REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-975/2025

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja IGP KAJBA d.o.o., OIB: 68608540166, Dugo Selo, Šaškovečka ulica 47, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženika BAVARIA SWISS AG, Talacherstrasse 11, 6340 Baar, Švicarska, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Buterin & Posavec odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, radi osiguranja dokaza, dana 10. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Ovaj sud oglašava se nenadležnim, ukidaju se sve provedene radnje te se tužba odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. travnja 2025. podnio tužbu radi isplate, na ime sniženja cijene, iznosa od 24.592,59 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2024. do isplate. U tužbi u bitnom navodi da je od tuženika kupio kamion Mercedes Benz Arocs 336K 6x4 za cijenu od 56.000,00 EUR, za koji mu je izdan račun 12. kolovoza 2024. (očiglednom omaškom u tužbi navedeno 12. kolovoza 2018. – list 5. spisa), a koji mu je isporučen 29. kolovoza 2024. Ističe da je nakon što mu je kamion isporučen isti dao na pregled kod ovlaštenog automehaničara koji je utvrdio kvar motora iz čega proizlazi da je kamion kupljen sa skrivenim nedostatkom, a o čemu je tužitelj obavijestio tuženika 11. rujna 2024., međutim on je dopisom od 12. rujna 2024. otklonio svoju odgovornost za materijalne nedostatke.

1.1. Nadležnost ovog suda tužitelj temelji na odredbama čl. 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23. – dalje: ZMPP) i čl. 7. st. 1. toč. b) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (Bruxelles I bis), navodeći da je mjesto izvršenja obveze na području Republike Hrvatske.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je tuženik tužitelju prodao predmetno vozilo te ističe da je posao kupoprodaje nastao ponudom tuženika i prihvatom ponude od strane tužitelja, pri čemu je tuženik tužitelja na uobičajeni način izvijestio o uvjetima pod kojima tužitelju i drugim kupcima prodaje (rabljena) vozila, i to pobliže da se na ugovorni odnos strana primjenjuje strano (švicarsko) pravo, da je za sporove ugovornih strana nadležan strani (švicarski) sud i da se na ugovorni odnos strana primjenjuju tuženikovi Opći uvjeti poslovanja (AGB odnosno OUP). Navodi da je odredbama prihvaćene ponude tuženika i tuženikova prijavnog obrasca za kamione, koje je tužitelj prihvatio, jasno utvrđeno kako su "Kupac i prodavač upoznati sa i prihvaćaju AGB", kako se sva korespondecija temelji na "Općim uvjetima poslovanja (AGB)" tuženika, i kako je AGB-om odnosno tuženikovim OUP (čl. 11.2) kao i izričitim odredbama prihvaćene ponude i prijavnog obrasca utvrđena nadležnost švicarskog suda i primjena švicarskog prava. Stoga smatra da ovaj sud nije nadležan za postupanje u ovom predmetu. Podredno, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon primitka odgovora na tužbu, tužitelj se na isti nije očitovao.

4. ZMPP uređuje: 1.) mjerodavno pravo za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, 2.) nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmet odnosi iz točke 1. ovoga članka i pravila postupka , 3.) priznanje i ovrha stranih sudskih odluka u pravnim stvarima čiji su predmet odnosi iz točke 1. ovoga članka (čl. 1. i čl. 81.).

5. Odredbom čl. 46. ZMPP određeno je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012. Nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda države koja nije članica Europske unije, osim ako je za predmet spora isključivo nadležan sud Republike Hrvatske ili neke druge države članice Europske unije. Na takav sporazum se na odgovarajući način primjenjuju odredbe odjeljka 7. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka.

6. Odredbom čl. 55. ZMPP određeno je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbe članka 4. stavka 1. Uredbe iz čl. 46. st. 1. ovoga Zakona i primjenjuje se u opsegu određenom u čl. 1. st. 2. ovoga Zakona.

7. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012, podložno ovoj Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Prema odredbi čl. 5. st. 1. ove Uredbe, osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. Poglavlja II. ove Uredbe.

8. Prema odredbi čl. 7. toč. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

(a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a).

9. Uvidom dokumentaciju u spisu, sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji rabljenog kamiona Mercedes Benz Arcos 3363K 6x4 za iznos od 56.000,00 EUR, za što je tuženik 12. kolovoza 2024. tužitelju izdao račun. Među strankama nije sporno da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti i da je tuženik tužitelju isporučio kupljeni kamion. Tužitelj i tuženik su u vezi predmetne kupoprodaje komunicirali putem e-maila (list 206.-215. spisa). Tuženik je tužitelju ponudio kupoprodajnu cijenu od 59.000,00 EUR te su se nakon pregovora usuglasili za cijenu od 56.000,00 EUR. Sve navedeno se odvijalo 12. kolovoza 2024.

10. Iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju prijavni obrazac na koji se poziva. Naime, na listu 218. spisa prileži ovjereni prijevod prijavnog obrasca od 19. srpnja 2024. Radi se o obrascu u kojem je navedeno da se sva korespondencija temelji na Općim uvjetima poslovanja (AGB) tuženika te je naznačena web stranica s koje se ti Opći uvjeti mogu skinuti. Ujedno je navedeno da kupac i prodavatelj prihvaćaju Opće uvjete. Isti prileže spisu na listu 222.-228. – ovjereni prijevod).

11. Suprotno tvrdnjama tuženika, iz sadržaja prijavnog obrasca za kamione, kao niti iz dostavljene e-mail korespondencije između stranaka koja je prethodila sklapanju kupoprodajnog ugovora, ne proizlazi da je tužitelju, prije primitka računa od 12. kolovoza 2024., bilo ukazano na Opće uvjete poslovanja tuženika. To sud zaključuje iz činjenice da je navedeni prijavni obrazac sačinjen 19. srpnja 2024., dok u spisu, u vezi sporne kupoprodaje i pregovora koji su joj prethodili, postoji samo dokumentacija koja se odnosi na period od 12. kolovoza 2024. nadalje. Osim toga, iz priloženog prijavnog obrasca nije jasno tko ga je popunio (je li to bio tužitelj ili tuženik) budući da na njemu nema niti potpisa niti pečata bilo koje ovlaštene osobe.

12. Međutim, sud je ocijenio da nije bez utjecaja tuženikovo pozivanje na Opće uvjete poslovanja budući da je u računu od 12. kolovoza 2024., plaćanjem kojeg je tužitelj prihvatio uvjete navedene u računu, naznačeno isto što je navedeno na prijavnom obrascu, odnosno da se sva korespondencija temelji na Općim uvjetima poslovanja (AGB) tuženika i ujedno je naznačena web stranica s koje se ti Opći uvjeti mogu skinuti. Time sud zaključuje da je tužitelj, prilikom sklapanja ugovora sa tuženikom, prihvatio da se na njihov ugovorni odnos primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika.

13. U toč. 11.2. Općih uvjeta (list 227. spisa) određeno je da je mjesto sudske nadležnosti za sve pravne sporove koji proizlaze iz ugovornog odnosa, uključujući i sporove o njihovom nastanku i valjanosti, registrirano sjedište tuženika u Baaru za obje ugovorne strane, s time da tuženik spor može pokrenuti i u sjedištu kupca. Ujedno je u toč. 11.3. određeno da je cjelokupan pravni odnos uređen odredbama švicarskog prava, a posebno propisima Švicarskog zakonika o obveznim odnosima (OR).

14. S obzirom na sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da nije nadležan za postupanje u ovom predmetu u smislu prethodno citiranog čl. 7. toč. 1. a) i b) Uredbe (EU) br. 1215/2012, u vezi čl. 46. ZMPP.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka rješenja. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.