Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-4257/2024-75

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Zoran Novaković, odvjetnik iz Zagreba, protiv I tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, II tuženika ZMM, [adresa], III tuženika MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Lea Kalda, odvjetnica iz Zagreba, IV tuženika NM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V tuženika BM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (kao nasljednica iza pok. EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]), VI tuženika IM, [adresa], VII tuženika HM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VIII tuženika MMM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IX tuženika DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], X tuženika RM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i XI tuženika UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (kao nasljednica iza pok. JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]), radi Utvrđenja prava vlasništva i trpljenja upisa prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 26. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zorana Novakovića, odvjetnika u Zagrebu i ČM, odvjetničke vježbenice, punomoćnika I tuženika NMM, ZODO, IX i X tuženika osobno, a u odsutnosti uredno pozvanih II - VIII i XI tuženika, dana 10. rujna 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem stekao suvlasnički dio s neodređenim omjerom nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća popisni broj 2152, dva dvorišta [adresa], sa 130,9 čhv ili 471 m2, na kojem suvlasničkom dijelu (redni broj: 17) je uspostavljeno etažno vlasništvo (E-17) na stanu na tavanu površine 33,86 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da je na ovom stanu prethodno pravo vlasništva stekla njegova pravna prednica PM i to zgradnjom stana na tavanu zgrade odnosno prenamjenom zajeničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan, što su tuženici [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BMM, [adresa], MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LJERKA PRIMORAC, [adresa], 10000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednica EM, [adresa]), IM, [adresa], ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EMM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednica JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), dužni priznati i trpjeti upis brisanja prava vlasništva na navedenom suvlasničkom dijelu (redni broj: 17) s imena tuženika REPUBLIKE HRVATSKE te upis prava vlasništva na navedenom suvlasničkom dijelu (redni broj: 17) za korist tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB [osobni identifikacijski broj] i III tuženiku MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da naknade tužitelju ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.737,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 10. rujna 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20.04.2022. navodi da na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća popisni broj 2152, dva dvorišta [adresa], sa 130,9 čhv ili 471 m2, na kojem suvlasničkom udjelu (redni broj: 17) je uspostavljeno etažno vlasništvo (E17) na stanu na tavanu površine 33,86 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao etažni vlasnik u zemljišnoj knjizi je upisan I-tuženik Republika Hrvatska. Navedeni upis je izvršen 8. travnja 2014. u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora te povezivanja posebnih dijelova nekretnine sa suvlasničkim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade, kod ovoga suda, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb u predmetu pod posl. br. Z-15600/2014. Upis prava vlasništva na predmetnom stanu za korist I-tuženika je izvršen temeljem izvatka iz posjedovnog lista s identifikacijom broj 2518 od 1. ožujka 2016., popisa posebnih dijelova od 2. svibnja 2016., ugovora o kupoprodaji stana od 13. studenog 1998., rješenja o nasljeđivanju iza pok. IMM posl. br. O5000/05, UPP/OS-119/05-1 od 12. listopada 2006., uvjerenja o prebivalištu MUP-a PU Zagrebačke od 18. svibnja 2015., kupoprodajnog ugovora od 17. svibnja 2001., rješenja o nasljeđivanju iza pok. KM posl. br. O-1652/14-19 20. ožujka 2014., te čl. 15. i 17. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva, NN br. 121/2013), kada su u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani posebni dijelovi i uknjiženo je pravo vlasništva posebnih dijelova. Prethodno je na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bilo upisano društveno vlasništvo, obzirom da je zgrada [adresa] bila nacionalizirana još 26. prosinca 1958. godine po sili zakona temeljem odredbe čl. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list SFRJ”, br. 52/58 – dalje: Zakon o nacionalizaciji). Iz povjesnog izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedi da je na zemljištu i zgradi u zemljišnoj knjizi upisano “DRUŠTVENO VLASNIŠTVO”, na temelju pravomoćnog rješenja o nacionalizaciji Sekretarijata za financije NOO Črnomerec u Zagrebu br. 02-12067/1-59 od 12. srpnja 1959., time da nije bilo upisano ničije pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja. Nadalje, za predmetni stan prethodno nije bio izvršen upis prava vlasništva polaganjem isprava u knjigu položenih ugovora. Iz navedenih isprava na temelju kojih je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na predmetnom stanu za korist I-tuženika, je vidljivo da se te isprave uopće ne odnose na predmetni stan, već se odnose na stanove na II (drugom) katu oznaka E-8 i E-10, koji su se nalazili u vlasništvu pok. CM, od koga ih je naslijedila SM, a sada se nalaze u vlasništvu MM. Iz navedenih isprava i izvadaka iz zemljišne knjige je vidljivo da zgrada [adresa], ima četiri stambene etaže (prizemlje, I kat, II kat i tavan) te da se predmetni stan nalazi na tavanu zgrade. Jedina isprava koja se odnosi na predmetni stan jest popis posebnih dijelova zgrade od upravitelja zgrade „STAMBENI ZG“ d.o.o., međutim ne radi se o ispravi temeljem koje se može steći pravo vlasništva, niti o ispravi temeljem koje je dozvoljen upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Iz navedenog je vidljivo da je upis prava vlasništva na predmetnom stanu za korist I-tuženika Republike Hrvatske – nezakonit, obzirom da se ne temelji na ispravi podobnoj za zemljišnoknjižbu uknjižbu prava vlasništva. Napominje se da tužitelj nije sudjelovao u navedenom zemljišnoknjižnom postupku Z-15600/2014 jer ga o vođenju istog postupka nije nitko obavijestio. Ostali tuženici su obuhvaćeni ovom tužbom zbog toga što su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu radi utvrđenja vlasništva stana nastalog prenamjenom zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu, pasivno su legitimirani svi suvlasnici cijele zgrade (npr.: Rev-x 672/2015-2 od 8. srpnja 2015., Rev-x 27/2012-2 od 25. rujna 2013. i Rev-740/2012-2 od 7. ožujka 2017.), a koje pravno shvaćanje je podržao i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. U-III-580/2019 od 18. veljače 2021. Stoga su svi suvlasnici ove nekretnine nužni i jedinstveni suparničari, u smislu čl. 201. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), pa moraju biti svi obuhvaćeni ovom tužbom. Tužitelj ZM je izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, a vlasništvo je stekao nasljeđivanjem od svoje supruge pok. TM, a ova je vlasništvo stana stekla nasljeđivanjem od svoje majke pok. FM, koja je vlasništvo stana stekla nasljeđivanjem od svoje sestre pok. ĆM. Napominje se da predmetni stan nije bio unešen kao ostavinska imovina u rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆM, pok. FM i pok. TM, obzirom da nasljednici tada nisu raspolagali pisanim tragovima o vlasništvu predmetnog stana. Međutim, to je pravno potpuno nebitno obzirom da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva (čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZV), a nasljedstvo se otvara smrću osobe (čl. 122. Zakona o nasljeđivanju, „Narodne novine“, br. 48/03, 168/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) te u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe (čl. 129. st. 1. ZN). Predmetni stan na tavanu zgrade u [adresa], je izgradila vlastitim sredstvima PM, temeljem valjanog odobrenja nadležne vlasti, odnosno temeljem građevne dozvole Narodnog odbora općine Črnomerec, Sekretarijata za komunalne poslove i građevinarstvo, br. 04-10924/2-1959. od 24. kolovoza 1959. Nakon toga je PM izgrađeni stan prodala bračnim drugovima ŠM i ĆM, te je na njih prenijela i trajno pravo korištenja ovog tavanskog prostora, time da je izgradnja predmetnog stana kronološki tekla, kako sljedi: - na sada spornom prostoru ovog stana nalazio se neuređeni tavanski prostor na kojem je nekad imala trajno pravo korištenja mldb. OM, čija je majka i zakonska zastupnica bila PM; - 1. kolovoza 1958. je LM sklopio predugovor sa PM, prema kojem se PM obvezala u orjentacionom roku do 15. prosinca 1958. o svom trošku izgraditi na tavanu dvosobni stan te mu ga prodati po cijeni od 1.500.000 dinara, time da se LM obvezao sukcesivno u dogovorenim rokovima da joj isplaćuje predujmove kupoprodajne cijene, te bi stekao vlasništvo stana danom konačne isplate kupoprodajne cijene (Prilog 18 - izvornik predao LM u ovosudni spis br. P-11873/07-24 prilikom saslušanja 9. lipnja 2011.); - 26. prosinca 1958. je stupio na snagu Zakon o nacionalizaciji, te je predmetna zgrada [adresa], po sili zakona temeljem odredbe čl. 1. Zakona o nacionalizaciji, bila nacionalizirana, što je dovelo do odgađanja realizacije predugovora; - 20. veljače 1959. je PM ishodila projektnu dokumentaciju za adaptaciju tavana u stan (nacrti izrađeni po A.P.B. Sisak od 20. 2. 1959. - Prilog 19); - 4. travnja 1959. je Grad Zagreb izdao PM urbanističku suglasnost za adaptaciju potkrovlja u stan, rješenjem Grada Zagreba, Narodni odbor općine Črnomerec, Sekretarijat za komunalne poslove i građevinarstvo, br.: 04- 4523/1-1959. Od 4. 4. 1959. (Prilog 20); - 25. svibnja 1959. je Grad Zagreb odobrio PM glavni projekt za adaptaciju tavana, rješenjem Narodnog odbora grada Zagreba, Sekretarijat za građevinarstvo i urbanizam, Komisija za reviziju projekata, broj: 08/3-16884/1-1959 od 25. 5. 1959. (Prilog 21); - 4. lipnja 1959. je Stambena uprava Črnomerec izdala PM suglasnost za adaptaciju tavana u stambene prostorije, dopisom Stambene uprave Črnomerec upućenom PM, br.: 04-1274/1-1959 od 4. 6. 1959. (Prilog 22); - 7. kolovoza 1959. su LM i ĐM sklopili sa mldb. OM, zastupanom po majci i zakonskoj zastupnici PM, kupoprodajni ugovor kojim su kupili predmetni stan u nedovršenom stanju, po cijeni od 100.000 dinara (Prilog 23 - izvornik predao LM u ovosudni spis br. P-11873/07- 24 prilikom saslušanja 9. lipnja 2011.); - 7. kolovoza 1959. su LM i GM sklopili sa PM i ugovor kojim se PM obvezala do 1. listopada 1959. izvesti u stanu dodatne radove koji su specificirani, a LM i GM su se obvezali solidarno joj za te radove isplatiti 350.000 dinara, nakon čega se PM obvezala predati im građevnu dozvolu i predmetni stan u posjed (Prilog 24 - izvornik predao LM u ovosudni spis br. P-11873/07-24 prilikom saslušanja 9. lipnja 2011.); - 24. kolovoza 1959. je Grad Zagreb izdao PM građevnu dozvolu za izvođenje adaptacije tavana u stambene svrhe, rješenjem Grada Zagreba, Narodnog odbora općine Črnomerec, Sekretarijata za komunalne poslove i građevinarstvo, broj: 04-10924/2-1959 od 24. 8. 1959. (Prilog 26); - 4. rujna 1959. su LM i ĆM sklopili s PM ugovor o prijenosu trajnog prava korištenja dijela tavana (Prilog 27 - izvornik predao LM u ovosudni spis br. P- 11873/07-24 prilikom saslušanja 9. lipnja 2011. te nije moguće napraviti kvalitetniju presliku); - krajem 1959. su radovi u stanu bili dovršeni, a LM i GM su isplatili PM kupoprodajnu cijenu u cijelosti, te im je tada PM predala građevnu dozvolu te predmetni mansardni stan u posjed, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, smočnice i WC-a, veličine 33,86 m2. Nakon što je LM napustio bračnu zajednicu i predmetni stan 1. veljače 1973., između VM i ĆM su pred ovim sudom vođeni brojni parnični, izvanparnični i izvršni predmeti, a u svim navedenim sudskim postupcima je bilo utvrđeno kao prethodno pitanje da su oni suvlasnici predmetnog stana. Tako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. P-11682/75 od 4. prosinca 1975., utvrđeno da je LM suvlasnik u 1/2 dijela predmetnog stana. Presude Općinskog suda u Zagrebu br. P-2113/76-15 od 12. svibnja 1977. i br. P3637/78-15 od 17. svibnja 1978. te rješenja Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-53/77-2 od 10. svibnja 1977. i br. Gž- 7269/77-2 od 14. veljače 1978. i presuda Okružnog suda u Zagrebu br. Gž7574/1978-2 od 17. travnja 1979., također polaze od utvrđenog prethodnog pitanja da su LM i sada pok. ĆM suvlasnici predmetnog stana u jednakim omjerima. LM i ĆM su čak pred Općinskim sudom u Zagrebu vodili i izvanparnični postupak radi razvrgnuća zajednica nekretnina na predmetnom stanu u predmetu br. R1-533/76, koje razvrgnuće međutim nije provedeno jer su u međuvremenu sklopili nagodbu. Temeljem sudske nagodbe između VM i ĆM kod Općinskog suda u Zagrebu u predmetu P-6575/79 od **.**.1988., ĆM je stekla samovlasništvo predmetnog stana. Napominje se da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu 2013. pokrenulo postupak priznanja prava vlasništva predmetnog stana za korist I-tuženika Republike Hrvatske, u upravnom postupku, temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), ali je navedeni zahtjev pravomoćno odbijen rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Treći područni odsjek, Klasa: UP/I-942-02/20-11/5, Urbroj: 251-19-11- 4/004-21-12 od 24. ožujka 2021., s obrazloženjem da predmetni stan nije bio nacionaliziran prijašnjim vlasnicima od strane jugoslavenske komunističke vlasti jer se u vrijeme nacionalizacije radilo o tavanu koji je nakon nacionalizacije na temelju dozvole izdane 1959. godine od nadležnih tijela, prenamijenjen u stan, površine 33,86 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, WC-a i hodnika i od tada ga stambena tijela evidentiraju kao stambenu jedinicu. U navedenom upravnom postupku postupalo je i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, koje je prethodno postupajući po žalbi tužitelja (tamo predlagatelja ZM), donijelo rješenje Klasa: UP/II-942-01/16-01/45, urbroj: 514-05-02-01- 02/15-20-03 od 2. listopada 2020., kojim je poništilo ranije prvostupanjsko rješenje te je dalo eksplicitno pravno shvaćanje da se radi o stanu koji je nakon nacionalizacije izgradila PM, na temelju odobrenja (građevinske dozvole) koje joj je izdala nadležna vlast te da je nakon toga prenijela trajno pravo korištenja na LM i ĆM, koji su time stekli pravo vlasništva na ovom stanu. Nadalje, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske je u navedenom rješenju ukazalo na nesporne činjenice da je sudskom nagodbom od **.**.1978. LM ĆM priznao ĆM pravo vlasništva u cijelosti na tom stanu u zamjenu za suvlasnički dio od 1/2 na drugom stanu u [adresa], zatim da je ĆM umrla **.**.2003. te da je nju naslijedila FM, koju je naslijedila TM, a koju je naslijedio predlagatelj ZM. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kako je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dalo pravno shvaćanje da je tužitelj ZM na izloženi način, nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva predmetnog stana, na kojem je prethodno pravo vlasništva stekla njegova pravna prednica PM izgradnjom stana na tavanu zgrade odnosno prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan. Tužitelj je 12. lipnja 2014. je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koji je upotpunio podneskom od 3. srpnja 2014., kojim je predložio da sklope s njime kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske izvansudsku nagodbu sa snagom ovršne isprave, kojom bi se Republika Hrvatska obvezala izdati mu tabularnu ispravu temeljem koje će se provesti brisanje upisa društvenog vlasništva te upis prava vlasništva u korist tužitelja, i to kao suvlasnika u odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim odgovarajućim suvlasničkim dijelom je povezano etažno vlasništvo predmetnog stana. Dopisom broj:

XXXIV N-DO-519/14 od 5. rujna 2014., je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, obavijestilo tužitelja da su na temelju pravno relevantnih činjenica i raspoložive dokumentacije utvrdili da ne postoji mogućnost mirnog rješenja spora u ovom predmetu. Tužitelj je 23. studenog 2021. ponovno podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, s obzirom da se činjenično stanje od podnošenja prvog zahtjeva za mirno rješenje spora 12. lipnja 2014., ponešto izmijenilo utoliko što je predmetna nekretnina sada etažirana, upisan je predmetni stan kao posebna etažna jedinica te je na istom stanu upisano vlasništvo Republike Hrvatske, mada je zahtjev za priznanje prava vlasništva Republike Hrvatske u upravnom postupku pravomoćno odbijen. Također su se u i okolnosti slučaja u međuvremenu izmijenile obzirom da je donesena pravomoćna odluka u upravnom postupku, u kojoj su nadležna tijela Grada Zagreba i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, izrazili eksplicitno pravno shvaćanje da je predmetni stan vlasništvo tužitelja ZM, i to upravo na temelju isprava koje je tužitelj predočio i Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, povodom prethodnog zahtjeva za mirno rješenje spora od 12. lipnja 2014. Stoga je tužitelj ponovno predložio da Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu sklopi s njime kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske izvansudsku nagodbu sa snagom ovršne isprave, kojom bi se Republika Hrvatska obvezala izdati mu tabularnu ispravu temeljem koje će se provesti brisanje upisa prava suvlasništva na predmetnoj nekrentini odnosno prava vlasništva na predmetnom stanu za korist Republike Hrvatske te upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno prava vlasništva na predmetnom stanu u korist tužitelja. Dopisom broj: V N-DO-3102/2021 od 13. prosinca 2021., je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, obavijestilo tužitelja kako nema uvjeta za sklapanje nagodbe jer da je predmetna građevinska dozvola izdana na ime PM, a da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih se može nedvojbeno utvrditi da je osoba na koju glasi građevinska dozvola ujedno i njegov pravni prednik te da nisu dostavljeni dokazi iz kojih se može nedvojbeno utvrditi da bi predmetni građevinski radovi bili izvršeni o trošku PM kao investitora. Prednji navodi nisu točni jer je iz zahtjeva za mirno rješenje spora vidljivo da je tužitelj dostavio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sve isprave (koje su prilog i ove tužbe) iz kojih je jasno vidljivo da je njegova pravna prednica bila PM, koja je pribavila sve isprave potrebne za građenje predmetnog stana, te vlastitim sredstvima izgradila predmetni stan, nakon čega je sa LM i ĆM sklopila kupoprodajni ugovor i ugovor o prijenosu trajnog prava korištenja predmetnog dijela tavana, nakon čega je stan temeljem sudske nagodbe pripao u vlasništvo ĆM, čiji je pravni sljednik temeljem niza rješenja o nasljeđivanju upravo tužitelj. Kako je dakle nesporno da je predmetni stan 1959. godine izgradila na tavanu zgrade PM, dakle nakon što je provedena nacionalizacija zgrade, i to uz pribavljene sve dozvole i suglasnosti, to je potpuno razvidno da je sukladno trećoj rečenici §418 Općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ br. 1/1811 – dalje: OGZ), u svezi čl. 4. st. 1. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ 86/46) i čl. 1. i čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list FNRJ“ br. 16/59, dalje: ZVDZ), na predmetnom stanu tada stekla građansko vlasništvo (čl. 1. st. 1. ZVDZ), i to originarnim putem – građenjem. U svakom slučaju, PM je stekla pravo vlasništva po ovoj osnovi i temeljem odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, jer je tom odredbom propisano da onaj tko do stupanja na snagu tog zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredbe čl. 370. tog zakona. Stoga je vlasnica stana PM imala ovlaštenja nakon toga stanom raspolagati te ga prodati ŠM i ĆM. U postupku diobe bračne stečevine stan je nakon toga pripao u vlasništvo ĆM, koju je naslijedila FM, a ovu je naslijedila TM, od koje je konačno nasljeđivanjem vlasništvo stana stekao tužitelj ZM. Stoga je razvidno da je predmetni stan od svoje izgradnje pa do danas bio u režimu privatnog vlasništva, a ne u režimu društvenog vlasništva te da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana nasljeđivanjem. Tužitelj je u svakom slučaju vlasništvo predmetnog stana stekao i dosjelošću, obzirom da se što osobno, a što po svojim pravnim prednicima, nalazi u samostalnom, neprekidnom i neometanom posjedu predmetnog stana još od njegove izgradnje 1959. godine te mu posjed ove nekretnine nakon toga nikad nitko nije osporavao, tako da njegov posjed traje sada već 63 godine. Pravni temelj njegovog posjedovanja i posjedovanja njegovih pravnih prednika su bili zakon (izgradnja stana) te valjani pravni poslovi (odobrenje nadležne vlasti za prenamjenu tavana i izgradnju stana, kupoprodaja, dioba bračne stečevine, nasljeđivanje). Tužitelj i njegovi pravni prednici do posjeda nisu došli ni silom, ni potajno niti prijevarom niti zlouporabom povjerenja. Tužitelj i njegovi pravni prednici su posjed stana stekli na dopušten i pravilan način, a te su cijelo vrijeme bili pošteni posjednici jer ne postoje okolnosti koje bi utjecale na to da isti nemaju pravo na posjed. Stoga je tužitelj sa svojim pravnim prednicima svo ovo vrijeme bio zakonit, pošten i istinit samostalni posjednik predmetnog stana. Na taj način je već pravna prednica tužitelja pok. ĆM bila ispunila zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva predmetnog stana dosjelošću, i to još 1979. godine, obzirom da je ranije rok za dosjelost za nekretnine prema pravnim pravilima OGZ-a i načelnom mišljenju Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60, iznosio 20 godina. Tužitelj je protekom dvadesetogodišnjeg roka dosjelosti iz čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a, u svezi čl. 160. ZV-a, a nakon stupanja na snagu ZV-a, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, temeljem dosjelosti najkasnije 2017. godine. Slijedom svega navedenog, predlaže da mu sud temeljem odredbi §418 OGZa, čl. 1. i čl. 2. st. 1. ZVDZ-a, čl. 159. st. 2. i čl. 160. st. 1. ZV-a, pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. I tuženik Republika Hrvatska U odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužbeni zahtjev nije osnovan te se poziva na odredbu čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da osoba koja je izvršila prenamjenu zajedničkih prostorija može steći vlasništvo novonastale samostalne prostorije samo ako je takvu prenamjenu izvršila o svom trošku i u skladu s odobrenjem nadležnog tijela. Ističe da tužitelj ničim nije dokazao svoju tvrdnju da bi PM izgradila predmetni stan adaptacijom tavanskih prostorija o svom trošku. Ovo je odlučna činjenica budući da građevinska dozvola od 24.8.1959. godine glasi upravo na PM, a da bi bili ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva iz čl. 372. st. 1. ZV-a nužno je da je upravo osoba koja je dobila odobrenje nadležnog tijela ujedno izvršila prenamjenu zajedničkih dijelova zgrade. Isto tako navodi da u kupoprodajnom ugovoru od 7.8.1959. godine, Ugovoru o prijenosu trajnog korištenja od 4.9.1959. te Ugovoru od 1.8.1958. stoji da je predmet ugovora sam tavanski prostor odnosno idealni dio zgrade, a ne tavanski stan. Čak štoviše, u Ugovoru o prijenosu trajnog prava korištenja od 4.9.1959. godine izričito stoji kako adaptacija tavana nije dovršena te kako predmetni stan nije izgrađen. Pored toga, u svojoj izjavi od **.**.2011. LM izričito navodi kako je upravo on izgradio predmetni stan vlastitim sredstvima. Ističe da je nužno da građevinska dozvola glasi upravo na osobu koja svojata vlasništvo nekretnine, a ne na neku drugu osobu. Ističe i to kako Ugovor o prijenosu trajnog prava korištenja od 4.9.1959., kupoprodajni ugovor od 7.8.1959. te Ugovor od 1.8.1958. uopće nemaju pravni učinak iz razloga što ovim ugovorima prodavatelji raspolažu tavanskim prostorom odnosno zajedničkim dijelom zgrade, na što nisu ovlašteni. Predmet ugovora eventualno bi mogao biti tavanski stan, ali tek nakon što bude izgrađen. Dakle, ne samo da PM uopće nije bila osoba koja je izvršila adaptaciju tavanskih prostorija iako na nju glasi građevinska dozvola, već su predmetnim ugovorima vršena raspolaganja zajedničkih dijelova zgrade, za što nema nikakve pravne osnove. Zaključno, kad bi se i prihvatilo da je PM izvršila adaptaciju tavanskih prostorija o svom trošku, razvidno je da LM i AM nisu mogli steći predmetni stan temeljem Ugovora o prijenosu trajnog prava korištenja od 4.9.1959. godine jer je ovaj ugovor sklopljen s mldb. OM, a ne s PM. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. III tuženik MM u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i predlaže tužbu u odnosu na nju odbaciti, a kako nije ni vlasnica ni suvlasnica samostalnog posebnog dijela nekretnine u odnosu na koji se predlaže utvrditi pravo vlasništva tužitelja niti je s tim dijelom nekretnine u bilo kakvoj vezi, a nema niti saznanja o činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Navodi da je samostalni posebni dio nekretnine u odnosu na koji tužitelj tvrdi da je vlasnik upisan kao vlasništvo I tužene RH u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora koji je proveden pod posl. br. Z-15600/14 temeljem Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva), a kojim je u čl. 17. st. 5. propisano da ako sud ne može utvrditi tko je osoba za koju se može smatrati da ima pravo vlasništva na posebnom dijelu, na temelju predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZV kao vlasnik će se upisati Republika Hrvatska. Ističe da joj nije poznato da li je tužitelj sudjelovao u tom postupku i kako je i zašto došlo do upisa prava vlasništva u ime i korist I tužene i da li je tužitelj, ako je sudjelovao u tom postupku, podnio prijavu protiv Rješenja o povezivanju te slijedom navedenog smatra da ne može biti stranka ovog postupka niti je spremna snositi bilo kakve troškove.

4. X tuženik RM u svojem odgovoru na tužbu navodi da je vezano uz navedeno u postupku vođenom kod ovog suda pod brojem P-11873/07 već dao svoj iskaz te da ostaje kod toga. Navodi da je u predmetni stan doselio sa svojom porodicom 1996. godine uz posredovanje Centra za socijalni rad Črnomerec, budući tada nije imao riješeno stambeno pitanje, a u stanu je tada živjela ĆM, bila je stara i nesposobna za samostalan život, pa je dogovoreno s njom i s Centrom da stanuje u stanu besplatno kako bi joj zauzvrat pružao svu potrebnu pomoć i njegu. Navodi da je tako bilo sve do njezine smrti 13.7.2003. godine, međutim navodi da su na kraju bili izigrani, budući su s njom dogovorili da ju dohrane, što je i Centar odobrio, ali nakon njezine smrti saznali su da to ništa ne vrijedi jer nemaju pismeni ugovor. Navodi i to da su ostali stanovati u ovom stanu i nakon njezine smrti te da cijelo proteklo vrijeme stanuje u tom stanu i plaća režije i sve druge troškove. Kada ga je tužitelj prvi puta tražio, razgovarali su o tome na sudu i dogovorili se da on i dalje stanuje u tom stanu dok se ne završe parnice i da dalje plaća režije, i kad dobije sudsku presudu da je vlasnik, da mu tada preda ključeve od stana te se tog dogovora cijelo vrijeme drži. Navodi i to da mu se prije dvije godine obratio gospodin iz Državnih nekretnina te je tražio da mu preda ključeve stana ili da plaća stanarinu, ali je to odbio jer Država nije nikada bila vlasnik tog stana, nego je taj stan privatno vlasništvo. O tom stanu nema saznanja, osim što su mu pričali ĆM i njezin bivši muž LM te mu je tako poznato da je stan na tavanu sagradila PM, time da su oni imali nekakav dogovor s njom da im proda stan čim se sagradi i tako je na kraju i bilo. LM pričao mu je da je on osobno prenosio cement i cigle na tavan kada se zidao stan jer je imao dogovor s PM, budući nije imao dovoljno novca te su se na taj način prebijali. Navodio je da su joj stan otplaćivali na rate, a poslije, kada su se LM i ZZ rastali, da je u rastavi stan pripao ĆM. Kada je ZZ umrla, naveo je da ga je zvao neki advokat iz [adresa] koji se predstavljao kao zastupnik njene sestre i tražio od njega da mu pošalje dokumentaciju vezano za izgradnju stana. Pogledao je sve ladice, ali ništa nije našao. Kada je prvi puta bio tužen, sjeća se da je tu svu dokumentaciju sucu predao LM koji o tom stanu zna najbolje. Navodi i to da nema nikakve isprave od predmetnog stana, jedino što sve ove godine plaća režije za taj stan. Zaključno navodi da tužbu priznaje jer iz dokumentacije koju je dobio uz tužbu ista se poklapa s onime što su njemu o tom stanu govorili LM i ĆM. Navodi da mu je nejasno zašto je opet tužen kada je stan upisan na Republiku Hrvatsku te moli da ga se oslobodi svih troškova.

5. V tužena BM u svojem odgovoru na tužbu navodi da se poziv ne odnosi na nju . Nekretninu koja ju je povezivala sa predmetnim stanom prodala je **.**.2023. godine MZ i NZ koji ugovor o kupoprodaji je registrirala u državnim institucijama. Navodi da ne posjeduje nikakvu imovinu na navedenoj adresi, već su sva njezina prava po spomenutom ugovoru prenesena na kupca nekretnine.

6. IV tužena NM u svojem odgovoru navodi da više nije vlasnica stana na adresi [adresa] u [adresa], već je sadašnji vlasnik BZ što je i evidentirano u izvatku iz zemljišne knjige.

7. X tuženik RM navodi da ne polaže nikakva prava na predmetni stan te da tužitelju priznaje pravo vlasništva na isti. Navodi da je u stan u kojem je i sada ušao na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb Črnomerec 1996. godine. U vrijeme kada je ušao u stan u istome se nalazila GM, time da tužitelja nije vidio u stanu u [adresa], međutim poznato mu je da je GM išla kod tužitelja i njegove supruge i u razgovoru iste spominjala te navodila da će isti nakon njezine smrti biti vlasnici predmetnog stana. Naveo je i to da je u razgovoru s GM i EZ saznao da su negdje 1959. godine taj stan kupili od PM, a sjeća se i da su pokazivali nekakav kupoprodajni ugovor, a kako nisu imali novac za kupnju, poznato mu je iz njihovog razgovora da je sada pok. LM dio kupoprodajne cijene platio na način da bi radio neke poslove. Poznato mu je i to da su se isti razveli te da je on otišao živjeti u stan u [adresa], a GM je prepustio ovaj stan. Nije mu poznato da li je GM netko osporavao pravo na vlasništvo tog stana. Poznato mu je da su GM sahranili ovdje tužitelj i njegova supruga. Naveo je i to da i nadalje stanuje u predmetnom stanu.

8. VI tužena IM u svojem odgovoru na tužbu priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti. Poznato joj je da tužitelj koristi navedeni prostor koji je predmet spora dugi niz godina, a ona navedeni prostor ne svojata niti je ikada postavljala pitanje da bi trebala biti obeštećena.

9. XI tužena UM u svojem odgovoru obavještava da više nije vlasnica nekretnine [adresa] te da se sve vezano za taj slučaj obavijesti novog vlasnika IZ.

10. IX tuženik DM u odgovoru na tužbu navodi da se u predmetnoj zgradi na adresi [adresa] nalazi od 2009. godine i predstavnik je suvlasnika navedene zgrade. Navodi da nema nikakvih saznanja vezano uz eventualna vlasnička prava tužitelja na predmetnom stanu, budući da su se sva događanja vezana uz predmetni stan odvijala prije 2009. godine, kada je došao na navedenu adresu. Navodi da osobno ne poznaje tužitelja, a vezano za plaćanje pričuve za predmetni stan koji se nalazi u tavanskom prostoru, naveo je da ima saznanje da je kao osoba koja se tereti za pričuvu jedno vrijeme bio Grad Zagreb, a nakon toga Republika Hrvatska, time da se pričuva plaća periodično. Naveo je i to da je ovdje tuženik RM bio u predmetnom stanu u vrijeme kada je on došao u zgradu 2009. godine, a prema njegovim saznanjima, sada se nitko ne nalazi u predmetnom stanu. Naveo je i to da je nekoliko puta dolazio predstavnik RH koji se interesirao da li netko koristi predmetni stan. Vezano uz vlasnička prava tužitelja za predmetni stan ne može se očitovati iz razloga što mu navedene činjenice nisu poznate, kao ni to tko raspolaže ključevima predmetnog stana.

11. Ostali tuženici nisu dali odgovore na tužbu niti se odazivali pozivima suda.

12. U tijeku dokaznog postupka izveden je uvid u izvatke iz zemljišne knjige, povijesni izvadak, izvadak iz posjedovnog lista, Ugovor o kupoprodaji stana zaključen između HZ i CM od 13.11.1998., rješenja o nasljeđivanju, Kupoprodajni ugovor između DZ i KM od 17.5.2001., Ugovor između PM i EZ od 1.8.1958., rješenje Narodne Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Narodni odbor Općine Črnomerec, Sekretarijat za komunalne poslove i građevinarstvo od 4.4.1959. godine o urbanističkoj suglasnosti PM za adaptaciju potkrovlja [adresa], rješenje kojim se PM odobrava adaptacija tavana u [adresa] od 25.5.1959., suglasnost Uprave Črnomerec PM za adaptaciju tavana od 4.6.1959., Kupoprodajni ugovor i naknadno utanačenje između OM mldb. OM i EZ i RZ od 7.8.1959., Ugovor između PM i EZ i ZZ od 7.8.1959., građevinska dozvola Sekretarijata za komunalne poslove i građevinarstvo Narodnog odbora Općine Črnomerec od 24.8.1959. kojim se odobrava PM adaptacija tavana u stambene svrhe u zgradi u [adresa], Ugovor o prijenosu trajnog prava korištenja između OM mldb. OM i EZ i RZ od 4.9.1959., izvršen je uvid u izjavu EZ od 18. travnja 2011., zapisnike sastavljene kod ovog suda na glavnim raspravama o iskazima EZ, EM, UZ i JZ u predmetu ovog suda posl.br. P-11873/07 u postupku kojeg je vodio tužitelj protiv tuženika Grad Zagreb i dr., izvršen je uvid u spis ovog suda posl.br. P-11873/2007, presudu u ime naroda Općinskog suda u Zagrebu posl.br. P-11682/75 od 4.12.1975., presudu u ime naroda ovog suda od 12.5.1977., presudu u ime naroda ovog suda posl.br. P- 3637/78 od 18.5.1978., rješenje Grada Zagreba, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove, Sektor za upravno-pravne poslove od 24.3.2021. kojim se odbija zahtjev Republike Hrvatske radi utvrđenja vlasništva na stanu površine 33,86 m2 na tavanu zgrade u [adresa], rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 2.10.2020. kojim se poništava rješenje Grada Zagreba od 21.9.2015. te izjavu tužitelja.

13. Tužitelj ZM naveo je da se stan koji je predmet ovog spora nalazi u potkrovlju na adresi [adresa] i da je to bio stan njegove sada pokojne supruge TM koja ga je naslijedila od svoje tete GM koja ju je uzdržavala. Koliko mu je poznato, GM taj stan dobila je od svojeg supruga EZ, a kada se razvodila s istim, LM joj je prepustio navedeni stan. Naveo je da je GM umrla u tom stanu, a sahranili su je on i njegova supruga. Nije se mogao točno sjetiti kada su se počeli brinuti o teti njegove supruge GM. Naveo je da se oženio 1969. godine i tada je upoznao GM, tetu od supruge, koja je dolazila i k njima u stan i oni su odlazili u stan u [adresa] kod nje, a brigu su joj počeli pružati kada joj je to bilo potrebno. GM nije imala djece i nije bila udana. Cijelo vrijeme od kada je upoznao GM ista nikada nije govorila da bi bilo tko osim nje polagao bilo kakva prava na predmetni tavanski stan na adresi u [adresa]. Ona je rekla da će taj stan nakon njezine smrti ostati njegovoj supruzi, time da o navedenom nije sačinjen nikakav ugovor budući on i njegova sada pok. supruga nisu bili pohlepni. Naveo je da prilikom dolazaka u stan GM nisu nikada nikoga vidjeli da bi dolazio u taj stan. X tuženika je prvi puta vidio kada su nakon sahrane došli u stan GM, zatekao ga je u stanu, time da mu nije poznato kako i na koji način je isti došao u stan. Za života GM, pored nje, ključeve stana imali su on i njegova supruga. Kada su nakon smrti GM došli u stan, ključevima koje su imali nisu mogli više otključati ulazna vrata. Naveo je i to da je vezano uz ovaj stan vodio parnicu. Ne zna tko je izgradio taj tavanski stan, time da se sjeća da ga je on jednom renovirao. Radilo se samo o nekim preinakama jer je već prije toga to bio stambeni prostor odnosno stan u kojem je stanovala GM. Zaključno je naveo da je ovaj stan trebala naslijediti njegova supruga, a kako je njegova supruga umrla, to je onda on nasljednik i polaže vlasnička prava na predmetni stan, što je bio razlog podnošenja ove tužbe.

14. U svojoj izjavi X tuženik RM u cijelosti je ostao kod navoda datih u odgovoru na tužbu, točnije da ne polaže nikakva prava na taj stan te da tužitelju priznaje pravo vlasništva na isti te da je u stan u kojem je i sada ušao na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb Črnomerec 1996. godine. U vrijeme kada je ušao u stan, u istome se nalazila GM, time da tužitelja nije vidio u stanu, međutim poznato mu je da je GM išla kod tužitelja i njegove supruge. Naveo je da je u razgovoru spominjala svoju rodbinu odnosno tužitelja i njegovu suprugu da će isti nakon njezine smrti biti vlasnici predmetnog stana. U razgovoru s GM i EZ saznao je da su negdje 1959. godine taj stan kupili od PM, a sjeća se i da su pokazivali nekakav kupoprodajni ugovor, a kako nisu imali novac za kupnju, poznato mu je iz razgovora da je sada pok. LM dio kupoprodajne cijene platio na način da je za njih radio neke poslove. Poznato mu je i to da su se isti razveli, da je on otišao živjeti u stan u [adresa], a GM je prepustio ovaj stan. Nije mu poznato da li je GM netko osporavao pravo na vlasništvo tog stana, a poznato mu je da su GM sahranili ovdje tužitelj i njegova supruga. Naveo je da i nadalje stanuje u predmetnom stanu.

15. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda posl.br. P-11873/07 proizlazi da je ovdje tužitelj vodio postupak protiv [adresa], RM i RM Z radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave predaje stana te da je pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom radi promašene pasivne legitimacije.

16. Nije osnovan prigovor tuženika nedostatka pasivne legitimacije budući je pravo vlasništva na predmetnom stanu upisano za korist I tuženika RH dok su ostali tuženici u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici. Izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju potvrđuje navode tužbe u kronološkom prikazu pravnog statusa predmetnog stana.

17. U predmetnom slučaju radi se o višestambenoj zgradi koja je bila u društvenom vlasništvu i u kojoj su pojedini posebni dijelovi bili u vlasništvu fizičkih osoba, a pojedini u društvenom vlasništvu. Na pasivnoj strani moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine što ukazuje na neosnovanost prigovora onih tuženika koji to ističu tijekom postupka.

18. Sud tako temeljem izvedenih dokaza utvrđuje da je predmetni stan u [adresa] predstavljao tavan koji je prenamijenjen u stan na temelju odobrenja (građevinske dozvole) izdane PM. Ista je pribavila sve potrebne isprave za građenje predmetnog stana te vlastitim sredstvima izgradila predmetni stan, a nakon toga sa LM i ZZ GM sklopila kupoprodajni ugovor i ugovor o prijenosu trajnog prava korištenja predmetnog dijela tavana, nakon čega je stan temeljem sudske nagodbe pripao u vlasništvo ĆM koji je naslijedila FM, istu je naslijedila TM od koje je nasljeđivanjem vlasništvo stana stekao tužitelj. Predmetni je stan od svoje izgradnje pa do danas bio u režimu privatnog vlasništva, a ne u režimu društvenog vlasništva. X tuženik RM priznao je tužbeni zahtjev budući se dokumentacija uz tužbu poklapa s onime što su njemu o tom stanu govorili LM i ĆM točnije da se radi o stanu u privatnom vlasništvu koji je sagradila PM, da je stan prodala LM i ĆM te je nakon njih vlasništvo stana pripalo ĆM. Vezano uz prigovor III, V, IV i XI tuženika da nisu vlasnici nekretnina na navedenoj adresi, sud je dao svoje objašnjenje ranije u obrazloženju. Isti pored navedenog ne iznose nikakve druge činjenice vezane za predmet spora. IX tuženik se nije očitovao vezano uz vlasničko pravo tužitelju dok ostali tuženici nisu dali odgovore na tužbu niti se očitovati. Sud prihvaća navode iskaza tužitelja u činjenicama koje proizlaze i koje potvrđuje naprijed navedena dokumentacija. Temeljem izvedenih dokaza nalazi utvrđenim da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva nasljeđivanjem sukladno odredbi čl. 114 i čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima što je bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude. Prema čl. 114 st. 1 Zakona o vlasništvu vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Stjecanje vlasništva nasljeđivanjem spada pod izvorno stjecanje prava vlasništva što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva temelji na pravo vlasništva svojih prethodnika. Obzirom se temeljem Zakona o vlasništvu pravo vlasništva stečeno na izvedeni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, a tužitelj je dokazao osnov i slijed stjecanja sporne nekretnine to je temeljem rezultata utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne sve prezentirane materijalne dokaze kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru kao autentično zabilježenim i jasnim i budući ne postoji niti jedna okolnost koja bi ih dovela u pitanje, tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim te odlučio kao u izreci presude. Suprotno tome tuženici nisu prezentirali dokaze kojima bi s uspjehom pobili tužbene navode tužitelja.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 4, Tbr. 9 toč. 1 i 2, Tbr. 36 toč. 3 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 200,00 EUR, podnesak 31.5.2022. 50,00 EUR, podnesak 18.7.2022. 50,00 EUR, podnesak 6.2.2023. 200,00 EUR, podnesak 10.11.2023. 50,00 EUR, podnesak 7.3.2024. 200,00 EUR, podnesak 17.4.2024. 50,00 EUR, podnesak 6.7.2024. 200,00 EUR, ročište 10.7.2025. 100,00 EUR, ročište 9.10.2025. 200,00 EUR, podnesak 8.12.2025. 200,00 EUR, ročište 26.1.2026. 200,00 EUR, podnesak 27.1.2026. 50,00 EUR te ročište 26.3.2026. 200,00 EUR ili ukupno 1.950,00 EUR te 25% PDV-a 487,50 EUR ili ukupno 2.437,50 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, presudu 110,00 EUR, troškovi sudskog dostavljača 31,81 EUR, troškovi predujma za sudskog dostavljača 16,13 EUR, trošak sudskog dostavljača 15,46 EUR, pribava zk izvadaka i isprava 50,00 EUR, pribava isprava iz Državnog arhiva 50,00 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.737,44 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona. Kako je tužitelj naknadu troškova parničnog postupka potraživao samo u odnosu na I tuženika RH i III tuženika MM koji su osporili tužbeni zahtjev, o troškovima postupka odlučivalo se u odnosu na iste, a sukladno zahtjevu tužitelja.

U Zagrebu, 10. rujna 2026.

Sudac

Vesna Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu u šest primjeraka.

Dna:

- tužitelju po pun.

- I tuženiku po pun.

- II i IV-XI tuženiku

- III tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte