REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5416/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca ZĆ, državljanke Afganistana, rođene **.**.1993., radi sudske kontrole upravnog postupka, 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod KLASA: UP/I-216-01/26-3/902, URBROJ: 511-11-10-26-6 od 7. rujna 2026.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-3/902, URBROJ: 511-11-10-26-6 od 7. rujna 2026. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

2. Predmetnim rješenjem strancu ZĆ, državljanki Afganistana, rođenoj **.**.1993., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ježevo u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, koji može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja, a najdulje do dva mjeseca.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, povratka i dubinske provjere državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje, povratak i dubinska provjera ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja i povratka (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika o uzimanju izjave Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod broj: 511-11-10-26 od 7. rujna 2026. utvrđeno je da stranac ima osobnu iskaznicu te da je izjavila da je prije pet godina zbog loših ekonomskih razloga krenula iz Kabula, Afganistan zajedno sa svojom obitelji, suprugom Z, sinovima L i A. Dodala je da je otišla u Pakistan gdje se je zadržala sa obitelji tri godine. Opisala je da su nakon toga iz Pakistana otišli u Iran gdje su se zadržali godinu dana. Nastavila je da su iz Irana otišli u Tursku gdje su boravili u [adresa] oko osam mjeseci. Istaknula je da su iz Turske migrantskom rutom otišli u Grčku gdje su boravili u kampu za izbjeglice oko 3 mjeseca. Objasnila je da su, kad su uspjeli organizirati daljnje putovanje iz Grčke, migrantskom rutom došli u Sjevernu Makedoniju gdje su boravili petnaest dana, a da su potom migrantskom rutom otišli u Srbiju odakle su pješice, nezakonito prešli u Bosnu i Hercegovinu 27. kolovoza 2026. Napomenula je da su se dolaskom u Bosnu i Hercegovinu prijavili u kamp u Sarajevo gdje su upoznali još jednu obitelj iz Afganistana s kojom su 31. kolovoza 2026. autobusom iz Sarajeva došli do granice s Republikom Hrvatskom. Opisala je da su došli u njima nepoznati grad uz granicu s Republikom Hrvatskom, da su uzeli taksi vozilo kojim su se odvezli do nenaseljenog mjesta uz državnu granicu. Dodala je da su odatle pješice došli na samu obalu rijeke gdje ih je dočekao jedan njima nepoznati muškarac, Ć, koji ih je prevezao preko rijeke iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku za što su mu platili 350,00 eura. Iznijela je da ih je isti prevezao čamcem ilegalno na hrvatsku obalu 1. rujna 2026. Nastavila je da su nakon što su izašli iz čamca nastavili pješačiti prema unutrašnjosti kada su zatečeni od strane policije te su prepraćeni u policijsku postaju. Iskazala je da joj je namjera bila odlazak u Njemačku radi boljeg života za nju i obitelj. Izjavila je da ne boluje od zaraznih bolesti te da u Republici Hrvatskoj nema rodbine, da ne posjeduje nekretnine te da nema zabrane ulaska u druge zemlje. Dodala je da od osobnih stvari posjeduje mobitel marke iPhone te da ne posjeduje novčana sredstva.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 2. i 8. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj), njegovih prilika (ne posjeduje novčana sredstva) te izjava (u Republici Hrvatskoj nema rodbine i ne posjeduje nekretnine) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko- posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod KLASA: UP/I-216-04/26-01/5394, URBROJ: 511-11-10-26-6 od 7. rujna 2026. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja te da stranac nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ZĆ, Prihvatni centar za strance

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava brodsko-posavska, Postaja granične policije Slavonski Brod

3. U spis