljenika proizlazi da je okrivljenik nakon predmetnog događaja zbog otežanog mokrenja do kojeg je navodno došlo po fizičkom napadu od strane druge osobe zatražio liječničku pomoć 18. i 20.03.2024. u Općoj bolnici Pula i u IDZ, Ispostava Poreč, te da je utvrđeno da mu je mokraćni mjehur izrazito distendiran urinom, te da mu je dijagnosticirana Contusija zdjelice trbuha i spolovila i Retencija urina radi čega je izvršena kateterizacija, kao i da je otpušten s preporukom upućivanja na kontrolu urologu međutim, daljnju dokumentaciju o tome okrivljenik u spis nije priložio.

16.Nakon ovako provedenog postupka, polazeći pritom od navoda obrane okrivljenika i ostalih provedenih dokaza, ocjenjujući pritom svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, sud nalazi da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete.

17.Naime, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira kao prekršaj propisuje svađu, tuču, viku i sve druge oblike narušavanja javnog reda i mira.

18. U konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da se predmetni događaj odigrao u gradu [adresa] u [adresa] tj. na otvorenom prostoru koji je po svojoj prirodi namijenjen pristupu građana bez ikakvih ograničenja.

19. Nedvojbeno je dakle da isti predstavlja javno mjesto.

20.Cijeneći navode obrane okrivljenika sud je našao da je nedvojbeno utvrđeno da je kritične prigode između njih došlo do verbalnog i fizičkog sukoba.

21.Navedeno proizlazi iz njihovih iskaza s obzirom da su i jedan i drugi okolnosno iskazali da su došli u verbalan sukob u vezi navodno oštećivanja retrovizora vozila drugookrivljenika od strane vozila prvookrivljenika. Iako okrivljenici pokušavaju umanjiti svoj doprinos u navedenom verbalnom sukobu životno je logično i realno da je između njih pritom došlo do svađe i vike s obzirom da se prvookrivljenik osjetio ugroženim zahtjevom drugookrivljenika da mu naknadi navodno pričinjenu štetu.

22. Nadalje, iz navoda drugookrivljenika da je prvookrivljenika udario nogom u nogu jer da ga je isti prethodno odgurnuo na cestu dok mu je bio okrenut leđima, tako da je posrnuo, te da ga je stoga, kako bi se obranio, gurao na zelenu površinu i dalje od ceste proizlazi da je između njih došlo i do fizičkog obračunavanja.

23. Opisanim navodima drugookrivljenika sud je poklonio punu vjeru jer je isti iskazivao sigurno, uvjerljivo i okolnosno a njegovi navodi čine logičnu cjelinu, tim više što je drugookrivljenik pri tim navodima decidirano ostao i prilikom suočenja sa prvookrivljenikom.

24.S druge strane sud je poklonio vjeru i navodima prvookrivljenika da nije fizički nasrtao na drugookrivljenika kad su se uhvatili u koštac, već da je samo podigao ruke u zrak, kao da ga je isti udario nogom u međunožje uslijed čega je zadobio ozljede a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije. Isto tim više što je prvookrivljenik pri takvim navodima decidirano ostao i prilikom suočenja sa drugookrivljenikom. Međutim, kako se on nije očitovao o navodnom odguravanju drugookrivljenika prije no što su se uhvatili u koštac, niti je isto izričito porekao sud je u tom dijelu poklonio vjeru navodima drugookrivljenika.

25.Slijedom iznesenog, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima sukladno odredbi čl.88. Prekršajnog zakona sud je izveo zaključak da su okrivljenici međusobnim verbalnim i fizičkim obračunavanjem na javnom mjestu tj. postupanjem koje se ne može smatrati normalnim i uobičajenim i koje je moglo izazvati uznemirenje neutvrđenih osoba koje su se na tom mjestu zatekle ili mogle zateći narušili javni red i mir, odnosno ostvarili zakonsko biće inkriminiranog prekršaja.

26.Okrivljenici su stoga oglašeni krivima i kažnjeni s tim da sud nije posebno utvrđivao da li je drugookrivljenik prvookrivljenika dvaput udario šakom u predjelu glave jer to u optužnom prijedlogu nije navedeno a sud je dužan držati se činjeničnog opisa prekršaja iz optužnog prijedloga.

27.Za rečeni prekršaj Zakon propisuje novčanu kaznu u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznu zatvora do 30 dana.

28.Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja u smislu čl.36. Prekršajnog zakona.

29.Olakotnom okolnošću je ocijenjena činjenica da okrivljenici do sada nisu bili prekršajno osuđivani a otegotnih okolnosti sud nije našao.

30.S obzirom na navedene okolnosti, stupanj krivnje svakog pojedinog okrivljenika koji su mogli i morali biti svjesni protupravnosti svoga postupanja, te su na to pristali, kao i težinu i opasnost počinjenog djela i njegove posljedice, te svrhu kažnjavanja istima su izrečene u izreci navedene novčane kazne kao blaža vrsta sankcije, s tim da su iste odmjerene u propisanom posebnom minimumu.

31.Uvjerenje je suda da će se navedenim novčanim kaznama ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, te da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

32.Odluka o trošku temelji se na uvodno citiranim propisima, te su okrivljenici u cijelosti oslobođeni dužnosti naknade paušalnog troška postupka jer ostvaruju male prihode, te sud ocjenjuje da bi dosuđivanjem troška bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

33.Okrivljenici su obvezani na solidarno plaćanje prijevoznih troškova svjedoka koji je dosuđen temeljem njihovog zahtjeva sukladno odredbama Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku.

U Labinu, 10.rujna 2026.

Sutkinja

Lorena Frančula Marinović

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude . Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti :

- okrivljenicima

- braniteljima

- tužitelju

- spis