Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-2386/2016-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šoć, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Kaštela, OIB: 08727843572, Kaštel Sućurac, Braće Radića 1, koje zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HNK Val, OIB: 21665888111, Kaštel Stari, Vukovarska 34, koje zastupa punomoćnik OP, odvjetnik u [adresa], radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Loboje, odvjetnika u Zagrebu i zamjenice punomoćnika PP, odvjentice u Zagrbeu, punomoćnika tuženika Zorana Mimice, odvjetnika u Splitu i punomoćnika umješača na strani tuženika OP, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Utvrđuje se da je tužitelj FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] građenjem stekao pravo vlasništva dijela nekretnine koji se nalazom stalnog sudskog vještaka za geodeziju sačinjen siječnja 2020.g. identificira kao nekretnina u naravi građevinski objekt, č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne stvarne površine 1220 m2, označena slovima A-B-C-D-E-F-G-HA, pristup s glavne prometnice dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne stvarne površine 59 m2, označen slovima H-I-K-A-H, pristup s glavne prometnice dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne stvarne površine 15 m2, označen slovima I-K-L-I.

2.Tuženik Grad Kaštela, Kaštel Sućurac, Braće Radića 1, OIB: 08727843572, dužan je tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznati da je građenjem stekao pravo vlasništva dijela nekretnine prema navedenim granicama stečenog prava vlasništva i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na njegovo ime u roku od 15 dana ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njezinoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3.Tuženik Grad Kaštela, Kaštel Sućurac, Braće Radića 1, OIB: 08727843572, dužan je nakon pravomoćnosti presude dozvoliti tužitelju JP iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama i upis vlasništva na svoje ime.

4.Nalaže se tuženiku Gradu Kaštela, Kaštel Sućurac, Braće Radića 1, OIB: 08727843572, da tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti presude do isplate"

r i j e š i o  j e

I Dopušta se objektivna preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 1. veljače 2022.

II Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim traži da se utvrdi ništavim kupoprodajni ugovor "Trogir, 23.09.1959.g." te kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje uknjižbe prava vlasništva u predmetu Z-582/92 od 19. prosinca 1992.

III Nalaže se tužitelju FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, naknaditi tuženiku Grad Kaštela, OIB: 08727843572, troškove parničnog postupka u iznosu od 9.469,48 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi trošak postupka, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, naknaditi umješaču na strani tuženika HNK Val, OIB: 21665888111, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,73 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi trošak postupka, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. svibnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništavosti ugovora i utvrđenja prava vlasništva nekretnine. U tužbi se sadržajno navodi da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u ZU 476 k. o. [katastarska općina] i evidentirani posjednik u posjedovnom listu broj 1341 K. o. [katastarska općina]. Tužitelji da je na opisanoj nekretnini vlastitim sredstvima izgradio zgradu i tribine za gledatelje, s gradnjom zgrade poslovne namjene i tribine za gledatelje da je započeo 1992., a zgrada i tribine da su dovršene 1998., u zgradi da su izgrađeni poslovni prostori u ukupnoj površini od 1200m tlocrtno. Izgradnjom zgrade tuženi da je započeo uz suglasnost Hrvatskog nogometnog kluba Val, kojem je klubu predmetna nekretnina dana na korištenje za potrebe nogometnog igrališta. Prije izgradnja zgrade i tribina za gledatelje na nekretnini da nije bilo izgrađenih objekata osim nogometnog igrališta. Tuženik da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini upisao 27. veljače 1992. u vrijeme kada je tužitelj započeo s gradnjom na predmetnoj nekretnini, ranije da je bila u vlasništvu ČP i HP, koje su s tuženikom 23. rujna 1959. sklopile kupoprodajni ugovor. Tužitelj navodi da je u nesmetanom posjedu nekretnine od 1992. kada ga je u posjed uveo Nogometni klub Val koji se nalazio u posjedu, navodi da je njegov posjed cijelo vrijeme samostalan, pošten i neprekinut jer mu posjed nije nitko osporavao i traje više od dvadeset godina. Nadalje je istaknuo da je tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik nakon upisa u zemljišnu knjigu znao za činjenicu da tužitelj gradi zgradu i tribine za gledatelje na predmetnoj nekretnini i nije se tome usprotivio, a tužitelj da nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu. Međutim tužitelj navodi kako je na upis prava vlasništva predmetne nekretnine ovlaštena Republika Hrvatska budući da je ona bila nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu, a po sili zakona stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine 4/94) da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini koja je do tada bila u društvenom vlasništvu. Stoga tužitelj smatra kako je upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini pravno nevažan/ništav budući da je upisan na temelju ugovora koji ne sadrži odredbu da se nekretnina može uknjižiti kao društveno vlasništvo, a da je Republika Hrvatska određena kao vlasnik predmetnog poljoprivrednog zemljišta koje je tu namjenu imalo 24.7.1991., pritom da nije od utjecaja činjenica da je nakon tog datuma poljoprivredno zemljište moglo ili jest promijenila namjenu u građevno zemljište. U konačnici da se svaka promjena nosioca prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu morala upisati u zemljišnu knjigu, a što pravni prednik tužene nije učinio i time nije postao vlasnik predmetne nekretnine niti nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini u društvenom vlasništvu. Tužitelj predlaže utvrditi da je kupoprodajni ugovor " [adresa] 23. rujna 1959." sklopljen između pravnog prednika tuženika i ČP i LP nevažan ništav i da nema učinak među ugovornim strankama, naložiti zemljišno knjižnom odjelu brisanje upisanog prava vlasništva, predlaže utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine, naložiti tuženiku izdavanje isprava podobne za upis prava vlasništva, naložiti tuženiku da dozvoli tužitelju izvršiti cijepanje katastarske čestice radi formiranja nove čestice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu prvenstveno spori pravni interes tužitelja za podnošenje deklaratorni tužbenih zahtjeva, a posebno pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora, ističe da tužitelj nije ovlašten na podnošenje brisovne tužbe, već samo osoba koja je bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, u odnosu na tužbeni zahtjev kojim traži da mu tuženik izda ispravu podobnu za upis prava ništa tuženik ističe kako tužitelj nikada nije bio ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem glede istog, a da isti nije ovlašten prema tuženiku postavljati takav tužbeni zahtjev. Istaknuo je da su neistiniti navodi tužitelja da se nalazi u samostalnom poštenom i neprekinutom posjedu više od 20 godina pa da bi time isti dosjelošću stekao pravo vlasništva. Naime tužitelj da je u svojstvu zakonskog zastupnika trgovačkog društva Globus s.p.o., kasnije d.o.o. s nogometnim klubom "Val", kao korisnikom predmetne nekretnine 31. prosinca 1994. sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi uz istočni dio nogometnog igrališta, a u naravi predstavlja predmet spora, dakle tužitelj je još 1994. znao da je predmet spora u vlasništvu treće osobe odnosno da se ne može pozivati da nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, a u konačnici da do podnošenja tužbe nije prošlo potrebitih 40 godina posjedovanja. Tuženik ističe kako se u odnosu na vlasništvo građenjem na tuđem zemljištu treba primijeniti zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima budući da je s gradnjom završena 1998. ,a ako je tužitelj gradio predmetnu zgradu isti da je bio nepošten odnosno znao ili morao znati da se predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu treće osobe, a pravilnom primjenom zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da se tužitelj nema osnove pozivati na stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, u prilog nepoštenju i potpune pravne neosnovanosti tužbenog zahtjeva da ide u prilog činjenica da je gradnju predmeta spora naručio korisnik predmetnog zemljišta nogometni klub "Val" kao investitor, a radove je trebao izvesti Globus s.p.o. zastupan po tužitelju.

3. U tijeku ovog parničnog postupka Hrvatski nogometni klub "Val" prijavio je miješanje na strani tuženika podneskom od 31. siječnja 2022. Sukladno odredbi članka 206. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je na ročištu od 25. listopada 2023. dopustio sudjelovanje umješača utvrdivši da umješač ima pravni interes da u ovoj parnici uspije stranka na čijoj se strani miješa, budući da bi ishod ove parnice, utvrđenje vlasništva na predmetnoj nekretnini, imao izravan pravni učinak i na pravnu situaciju umješača budući se radi o nekretnini koja je predmet Ugovora o korištenju i upravljanju zaključenog između tuženika i umješača, a nogometno igralište s pratećim objektima je dodijeljeno na korištenje i upravljanje sportskom klubu Nogometnom klubu "Val".

4. Podneskom od 1. veljače 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva dijela predmetne nekretnine koji se nalazom stalnog sudskog vještaka za geodeziju identificira kao nekretnina u naravi građevinski objekt, č. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne stvarne površine 1220 m2, označena slovima A-B-C-D-E-F-G- HA, pristup s glavne prometnice dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne stvarne površine 59 m2, označen slovima H-I-K-A-H, pristup s glavne prometnice dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne stvarne površine 15 m2, označen slovima I-K-L-I. te da je tuženik dužan tužitelju priznati da je građenjem stekao pravo vlasništva dijela nekretnine prema navedenim granicama stečenog prava vlasništva i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na njegovo ime kao i da je tuženik dužan dozvoliti tužitelju provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama i upis vlasništva na svoje ime, dok je u odnosu na zahtjev za utvrđenje da je kupoprodajni ugovor " [adresa] 23.9.1959." nevažan odustao.

5. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, dok se nije protivio djelomičnom smanjenu tužbenog zahtjeva (u odnosu na tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora)

6. Tužitelj je izvorno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje da je stekao vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naknadnim podneskom, nakon provedenog geodetskog vještačenja kojim je geometrijski individualiziran određeni dio predmetne nekretnine, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje prava vlasništva na realnom, geometrijski određenom dijelu predmetne čestice opisanom u skici vještaka koja je sastavni dio ove presude.

6.1. Sud je takvu preinaku tužbenog zahtjeva, ovim rješenjem u točki I izreke dopustio kao procesno valjanu, pozivom na odredbu članka 191. stavka 2. ZPP, jer su okolnosti koje su dovele do preinake, individualizacija realnog dijela nekretnine putem geodetskog vještačenja, nastale nakon podnošenja tužbe, pa se tuženik preinaci nije mogao protiviti. Preinaka je dakle prema shvaćanju ovog suda svrsishodna radi konačnog razrješenja odnosa među parničnim strankama.

7. Nadalje je tužitelj podneskom od 1. veljače 2022. odustao od tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1959. Tuženik se tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio u zakonom predviđenom roku od 15 dana, pa se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP smatra da je tuženik pristao na povlačenje. Stoga je u tom dijelu valjalo utvrditi da je tužbeni zahtjev djelomično povučen, odnosno odlučiti kao u točki II izreke rješenja.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz posjedovnog lista broj 1341 za kat čest. [katastarska čestica]., preris katastarskog plana, kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1959., ugovora o zakupu od 31. prosinca 1994., aneksa Ugovora o izgradnji sportsko poslovnog centra, Izjava AP, SP, BP, povijesnog izvatka iz sudskog registra tvrtke Globus d.o.o., predmet Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-53/98, izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] upisan au Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ĐP, AP, CP, ZP, KP i NP, dok je tužitelj odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka VP, dok je predloženi BP u međuvremenu preminuo.

10. U postupku je izveden dokaz obavljanjem uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Pavao Pandžića i sudskog vještaka za geodeziju ih vještaka geodetske struke Marka Miševića i Ivana Barbalića.

11. Predmet postupka je utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela nekretnine č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave .

12. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik upisani vlasnik nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao kupoprodajom, da se na predmetnoj nekretnini nalazi poslovna zgrada s tribinama NK "Val".

13. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi jeli tužitelj stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama građenjem pa posljedično tome, jeli ovlašten na upis prava vlasništva na točno označenom dijelu predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime.

14. Čitanjem izjava priloženih listu 11-13 spisa utvrđeno je da su izjave identično sastavljene, potpisane od tri različite osobe u kojima se navodi da pod moralnom i kaznenom odgovornošću izjavljuju da je tužitelj gradio i izgradio objekt "poslovni prostor s tribinama" na istočnom dijelu č. 1646 Kaštel Starom.

15. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik uknjižen Grad Kaštela.

16. Čitanjem izvoda iz posjedovnog lista broj 1341 utvrđeno je da je kao posjednik k.č. upisan tuženik.

17. Čitanjem kupoprodajnog Ugovora od 23. rujna 1959. utvrđeno je da su s jedne strane ČP i ŽP kao prodavateljice tim Ugovorom predniku tuženika Općini Kaštela prodale predmetnu nekretninu č. zem. [katastarska čestica].

18. Čitanjem Ugovora o zakupu od 31. prosinca 1994. utvrđeno je da NK "Val" kao zakupodavac i poduzeće Globus s.p.o., zz ĆP, kao zakupoprimac s druge strane ugovaraju kako su stranke suglasne da je nogometni klub "Val" korisnik zgrade i dvorišta odnosno poslovnog prostora koji se nalazi uz istočni dio nogometnog igrališta, da zakupodavac daje, a zakupoprimac prima u zakup poslovni prostor, da će zakupoprimac u istom prostoru obavljati ugostiteljsku i trgovačku djelatnost u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 1. siječnja 1998. bez naknade, a od 1. siječnja 1998. do 1. siječnja 2018. 1.560,00 DEM, da je ugovor sklopljen na 20 godina.

19. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku Globu d.o.o. utvrđeno je kao osoba za zastupanje navedena FP, kao jedini osnivač društva.

20. Čitanjem Aneksa Ugovora o izgradnji sportsko-poslovnog centra od 1. travnja 1995. utvrđeno je da su ugovor sklopili poduzeće Globus kao izvođač s jedne strane i NK "Val" kao investitor s druge strane, da su suglasne da je među strankama zaključan ugovor o izgradnji sportsko poslovnog centra 2. listopada 1992., a prema kojem ugovoru je investitor naručio izgradnju poslovnog centra na čest. zem. [katastarska čestica], predmetnim aneksom vrši se dopuna ugovora tako da se investitor obvezuje pribaviti građevinsku dozvolu za izgradnju, a koja građevinska dozvola će glasiti na ime investitora. Stranke su suglasne da će izvođač poduzeće Globus u daljnjem roku od godinu dana izgraditi sportsko poslovni centar na čest. zem. [katastarska čestica], a prema građevinskoj dozvoli.

21. Čitanjem izvatka za nekretninu kat čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] utvrđeno je kako je ista upisana kao nerazvrstana cesta, javno dobro u općoj uporabi, neotuđivo vlasništvo grada Kaštela.

22. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on imao privatnu tvrtku koja se zvala Globus d.o.o. i da je slovio kao vrsni poduzetnik u Kaštelima, da je predmetni objekt počeo graditi 1989. na čistoj njivi gdje je bilo 10 - 12 borova, neravan teren i borove da je on osobno posjekao uz pomoć pok. oca i brata, da su krenuli u izgradnju tog objekta, on da je projektnu dokumentaciju osobno napravio po kojima je njegov pok. otac gradio temelje, rođak pok. GP da je izvršio kompletnu armaturu. Jednako tako navodi da je njegova privatna kuća 200 m ispod predmetne nekretnine i njegova ideja tada da je bila, a s obzirom da je bio u dobrim odnosima s ljudima iz uprave tadašnjeg HNK Val, posebno sa predsjednikom kluba koji da je isto pokojni, da on sebi napravi tu poslovni prostor i da on s tim objektom napravi i te tribine da bi donekle pridonio tadašnjem klubu HNK Val s obzirom da oni tribina tada nisu imali. Istaknuo je da se 1992. ili 1993. Grad Kaštela uknjižio kao vlasnik, a kada je on objekt već izgradio, a vlasnice prethodne da su bile sestre iz [adresa] i to da je bilo poljoprivredno zemljište. Nadalje navodi da je uz sugestiju predsjednika kluba pok. TP, da bi klubu pomognu, sklapao s njima fiktivne ugovore da bi kasnije mogao kupiti lopte i dresove. Navodi da je je iznajmio objekte koje se nalaze ispod tribina, a on da je zbog svojih obiteljskih stvari zatvorio svoj dućan kojeg je imao u velikom prostoru od 750 m2. Istaknuo je da je cijelu privatnu imovinu potrošio na objekt, njegov otac da je bio glavni majstor i da njega nije plaćao, a da nije plaćao ni sebe ni brata, pok. BP i SP da su radili u njegovoj firmi i kada bi imali vremena mimo svog posla u njegovoj firmi da bi uskakali na izgradnji predmetnog objekta. Jednako tako navodi da je posuđivao novce od svjedoka AP, a da je posuđivao i od CP, te da sve obiteljski što su imali je išlo u izgradnju toga objekta. Na poseban upit suda jeli znao da gradi na tuđem zemljištu istaknuo je da je znao da gradi na tuđem, odnosno da je znao da nije njegovo i da je sam ušao u posjed nekretnine. Istaknuo je da je uvijek imao dobre odnose sa Gradom i sa HNK Valom i da ga nitko nije u to vrijeme dirao, a problemi da su krenuli krajem 2021. godine, a kao probleme navodi da je Grad Kaštela sklopio sa HNK Val ugovor o korištenju predmetnog objekta te im je naveo broj ovog spisa, da im je dao na znanje da je objekt predmet ovog postupka, predsjednik HNK Val, UP, da mu je počeo raditi probleme i upućivati mu prijetnje, da su mu provalili u objekte, da su mijenjali brave, da su O razbili sva stakla i da su im prijetili fizički, a on da je svaki put zvao policiju. Nadalje, a upitan jesu li mu poznate osobe EP i MP iz [adresa], navodi da su to najvjerojatnije te sestre na čije ime se vodilo to poljoprivredno zemljište. Jednako tako navodi da ga nitko iz Grada nije sprječavao u gradnji, da je to veliki objekt, da su se igrale utakmice, da su dolazili u restoran te da ga nitko nikada nije pitao što radi i zašto. Nadalje navodi da je išao na sastanke sa gradonačelnikom vezano za predmetni objekt, a oni da su svi kroz godine otklanjali problem od sebe i govorili kako ne mogu riješiti ništa. Istaknuo je da su se njegova trgovačka društva bavila isključivo trgovinom i ugostiteljstvom, da se nikada nisu bavila građevinom, te da navedena društva nisu nikada ništa gradila na objektu. Nadalje navodi da su radili 3 – 4 godine, da je svaki dan bilo minimalno 4 radnika, a ovisno o danima da je znalo biti i više, te navodi da nije nikada imao nikakve probleme vezano za predmetni objekt do navedenih problema nakon što mu se obratio predsjednik kluba. Istaknuo je da ni Grad ni HNK Val nisu uložili nikakva sredstva u predmetnu gradnju, da se sam spojio na infrastrukturu, struju, vodu, telefon, kanalizaciju, sve da je sam financirao. Nadalje navodi da je on pomagao klubu, kupovao im lopte, dresove i uplaćivao im novac, da je prije njegovog ulaženja u posjed baš igralište bilo ograđeno, a nekretnina da nije bila ograđena, da je napravio zgradu i sa zapadne strane da je samoinicijativno napravio prostor za njegove poslovne potrebe ali gabaritima vanjskim da predstavlja tribinu kao doprinos HNK Valu, a oni da su samoinicijativno nakon par godina postavili stolice a da njega nisu pitali. Nadalje navodi da on kao vlasnik i direktor trgovačkog društva Globus, nije sklapao nikakve pravne poslove sa HNK Valom, samo fiktivne, te da kada bi mu tadašnji predsjednik kluba rekao da "uplati neki dinar" da bi u klubu bili zadovoljni, onda da bi on tako i učinio, te vezano za knjigovodstvene osnove da bi njemu bio cilj samo da novci odu, a da bi pisao najam, pozajmica i slično kako bi se opravdao od porezne uprave. Nadalje navodi da mu je sada poznato da postoji zakonska mogućnost davanja donacije udrugama od strane trgovačkih društava, ali da mu onda nije bilo. Jednako tako navodi da nije legalizirao predmetne objekte zato što nije mogao jer nije vlasnik ni danas, a na sugestiju punomoćnika tužitelja je naveo kako nije upisani vlasnik te da je objekt njegov i da ga čuva i danas te da zato i tuži jer da je vlasništvo kada imate vlasnički list, da zato i tuži. Nadalje a nakon što mu je prezentiran ugovor o zakupu od 31. prosinca 1994. koji prileži spisu koji je sklopljen na plaćanje zakupnine u trajanju od 20 godina, odnosno od 1. siječnja 1998. do 1. siječnja 2018. fiktivan kako se već i izjasnio o razlozima sklapanja fiktivnih ugovora te navodi da su se ti ugovori čak naknadno i raskidali. Jednako tako navodi da je fiktivnim ugovorima prikrivao donacije koje je davao HNK Valu, a HNK Val da nije bio ni nadležan da s njim sklapa ugovore jer da nije bio vlasnik zemljišta, te navodi da te donacije nije uplaćivao do 1. siječnja 2018., da je to davno prestalo i da se ne može točno sjetiti kada, a na sugestiju punomoćnika navodi da je taj ugovor bio raskinut. Nakon što je upitan zbog čega je potpisivao ugovor o gradnji sportsko poslovnog centra sa HNK Valom kao i anekse ugovore, naveo je da je mogao i sa punomoćnikom umješača, kao i s bilo kojim drugim građanima, koji nije vlasnik prostora. Jednako tako navodi da nije imao neki inspekcijski nadzor na radovima. Kada je upitan smatra li da bi ugovori koji prileže spisu, a sklopljeni između trgovačkog društva Globus i HNK Val od 1. travnja 1995. i 31. prosinca 1994. također po njegovom ranijem kazivanju predstavljali jedne od navodno fiktivnih ugovora, navodi da će ostaviti protupitanje može li se njemu dati ugovor o zakupu za objekt koji je on sam napravio, ugovori da su potpisani i da su fiktivni te da ne može HNK Val njemu dati u zakup zgradu koju je on sam i napravio. Nadalje navodi da je u trenutku potpisa tih ugovora zgrada bila napravljena i da je bila gotova, on da ju je napravio i već tada da je imao trgovinu u njoj.

23. Iz iskaza svjedoka CP proizlazi da je on pomagao financijski tužitelja prilikom gradnje predmetne zgrade i tribina, da su gradili tužitelj i njegov pok. otac i brat, da nije gradila firma već oni osobno, on da mu je pozajmio dio sredstava za izgradnju, a tužitelj da mu je uredno to i vratio a ostali dio sredstava da je ulagao od svoje vlastite imovine te navodi da je HNK Val bio vlasnik zemljišta po pričama i misli da je tužitelju HNK Val dozvolio da gradi na predmetnom zemljištu. Nadalje navodi da HNK Val nije ulagao u predmetnu izgradnju, a izgradnja da je počela negdje u ratu, ne može se točno sjetiti, ali misli početkom rata, a da je trajala 1 - 2 godine. Jednako tako navodi da je tužitelj smatrao da nije tuđe jer da mu je Val dao dozvolu za predmetnu izgradnju, te misli da je postojao nekakav ugovor između HNK Val i tužitelja ili Općine, ne može se sa sigurnošću sjetiti o kojem je ugovoru riječ, a saznanje da HNK Val nije ulagao nikakva sredstva u izgradnju crpi od tužitelja koji mu je sam rekao da isključivo on financira cijeli objekt a da se tribine rade zbog HNK Val, da je to bio uvjet izgradnje, da se ne sjeća točnih detalja ali da je tužitelj financirao. Nadalje navodi da mu je tužitelj rekao da ima nekakve ugovore, ne zna je li s HNK Val ili s Općinom, da o tome ne zna ništa, te da mu nije poznato je li tužitelj preko tvrtke donirao nešto za HNK Val.

24. Iz iskaza svjedoka ZP proizlazi da je izgradnja objekta počela oko rata, da je gradio njegov otac, a da je pomagao i on, ali da je izbjegavao građevinske poslove jer da bi mu bilo teško, njegov brat –tužitelj da je stalno bio gore na gradilištu, tu da su bili i prijatelji od brata – tužitelja koji da su pomagali izgradnji. Nadalje navodi da je za financiranje izgradnje objekta uvijek nedostajalo novaca, da su svi iz kuće davali novce za izgradnju, a tužitelj – njegov brat da je sve financirao, pri tom ne zna je li iz financija od restorana ili iz ušteđevine. Navodi da je on tada pitao tužitelja oko vlasništva a da je tužitelj mu uvijek govorio da se dogovorio s ljudima iz HNK Vala, da su napravili nekakav ugovor ili dogovor da će HNK Val izvaditi dozvolu, a da je on investitor, da ne zna kakav je bio dogovor oko korištenja predmetnog objekta, ali pretpostavlja da ga je trebao koristiti njegov brat. Nadalje navodi da su se navodno njegov brat – tužitelj i HNK Val dogovorili da će doći do izgradnje tribine, to da je uvelike otežavalo građevinske radove i njegov otac da je raspravljao o skalinama na tribinama i kako će ih izgraditi, tribine da su napravljene što se tiče betonske izgradnje skalina, a što se tiče stolica navodi da su one naknadno napravljene i da ne zna tko ih je stavio, vjeruje da je HNK Val a ne njegov brat – tužitelj. Jednako tako navodi da ne zna je li njegov brat išta plaćao ili donirao klubu HNK Val bilo preko tvrtke ili osobno i da ne zna detalje ugovornog odnosa tužitelja sa HNK Valom te misli da je to više bilo kao dogovor. Nadalje navodi da ne zna razlog zbog čega je HNK Val izvadio ili eventualno nije izvadio te papire, zna da se promijenio zakon i da se za otvaranje bilo čega trebala posjedovati građevinska dozvola i da su tada nastali problemi jer da dozvole nije bilo, a da ne zna nakon toga je li bilo daljnje komunikacije između HNK Vala i brata – tužitelja.

25. Iz iskaza svjedoka KP proizlazi da je viđao tužitelja i oca kako nose građevinski alat na predmetnu nekretninu, da mu je poznato da je poslije tužiteljev brat ZP imao na tom mjestu skladište pa da su nosili stvari u skladište koje ne bi stale dolje u prostoru u Kaštel Starom, ne zna je li se nalazilo što prije na toj nekretnine, da se nije zagledao. Nadalje navodi da se začudio kada mu je došao poziv za ročište, da nije postojala sumnja da to nije tužiteljevo jer da nitko ne bi gradio na tuđem. Navodi da ne zna točno kada su počeli radovi ali zna da je to bilo prije rata, jednako tako da mu je poznato da je tužitelj imao nekakvu firmu, prije ili poslije rata. Nadalje navodi da 1994. kada se vratio iz vojske da su koristili predmetni objekt kao skladište i da je bio završen, da su na objektu bili zatvori, koliko mu je poznato da je tamo čak radio i cvjećar.

26. Iz iskaza svjedoka NP proizlazi Iz iskaza svjedoka NP proizlazi da su on i tužitelj susjedi, tužitelj i otac da su gradili zgradu kraj Valovog igrališta krajem 1980-ih početkom 1990-ih, a prije nego je počeo izgradnju da je na tom mjestu bila borovina, tužitelj da je gradio tribine i zgradu iza i ispod tribine, to da se gradilo normalno bez ikakvih problema, ne zna točno kada je izgradnja dovršena. Nadalje navodi da je tužitelj imao firmu Globus, ne zna u kojem vremenskom razdoblju, ali da se firma bavila trgovinom i ugostiteljstvom, te da nije ulazio u detalje s tužiteljem o tome zašto gradi tribine, ali misli da je to bilo zbog skladišta. Jednako tako navodi da je na gradilištu u gradnji viđao pok. oca od tužitelja i nekoliko ljudi, sjeća se da je viđao BP koji je sada pokojni, da se ne sjeća brata od tužitelja ali da je vjerojatno isto bio tu, zna da je SP brat od BP i da je njega isto viđao na gradilištu, a AP ne poznaje. Nadalje navodi da ne zna ništa o odnosima tužitelja sa HNK Valom i Gradom Kaštela. Isto tako navodi da se objekt nalazi odmah uz nogometni teren i da mu nije poznato čije je vlasništvo terena i predmetnog objekta, pretpostavlja od HNK Val.

27. Iz iskaza svjedokinje ĐP proizlazi da su ona i tužitelj 1989. godine bili u braku, te tada da se objekt počeo raditi, da su gradili objekt ulažući vlastite investicije kao i uz pomoć njihovih obitelji, da su gradili objekt Valovog igrališta time da su tribine naknadno napravljene, a zgrada da je napravljena prvotno. Nadalje navodi da je njezin pok. bivši svekar vodio radove, te da je gradila obitelj uz pomoć prijatelja, obitelji i poznanika, svi u Kaštelima da znaju da su oni to obiteljski radili. Ne može sa sigurnošću reći ali da je gradnja završena negdje oko 1992. godine te se ne može izjasniti što su konkretno planirali sa izgrađenim objektom. Nadalje navodi da je su za radove bili zaduženi pok. DP, pok. BP i njen bivši suprug, ovdje tužitelj, te navodi da se ne može sjetiti tko je GP, dok joj je SP poznat kao brat pok. BP. Na sugestiju punomoćnika tužitelja navodi da je spomenula AP te da joj je poznat u kontekstu gradnje, a da se nije prije sjetila. Istaknula je da je njezin bivši suprug osobno to gradio i investirao, te da joj nije poznato temeljem koje pravne osnove se stupilo u posjed predmetnog dijela sportskog objekta, da je njezin bivši suprug vodio računa o tome. Navodi da je u braku sa tužiteljem bila do 2015. godine. Nadalje navodi da je u predmetnom objektu zadnji put bila u prolazu krajem 2022., te da je njezin bivši suprug vodio sve oko upravljanja objektom. Istaknula je da je sigurno postojao kakav Ugovor između , te da ne bi njen bivši suprug radio bez ugovora, ali da joj nije poznat sadržaj ugovora. Jednako tako navodi da nije upoznala nikoga iz HNK Val prilikom gradnje, te da joj nije poznato jesu li ishođene nekakve dozvole prilikom gradnje jer da je njen bivši suprug vodio računa o tome, te da je radio to na svoje ime, a ne na nikakvu tvrtku. Nadalje navodi da ne zna koliko je uloženo u taj projekt, te da je 1992. objekt bio u stanju kakvom je i sada. Jednako tako navodi da ne zna je li se taj prostor iznajmljivao.

28. Iz iskaza svjedoka AP proizlazi da se na predmetnoj nekretnini 1988. ili 1989. počelo graditi, prvo istočna strana uz igralište (ne može sa sigurnošću reći, nekih 70 – 80 m) i desna strana koja da je bila stepenasta, pretpostavlja zbog tribina. Unutra da je bio jedan veliki poslovni prostor i nekoliko boksova na samom ulazu s ceste. Nadalje navodi da je to gradio ponajviše pok. otac tužitelja, tužitelj sam, brat i bivša supruga tužitelja, članovi tadašnje tužiteljeve firme, pok. BP, a ne zna je li i još itko od njegovih tadašnjih radnika. Jednako tako navodi da on ne zna o financiranju te gradnje, ali zna da su oni tada u to vrijeme obiteljski imali trgovine po Kaštelima koje su rasprostranjene po Dalmaciji i šire, također da su imali restoran "Baletnu školu". Nadalje, a nakon što su mu prezentirane izjave kojima izjavljuje da je tužitelj gradio i izgradio poslovni prostor sa tribinama na istočnom dijelu predmetne nekretnine, navodi da je on vlastoručno potpisao tu izjavu. Jednako tako navodi da mu je poznato da je takvu izjavu potpisao BP, a za SP ne može sa sigurnošću reći je li potpisao izjavu. Nadalje navodi da na tom mjestu do neke 1988.

– 1989. nije bilo ništa, te da je jedini objekt izgradio tužitelj, a to građenje da je trajalo nekih 4 - 5 godina te da mu je on posuđivao viljuškara i ostale građevinske strojeve, a u tom periodu da mu je pozajmio i novce, koje da je tužitelj njemu uredno i vratio. Upitan je li mu poznato na temelju kojeg pravnog osnova je tužitelj ušao u posjed predmetne nekretnine svjedok je naveo da po pričanjima ljudi misli da je postojao nekakav sporazum između tadašnjeg Grada Kaštela i tužitelja, a vjerojatno i HNK Val. Istaknuo je da ne zna ništa vezano za legalnost objekta, kao ni ništa vezano za status vlasničkih odnosa sa klubom i gradom.

29. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta 29. rujna 2017. na koji su pristupili sudski vještaci Marko Mišević geodet i Pavao Pandžić dipl. ing, građ. Tužitelj je pokazao predmet spora, utvrđeno je da je predmet spora građevinski objekt koji se nalazi s istočne strane nogometnog igrališta HNK Val u Kaštel Starom, tužitelj je prilikom uviđaja imao ključeve od svih zatvorenih prostora te ih je sudu otvorio.

30. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak za geodeziju Marko Mišević identificirao je predmetnu nekretninu na način da se radi u naravi o građevinskom objektu koji je dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1220 m2, označena slovima A – B – C – D – E – F – G – H – A, kojoj se pristupa s glavne prometnice dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne stvarne površine 59 m2 označene slovima H – I – K – A – H, kojoj se pristupa s glavne prometnice dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 15 m2, označene slovima I – J – K – I.

31. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak za građevinu Pavao Pandžić istaknuo je da je predmet spora građevinski objekt koji se nalazi s istočne strane nogometnog igrališta HNK Val u Kaštel Starom i to uz rub travnatog terena igrališta, da se sastoji od prizemlja + 1. kata, završno sa kosim krovištem. Prizemlje zgrade da je djelomično uređeno i koristi se kao poslovni prostor, ulaz u zgradu da je s istočne strane, pristup 1. katu unutarnjim betonskim stubištem, 1. kat je građevinski nedovršen, na cijelom katu da su postavljeni prozori a sa zapadne strane i zaštitne metalne rešetke, sa zapadne strane predmetne zgrade izgrađene su tribine za gledatelje koje su sastavni dio te nekretnine. Vještak je sudu dostavio dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je istaknuo da se prema prostorno planskoj dokumentaciji Prostornog plana Grada Kaštela predmetna nekretnina nalazi unutar obuhvata navedenog plana i to dijelom u zoni R6, športskorekreacijska namjena R, Športski centar R6.

32. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

33. Tužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva stečenog građenjem. Prema članku 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV), stjecanje stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema propisima koji su se primjenjivali u trenutku stjecanja. Budući da tužitelj u postupku iznosi međusobno kontradiktorne navode, u tužbi tvrdi da je objekt izgrađen 1998., a u iskazu da je gradnja trajala od 1989. do 1992., svjedoci navode da je gradnja trajala 4-5 godina, a počela u vrijeme rata, Ugovor o zakupu sklopljen 1995., Ugovor o izvođenju radova 1992., a Aneks Ugovora 1995., sud je shvaćanja da se izgradnja predmetnog objekta odvijala u etapama, a dio 1. kata je i danas građevinski nedovršen, neovisno o tome koji je propis mjerodavan, odnosno bez obzira primjenjuje li se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91; dalje ZOVO) koji je mjerodavan za gradnju završenu do 1. siječnja 1997., ili ZV, koji se primjenjuje od tog datuma, tužbeni zahtjev se pokazuje neosnovanim.

34. Naime, tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da je znao da gradi na tuđem zemljištu, odnosno da je znao da nije njegovo, ova izjava, dana pred sudom, ima značaj neoborivog procesnog dokaza o nesavjesnosti graditelja jer je iznesena u postupku od strane same stranke. Prema odredbi članka 24. stavka 1. ZOVO, vlasništvo stjecanjem po samom zakonu može steći samo ona osoba koja je gradila ne znajući da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik se gradnji nije protivio. Budući da je tužiteljeva nesavjesnost nesporna, on ju i sam potvrđuje, odredba članka 24. stavka 1. ZOVO ne može se primijeniti u korist tužitelja. O tome se izjasnila i sudska praksa u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-32/2013-2 od 17. prosinca 2013. u kojoj se navodi "Nesporno je da je prednik tužitelja znao da gradi na tuđem zemljištu, dakle nije bio savjesni graditelj, pa u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe članka 24. stavka 1. ZOVO."

35. Jednako tako, prema odredbi članka 153. ZV, stjecanje vlasništva građenjem dostupno je isključivo poštenom graditelju. Odredbom članka 154. st. 1. ZV izričito je propisano da, ako graditelj nije bio pošten, zgrada je pripala vlasniku zemljišta, i to čak i kada vlasnik nije bez odgode zabranio gradnju. Poštenje graditelja uređeno je po analogiji s člankom 18. stavkom 3. ZV, odnosno graditelj koji je znao da gradi na tuđem od samog početka nije bio pošten.

36. Pod bilo kojim mjerodavnim propisom i ZOVO-om i ZV-om tužiteljeva nesavjesnost isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Ovaj sud je shvaćanja kako je tužitelj znao da gradi na tuđem zemljištu i nije bila pošteni graditelj da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 153. ZV. Iz takvog zakonskog određenja razvidno je kako navedena iznimka učinjena u korist poštenog graditelja, a ne postoji u odnosu na nepoštenog graditelja nezavisno od nepoštenja vlasnika zemljišta.

37. Nadalje, u postupku je utvrđeno da svi Ugovorni dokumenti glase na Globus s.p.o. i na NK Vala, iz dokumentacije priložene u postupku proizlazi da su Ugovor o zakupu iz 1994. i Aneks Ugovora o izgradnji sportsko-poslovnog centra iz 1995. ( u kojem stranke suglasno utvrđuju da su sklopile Ugovor o izgradnji sportsko-poslovnog centra 2. listopada 1992. sklapani na način da je kao investitor i zakupodavac naveden Nogometni klub "Val", a kao izvođač radova i zakupoprimac Globus s.p.o. zastupan po direktoru – tužitelju, graditeljem u smislu propisa o stjecanju vlasništva građenjem smatra se investitor osoba koja gradi u vlastito ime i za vlastiti račun, a ne izvođač koji fizički izvodi radove po nečijem nalogu. Prema tome, ako su ugovori valjani, graditeljem bi se mogao smatrati NK Val kao investitor, a ne tužitelj. Tužiteljev položaj kao zastupnika izvođača ne daje mu položaj graditelja ni u jednom pravno relevantnom smislu. Osim toga sama činjenica da je tužitelj bio vlasnik Globusa d.o.o. (prije s.p.o.) koji je otišao u stečaj, ne prenosi automatski imovinu pravne osobe na fizičku osobu. Tužitelj prema shvaćanju ovog suda nije dokazao nikakav valjani pravni temelj prijenosa eventualnih prava Globusa na sebe osobno. Temeljno načelo trgovačkog prava jest da su pravna osoba i njezin vlasnik odvojeni pravni subjekti s odvojenom imovinom. Tužiteljev fizički rad na gradilištu kao zastupnik i direktor Globusa d.o.o. bio je rad u ime i za račun Globusa (kako proizlazi iz priloženih ugovora), a ne u njegovo vlastito ime. Eventualna prava koja bi iz gradnje nastala pripala bi Globusu d.o.o. kao pravnoj osobi ne tužitelju osobno. Čak i kada bi sud prihvatio da je Globus d.o.o. ispunio sve pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem, tužitelj kao fizička osoba i dalje ne bi bio vlasnik. Za prijenos eventualne imovine Globusa na tužitelja osobno potreban je poseban pravni temelj, a tužitelj takav temelj nije ni tvrdio ni dokazao.

38. Tužitelj tvrdi da su navedeni ugovori fiktivni, da ih je sklapao radi knjigovodstvenih razloga budući da bi često kupovao i poklanjao klubu lopte, opremu i sličnu sud ne može prihvatiti kao vjerodostojne, budući da nije životno logično da bi netko tko se smatra vlasnikom nečega sklapao s drugim Ugovore o zakupu u ulozi zakupoprimca. Osim toga, sve i da su ugovori fiktivni, a nisu, nema nikakvog pravnog temelja za gradnju. Tužitelj ne može s jedne strane tvrditi da su ugovori fiktivni (kako bi se odmaknuo od položaja izvođača radova koji gradi za drugog), a s druge strane tvrditi da je on stvarni graditelj koji gradi za sebe.

39. Svjedoci suglasno iskazuju da je tužitelj fizički radio na gradilištu zajedno s ocem, bratom, bivšom suprugom, te da je ulagao vlastita novčana sredstva i pozajmljivao novac za gradnju. Istovremeno izjavljuju da im nije poznato kakvi su bili pravni i vlasnički odnosi s NK Valom i Gradom Kaštela, niti kakva su bila formalna ugovorna rješenja. Fizički rad i novčano ulaganje pravno su irelevantni za stjecanje vlasništva građenjem. Sukladno ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske: "ako tužitelj tvrdi da je vlasništvo na nekretninama stekao građenjem, tada je na tužitelju dokazati da su se ostvarile pretpostavke koje zakon propisuje da se moraju ostvariti da bi graditelj postao vlasnikom nekretnina.", a iskazi svjedoka o fizičkom radu i novčanom ulaganju u objekt ne dokazuju da je tužitelj kao fizička osoba bio graditelj u pravno relevantnom smislu ona dokazuju isključivo njegovu faktičnu prisutnost na gradilištu i financijsku povezanost s projektom, što su činjenice bez samostalnog stvarno pravnog učinka. Pitanje savjesnosti je odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine građenjem, a tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da je znao da gradi na tuđem zemljištu.

40. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj nekretninu nije mogao steći ni na temelju dosjelosti budući je u svom iskazu pred sudom izričito naveo da je znao da gradi na tuđem zemljištu. U situaciji konkretnog predmeta tužitelj ne samo da je znao da gradi na tuđem, nego ni posjed nikad nije bio zakonit ni istinit, jer je građevina podignuta bez ikakve valjane pravne osnove koja bi tužitelju davala pravo na posjed predmetne nekretnine. Prema shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 14. veljače 2019., potvrđenom u Rev-955/2025-2 od 14. listopada 2025., sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe dakle i kvaliteta i trajanje posjeda. Imajući u vidu da tužiteljev posjed nikad nije bio pošten (što on sam potvrđuje iskazom), tijek roka za dosjelost nije ni mogao započeti. Nije proteklo zakonom propisano vrijeme poštenog posjedovanja pa ni punih 40 godina koje se zahtijevaju za nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Budući da tužiteljev posjed nikada nije bio pošten, jer je tužitelj od samog početka znao da posjeduje tuđe zemljište bez ikakve pravne osnove, nisu ispunjene temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159. ZV, niti po članku 28. stavku 4. ZOVO.

41. U konačnici tužitelj traži da mu Grad Kaštela izda tabularnu ispravu kako bi se na temelju nje provela uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tabularna isprava je isprava kojom osoba čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi izričito i bezuvjetno izjavljuje da pristaje na uknjižbu u korist druge osobe. Pretpostavka za nalaganje izdavanja tabularne isprave putem suda jest da je tužiteljev zahtjev za vlasništvom materijalnopravno osnovan, jer sud može naložiti osobi da izda tabularnu ispravu samo ako je tužiteljevom predniku, ili samom tužitelju, pravo vlasništva valjano nastalo nekim zakonom priznatim načinom stjecanja (kupoprodajom, nasljeđivanjem, građenjem i sl.), pa knjižni vlasnik neopravdano odbija izdati ispravu. U konkretnom slučaju, tužiteljev zahtjev za utvrđenjem vlasništva stečenog građenjem odbija se kao neosnovan, iz gore navedenih razloga, pa s obzirom na to da mu nije priznato pravo vlasništva ni na jednoj drugoj valjanoj osnovi, ne postoji materijalnopravna osnova koja bi Grad Kaštela obvezivala na izdavanje tabularne isprave.

42. Na temelju svih gore navedenih razloga, tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a to zbog kumulativnog neispunjenja pretpostavki stjecanja vlasništva građenjem i dosjelošću.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

44. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka osniva se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, ovaj sud smatra da tuženiku i umješaču na strani tuženika pripada cjelokupan trošak postupka.

45. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 26.677,28 eura, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, imajući na umu odredbu Tbr. 40 o zastupanju više osoba, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

− sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 11. svibnja 2017. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 6. rujna 2018. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 7. veljače 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 6. svibnja 2019. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 18. rujna 2019. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 3. veljače 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 25. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 4. travnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 1. listopada 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 22. travnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 4. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 28. studenoga 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 13. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife).

46. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 7.125,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 8.906,25 eura. Ovom iznosu valjalo je pridodati troškove vještačenja u iznosu od 250,00 eura.

47. Nadalje, tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), priznat i trošak sudske pristojbe presude u visini iznosa od 313,23 eura, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu budući isti dospijeva po okončanju predmetnog spora a plaća ga stranka koja izgubi u postupku a što tuženik nije.

48. Dakle, ukupni trošak koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku je iznos od 9.469,48 eura.

49. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 26.677,28 eura, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, imajući na umu odredbu Tbr. 40 o zastupanju više osoba, umješaču na strani tuženika su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

− zastupanje na ročištu od 3. veljače 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 25. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 4. travnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 1. listopada 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 22. travnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− sastav ostalog podneska od 20. rujna 2022. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife),

− sastav ostalog podneska od 21. listopada 2022. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife),

50. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 4.687,50 eura.

51. Nadalje, umješaču na strani tuženika je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), priznat i trošak sudske pristojbe presude u visini iznosa od 313,23 eura, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu budući isti dospijeva po okončanju predmetnog spora a plaća ga stranka koja izgubi u postupku a što tuženik nije.

52. Dakle, ukupni trošak koji je tužitelj dužan naknaditi umješaču na strani tuženika je iznos od 5.000,73 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan budući da u predmetnom postupku nije održano ročište za koje potražuje trošak od 15. ožujka 2022.

53. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom III.

U Splitu 10. rujna 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- umješaču na strani tuženika po punomoćniku,

- u spis.