REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-994/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu tog suda Tamari Bogdanović i uz sudjelovanje Valentine Pergar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi obustave postupka priznanja prava na osobnu invalidninu, 10. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/26- 01/01, URBROJ: 524-11-02/4-26-3 od 4. veljače 2026.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Velika Gorica, KLASA: UP/I-551-08/23-01/599, URBROJ: 139-087-11/04-25-18 od 10. listopada 2025. godine.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati trošak od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 4. veljače 2026. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2025. kojim je zbog smrti obustavljen postupak u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu NČ, a tužiteljica je kao njegova supruga i njegova nasljednica.
2. Tužiteljica u tužbi osporava mogućnost da bi se već pokrenut postupak priznavanja prava na osobnu invalidninu mogao obustavljati zbog kasnije smrti potencijalnog korisnika prava, a obzirom na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2011., presudu Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3944/2022- 4 od 2. ožujka 2023. i presudu donesenu u oglednom sporu UsI-3006/2025-8 od 23. siječnja 2026.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica je u podnesku od 8. rujna 2026. zatražila da se ovaj spis spoji sa spisom UsI-445/26 radi zajedničkog rješavanja.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. U ovom upravnom sporu radi se o pravnom pitanju, a stranke ne predlažu održavanje rasprave, zbog čega je ovaj spor riješen bez rasprave, na temelju članka 98. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24 i 39/26), te u konkretnom slučaju obzirom da su tužbe podnesene protiv zasebnih upravnih rješenja koja se odnose na obustavu postupka zbog smrti stranke, ali u vezi priznanja različitih prava, sud nije smatrao nužnim spojiti navedene spise sukladno članku 107. navedenog Zakona.
7. Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21) propisano je da ako u toku postupka stranka umre postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
8. Odredbom članka 7. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj: 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23) propisano je da dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje.
9. Odredbom članka 136. stavcima 1. i 4. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se prava koja se na temelju ovog Zakona priznaju u novčanom iznosu priznaju s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Prava koja se priznaju u novčanom iznosu isplaćuju se mjesečno, osim jednokratne naknade i naknade za pogrebne troškove.
10. Odredbom članka 20. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj: 156/23) propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
11. Prema podacima spisa povodom zahtjeva NČ od 11. listopada 2023. pokrenut je postupak radi priznavanja prava na osobnu invalidninu, a koji postupak nije dovršen pa ga je trebalo prevesti na postupak priznanja prava na inkluzivni dodatak, a podnositelj je preminuo **.**.2025., pa su oba postupka posebnim rješenjima obustavljena zbog smrti stranke.
12. Nije sporno da u propisanom roku iz čl. 19. Zakona o inkluzivnom dodatku nije donesena odluka o tom zahtjevu, zbog smrti stranke prvostupanjsko tijelo donijelo je dva rješenja o obustavi postupka, a protiv tih rješenja žalbu je izjavila tužiteljeva supruga i nasljednica, te je tuženik žalbu odbio.
13. Prema dosljednoj upravno-sudskoj praksi radi o zahtjevu koji, iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke.
14. Sud pritom polazi od toga da se dan od kojeg pripada ranije pravo na osobnu invalidninu i prevedeno pravo na inkluzivni dodatak ne vezuje uz dan donošenja upravnog akta ili uz dan njegove izvršnosti, nego uz trenutak podnošenja urednog zahtjeva, pa posljedično stranka koja ispunjava propisane pretpostavke može osnovano očekivati da će joj sâmo pravo, kao i pojedini mjesečni iznosi inkluzivnog dodatka koji proizlaze iz tog prava biti priznati od trenutka podnošenja urednog zahtjeva.
15. U skladu s tim, ako bi u slučaju smrti stranke u toku postupka došlo do njegove obustave, onemogućilo bi se ostvarenje onoga što proizlazi iz uređenja koje priznavanje prava vezuje uz dan podnošenja urednog zahtjeva, tj. onemogućilo bi se da se priznaju oni iznosi dodatka koji se odnose na razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti stranke, zbog čega nema zapreke da se postupak nastavi s nasljednicima stranke.
16. U pravomoćnoj presudi donesenoj u oglednom sporu ističe se da je riječ o odnosu iz područja upravnog prava u kojem jedan subjekt javnopravno tijelo odlučuje o pravu drugog subjekta koji nakon što je podnio uredan zahtjev osnovano očekuje da se u roku iz članka 19. Zakona o inkluzivnom dodatku donese odluka o tom zahtjevu.
17. U suprotnom, odnosno u slučaju obustave postupka uslijed smrti stranke, a koja je nastupila nakon proteka navedenog roka, javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa, a nasljednik ostaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke za priznavanje prava, odnosno da se ispita ima li nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka koji u smislu čl. 20. navedenog Zakona pokrivaju razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti prednika.
18. Dakle, neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi sukladno članku 7. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak, se odnosi samo na temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od trenutka podnošenja zahtjeva do nekog kasnijeg trenutka npr. smrti prednika.
19. Istovrsno pravno uređenje postoji i kod prava iz mirovinskog osiguranja u pogledu nasljeđivanja dospjelih novčanih primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika, pa stoga sud ne nalazi zapreke da se kod tumačenja pravila koja se tiču inkluzivnog dodatka primjenjuju stajališta koja su u sudskoj praksi izražena kod tumačenja u bitnom istih pravila iz mirovinskog osiguranja.
20. Sud posebno napominje da odredbe Zakona o socijalnoj skrbi više ne sadrže ništa slično članku 109. ranijeg Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20) koji je izričito određivao da se postupak obustavlja ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo, pa upravo izostavljanje navedene odredbe u novom zakonodavnom uređenju govori u prilog tome da se u sustavu socijalne skrbi više nije htjelo uz nastup smrti stranke u toku upravnog postupka nadovezati obustavu tog postupka kao pravnu posljedicu.
21. Nadalje, nesporno je da je javnopravno tijelo imalo na zakonu utemeljenu obvezu u roku iz članka 19. Zakona o inkluzivnom dodatku donese odluku o zahtjevu prednika tužiteljice, a ta obveza javnopravnog tijela nije ovisila o korištenju pravnih sredstava zbog šutnje uprave.
20. Slijedom iznesenog, sud osporavana rješenja nije ocijenio zakonitima.
21. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, te je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajući PDV, dakle u ukupnom iznosu od 1.250,00 eur.
22. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Blaženka Musulin, putem e-kom
2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava , obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak , [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. U spis
