Poslovni broj: P-296/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Prvo pivo 1664 d.o.o., Paljetkova ulica 2, Zagreb, OIB: 62384192574, radi isplate, 10. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba od 16. svibnja 2020.

II. Nalaže se tužiteljici NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Prvo pivo 1664 d.o.o., Paljetkova ulica 2, Zagreb, OIB: 62384192574, plati trošak postupka u iznosu od 165,90 EUR-a (stošezdesetpeteura- devedesetcenti) u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ruže Medunić u [adresa] broj O-1166/19 od 22. studenog 2019., iza pokojnog GG stekla kao nasljednica u cijelosti pravo na točno neutvrđeni iznos na ime novčanih potraživanja od Osječke Pivovare d.d. Osijek, i to sva prava i novčana potraživanja temeljem presude Općinskog suda u Osijeku br. Pr-250/2017 te sva prava i novčana potraživanja temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 1557/18. Nadalje, navela je da se Ugovorom o nagodbi sklopljenim 19. siječnja 2015. između tuženika i sada pok. GG, tuženik obvezao ČG isplatiti plaću prema vrijednosti boda 5,25 kn bruto, kao i trošak prijevoza, dodajući da je presudom br. Pr-250/2017 dosuđeno na ime neisplaćenih plaća u razdoblju od siječnja do prosinca 2015. mjesečni bruto iznos od 3.300,58 kn, a za siječanj 2016. iznos od 2.084,58 kn, što je manje prema njihovom izračunu za 836,42 kn mjesečno u odnosu na Ugovor o nagodbi. Naime, navela je, prema tom Ugovoru pokojni ČG je imao pravo vrijednost boda 5,25 kn x 788 bodova mjesečno, tako da bruto plaća mjesečno iznosi 4.137,00 kn, što je znatno više od prosjeka plaće koju je obračunao vještak u iznosu 3.300,58 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica je navela da će nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja specificirati tužbeni zahtjev, kao i da predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

1.1. Tijekom postupka, tužiteljica je navela da pok. ČG nije imao izbora kod sastava teksta Sporazuma, osim u dijelu iznosa otpremnine u iznosu od 100.000,00 kn za cjelokupan životni radni vijek kod tuženika. Nadalje, navela je da je tuženik u svrhu i cilju da još jedan stari radnik napusti radnu cjelinu kod njega nametnuo i zavarao pok. MG kod sklapanja Sporazuma jer ga je prisilio da se odrekne nepoznatog iznosa u korist poslodavca, te je isti ne znajući čega se odriče potpisao Sporazum. Tužiteljica je nadalje navela da je od iznimne važnosti za navesti kako tuženik u predmetu ovoga suda Pr-250/2017 nije prilagao ovaj Sporazum, kao i da je u tom predmetu izvršeno vještačenje sukladno Ugovoru o nagodbi solemniziranom po javnom bilježniku M. Borić OV-1446/15 od 05. veljače 2015., kao i da taj Ugovor nikada nije stavljen izvan snage, ističući da je Ugovor o nagodbi "zakon" za stranke i da obveze po tom Ugovoru nisu u zastari, ukazujući pri tome na odredbu čl. 233. st. 1. ZOO-a. Istaknula je da se tuženik Ugovorom obvezao na obračun plaće uz vrijednost boda 5,25 kn bruto.

1.2. Podneskom od 31. prosinca 2024. tužiteljica je obavijestila sud da je tuženik promijenio naziv iz Osječka pivovara d.d. u Dobro piće d.d. te da je Dobro Piće d.d. pripojeno društvu PRVO PIVO 1664 d.o.o. Osijek.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovanosti, tako i po visini. Naveo je da navodi tužbe ne sadrže nikakve zakonite razloge temeljem kojih bi se podnošenjem ovakve tužbe mogle tražiti razlika isplate plaća na način i u iznosima kao što je to tužiteljica navela. Nadalje, naveo je da nije sporno da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju stekla pravo na točno neutvrđen iznos na ime novčanih potraživanja na temelju Ugovora o nagodbi sklopljenog između njezina prednika sada pok. ČG i tuženika. Navedeni ugovor, naveo je, solemniziran je po javnom bilježniku Mirjani Borić u Osijeku dana 05. veljače 2015. pod br. OV-1446/15, te kao takva solemnizirana privatna isprava predstavlja ovršnu ispravu. S obzirom da tužiteljica nije navela nikakve razloge koji opravdavaju njezin pravni interes za podnošenje tužbe, predložio je sudu da takvu tužbu odbaci kao nedopuštenu. Tuženik je nadalje naveo da je prednik tužiteljice, pok. ČG, s njim sklopio Sporazum o prestanku ugovora o radu dana 04. svibnja 2017., te se tim Sporazumom odrekao svih drugih daljnjih potraživanja iz radnog odnosa. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare glede potraživanja iz tužbenog zahtjeva, navodeći da sukladno čl. 139. Zakona o radu, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina pa su potraživanja iz tužbenog zahtjeva za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2015. godine u zastari. Nadalje, tuženik je prigovarao i sadržaju Ugovora o nagodbi od 19. siječnja 2015. navodeći da je isti nejasan, pa s obzirom da je isti nedovoljno precizan i nejasno definiran, naveo je, u dvojbi se mora uzeti da se primjenjuju ona pravila koja su bila aktualna i nedvojbena u to vrijeme, a ta su pravila regulirana Pravilnikom o radu od 09. prosinca 2015. Tuženik je isticao i da u Ugovoru o nagodbi u čl. 1. nije vidljiv način obračuna odnosno matematička ili računovodstvena formula temeljem koje bi se ubuduće vršio obračun bruto plaće, kao osnovice za isplatu neto plaće, pa prema tome, postavljanje novog tužbenog zahtjeva radi ostvarenja prava na razliku bruto plaće prema vrijednosti boda 5,25 kn bruto je neosnovano, s obzirom da nije jasno precizirano na temelju čega je naveden upravo taj koeficijent, dodajući da upravo zato što je čl. 4. potpuno nedefiniran, tužiteljici ne pripada razlika plaće na temelju minulog rada, toplog obroka i prijevoza, jer ih Pravilnik o radu od 09. prosinca 2015. ni ne propisuje. Naposljetku, tuženik je istaknuo i prigovor pravomoćno presuđene stvari, s obzirom da je presudom Općinskog suda u Osijeku Pr-250/2017 od **.**.2018. pok. ČG dosuđena isplata bruto iznosa na ime neisplaćenih plaća za razdoblje za koje tužiteljica potražuje isplatu razlika ovim tužbenim zahtjevom. Naveo je da je presuda sadržavala egzaktne novčane iznose koje je bio dužan isplatiti na ime naknade plaće, kao i njihove datume dospijeća, a tim je njegova obveza postala odrediva i ovršiva, sukladno čemu je predloži sudu da odbaci tužbu tužiteljice.

3. Sud je rješenjem posl.br. P-251/2020-12 od 9. siječnja 2025. pod toč. I. izreke utvrdio prekid postupka jer je tuženik prestao postojati te je pod toč. II. izreke odredio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari te je pozvao pravnog sljednika tuženika PRVO PIVO 1664 d.o.o. za proizvodnju i usluge Osijek na preuzimanje postupka.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Dopuna nalaza i očitovanje na podnesak ČG vještaka Ive Koškia (list spisa 5-8), presuda ovog suda posl.br. Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. s klauzulom pravomoćnosti (list spisa 9-13), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1166/2019-5 od 22. studenog 2019. (list spisa 14-15), Ugovor o nagodbi od 19. siječnja 2015. (list spisa 16-19), Pravilnik o radu TD Osječka pivovara d.d. (list spisa 33-78), Sporazum o prestanku ugovora o radu od 4. svibnja 2017. (list spisa 80-81), Podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list spisa 96-102), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-23/17685-1 od 19. travnja 2023. (list spisa 103-104), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-23/404-2 od 24. siječnja 2023. (list spisa 105-106), Povijesni izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list spisa 107-126), izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list spisa 135-137). Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda Pr-250/2017.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi isplate razlike bruto plaće u razdoblju od veljače 2015. do 15. veljače 2016., i to razlike između dosuđenog iznosa bruto plaće prema presudi ovog suda broj Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. i bruto plaće koja bi predniku tužiteljice pripadala, prema njezinim navodima, prema Ugovoru o nagodbi, odnosno uzimajući u obzir vrijednost boda u iznosu od 5,25 kn bruto.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica nasljednica pok. ČG temeljem rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ruže Medunić u [adresa], broj O-1166/19 od 22. studenog 2019, kao i da je rješenjem o nasljeđivanju stekla pravo na točno neutvrđen iznos na ime novčanih potraživanja.

7. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te ima li tužiteljica pravni interes za podnošenjem ove tužbe, budući da je tuženik s pok. ČG sklopio Sporazum o prestanku ugovora o radu od 04. svibnja 2017. Sporno je i je li potraživanje tužiteljice u zastari te je li osnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari.

8. Iz presude ovog suda posl.br. Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. s klauzulom pravomoćnosti te iz spisa Pr-250/2017 (list spisa 9-13), proizlazi da je sud u toč. I. izreke presude naložio tuženiku Osječka pivovara d.d. Osijek (pravnom predniku tuženika) da tužitelju ČG iz [adresa] isplati bruto plaću dospijevajući s 15. -im u mjesecu za prethodni mjesec i to za mjesece od veljače 2014. do siječnja 2016., sa zateznim kamata, kao i trošak postupka, dok je toč. II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan. Predmetna presuda postala je pravomoćna 4. siječnja 2019., a ovršna 14. veljače 2019.

8.1. Iz tužbenog zahtjeva u predmetu broj Pr-250/2017 (list spisa 192) proizlazi da je ČG, prednik tužiteljice, potraživao od Osječke pivovare d.d. (prednik tuženika) bruto plaću za razdoblje od ožujka 2014. do veljače 2016. Visinu pojedinačnih mjesečnih iznosa bruto plaće tužitelj je zahtijevao sukladno Dopuni Nalaza i mišljenja vještaka Ive Koškog, uni. spec.oec. (list spisa 182), a koji izračun je vještak sačinio uzimajući u obzir koeficijent 5,25 kn bruto. Međutim, presudom ovog suda posl.br. Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. tužitelju ČG (predniku tužiteljice) dosuđeni su mjesečni iznosi bruto plaće, izračunati prema prosjeku zadnje tri plaće (a ne prema koeficijentu 5,25 kn bruto), te je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Odredbom čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

10. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju radilo o pravomoćno presuđenoj stvari potrebno je da u ovoj parnici i u parnici u kojoj je donesena pravomoćna presuda Pr- 250/2017-32 od 24. rujna 2018. postoji: 1. identitet stranaka u istoj ulozi, 2. identitet zahtjeva, 3. identitet činjenične osnove na kojoj se zahtjevi temelje, odnosno da je riječ o istovjetnom sporu i presuđenoj stvari koja sprječava ponovno suđenje.

11. U konkretnom slučaju postoji identitet stranaka u istoj ulozi u obje parnice (u ovoj parnici i u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr- 250/2017). Ovdje sud ističe da je tužitelj u predmetu Pr-250/2017 bio ČG, prednik tužiteljice, a tuženik je bila Osječka pivovara d.d., prednik tuženika, a ova parnica se vodi između pravnih sljednika stranaka iz predmeta ovog suda broj Pr- 250/2017.

12. Prema ocjeni ovoga suda i ovoj parnici i u parnici koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-250/2017 postoji isti identitet zahtjeva i identitet činjenične osnove na kojoj se zahtjevi temelje. Naime, dvije parnice su objektivno identične ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi (tako i u odluci VSRH broj Rev-562/2022-2 od 11. srpnja 2023.).

12.1. U parnici Pr-250/2017 tužbenim zahtjevom je ČG, prednik tužiteljice, potraživao od Osječke pivovare d.d. (prednik tuženika) bruto plaću za razdoblje od ožujka 2014. do veljače 2016. Visinu pojedinačnih mjesečnih iznosa bruto plaće tužitelj je zahtijevao sukladno Dopuni Nalaza i mišljenja vještaka Ive Koškog, uni. spec.oec. (list spisa 182 priklopljenog spisa), a koji izračun je vještak sačinio uzimajući u obzir koeficijent 5,25 kn bruto. U ovoj pravnoj stvari, tužiteljica, kao sljednica ČG potražuje od tuženika, kao sljednika Osječke pivovare d.d. razliku bruto plaće u razdoblju od veljače 2015. do 15. veljače 2016., i to razlike između dosuđenog iznosa bruto plaće prema presudi ovog suda broj Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. i bruto plaće koja je predniku tužiteljice pripadala, prema njezinim navodima, prema Ugovoru o nagodbi, odnosno uzimajući u obzir vrijednost boda od 5,25 kn bruto.

12.2. Iz presude ovog suda posl.br. Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. s klauzulom pravomoćnosti te iz spisa Pr-250/2017 (list spisa 9-13), proizlazi da je sud u toč. I. izreke presude naložio tuženiku Osječka pivovara d.d. da tužitelju ČG iz [adresa] isplati bruto plaću dospijevajući s 15.-im u mjesecu za prethodni mjesec i to za mjesece od veljače 2014. do siječnja 2016., sa zateznim kamata, kao i trošak postupka, dok je toč. II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

12.3. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužiteljica za isto utuženo razdoblje potražuje isto što je potraživano i tužbenim zahtjevom u predmetu Pr-250/2017, i to potražuje upravo onaj dio za koji je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan presudom ovog suda broj Pr-250/2017-34 od 24. rujna 2018.

13. Tužiteljica se u tužbi poziva da na to da se treba uzeti u obzir vrijednost boda 5,25 kn bruto sukladno Ugovoru o nagodbi. Međutim o navedenom je sud već odlučivao u parnici broj Pr-250/2017 u kojoj se tužitelj pozivao na Ugovor o nagodbi, i zahtijevao vještačenje prema vrijednosti boda 5,25 kn bruto, te u konačnici i uredio tužbeni zahtjev na način da je bruto plaću izračunao sukladno vrijednosti boda 5,25 kn bruto. Međutim, presudom broj Pr-250/2017-34 od 24. rujna 2018. dosuđena je bruto plaća ali uzimajući u obzir zadnje tri bruto plaće, a ne koeficijent 5,25 kn. Predmetna presuda postala je pravomoćna 4. siječnja 2019., a ovršna 14. veljače 2019.

14. Imajući na umu sve navedeno, prema ocjeni ovoga suda u obje parnice postoji objektivni identitet spora i ista činjenična osnova na kojoj se zahtjevi temelje, odnosno riječ je o istovjetnom sporu i presuđenoj stvari koja sprječava ponovno suđenje. Okolnost da tužiteljica ovom tužbom zahtjeva samo dio zahtjeva kojega je potraživala tužbenim zahtjevom u predmetu Pr-250/2017 nije od utjecaja na ovu pravnu stvar. Naime, tužiteljica tužbom u ovoj pravnoj stvari zahtjeva isplatu iznosa za koji je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan presudom ovog suda broj Pr- 250/2017-32 od 24. rujna 2018.

15. Slijedom svega navedenoga, o tužbenom zahtjevu je već pravomoćno odlučeno presudom ovog suda broj Pr-250/2017-32 od 24. rujna 2018. (u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan) ovaj sud je tužbu tužiteljice odbacio temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 288. st. 2. ZPP-a, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

16. Budući da je ovaj sud tužbu odbacio kao nedopuštenu jer je o tužbenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno, ovaj sud nije odlučivao o prigovoru zastare. Međutim, ovaj sud smatra potrebnim istaknuti da je tužba podnesena 16. svibnja 2020., a da su najstarija utužena potraživanja dospjela 15. veljače 2015., te potom 15.ožujka 2015., 15. travnja 2015., te 15. svibnja 2015., odnosno nakon proteka zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO).

17. Sud nije proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost manje isplaćenih bruto plaća u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. siječnja 2016. sa iskazanim ukupnim neto iznosom, doprinose, dohodak, mjesečnu poreznu olakšicu, porez i prirez i bruto plaću jer je tužbu odbacio (zbog pravomoćno presuđene stvari). Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ZG i NGP, jer se odluka mogla donijeti i bez saslušanja navedenih svjedoka.

18. Tuženik je u sporu u cijelosti uspio pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tuženiku je priznata naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 165,90 EUR-a s uračunatim PDV-om sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku: Tarifa) i sukladno zahtjevu tuženika. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke

19. Tuženiku nije priznata naknada troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer istu nije niti platio.

20. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu pa joj ne pripada naknada troška postupka, pa je stoga odlučeno kao u toč. III. izreke.

Osijek, 10. rujna 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku