Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: Pn-261/2016-130

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Danilo Cvitković Vučetić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 27a, protiv tuženika, Klinčki bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa GŠ, zaposlenik, dipl. pravnim s položenim pravosudnim ispitom, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danila Cvitkovića Vučetića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinčki bolnički centar Split, OIB: 51401063283, u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 90.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od dana 19. svibnja 2016. po stopi određenoj na svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 20.000,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Klinčki bolnički centar Split, OIB: 51401063283,u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 39.319,31 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na prednji iznos teče kako slijedi:

-za razdoblje od 01.12.2014. -31.12.2014.g. na iznos mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od 6.u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi od 12% pa do isplate,

-za razdoblje od 01.01.2015. -31.07.2015.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 6.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 12% pa do isplate,

-za razdoblje od 01.08.2015. -31.12.2015.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 6.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 8,14%% pa do isplate,

- za razdoblje od 01.01.2016.-30.06.2016.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 8,05% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2016.-31.12.2016.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,88% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2017.-30.06.2017.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,68% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2017.-31.12.2017.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,41% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2018.-30.06.2018.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,09% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2018.-31.12.2018.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 6,82% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2019.-30.06.2019.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 6,54% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2019.-31.12.2019.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 6,30% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2020.-30.06.2020.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 6,11% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2020.-31.12.2020.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,89% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2021.-30.06.2021.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,75% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2021.-31.12.2021.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,61% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2022.-30.06.2022.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,49% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2022.-31.12.2022.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,31% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2023.-30.06.2023.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,50% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2023.-31.12.2023.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,00% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2024.-30.06.2024.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,50% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2024.-31.12.2024.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 7,25% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2025.-30.06.2025.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 6,15% pa do isplate

-za razdoblje od 01.07.2025.-31.12.2025.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,15% pa do isplate

-za razdoblje od 01.01.2026.-30.06.2026.g.na iznos svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade od 505,02 EUR-a počev od svakog 06.u mjesecu za prethodne mjesece, po stopi od 5,15% pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku Klinčki bolnički centar Split, OIB: 51401063283, u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene imovinske štete zbog izgubljene zarade kao kapitalizirane rente utvrđene na dan 1. listopada 2025. iznos od 36.373,89 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na prednji iznos teče od 2. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se objektivna preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 30. travnja 2026.

II Nalaže se tuženiku Klinčki bolnički centar Split, OIB: 51401063283, u roku 15 dana, naknaditi tužiteljici VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 37.712,12 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 19. svibnja 2016. protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se sadržajno navodi kako tužiteljica od mladosti ima problem sa srcem te je u dobi od 12 godina operirala ASD, budući joj je uočena mitralna greška te se redovito godinama kontrolira kod kardiologa. Tijekom godina kod tužiteljice je uočena progresija mitralne insuficijencije, da je došlo do degeneracije mitralnih zalizaka. Nadalje da je dana 5. svibnja 2014. tužiteljica operirana u Kliničkom bolničkom centru Split od strane prof. dr.sc. BŠ, tijekom operacije da isti nije operirao mitralni zalizak za kojeg je po njegovim riječima u opis operacije utvrđeno da nema značajne insufijencije nego je operiran triskupidalni zalizak kojeg je prof. BŠ utvrdio da je promijenjen unatoč tome što tužiteljica nije poslana na operaciju triskupidalnog zaliska već prema nalazima i mišljenjima doktora ĐŠ i UŠ trebao biti operiran mitralni zalizak koji tužiteljici stvara probleme godinama. U vremenu nakon operacije tužiteljica da se nije osjećala dobro, te su joj se javljale smetnje i bolovi jačeg intenziteta nego prije same operacije te traju konstantno u vidu gubitka svijesti pri pokretima mirovanju, osjećaj nedostatka zraka, kronični umor, nesvjestice i bolovi te traju konstantno, zbog toga je i bila hospitalizirana u razdoblju od 22. rujna do 16. listopada 2015. U otpusnom pismu kojeg su potpisali dr. V, doc.dr.sc. UŠ i prof.dr.sc. ĐŠ, kao zaključak je navedeno da je uočena ataka ventrikulske tahikardija koja se nije pojavljivala prije operacije, da je uočena triskupidalna stenoza koja također nije uočena prije operacije, a što da govori da je sama operacija uzrok navedenih zdravstvenih problema. Nadalje ponovljenim ultrazvukom potvrđen je prolaps oba listića mitralnog zaliska s mitralnom insuficijencijom te je potvrđena dijagnoza s kojom je tužiteljica bila upućena na operaciju, a nije izvršena. Zbog navedenog da je tužiteljici uveliko smanjena životna sposobnost, trpi bolove te živi u konstantnom strahu za vlastiti život, trpi smetnje u radu srca u vidu ventrikulske tahikardije te triskupidalne stenoze koje su izravna posljedica navedene operacije, da i dalje ima prolaps oba listića mitralnog zaliska s mitralnom insufijencijom, a što je trebalo biti operirano, a greškom liječnika da nije učinjeno. Tužiteljica smatra da je zbog predmetne operacije nesporno došlo do povrede njezinih prava osobnosti odnosno prava na tjelesno i duševno zdravlje, tužiteljica da trpi duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, da trpi fizičke bolove te da trpi konstantni strah koji će biti prisutan i ubuduće. Nadalje da je prije operativnog zahvata bila zaposlena u ugostiteljskom objektu te ostvarivala plaću u iznosu od 3000,00 kuna, ali nakon operacije da je u cijelosti postala nesposobna za rad zbog profesionalne nesposobnosti za rad te joj je određena najniža mirovina u iznosu od 944.80, kuna mjesečno. U konačnici tužiteljica potražuje naknadu štete kako neimovinske tako i imovinske te izgubljenu zaradu za vrijeme dok je bila na bolovanju, a sve dok joj nije rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao i materijalnu štetu između plaće i bolovanja odnosno plaće i mirovine. Tužbenim zahtjevom predloženo je naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 300.000,00 kuna sa zateznim kamatama po osnovu neimovinske štete kao i iznos od 48.474,00 kuna po osnovi imovinske štete.

2. Podneskom od 30. travnja 2026. tužiteljica je, a nakon provedenih vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika iznos od 110.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate kao i iznos od 75.693,20 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, a kako je navedeno u podnesku (list spisa 557). Umjesto mjesečne rente zatražila je jednokratni iznos kapitalizirane rente.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako su djelatnici tuženika liječili tužiteljicu po pravilima medicinske struke u skladu sa mogućnostima suvremene medicine, a dijagnostički i terapijski postupci kao i svi medicinski tretmani, a posebno operacija da su obavljani prema pravilima struke u skladu s mogućnostima suvremene medicine bez greške. Osporio je osnovu i visinu tražbine naknade štete na ime izgubljene zarade i buduće rente navodeći kako tužiteljica nije dokazala visinu izgubljene zarade i buduće rente, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: nalaza i mišljenja 11511/2013, ehokardiografskog nalaza 585/05.02, ehokardiografije, nalaza i mišljenja 1467/12 i 1378/12, operacijskog lista, otpusnog pisma od 23. svibnja 2014., otpusnog pisma broj MB [matični broj]/15, rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa UP/I 141-02/14-01, ur. broj 341-18- 05/3-14-43791 od 5. prosinca 2014., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa UP/I 141-02/15-01, ur. broj 341-18-05/3-15-15461 od 14. veljače 2015., radne knjižice tužiteljice, obračunskog lista za tužiteljicu, medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na sporno liječenje tužiteljice i to: povijest bolesti matični broj [matični broj]/2013, povijest bolesti matični broj [matični broj]/2014, povijest bolesti matični broj [matični broj]/2014, povijest bolesti matični broj [matični broj]/2015, povijest bolesti matični broj [matični broj]/2015.

5. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke te svjedoka UŠ i ĐŠ, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po Sudskomedicinskom odboru Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, kao i dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Marijanu Joviću.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog postupka je naknada štete s osnove imovinske i neimovinske štete koju prema navodima tužiteljica ona trpi zbog pogrešno obavljenog operacijskog zahvata kojeg je proveo djelatnik tuženika 2014. godine.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužiteljica od mladosti ima srčane probleme, da joj je zbog progresije bolesti preporučen operacijski zahvat zbog degeneracije mitralnih zalizaka, da prilikom operativnog zahvata obavljenog 5. svibnja 2014., tužiteljici nije operiran mitralni zalizak već joj je operiran trikuspidalni zalizak, da je tužiteljica zadržana na bolničkom liječenju uslijed nesvjestica i zdravstvenih problema.

9. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li predmetni operativni zahvata izveden u skladu s pravilima struke, odnosno jesu li posljedice po zdravlje tužiteljice, koje su zaostale nakon navedenog operativnog zahvata, nastale zbog pogreške pri liječenju te zavisno od toga postoji li odgovornost tuženika za štetu tužiteljici. Sporna je visina štete odnosno pripada li tužiteljici naknada imovinske štete u vidu izgubljene zarade i buduće rente kao i naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a nastalih zbog predmetnog događaja.

10. Čitanjem medicinske dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je tužiteljici pri rođenju dijagnosticiran prolaps mitralne valvule, da je sa 12 godina starosti operirala ASD, da se redovito kontrolira kod kardiologa zbog mitralne greške i da je s vremenom zamijećena progresija mitralne insuficijencije, savjetovana joj je invazivna obrada te kontrola kardiokirurga glede operativnog zahvata, da je prilikom operativnog zahvata 2014. u KBC Split liječnik ŽŠ ustvrdio da nema značajne insuficijencije, već je našao promijenjenu triskupidalnu valvulu, postavljen je prsten triskupidalni. Nadalje da je tužiteljica zaprimljena na hospitalizaciju KBC Split u razdoblju od 22. rujna 2015. do 16. listopada 2015. zbog omaglica, ustanovljen je prolaps oba miksomatozna listića mitralnog zaliska. Da je u KBC Zagreb hospitalizirana od 31. siječnja 2019. do 12. veljače 2019. zbog izrazite intolerancije napora te joj je za vrijeme boravka napravljen pregled i srca te je programiran elektrostimulator srca koji nije bio namješten kako treba od strane operatera.

11. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa UP/I 141- 02/14-01, ur. broj 341-18-05/3-14-43791 od 5. prosinca 2014., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa UP/I 141-02/15-01, ur. broj 341-18-05/3-15- 15461 od 14. veljače 2015., utvrđeno je da je tužiteljici kod koje je zbog bolesti 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu od 3. studenoga 2014. te joj je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 466,43 kuna mjesečno, a umjesto te mirovine da joj se određuje najniža mirovina u iznosu od 944,80 kuna mjesečno.

12. Iz iskaza tužiteljice VŠ proizlazi kako od mladosti ima problema sa srcem te je u dobi od 12 godina imala prvu operaciju vezanu za srce. Od djetinjstva da ima prolaps mitralnih zalisaka, a tijekom godina da je došlo do progresije te joj je preporučena operacija zahvata mitralnih zalisaka. Prije predmetne operacije da je imala normalan život u smislu obavljanja svakodnevnih životnih potreba, bila je zaposlena kao pomoćni konobar te bi s vremena na vrijeme osjetila da se brže umara. Nakon operacije da je saznala da nije obavljena operacija mitralnih zalisaka već da je obavljena operacija triskupidalnog zaliska, da je pitala doktora ŽŠ zašto je došlo do promjene, on da joj je odgovorio da je to bilo potrebno, da je mitralni zalisak bio dobar, a da ovaj drugi nije. Otpuštena je kući nakon čega je počela se loše osjećati ali je smatrala da je to normalno budući na kompliciranu operaciju srca, na kontroli je uočeno da se elektroda pacemakera (koji joj je bio ugrađen još dok je bila na odjelu) pomaknula, nakon čega joj je stavljena nova elektroda, ali i dalje se nije osjećala dobro, imala je gubitak svijesti i gubitak zraka, umor i nesvjesticu. Nakon jedne od nesvjestica da je zaprimljena u bolnicu te je poslana u Zadarsku bolnicu radi aritmije a doktor G ju je upitao zašto nije operiran mitralni zalisak, ona da mu je odgovorila da joj je rečeno da nije potrebno, a nakon čega se on iznenadio. Nakon toga da se vratila u Split i tražila konzultacije s dr. ĐŠ koji ju je uputio na operaciju, on da je ostao iznenađen kada je saznao da joj je operiran triskupidalni zalisak te ju je ostavio na intenzivnoj njezi, da joj je napravljen ultrazvuk srca te joj je rečeno od strane dr. ĐŠ i dr. UŠ kako je operacija mitralnog zaliska neophodna a da je operacija triskupidalnog zaliska bila nepotrebna jer je on sada postao problem budući je postao sužen. Nadalje navodi kako je pristala na novu operaciju, da joj je doktor V u jednom trenutku rekao da je kompleksan slučaj radi kojeg nitko neće da stavi ruku na nju, nakon toga da joj je sutradan ponovno napravljen ultrazvuk srca od strane dr. ĐŠ i dr. UŠ koji su joj ponovno potvrdili da joj je potrebna operacija mitralnih zalisaka a nakon 5 – 6 dana da joj je došao dr. ŽŠ i rekao da joj nije potrebna operacija mitralnih zalisaka. Nakon svega da ne može više živjeti normalno, da ne može otići do samoposluge udaljene 100 metara od stana, odobrena joj je invalidska mirovina u prosincu 2014. Istaknula je kako je doktor ŽŠ kada ga je upitala zašto je operirao triskupidalni zalisak rekao da je operirao ono zbog čega je upućena na operaciju, ali ona navodi da nikada nije imala problem s tim zaliskom. Istaknula je da je bila u radnom odnosu 13 godina, plaća da joj je iznosila oko 2500 kuna, a invalidska mirovina da je 980 kuna.

13. Iz iskaza svjedoka dr. UŠ proizlazi da je isti po zanimanju liječnik, spec. interne medicine i kardiologije, da je njegovo sudjelovanje u postupku bilo u svrhu konzultacije, da je angažiran kao konzultant dr. ĐŠ budući se radilo o dvojbenim slučajevima, a doktor ĐŠ da je pregledao tužiteljicu i napisao svoj nalaz, kojeg je on potvrdio. Doktor ĐŠ da je primijetio da dolazi do progresije njezine osnovne bolesti – prolapsa mitralnog zaliska, došli su do zaključka da bi tužiteljici bilo dobro preporučiti kontrolu kardiokirurga zbog njezine simptomatologije mitralne insuficijencije, zbog remodeliranja srčanih šupljina i kompleksnih poremećaja srčanog ritma. Drugi kontakt koji je imao s tužiteljicom je nakon operacije 2015. gdje je tužiteljica primljena zbog prijetećeg gubitka svijesti i tada je uočena kratkotrajana ventrikulska tahikardija, koja se često nađe u bolesnika koji imaju prolaps mitralnog zaliska, zajednička odluka njega i dr. ĐŠ je bila da bi bilo dobro uraditi korekciju mitralnog zaliska, ali da on nije iznosio mišljenje o kardiokirurškom postupku (operaciji) koji nije u njegovoj domeni.

14. Iz iskaza svjedoka dr. ĐŠ proizlazi da je isti po zanimanju liječnik, spec. kardiolog, da je tužiteljica dugogodišnji njegov pacijent, da je odmah ustanovio da se radi o bolesti mitralnog zaliska, da je tužiteljica kod njega dolazila redovito na kontrole, da se žalila na kliničke tegobe što je koincidiralo s progresijom insuficijencije mitralnog zaliska. U takvim slučajevima kada imaju dojam da srce ne može dobro funkcionirati zbog toga što je to bolest koja je progresivna zamolio je kolegu UŠ da je primi na odjel i da se napravi invazivna kardiološka obrada, bili su mišljenja da se tužiteljicu prezentira na kardiokirurškom timu da bi ona išla u smjeru operacijskog zahvata budući su procijenili da bolest u toj fazi kada se mora operirati da se zaustavi daljnja remodelacija ili propadanje funkcije lijeve klijetke. Nakon operacijskog zahvata da je tužiteljica ponovno došla do njega, radio joj je ultrazvuk srca i napisao da je zalisak ostao isti, odnosno da je došlo do daljnje progresije, pogoršanja funkcije lijeve klijetke, a da je promijenjena hemodinamika na tri kuspidalna zaliska najvjerojatnije kao posljedica operacijskog zahvata, da je imala maligne aritmije radi kojih je gubila svijest, što je vjerojatno posljedica zadebljanih zalisaka.

15. U postupku je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po Sudskomedicinskom odboru Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji su sudu dostavili pisani nalaz i mišljenje 23. svibnja 2023. i dopunu nalaza i mišljenja (nakon uključivanja nalaza i mišljenja spec. psihijatra u prvotni nalaz) iz kojih proizlazi da je kod tužiteljice još u djetinjstvu ustanovljen prolaps mitralnog zaliska, u razdoblju od listopada 2012. do svibnja 2019. da je ambulantno i bolnički liječena zbog mitralne insuficijencije kod tuženika. Zbog pogoršanja osnovnog oboljenja mitralne insuficijencije koje je procijenjeno kao srednje teško do teško uz pojavu srčane slabosti odlučeno je o daljnjem kirurškom liječenju (operativnom zahvatu), koja je operacija napravljena 5. svibnja 2014. na odjelu kardiokirurgije KBC Split. Prilikom operacije direktnim promatranjem kroz otvorenu međupretkomorsku pregradu, tokom kardiopelegije, kirurg je vizualno procijenio da na mitralnom zalisku nije potrebno raditi kiruršku korekciju te dvolisni zalisak nije operiran ali je napravljena anuloplastika trolisnog zaliska uz patch – plastiku pretkomorskog septalnog nedostatka. U medicinskoj dokumentaciji ne postoji podatak o patologiji trolisnog zaliska koji bi zahtijevao operacijsko liječenje niti postoje jasni podaci o tome tko je i na osnovu čega donio odluku da se tužiteljica podvrgne operaciji kakva je kod nje napravljena, odnosno nema konzilijarne odluke o tome a što je uobičajena procedura u suvremenoj kliničkoj praksi. Jednako se navodi kako osim podataka iz operativne liste (vizualna procjena kirurga o stanju mitralnog zaliska) ne postoje pouzdani i objektivni medicinski parametri koji bi ukazali zašto poznato prethodno dijagnosticirano oboljenje – mitralna insuficijencija nije kirurški obrađena prilikom planirane operacije niti ima objektivnih medicinskih razloga na osnovu kojih bi se moglo opravdati operacija trikuspidalnog zaliska kod tužiteljice. Sudski vještaci su mišljenja da je načinjen propust budući nije napravljena planirana operacija mitralnog zaliska.

16. Nadalje se navodi da je kod tužiteljice nakon operacije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koji se očitovao u intoleranciji uobičajenog fizičkog napora s pojavom nesvjestica, poremećajem srčanog ritma po tipu ventrikularne tahikardije zbog čega joj je i ugrađen elektrostimulator. Kod tužiteljice da je ustanovljena postoperativna stenoza trikuspidalnog otvora umjerenog stupnja posljedica blage plućne hipertenzije tijekom izazvane tahikardije. Sudski vještaci su naveli da je pogoršanje tužiteljičinog funkcionalnog kapaciteta i funkcije lijeve i desne komore poslije predmetne operacije vezano za prirodnu evoluciju neispravljene mitralne insfucijencije a moguće da i postoji doprinos pogoršanju uzrokovanom triskupidalnom stenozom, kao i eventualno prisustvo ugrađenog elektrostimulatora.

17. Sudskomedicinski odbor je u dostavljenoj dopuni nalaza i mišljenja od 16. svibnja 2025. iznio mišljenje, a uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju da zbog toga što nije provedena operacija mitralnog dvolisnog zaliska prema medicinskoj indikaciji kod tužiteljice došlo do progresije odnosno pogoršanja mitralne insuficijencije, sa blagim stupnjem smanjenja sistolne funkcije srca (oko 55%), dilatacijom i remodeliranjem lijeve komore uslijed volumnog opterećenja, kao i dilatacijom lijeve pretkomore te smanjenim kapacitetom tolerancije naboja odnosno pojavom zamaranja, remodeliranje lijeve komore da utječe loše na dugoročnu prognozu, povećava stres zida komore i potrošnju kisika i dovodi do pogoršanja srčane insuficijencije, odnosno funkcionalnog kapaciteta srca. Proširenje lijeve pretkomore može dovesti do povećanja pritiska u lijevoj pretkomori u fizičkom naporu i pospješiti osjećaj ostajanja bez daha, a također da može imati za posljedicu nastanak fibrilacije koja po pravilu značajno umanjuje funkcionalnu sposobnost srca i nosi rizik od nastanka sustavnih embolija.

18. Nadalje da zbog svega navedenog kod tužiteljice postoji smanjenje globalne srčane funkcije, čime je u znatnoj mjeri ograničena u svakodnevnom životu (otežana tolerancija napora, otežano disanje, zamaranje i drugo…) što da joj umanjuje opću životnu aktivnost za oko 40% zbog čega trpi srednje tešku psihičku bol.

19. S obzirom da je kod tužiteljice prvotno bilo naznačeno operativno liječenje zaliska, iako je u operativnom liječenju tužiteljice došlo do propusta, odnosno izvršena je operacija trolisnog zaliska umjesto planirane operacije dvolisnog zaliska, propust nije utjecao na poslijeoperacijsku fizičku bol jer bi ista postojala da je izvršena operacija koja je planirana. U vezi s operacijom tužiteljica da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana nakon operacije, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, a zatim fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju od 9 dana koji su se mogli pojačavati do kratkotrajnih bolova srednjeg intenziteta prilikom previjanja i drugo, nakon toga da je trpjela povremene fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana. U vezi s osnovnim oboljenjem mitralna insuficijencija i njegovim pogoršanjem tužiteljica da ne trpi fizičke bolove ali bi ubuduće mogla osjećati tjeskobu, nelagodu u grudima, otežano disanje, zamaranje, nemogućnost bilo kakvog fizičkog napora, a u daljnjem tijeku života tegobe se mogu pogoršavati.

20. U odnosu na strah vještaci su naveli da je unatoč propustu u operaciji strah koji je tužiteljica osjećala neposredno prije same operacije i poslije operacije se ne može dovesti u vezu s propustom budući da bi strah postojao i da je izvršena unaprijed planirana operacija.

21. U razdoblju od listopada 2015. kada tužiteljica počinje osjećati ozbiljnije smetnje, tužiteljica počinje osjećati pojačano zabrinutost i strah u vezi s daljnjim tokom bolesti, u početku je on blagog intenziteta, a nakon što je kardiokirurg odbio prijedlog kardiologa za ponovnu operaciju mitralnog zaliska strah se pojačavao do srednje jačine koji je stalno prisutan i predstavlja svakodnevnu ozbiljnu duševnu patnju. Radi se o strahu srednjeg intenziteta koji traje 4 godine a strah se pred svaku iduću intervenciju u bolničkim ustanovama privremeno pojačava do nivoa jakog straha. S daljnjim subjektivnim tegobama brzo zamaranje, nedostatak daha, kod tužiteljice se aktivira izrazito jak strah (strah za život), a s obzirom na nalaz loše dugoročne prognoze, nije realno za očekivati da će do redukcije neugodnog doživljaja stalnog jakog straha doći u budućnosti. Tužiteljica da od početka 2024. trpi svakodnevno jaki strah u smislu brige u vezi s tegobama koje osjeća, ograničenim mogućnostima liječenja, kao i objektivno lošim prognozama budućeg stanja te su vještaci procijenili da će i u budućnosti duševna patnja uslijed doživljaja konstantno jakog straha ustrajavati, ali da u dokumentaciji ne postoji kako psihijatrijsko oboljenje koje je posljedica štetnog događaja i koje bi tužiteljici umanjivalo opću životnu aktivnost po tom osnovu.

22. U postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, su naveli detalje liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se mišljenje Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u cijelosti prihvaća. Osim toga, stranke nisu imale primjedbi na sačinjeni nalaz i mišljenje.

23. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

24. U ovoj pravnoj stvari radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Na ovu odredbu ZOO upućuje i članak 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ broj 169/04, 37/08).

25. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi članka 1061. ZOO kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

26. Navedeno znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zaposlenika zdravstvene ustanove i nastale štete i ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

27. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti.

28. Na građanskopravnu odgovornost liječnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti propisana Zakonom o obveznim odnosima koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno s pažnjom dobrog stručnjaka. Navedeno znači da je liječnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Liječnička odgovornost se prosuđuje prema pravilima subjektivne presumirane odgovornosti, a o njoj se radi kada je za nastanak odgovornosti za štetu potrebna, osim općih pretpostavki za štetu, još i krivnja štetnika kao posebna pretpostavka. Tuženik (bolnica) u ovakvim sporovima mora dokazati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis, drugim riječima, tužiteljica je tijekom postupka bila dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, tj. da je došlo do liječničke pogreške, a tuženik je morao dokazati istinitost svojih navoda odnosno prigovora, tj. da se prilikom operativnog zahvata postupilo onako kako je to bilo medicinski utemeljeno. Krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. S nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najblaži oblik i stupanj krivnje štetnika.

29. Liječnik je dužan postupati lege artis prema pravilima struke i primjenjivati stručna znanja i općepoznata medicinska dostignuća, a ako postupa protivno pravilima struke, contra lege artis, on čini liječničku pogrešku. Odgovornost postoji ako je pogreška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog radnika.

30. Tužiteljica tužbom sadržajno ukazuju da je došlo do liječničke pogreške budući joj prilikom operacije na koju je prethodno poslana nije operirano ono zbog čega je na operaciju upućena nego nešto sasvim drugo o čemu je liječnik prilikom operacije sam odlučio bez prethodnog konzilijarnog tima ili upute.

31. Naime, kako je već ranije navedeno pitanje odgovornosti tuženika kao zdravstvene ustanove i propusta u dijagnostici i liječenju prosuđuje se prema pravilima subjektivne odgovornosti, kod koje se krivnja štetnika presumira, pa je teret dokaza uzročne veze između štetne radnje i štete na tužiteljici, odnosno da je do štete došlo zbog liječničke pogreške, dok je tuženik trebao dokazati elemente ne postojanja krivnje budući da se presumira samo najblaži stupanj krivnje tj. obična nepažnja, te bi se primjenom instituta subjektivne odgovornosti tuženik oslobodio od odgovornosti da je dokazao da nije kriv za nastalu štetu i da je tijekom pružanja zdravstvene usluge primjenjivao pravila medicinske struke pažnjom dobrog stručnjaka.

32. Tužiteljica je u tom smislu sukladno pravilu o teretu dokazivanja dokazala da je zbog operativnog zahvata došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, tim više da je operativnim zahvatom kod tužiteljice i dalje ostala mitralna insufijencija (za koju je djelatnik tuženika prilikom operativnog zahvata zaključio da ne treba operirati, unatoč prethodnim uputama konzilijarnog tima), a uz to je još kod tužiteljice došlo do trikuspidne insufijencije i umjereno teške trikuspidne stenoze, s kojima tužiteljica nije imala problema prije predmetne operacije, dok tuženik s druge strane nije dokazao da nije kriv za nastalu štetu odnosno pogoršanje zdravlja tužiteljice, niti da bi takva posljedica nastala zbog razloga koji bi isključivali njegovu krivnju.

33. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

34. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je kod ocjene kolika bi neimovinska šteta u konkretnom slučaju pripadala tužiteljici, vodio se prvenstveno nalazima i mišljenjima Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, iz kojih se može zaključiti da je zbog operativnog zahvata kod tužiteljice došlo do ozbiljnog pogoršanja zdravstvenog stanja.

36. Nadalje valjalo je uvažiti i sve opisane neugodnosti koje je imala nakon operativnog zahvata i nakon liječenja, a koje se tiču neugodnosti liječenja, boravka u bolnici u KBC Splitu od 22. rujna 2015. do 16. listopada 2015. i u KBC Zagrebu od 31. siječnja 2019. do 12. veljače 2019., izloženosti rendgenskom zračenju, odlaženju na višekratne kontrole, obavljanju neugodnih pretraga. Nadalje, neugodnosti koje je imala zbog pogrešno namještenog elektrostimulatora prilikom predmetnog operativnog zahvata i njegovog reprogramiranja. Isto tako neugodnosti koje ima i danas a tiču se trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja na račun oštećenja najvažnijeg organa u ljudskom tijelu, osobito kada se uzme u obzir mišljenje Sudskomedicinskog odbora o tome da su pogoršanje funkcionalnog statusa tijekom vremena i lošija dugoročna prognoze tužiteljice, očekivane i direktne posljedice odluke djelatnika tuženika tijekom operacije 2014., koje prigode je odlučio da se ne učini prethodno, prije operacije, indicirana kirurška korekcija značajne simptomatske organske mitralne insuficijencije, imajući u vidu da je poznato da su neispravljene simptomatske hemodinamski značajne mitralne mane, po pravilu udružene sa ozbiljnim kardiovaskularnim morbiditetom i skraćenim životnim vijekom.

37. Kod visine pravične naknade sud je imao na umu i činjenicu da zbog posljedica operativnog zahvata tužiteljica značajno umanjene kapaciteta tolerancije napora, s tegobama koje se javljaju pri minimalnom fizičkom naporu u svakodnevnom životu, progresiji bolesti, kao i to da s obzirom na životnu dob aktivne pacijentice kakva je tužiteljica, umanjenje funkcionalnog kapaciteta srca u blagom do umjerenom fizičkom naporu ima značajnu posljedicu na svakodnevnu kvalitetu života i dnevne aktivnosti.

38. Posebno otegotnom okolnosti sud smatra činjenicu da je tužiteljica bila upućena na specifičan, planiran i indiciran kirurški zahvat, korekciju mitralnog zaliska, koji nije izvršen. U medicinskoj dokumentaciji nema konzilijarne odluke o promjeni operativnog plana, nema pouzdanih ni objektivnih medicinskih parametara koji bi opravdali operativni zahvat na trikuspidalnom zalisku, a ne postoje ni jasni podaci o tome tko je i na kojoj osnovi donio odluku o izmjeni zahvata. Prema zaključku Sudskomedicinskog odbora, propust nije nastao uslijed nepredvidive komplikacije ili stručne dvojbe, već uslijed izostanka planiranog medicinskog postupka i odsutnosti sustavne konzilijarne dokumentacije koja je uobičajena i obvezna u suvremenoj kliničkoj praksi. Ovakav propust sud kvalificira kao posebno tešku povredu prava pacijentice na zakonom zajamčenu suglasnost s medicinskim zahvatom i pravo na liječenje prema medicinskim indikacijama. Tužiteljica je bila suglasna s jednim zahvatom, a podvrgnuta je drugom. Nadalje umjesto izlječenja kod tužiteljice je došlo do progresije bolesti, naime svrha operativnog liječenja bila je zaustaviti progresiju mitralne insuficijencije i poboljšati srčanu funkciju tužiteljice, a zbog propusta, osnovna bolest nije kirurški zbrinuta, a srčana funkcija se kontinuirano pogoršava. Vještaci su nedvosmisleno zaključili da je kod tužiteljice upravo zbog neizvršene operacije mitralnog zaliska došlo do progresije mitralne insuficijencije, dilatacije i remodeliranja lijeve komore, dilatacije lijeve pretkomore te blage plućne hipertenzije dakle, do svih posljedica koje je planirana operacija trebala spriječiti. Medicinski zahvat koji je imao svrhu liječenja, u ovom slučaju nije samo izostao, on je zamjenjen zahvatom bez medicinske indikacije koji je stanje pacijentice pogoršao. Činjenicu mlade životne dobi tužiteljice koja je bila u četrdesetim godinama života u trenutku operacije. Radi se o aktivnoj životnoj dobi kada je čovjek u punoj radnoj i životnoj snazi. Prema ustaljenom shvaćanju sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, životna dob oštećenika jedna je od ključnih okolnosti pri odmjeravanju pravične novčane naknade, što je oštećenik mlađi, to je s pravnog i humanog motrišta teže jer će posljedice trpjeti kroz dulje vremensko razdoblje i u fazi života kada su aktivnost, sposobnost rada i participacija u društvenom životu posebno vrijedne. (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-309/2020-6, Rev-X-394/2015-2). Tužiteljica je jednako tako zbog posljedica propusta morala otići u invalidsku mirovinu. Gubitak radne sposobnosti i prijevremeni odlazak u invalidsku mirovinu u četrdesetim godinama života predstavlja iznimno tešku posljedicu koja nadilazi samo biomedicinsku dimenziju. Radi se o gubitku profesionalnog identiteta, ekonomske samostalnosti i socijalnog statusa koji bi tužiteljica uobičajeno uživala još desetljećima. Ova okolnost dodatno intenzivira duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti jer tužiteljica ne može obavljati zanimanje za koje je stekla kvalifikacije i kojim se bavila, a svaki radni dan proveden izvan radno aktivne populacije za nju je trajna i ponavljajuća patnja.

38.1. U konačnici loša dugoročna prognoza i buduća šteta. Sudskomedicinski odbor je utvrdio da remodeliranje lijeve komore povećava stres zida i potrošnju kisika, pogoršava srčanu insuficijenciju te da proširenje lijeve pretkomore može za posljedicu imati nastanak fibrilacije, koja značajno umanjuje funkcionalnu sposobnost srca i nosi rizik sustavnih embolija. Prognoza je, prema ocjeni vještaka, objektivno loša te nema realne mogućnosti za povratak na razinu zdravlja i aktivnosti kakvu je tužiteljica imala prije propusta, a postoji i izravna opasnost za život ponovnom podvrgavanju operaciji srca kod tužiteljice.

39. Sudskomedicinski odbor je utvrdio da je kod tužiteljice zbog neispravljene mitralne insuficijencije smanjena opća životna aktivnost za 40%, uz otežanu toleranciju napora, otežano disanje, zamaranje i ograničenost u svakodnevnom životu. Također je kod tužiteljice ocijenjen višefazni sekundarni strah direktno uzrokovan propustom i to od 2015./2016. do 2019. strah blagog do srednjeg intenziteta, kontinuiran, koji je nastupao s pogoršanjem stanja i odbijanjem kardiokirurga da provede reoperaciju mitralnog zaliska, od 2024. nadalje svakodnevni jaki strah za život koji je stalan, bez realne mogućnosti poboljšanja, uvjetovan objektivno lošom prognozom.

40. Primjenom članka 1104. ZOO, sud je uzeo u obzir i izvjesnu buduću duševnu patnju uslijed stalnog jakog straha za život koji će ustrajati i u budućnosti, što predstavlja posebno intenzivan i osobit oblik neimovinske štete kojemu je doprinio i propust tuženika u vidu odbijanja da se na prijedlog kardiologa provede ponovna kirurška korekcija.

41. Utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, a primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su 1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenog 2002., kao i Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Građanski odjel broj Su-IV-47/2020-5, koja izmjena Orijentacijskih kriterija se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VS RH, od 15.lipnja 2020., prema shvaćanju ovog suda, tužiteljici je na ime neimovinske štete valjalo utvrditi iznos od 90.000,00 eura. Ovom iznosu je valjalo dosuditi i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

41.1. Predmetni kriteriji predstavljaju orijentir sudovima prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade s ciljem da se oštećenicima omogući postavljanje realnih zahtjeva i zauzimanje legitimnih očekivanja o tome s kojim zahtjevom mogu uspjeti. Općepoznata je okolnost kako je Vrhovni sud Republike Hrvaske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05. 03. 2020. god. i 15. 06. 2020. god. (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) izmijenio kriterije na način da je dotadašnje iznose povisio za 50%. U obrazloženju predmetnog pravnog shvaćanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo kako su odlučne okolnosti za izmjenu kriterija bili podaci Državnog zavoda za statistiku o porastu stope inflacije, promjena potrošačkih cijena te povećanja prosječne mjesečno neto isplaćene plaće. Iz navedenog shvaćanja proizlazi kako su sudovi prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, odnosno prilikom primjene Orijentacijskih kriterija dužni uzeti u obzir ne samo postojeće kriterije, već iste korigirati uzimajući u obzir i (porast) stope inflacije, (povećanje) prosječne mjesečno neto isplaćene plaće, kao i općenito (porast) troškova života, jer je tek tada odmjerena i dosuđena naknada po svojim karakteristikama i pravična, odnosno dosuđena sa svrhom i ciljem donošenja Orijentacijskih kriterija.

41.2. Dosuđivanjem preko dosuđenog iznosa bila bi narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka, jer neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja.

42. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

43. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje i imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za vrijeme dok je bila na bolovanju pa sve dok joj nije priznato pravo na invalidsku mirovinu, odnosno tvrdi da je trpjela imovinsku štetu u razlici između plaće i bolovanja, odnosno pravo na mjesečnu rentu u vidu razlike između plaće i mirovine.

44. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Odredbom članka 1095. stavka 2. ZOO propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu mogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Odredbom članka 1088. stavka 1. ZOO propisano je da se u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme, a novčana renta plaća se mjesečno unaprijed. Odredbom članka 1088. stavka 5. ZOO propisano je da iz ozbiljnih razloga vjerovnik može zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos (kapitalizirana renta). Odredbom članka 1089. stavka 3. ZOO propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

45. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Marijan Jović je istaknuo da je tužiteljica od 2007. radila u ugostiteljskom objektu te za redovan rad primala 3.038,02 kuna bruto, odnosno 2.400,00 kuna neto plaće. Bolovanje na teret HZZO-a je započelo krajem travnja 2014., tj. 19% naknade za taj mjesec i dalje je bilo na teret HZZO-a. Rješenjem HZMO-a je od 01.12.2014. tužiteljica ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu. Iznio je mišljenje da je tužiteljica zbog nemogućnosti rada i primanja naknade za bolovanje umjesto naknade plaće u razdoblju od 1. lipnja 2014 do 30. studenoga 2014. izgubila zaradu u ukupnom bruto iznosu od 7.745,28 Kn (1.027,98 Eur), odnosno u neto iznosu

3.917,16 Kn (519,90 Eur). Mjesečni je iznos izgubljene zarade jednak bruto 1.290,88 Kn (171,33 Eur), odnosno neto 652,86 Kn (86,65 Eur). Odnosno zbog nemogućnosti rada i primanja naknade za bolovanje umjesto naknade plaće u periodu od 01.12.2014. do 30.09.2025. godine izgubio zaradu u ukupnom neto iznosu od 39.319,31 eura. Što se pak tiče mjesečne rente istaknuo je da zadnja utvrđena mjesečna razlika izgubljene zarade iznosi 505,02 eura koja je utvrđena za rujan 2025.g., dospijeće 01.10.2025.g. (dan kapitalizacije). Godišnji iznos rente iznosi 6.060,24 Eur. Tužiteljica je rođena u rujnu 1967.g i u mjesecu utvrđene rente je bila stara 58 godina, te joj je do starosne mirovine (65 godina od 2030.g.) preostalo još 7 godina života. Kapitalizirani iznos rente je jednokratni iznos koji tuženik plaća tužitelju za buduće obroke rente, umanjen za diskontnu kamatu (vremenska vrijednost novca) koja se uobičajeno kreće između 3 i 5%, te je u ovom izračunu uzeta srednja vrijednost od 4%. Izračunava se na temelju iznosa rente, trajanja isplate i kamatne stope. Tako je kapitalizirani iznos rente na dan

1. listopada 2025. iznosio 36.373,89 eura.

46. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jovića kao stručan, objektivan i vjerodostojan, stranke nisu imale prigovora na dani nalaz i mišljenje. Sud prihvaća ovu metodologiju kao pravilnu. Primjena diskontne stope od 4% je u skladu s načelom da kapitalizirana isplata odmah ima višu vremensku vrijednost od sukcesivnih plaćanja, pa je odbitkom kamate uspostavljena ekvivalentnost između jednokratne isplate i godišnjih obroka rente. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu Revt-631/2017-2 prihvatio primjenu Tablica financijske matematike za izračun kapitaliziranog iznosa izgubljene zarade u određenom vremenskom razdoblju, potvrđujući pri tom ispravnost diskontnog pristupa.

47. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i dosuditi joj štetu na ime izgubljene zarade u visini 39.319,31 eura kao i kapitaliziranu buduću rentu od 1.10.2025. u iznosu od 36.373,89 eura. Na ove iznose teku zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa (tj. od prvog dana idućeg kalendarski mjeseca u odnosu na obračunski mjesec), a na iznos kapitalizirane rente od 1. listopada 2025. kao dana kapitalizacije.

48. Tuženik je isticao da je osnovna bolest mitralna insuficijencija bila prethodno dijagnosticirana te da je tužiteljica ionako bila zahvaćena srčanim oboljenjem i bez propusta u operaciji, za odgovoriti je tuženiku da je svrha planirane operacije bila upravo korekcija mitralne insuficijencije i zaustavljanje njezine progresije, čime bi se tužiteljica vratila normalnoj radnoj i životnoj sposobnosti. Da je operacija provedena planiranim zahvatom na mitralnom zalisku, prema redovitom tijeku stvari tužiteljica bi se oporavila i nastavila s radom. Propust nije bio jedan od uzroka odlaska u invalidsku mirovinu propust jest bio jedini i isključivi uzrok koji je spriječio izlječenje i uzrokovao progresiju bolesti koja je naposljetku dovela do invaliditeta, što je potvrdio Sudskomedicinski odbor navodeći da je pogoršanje mitralne insuficijencije vezano za prirodnu evoluciju neispravljene mitralne insuficijencije.

49. Za istaknuti je da je tužiteljica podneskom od 30. travnja 2026. izvršila promjenu tužbenog zahtjeva s određenog iznosa mjesečne rente na zahtjev za kapitaliziranu rentu (jednokratni iznos) što ovaj sud ocjenjuje procesno dopuštenim kao preinaku tužbe sukladno članku 190. i 191. ZPP, (točka I izreke ovog rješenja) budući je ocijenio da postoje razlozi u smislu članka 1088. st. 5. ZOO. Naime, tužiteljica je izvorno tražila mjesečnu rentu u točno utvrđenom iznosu, a nakon provedenog financijskog vještačenja postavila zahtjev za isplatu kapitaliziranog iznosa. To je objektivna preinaka tužbe u smislu članka 191. stavka 1. ZPP, tuženik se takvoj preinaci nije protivio, ali svakako se radi o okolnosti koja je nastala nakon provedenog vještačenje kojim je utvrđen točan iznos kapitalizirane rente, koji podatak tužiteljica objektivno nije mogla imati pri podnošenju tužbe.

50. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a sa visinom istog 90%, što ukupno iznosi 190%, što kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) 95%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 5%. Slijedom navedenog sud je pri odmjeravanju troškova postupka odlučio da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici cjelokupan trošak postupka budući ista nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

51. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 185.693,20 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

52. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

− sastav tužbe od 19. svibnja 2016. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 31. listopada 2017. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 1. veljače 2018. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2018. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 2. svibnja 2018. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 17. rujna 2018., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 1.397,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 29. siječnja 2019., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 1.397,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 31. siječnja 2020. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 1.397,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2023. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 30. siječnja 2024. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2026., koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja, u iznosu od 698,50 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2026. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 27. veljače 2019. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− sastav ostalog podneska od 19. veljače 2024. u iznosu od 1.397,00 eura (Tbr. 8/5 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 8. srpnja 2025. u iznosu od 2.794,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− sastav ostalog podneska od 30. travnja 2026., kojim je uređen tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, u iznosu od 1.397,00 eura (Tbr. 8/5 Tarife)

53. Ovako ukupan iznos od 35.623,50 eura valjalo je uvećati za troškove vještačenja u iznosu od 2.088,62 eura što ukupno daje iznos od 37.712,12 eura.

54. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 37.712,12 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

U Splitu 10. rujna 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis