REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1796/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika Adria zaposlenici d.o.o., Zagreb, Heinzelova 53a, zastupanog po punomoćniku ŽV, odvjetniku u [adresa], II-tuženika Zagrebačkog holdinga, Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, zastupanog po punomoćniku OV, odvjetniku u [adresa] i III-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Tene Farčić, odvjetnice, punomoćnika I-tuženika ŽV, odvjetnika, punomoćnika II-tuženika OV, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog III-tuženika, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženici ADRIA ZAPOSLENICI d. o. o., OIB: 45462110557, iz 10 000 Zagreba, Heinzelova br. 53a, ZAGREBAČKI HOLDING, Podružnica Čistoća, iz 10 000 Zagreba, Radnička cesta br.82 i CROATIA OSIGURANJE d.d iz 10 000 Zagreba, Vatroslava Jagića br. 33 dužni su solidarno isplatiti tužitelju SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime povrede prava osobnosti iznos od 4.000,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30.ožujka 2022. do isplate, te nadoknaditi parnični trošak sa zakonskom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 300,00 eura, uvećan za iznos zateznih kamata, koje teku od 10. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 10. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi II tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 10. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev II tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik I. tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, kojim je ustupljen II. tuženiku - korisniku za obavljanje poslova radnog mjesta komunalnog radnika, kao i po potrebi za obavljanje drugih poslova za II. tuženika - korisnika. Navodi da je 29. prosinca 2021. u 8,30 sati u Zagrebu, prilikom obavljanja poslova za II. tuženika, na adresi u [adresa] zadobio ozljedu na radu na način da se kao zaposlenik koji je radio na istovaru kanti za smeće, prilikom penjanja na papuču kamiona lI. tuženika poskliznuo i pao ispod kamiona istog, koji ga je zatim vukao naprijed još 2-3 metra, te je tom prilikom zadobio višestruke ozljede po glavi i cijelom tijelu. Ističe da je II. tuženik, koji se u odnosu na tužitelja smatra poslodavcem u smislu obveze primjene odredbi propisa kojima su uređeni zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, za vrijeme nastanka štetnog događaja imao s III. tuženikom sklopljeno osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti, a kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom redovnog rada i u svezi s radnom kod II. tuženika, to je odgovoran za ozljede koje je tužitelj pretrpio na radu. Tužitelj nadalje ističe da se III. tuženiku obratio temeljem sklopljene police od odgovornosti iz djelatnosti između II. tuženika i III. tuženika, odštetnim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti na svoje tjelesno i duševno zdravlje te da je III. tuženik je na temelju podnijetog odštetnog zahtjeva, kao i prigovora tužitelja, isplatio tužitelju nesporni dio naknade u iznosu od 2.933,17 eura (22.100,00 kuna). Tužitelj smatra da isplaćeni nesporni dio III. tuženika nije primjeren zadobivenim ozljedama, kao i trajnim posljedicama. Stoga tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužbom potražuje od I, II i III tuženika na ime neimovinske i imovine štete: za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1. 500,00 €ur-a, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 750,00 €ur- a, za pretrpljeni strah iznos od 750,00 €ur-a, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 700,00 €ur-a te za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 €ur-a, odnosno sveukupno iznos od 4. 000,00 €ur-a, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 30. ožujka 2022. do isplate. Tužitelj također potražuje naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. III-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da nije sporno da je 29. prosinca 2021. tužitelj zadobio ozljedu na radu kod njegovog osiguranika, ovdje drugotuženika radeći na poslovima komunalnog radnika u Podružnici Čistoća. Nije sporna pasivna legitimacija, jer je na dan štetnog događaja drugotuženik imao sa trećetuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti, kao ni osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 3.039,35 €/22.900,00 kn. Po mišljenju trećetuženika isplaćeni iznos naknade štete predstavlja pravičnu novčanu naknadu s obzirom na vrstu i težinu zadobivenih ozljeda. Trećetuženik osporava da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje koje bi opravdavalo dosudu daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete povrh već isplaćenog iznosa. Osporava da tužitelju pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od podnošenja zahtjeva te smatra da tužitelju na neimovinsku i imovinsku štetu pripada zatezna kamata najranije od podnošenja tužbe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava sve navode tužbe te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, pravnoj osnovi istoga te visini istoga. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da je tužitelj i prije štetnog događaja za vrijeme radnog odnosa kod prvotuženika (a kao ustupljeni radnik drugotuženiku) imao dvije ozljede na radu, tužitelj je prvu ozljedu na radu imao 1. siječnja 2021., a drugu 16. lipnja 2021. Iz ozljede na radu od 1. siječnja 2021. proizlazi da je nastala na isti način kao i utuženi štetni događaj (poskliznuće s papuče kamiona za odvoz otpada), što znači da je tužitelj vrlo dobro znao da se može ozlijediti, te da unatoč tome nije postupao s dužnom pažnjom, i doprinio je nastanku štete. Stoga, u slučaju odgovornosti za štetu po osnovi krivnje - drugotuženik nije kriv za štetan događaj. U slučaju, pak, odgovornosti za štetu s osnova objektivne odgovornosti – ističe se da je šteta nastala isključivom radnjom tužitelja, pa stoga drugotuženik nije odgovoran. Drugotuženik alternativno ističe prigovor podijeljene odgovornosti, budući je tužitelj doprinio nastanku štete. Drugotuženik osporava da bi kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje koje bi opravdavalo dosudu utuženog iznosa naknade neimovinske štete. Navodi da opisane zdravstvene tegobe na koje se tužitelj žalio tijekom liječenja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom nezgodom. Isto tako, proizlazi da su navedene tegobe posljedice prijašnjih štetnih događaja a ne konkretnog štetnog događaja. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane.

4. I-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Pridružuje se navodima II-tuženika i III-tuženika te ističe kako je tužitelj tijekom iste 2021. godine imao sveukupno tri ozljede na radu, s tim da je ozljeda koju je pretrpio 1. siječnja 2021. nastala na identičan način kao i predmetni štetni događaj - poskliznućem s papuče kamiona za odvoz otpada, unatoč tome što je tužitelju utvrđena zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova njegova radnog mjesta (komunalni radnik). Iz činjenice da su ozljede koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju nastale na istovjetan način kao i ozljeda od 1. siječnja 2021., jasno proizlazi kako tužitelj nije postupao s dužnom pažnjom na svojemu radnom mjestu, slijedom čega je sam prouzročio ili barem doprinio nastanku štetnog događaja. Navodi da je tužitelju izdana svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 17. studenog 2020., po kojoj je zdravstveno sposoban po točkama 16, 18, 26 i 56 priloga Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada te da je korisnik, ovdje II- tuženik, u obvezi primjene odredaba Zakona o zaštiti na radu u odnosu na ustupljenog radnika, ovdje tužitelja. Ističe činjenicu da je III-tuženik tužitelju na ime naknade štete već isplatio nesporan iznos od 3.039,35 EUR te da pretrpljene ozljede ne opravdavaju dosudu daljnjeg, većeg novčanog iznosa. Također, I-tuženik osporava povredu prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje tužitelja, budući da zdravstvene tegobe iz dostavljene medicinske dokumentacije nisu povezane s predmetnim štetnim događajem, odnosno, budući da je izvjesno da su iste tjelesne posljedice prethodnih zdravstvenih stanja tužitelja. Predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da I-tuženiku naknadi prouzročeni trošak.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.prim.dr.sc. Igoru Stipančić, vještak se usmeno očitovao na iznesene prigovore, saslušani su svjedoci ŠV i ĆV te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu I tuženik, kao njegov poslodavac, II tuženik, kojem je tužitelj od strane svog poslodavca ustupljen za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta komunalni radnik kao korisnika te III tuženik kao osiguravatelja II tuženika nadoknade neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 29. prosinca 2021. kada se tužitelj, prilikom obavljanja posla komunalnog radnika za II tuženika, odnosno prilikom istovara kanti za smeće, prilikom penjanja na papuču kamiona u vlasništvu II tuženika poskliznuo i pao ispod kamiona te tom prilikom zadobio višestruke ozljede.

8. Među strankama nije sporno da se ozljeda dogodila za vrijeme rada tužitelja kod II tuženika te nije sporna pasivna legitimacija I i III tuženika.

9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija II tuženika, sporna je odgovornost I i II tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom da su I i II tuženik istaknuli prigovor isključive krivnje tužitelja za štetni događaj, odnosno eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kao razloga za oslobođenje I i II tuženika od odgovornosti te osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku od 30. lipnja 2021. sklopljenog između I tuženika kao poslodavca i tužitelja kao zaposlenika, proizlazi se ugovor sklapa radi ustupanja zaposlenika za privremeno obavljanje poslova kod korisnika Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća, da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. te da se zaposlenik ustupa korisniku za obavljanje poslova radnog mjesta komunalni radnik.

11. Iz Ugovora o ustupanju radnika od 2. lipnja 2021. proizlazi da je sklopljen između I tuženika, kao Agencije i II tuženika kao Korisnika, a istim se uređuje ustupanje radnika koje Agencija ustupa Korisniku za privremeno obavljanje poslova. Člankom 10. st. 2. je ugovoreno da ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od Agencije ili od Korisnika. Člankom 8. je ugovoreno da se korisnik u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem.

12. Stoga, sud nalazi u cijelosti neosnovanim prigovor II tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na II tuženika.

13. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, saslušao je svjedoke ŠV i ĆV te je izvršen uvid u priležeću dokumentaciju.

14. Svjedok ŠV je naveo da je predmetnog dana radio zajedno s tužiteljem na radnom mjestu komunalni radnik, da je tužitelj prije nastanka štetnog događaja ispraznio posudu te se nakon toga pokušao popeti na papuču kamiona, a pri tome mu je noga skliznula sa papuče kamiona te je noga sletila u automat kamiona, kamion se u tom trenutku lagano kretao. Kada je vidio što se tužitelju dogodilo odmah je stisnuo zvonce na kamionu te je vozač stao s daljnjim kretanjem. Tužitelj je predmetne zgode koristio radnu odjeću i obuću te radne rukavice koje mu je osigurao II-tuženik. Nakon nezgode bilo je vidno da je tužitelj ozlijedio nogu jer je šepao, nije se mogao osloniti na ozlijeđenu nogu. Po nastanku događaja bio je pozvan poslovođa ĆV. Navodi da je tužitelj radnju penjanja na kamion obavljao na način da je gledao kuda i kako se penje te gdje će stati te položiti nogu. Štetni događaj se dogodio u jutarnjim satima, negdje oko 8 sati, radna obuća koju im je osigurao poslodavac je u dosta lošem stanju, jer su đonovi skliski, a papučica na koju treba stati je po svim rubim dijelovima jako skliska, izlizana, dok samo središte papučice ima izbočine koje drže nogu stabilno. Penjanje na papučicu se prema pravilima treba obaviti na način da se prvo primi rukama za rukohvat a potom se nogama podigne na papučicu, ne može se sjetiti je li se tužitelj predmetne zgode prvo primio za rukohvat ali pretpostavlja da je jer da to nije napravio onda bi pao cijelim tijelom na tlo.

15. Svjedok ĆV je naveo da je zaposlen kod II. tuženika na radnom mjestu poslovođe na odvozu kućnog otpada, tužitelju je jedno vrijeme bio nadređen. Na dan štetnog događaja kao nadređeni zaprimio je dojavu da je došlo do ozljede, došao je na mjesto događaja, pregledao je stanje na kamionu te je utvrdio da je papučica na kojoj se trebao tužitelj osloniti bila zaleđena jer je bilo jako hladno. Tužitelj je bio propisno odjeven, odnosno imao je zaštitne rukavice te radne cipele. Ne zna za prijašnje ozljede tužitelja. U opisu radnog mjesta tužitelja je spadalo učestalo penjanje i silaženje s papučice kamiona.

16. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja radio zajedno s vozačem s ĐV i njegovim bratom ŠV. Navodi da je dolaskom do [adresa] i nakon pražnjenja kontejnera sa obližnje adrese stao na papučicu kamiona, u tom trenu kamion je krenuo, te je on pao sa kamiona iz razloga jer je vozač naglo krenuo sa pokretanjem vozila, a papučica je bila jako skliska. Navodi da je pao ispod kamiona, udario je glavom o pod, kamion ga je vukao 6-10 metara te se zaustavio nakon upozorenja susjeda. Predmetne zgode imao je propisanu odjeću i obuću, zaštitne rukavice i radne cipele. Uslijed pada cipele su se razderale, kao i odjeća, dva puta pao je u nesvijest. Nije točno da je nakon štetnog događaja ĆV došao na mjesto štetnog događaja, već je ga je na Hitnu odvezao drugi poslovođa čije ime ne zna. U štetnom događaju zadobio je ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji, puknuo mu je nos, napuknulo mu je jedno rebro. Zbog zadobivene ozljede i danas trpi posljedice koje se ogledaju u tome da mu kod duljeg stanja otiču zglobovi, odnosno tetive te je onemogućen u obavljanju poslova koje je dotada obavljao. Uslijed štetnog događaja zadobio je dijagnoze PTSP, OKP F42, F41 panični poremećaj. Nakon što je došao kući pomoć su mu pružali ukućani, nije se mogao dići iz kreveta, pomoć mu je trebala oko svih životnih potreba. I danas osjeća jake bolove u prsnom košu, u kralježnici, u gornjem i donjem dijelu te bolove uz desnu nogu, ima glavobolje te ima noćne traume. Na upit odgovara da je ŠV u trenutku njegovog pada stajao pokraj kontejnera. Iako je znao da je predmetno vozilo neispravno on i kolege su nastavili obavljati posao s tim vozilom jer je ĆV zamolio braću ŠV da svejedno preuzmu vozilo jer nijedno drugo vozilo nije bilo na raspolaganju. Nije odbio predmetne zgode obavljati posao iako je znao da je vozilo neispravno. Dalje odgovara da je prije pada već bio na papučici, očekivao je da vozač pokrene vozilo, držao se za rukohvat sa dvije ruke. Nakon što se popeo na papučicu vidio je da vozač gleda u mobitel, igra igrice, nije vozaču dao zvučni signal, da na stražnjem dijelu vozila postoji zvonce, ali je isto na tom kamionu bilo neispravno. Saznanje o tome da je zvonce neispravno utvrdio je neposrednim opažanjem jer je pokušao zvoniti na njega, a isto nije radilo. Nije gledao stanje papučice prije nego što se popeo na njih. Potvrđuje da je prije štetnoga događaja već dva puta dobio ozljedu na radu dok je radio za II tuženika te je i u tim zgodama padao s papučica. Po štetnom događaju živio je u kućanstvu sa majkom i ocem. U toku radnog dana više puta se penjao i spuštao sa papučice, minimalno stotinjak puta, zavisi o ruti. Nije bilo uobičajeno da se pregledava stanje papučice. Obuća koju je dobio od II. tuženika je bila u relativno dobrom stanju.

17. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je u istoj navedeno da je tužitelj kao zaposlenik na radnom mjestu čistač ulice 29. prosinca 2021. zadobio površinske ozljede, uključeno više dijelova tijela, na uobičajenom mjestu rada, za vrijeme redovitog radnog vremena, za vrijeme radnog procesa utovara kućnog otpada, da je pao sa papuče vozila G-467, da se prilikom penjanja na papuču vozila G-467 djelatnik poskliznuo te pao na kolnik, da je temperatura zraka bila -1 pa je na papuči bilo leda, da je vozilo povuklo tužitelja prema naprijed te je ozlijedio više dijelova tijela. Navedeno je da je uzrok ozljede neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se rad obavlja, da je koristio osobna zaštitna sredstva, da je radnik bio osposobljen za rad na siguran način, da su primijenjena pravila zaštite na radu, kao i da je tužitelju priznata ozljeda na radu i prava koja proizlaze iz priznate ozljede na radu od strane HZZO-a.

18. Iz Prijave ozljede na radu sa stranice 68-71 spisa proizlazi da je tužitelj 1. siječnja 2021. zadobio ozljedu na radu kao čistač ulice za vrijeme istovara kanti sa smećem na komunalnom vozilu, za vrijeme vožnje na stražnjoj strani kamiona, kada je tužitelj prilikom ulaska u zavoj kamiona proklizao na papučici.

19. Iz Prijave ozljede na radu sa stranice 64-67 spisa proizlazi da je tužitelj 16. lipnja 2021. zadobio ozljedu na radu kao čistač ulice za vrijeme utovara, istovara kontejnera, prilikom spuštanja pvc kontejnera, isti se otkvačio i udario tužitelja u desnu šaku.

20. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ŠV, neposrednog očevica štetnom događaju i tužitelja, jer su isti uvjerljivi, logični, međusobno suglasni u bitnim dijelovima te sukladni dokumentaciji priloženoj spisu. Iz njihovih iskaza nedvojbeno je utvrđeno da je do ozljede tužitelja došlo iz razloga što je papučica kamiona na koju se tužitelj popeo za vrijeme dok je obavljao poslove svog radnog mjesta komunalnog redara/čistača ulice, bila izlizana i skliska, a čemu je pridonijela i hladnoća, te je kod pokretanja vozila tužitelj skliznuo sa papučice i pao na kolnik ispod kamiona, koji ga je zatim vukao prema naprijed nekoliko metara i pri tome je tužitelj zadobio ozljede više dijelova tijela. Svjedok ŠV je jasno potvrdio da je tužitelj radnju penjanja na papučicu obavljao s dužnom pažnjom, a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja.

21. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ĆV jer isti nije imao neposredna saznanja o okolnostima samog događaja.

22. Na temelju svega navedenog tijekom postupka je kao nedvojbeno utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja, odnosno da se tužitelj ozlijedio za vrijeme dok je obavljao poslove svog radnog mjesta, za vrijeme redovnog rada, prilikom penjanja na papuču kamiona koja je bila skliska uslijed izlizanosti i hladnoće te se tužitelj prilikom pokretanja vozila poskliznuo i pao na kolnik, a vozilo ga je povuklo prema naprijed i pri tome je tužitelj zadobio ozljede više dijelova tijela.

23. Odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO-a) propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, kao i da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

24. U odnosu navode I i II tuženika kojima isti poriču svoju odgovornost za štetni događaj pozivajući se na činjenicu da je tužitelj tijekom tekuće godine tri puta zadobio ozljedu na radu padom sa kamiona, valja navesti da je sud na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku utvrdio da se tužitelj na dan štetnog događaja koji je predmet ovog postupka ozlijedio za vrijeme redovnog rada na radnom mjestu čistača ulice kada je pao sa kamiona jer je papučica kamiona na kojoj je stajao bila izlizana i skliska. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da do ozljeđivanja ne dođe. Iz prihvaćenih iskaza tužitelja i svjedoka JV proizlazi da je predmetne zgode tužitelj pao sa kamiona jer je papučica kamiona na koju se tužitelj tijekom radnog vremena penje i silazi i do stotinjak puta bila skliska i izlizana. Pad čistača ulice sa kamiona zbog izlizanosti i sklizavosti papučice, je okolnost koju je poslodavac morao i mogao predvidjeti te prilično lako prevenirati, provjerom stanja papučice prije nego što je vozilo stavljeno u uporabu, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

25. Nadalje, I i II tuženici tijekom postupka nisu ničim dokazali navodni doprinos tužitelja samom štetnom događaju dok su teze o ranijim ozljedama na radu tužitelja u cijelosti neosnovane s obzirom da je u medicinskoj dokumentaciji tužitelja nesporno utvrđena uzročno posljedična veza štetnog događaja i nastalih ozljeda opisanih u tužbi. Naime, iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je predmetne zgode tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljao uobičajeno, sa dužnom pažnjom, a I i II tuženici ničim nisu dokazali da je tužitelj nastupao nesmotreno ili da nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta.

26. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava. Stoga, obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja, proizlazi da su za cjelokupnu štetu koja je proizašla iz ovog štetnog događaja odgovorni I i II tuženik kao poslodavac i korisnik kojem je tužitelj ustupljen, pri čemu, kako je već navedeno, ne postoje okolnosti koje bi isključile, odnosno umanjile odgovornost I i II tuženika. Naime, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti I i II tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti drugi razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. ZOO-a I i II tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju I tuženik kao poslodavac, odnosno II tuženik kao korisnik koji se u odnosu na tužitelja smatra poslodavcem odgovaraju tužitelju kao posloprimcu za štetu prouzročenu povredom na radu, a samim time i III tuženik kao osiguravatelj II tuženika, koji inače svoju odgovornost tijekom postupka nije učinio spornom.

27. Na taj način je utvrđena odgovornost svih tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete. U cilju utvrđivanja visine nastale štete, provedeno je medicinsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Igoru Stipančiću, dr.med.

28. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 27. listopada 2024. proizlazi da je vještak mišljenja da je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju 29. prosinca 2021. zadobio natučenje i ranu nosa kao i u području lične kosti lijevo, trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje desne podlaktice, natučenje trećeg prsta lijeve šake te natučenje obje potkoljenice. Radiološkom obradom koja je uključivala CT glave, prsnog koša i trbuha, te UZV Ahilovih tetiva kao i RTG desnog lakta, podlaktica, obje šake, oba ramena, oba koljena, gležnja i potkoljenice nije nađeno traumatskih oštećenja kako kostiju i zglobova tako ni prekida tj. puknuća Ahilovih tetiva. Opisane su kalcificirajuće promjene na oba hvatišta Ahilovih tetiva. Ovo sve ukazuje da je zadobio natučenja mekih tkiva uz krvne podljeve. Iz priložene dokumentacije je razvidno da je najveće tegobe imao zbog bolova u području Ahilovih tetiva. Na sam dan štetnog događaja su mu utvrđene kalcificirajuće promjene na hvatištima Ahilovih tetiva. To znači da se na mjestu gdje se Ahilova tetiva spaja s petnom kosti stvaraju nakupine kalcija. Ove nakupine nastaju kao posljedica dugotrajnog preopterećenja tetive, procesom starenja, učestalim tj ponavljajućim mikrotraumama ili kao posljedica upalnih procesa. Dakle nisu nastale u štetnom događaju već znatno ranije. Ozljeda koju je zadobio je bila okidač za kliničko očitovanje tih ranije postojećih oštećenja na Ahilovim tetivama. Kako prije ovog događaja nema zabilježenih tegoba vezanih za Ahilove tetive ovo ozljeđivanje je izazvalo kliničko očitovanje tih ranijih promjena uz pogoršanje upalih promjena a time i smanjenja životne aktivnosti budući da prije ovog događaja nije imao takvih tegoba. Smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede iznosi 3%-5%. Trzajna ozljeda vrata koju je zadobio nije liječena imobilizacijom niti je provedena dijagnostička obrada kojom bi se utvrdile promjene i dodatna oštećenje veća od onih utvrđenih ranije prije predmetnog događaja. Naime 14. svibnja 2014. se u njegovom kartonu vidi da je zadobio tu ozljedu te tegobe koje je imao nakon iste kao i zaostale posljedice. Ostala natučenja u ovom događaju također nisu ostavila trajne posljedice. Što se psihijatrijskog stanja tiče i tegoba koje tužitelj navodi obzirom na ranije dugogodišnje psihijatrijsko liječenje tu je jedino mjerodavan mišljenje dati vještak psihijatar. Što se stabilizacije stanja tiče odnosno završetka liječenja vještak drži da se konkretnom slučaju liječenje može smatrati okončanim pregledom fizijatra koji je 14. ožujka 2022 proglasio fizikalnu terapiju završenom i preporučio vježbe kod kuće. Kasnije tegobe (s vratom, Ahilovim tetivama) i pregledi kao i dijagnostika (RTG stopala 19. travnja 2022.) upućuju na kronične promjene koje nisu uzrokovane ozljeđivanjem u ovom događaju. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao oko 3-4 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg do 4 tjedana sveukupno. Bol jakog intenziteta je trpio do 4-5 dana, srednjeg 7-8 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u ukupnom trajanju od 6 tjedana 2 h na dan zbog mirovanje i otežane pokretljivosti. Naruženje kao posljedica zadobivenih ozljeda u ovom događaju nije vidljivo. Vezano za ranije ozljede na radu od 1. siječnja 2021 i 16. lipnja 2021. iste nisu utjecale na mišljenje u ovom predmetu. U prvom događaju od 1. siječnja 2021. je zadobio ozljedu lijevog gležnja, a nakon ovog događaja ima tegobe veće s desnom stranom. U drugom događaju od 16. lipnja 2021. se radilo o ozljedi desne šake, koja u ovom događaju nije bila ozlijeđena.

29. Tužitelj se podneskom od 22. studenog 2024 očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje, navodeći da nema primjedbe.

30. III tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje, dok su I i II tuženik na zaprimljeni nalaz i mišljenje iznijeli prigovore i to I tuženik podneskom od 29. studenog 2024., a II tuženik podneskom od 19. studenog 2024.

31. Povodom prigovora I i II tuženika na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, vještak je pozvan na usmeno očitovanje na glavnu raspravu održanu 10. studenog 2025. U svom usmenom očitovanju vještak navodi da je svoje mišljenje kao ocjene pojedinih kvalifikatornih okolnosti temeljio na medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužitelja. Dostavljena je opsežna medicinska dokumentacija koja je sva citirana u nalazu i mišljenju. Činjenica je da tužitelj nije cjelokupnu dokumentaciju dostavio ranije ali ono što je dostavljeno vještaku na pregled vještak je sve naveo u svom nalazu i mišljenju. Iz te dokumentacije je razvidno koje je ozljede tužitelj zadobio u predmetnom događaju, kakve su one bile vrste, naravi i karaktera. Isto tako razvidno je na koji način i kako je tužitelj liječen. Sukladno tome je dao ocjene pojedinih vidova štete navodeći ono što je rješenjem sud od njega tražio. Iz opsežnog nalaza i mišljenja je razvidno da je tužitelj već i ranije imao određene degenerativne promjene što je sve i zabilježeno kako u medicinskoj dokumentaciji tako i u njegovom mišljenju i isto je uzeto u obzir. Dakle što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti ista se odnosi samo na ozljedu odnosno na natučenje obje potkoljenice zbog kojih je imao izražene tegobe i zbog kojih je proveo liječenje. Činjenica je da u medicinskoj dokumentaciji prije predmetnog događaja nije zabilježeno nikakvih tegoba koje su vezane za ozljedu potkoljenica, a nakon ovog događaja iste postoje. Nesporno je da tužitelj ima kalcificirajuće promjene (ovapnjenja) u području Ahilovih tetiva koje nisu nastale u ovom događaju, ali ozljeda je bila okidač za njihovo kliničko očitovanje odnosno tegobe. U skladu sa svim ovim su i sve ostale ocjene. Na upit odgovara da je u mišljenju naveo da kod tužitelja postoji smanjenja životnih aktivnosti kao posljedica ozljeđivanja u omjeru od 3-5%. Dakle prije događaja nije imao smanjenu životnu aktivnost bez obzira što je imao kalcifikat na Ahilovim tetivama, nakon ozljede ima. Ne može odgovorit na hipotetsko pitanje bi li tužitelj trpio smanjenje životnih aktivnosti u slučaju da je pretrpio ovakvu ozljedu, a da prethodno nije razvio predmetne degenerativne promjene. Dalje odgovara da iz dokumentacije ne proizlazi da se tužitelj nije pridržavao svih uputa liječenja. U nalazu ortopeda od 7. siječnja 2020. gdje se navode bolovi u potkoljenicama navedeno je da nije strogo mirovao te da ne primjenjuje zavoje. Dakle, iz ovoga da je strogo mirovao ne zna da li bi mu posljedice bile manje osim što bi mu tuđa pomoć bila veća. Što se tiče zavoja to uopće ne utječe niti na jednu od ovih ocjena koje je dao. Što se tiče hoda navedeno je da hoda samostalno uz antalgično držanje u prijevodu znači koje se drži specifično zbog boli koje osjeća. Na daljnji upit odgovara da je tužitelj osim što je imao ozlijeđene obje potkoljenice imao ozljedu prsnog koša, glave i trzajnu ozljedu vrata i obje ruke, desnu podlakticu i lijevu šaku što mu je sve onemogućavalo čak održavanje osobne higijene, nabavku hrane, pripravku jela i trebalo je mirovati. Dakle istome je trebala tuđa pomoć i njega od 2 sata dnevno, što smatra da nije pretjerano obzirom koje je ozljede tužitelja zadobio.

32. Nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića te usmeno obrazloženja vještaka sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu suda, stalni sudski vještak je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe. I usmeno iznošenje njegova nalaza sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva tuženikova pitanja čime je uspješno otklonio sve prigovore.

33. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

33.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 40 godine, dakle dok je još radno aktivan, da je tužitelj u više navrata podvrgnut RTG, MSCT i UZV snimanju, da je koristio lijekove za bolove, da je provodio dugotrajne fizikalne terapije te da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelju ostale trajne posljedice vezano za tegobe Ahilove tetive zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u opsegu od 3-5%, da je tužitelj morao mirovati i da je liječenje trajalo dva i pol mjeseca. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.700,00 eura.

34.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura, a kako je tužitelj tuženim zahtjevom zatražio za ovaj vid nematerijalne štete iznos od 750,00 eura, to sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 750,00 eura.

34.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 750,00 eura.

34.3. Kako je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ozljede za 3-5%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura.

35. Kako prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja kao posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnom događaju naruženje nije vidljivo, sud je zahtjev tužitelja za ovaj vid nematerijalne štete u zatraženom iznosu od 700,00 eura odbio kao neosnovan.

36. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega sveukupno 84 sata zbog mirovanja i otežane pokretljivosti. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP- a u iznosu od 4,00 eura po satu, smatrajući da je iznos od 4,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 336,00 eura. Međutim, kako je tužitelj tuženim zahtjevom za ovaj vid materijalne štete zatražio iznos od 300,00 era, to sud smatra da mu za ovaj vid imovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 300,00 eura.

37. Slijedom svega navedenog, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je našao da tužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od 2.700,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zatraženi iznos od 300,00 eura, što ukupno iznosi 3.000,00 eura.

38. Iz Potvrde o izvršenom nalogu od 21. travnja 2022. (stranica 48 spisa) proizlazi da je III tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade štete povodom štetnog događaja nesporan iznos od 2.495,19 eura (18.800,00 kn), a iz Potvrde o izvršenom nalogu od 4. studenog 2022. (stranica 49 spisa) proizlazi da je III tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade štete povodom štetnog događaja nesporan iznos od 544,16 eura (4.100,00 kn). Dakle, III tuženik je tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete povodom štetnog događaja isplatio ukupan iznos od 3.039,35 eura. Stoga tužitelj neosnovano u tužbi navodi da mu je III tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 2.933,17 eura (22.100,00 kn) jer isto ne proizlazi iz priležeće dokumentacije.

39. Stoga, kako je tužitelju u mirnom postupku od strane III tuženika isplaćen ukupan iznos od 3.039,35 eura (iako iz isplaćenih iznosa nije vidljivo po kojim osnovama), to je tužitelj u cijelosti namiren i po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i po osnovi naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege. Stoga je tužitelja valjalo u cijelosti odbiti sa zahtjevom za isplatom iznos kojeg potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, u ukupno zatraženom iznosu od 4.000,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, a priznati su samo troškovi nužni za vođenje parnice. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka.

41. Međutim, budući su tuženici tijekom postupka osporavali zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, povodom čega je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje i na osnovu kojeg je utvrđeno pravo tužitelja na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete zbog potrebe pružanja tuđe pomoći i njege te je zbog toga nastao trošak koji su uzrokovali tuženici svojom krivnjom, to tužitelju pripada naknada nastalog troška za provedeno medicinsko vještačenje u zatraženom iznosu od 300,00 eura, a koji trošak su dužni naknaditi tuženici solidarno (čl. 154. st. 3. u svezi s čl. 156. st. 1. ZPP-a), a zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

41.1. Tužitelju su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

42. Visina troška I i II tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje OT), budući su I iII tuženici zastupani po odvjetniku i to prema vrijednosti predmeta spora.

43. I tuženiku su priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 18. lipnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. studenog 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 16. lipnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 600 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, sveukupno trošak I tuženika iznosi 1.200,00, a koji trošak je dužan platiti tužitelj.

44. II tuženiku su priznati slijedeći troškovi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 18. lipnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 29. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. studenog 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 16. lipnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 600 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25%, sveukupno trošak II tuženika iznosi 1.500,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tužitelj.

45. Tuženicima su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

46. II tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 25,00 eura, budući je taj trošak izazvao II tuženik.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. rujna 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku I-tuženika

3. punomoćniku II-tuženika

4. III-tuženiku S-62/2024