REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1607/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 , radi prestanka prava na novčanu pomoć, 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1287, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 16. veljače 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/24- 014/43, URBROJ: 251-09-22-1/002-24-03 od 19. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-04/23-014/1287, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 16. veljače 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/24- 014/43, URBROJ: 251-09-22-1/002-24-03 od 19. siječnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužiteljici s danom 3 1. siječnja 2024. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da su korisnici prava na novčanu pomoć to pravo stekli na temelju pravomoćnog upravnog akta koji ničim nije zamijenjen i u odnosu na kojeg redovan pravni lijek mora biti žalba, a ne prigovor, pa je opravdana legitimnost njihovog očekivanja da se taj pravomoćni akt (a onda i prava priznata tim aktom) može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, dok u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo svoju nadležnost, odnosno pravo mijenjanja pravomoćnog upravnog akta temelji na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22)., dakle na temelju podzakonskog akta. Tužiteljica potvrđuje da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti spomenutog općeg akta provodio test razmjernosti, ali smatra da to ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispi ta je li miješanje u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno jer se postupak ocjene zakonitosti općeg akta (objektivni upravni spor) razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog akta. Ukazuje na to da prethodni pojedinačni akt o usklađivanju iznosâ novčane pomoći i o razlozima prestanka novčane pomoći na temelju članak 6. Odluke/22 nije pravomoćan niti je utvrđeno je li uopće donesen. Nadalje ističe da nisu postojali uvjeti za donošenje drugostupanjskog rješenja jer prije donošenja odluke o prigovoru tužiteljice nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika i jer joj prije donošenja prvostupanjskog rješenja nije omogućeno podnijeti zahtjev za izuzeće službene osobe prvostupanjskog tijela. U odnosu na izuzeće gradonačelnika, tužiteljica navodi da je gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja Odluke/22 kao općeg akta kojim je propisano smanjenje iznosa novčane pomoći, kao i skraćivanje vremenskog perioda unutar kojeg tužitelj ica može koristiti pravo na novčanu pomoć, iz čega je jasno vidljivo stajalište gradonačelnika vezano uz pravo na novčanu pomoć. Dalje navodi da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je u navedenim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnjeg ostvarivanja tog prava. U odnosu na izuzeće službenika tužiteljica navodi da je zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu službena osoba podložna utjecaju gradonačelnika. Smatra da joj je neodlučivanjem o zahtjevu za izuzeće povrijeđeno pravo na pravni lijek. Ističe da u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke /22, a onda niti donijeti prvostupanjsko rješenje te da u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak, odnosno da nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti joj je omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Navodi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti jer ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, odnosno jer je u okolnostima konkretnog predmeta činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Opisuje da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nije ispitalo je li doneseno rješenje o usklađivanju te je li isto steklo svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti odnosno da je razvidno kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naglašava da je, da bi se donijelo rješenje o prestanku prava, nužno da je prethodno doneseno rješenje o usklađivanju i razlozima prestanka prava jer Odluka/22 kao opći akt ne proizvodi izravne učinke. Ističe da je tuženik u skladu s člankom 6. Odluke/22 bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama tog općeg akta do 31. prosinca 2022. godine. Osporava potpis gradonačelnika Grada Zagreba na osporavanom drugostupanjskom rješenju. Zaključno, tužiteljica ističe da su joj ugrožena legitimna očekivanja te da je povrijeđeno načelo razmjernosti i predvidljivosti propisa, odnosno da joj je ugroženo pravo vlasništva i pravo na privatni i obiteljski život. Smatra da joj je trebalo priznati pravo na naknadu troška upravnog postupka, a traži i spajanje ovog predmeta s predmetom u kojem se osporava prethodni pojedinačni akt o usklađivanju novčane pomoći, donesen na temelju članka 6. Odluke/22.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica u podnesku od 24. kolovoza 2026. predlaže da se radi utvrđenja činjenice je li drugostupanjsko rješenje u konkretnom slučaju potpisao gradonačelnik i je li on rješavao u konkretnom predmetu službenim putem od Grada Zagreba, gradonačelnika zatraži očitovanje tko je rješavao i odlučivao o prigovorima korisnika novčane pomoći, dostava prijave potpisa gradonačelnika, odnosno njegov potpisni karton u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja te od Z1 televizije zatraži snimku središnjih vijesti od 28. ožujka 2024., a podredno da se obavi uvid u snimku središnjih vijesti Z1 televizije od 28. ožujka 2024. objavljenu na web adresi: https://www.youtube.com/watch?v=u7XJ_vv2TeM. Ističe da je došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva te da isto nije bilo predviđeno zakonom i zakonito, nije bilo u skladu s javnim interesom te nije bilo nužno i razmjerno. Predlaže da radi utvrđenja je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva bilo u skladu s javnim interesom sud službenim putem od Grada Zagreba zatraži podatke o raspodjeli novčanih sredstava i podatak je li gradonačelnik ostvario do sada svoj politički cilj koji je od strane VUS-a ocijenjen kao legitiman.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 2. rujna 2026.

6. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice je ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da se kao prethodno pitanje u ovom sporu pojavljuje pitanje zakonitosti općeg akta i to članka 6. Odluke/22 i članka 10. Odluke/18 pri čemu se ističe nezakonitost u promjeni stvarne nadležnosti, budući da ZUP jasno propisuje, kako se pitanje stvarne nadležnosti uređuje zakonom kojima se uređuju posebna upravna područja. Isto tako napominje se da se pred VUSRH pod posl . brojem Usoz- 259/2025 vodi postupak ocjene zakonitosti pokrenut po tužiteljici slijedom čega se predlaže donijeti rješenje o prekidu spora do donošenja odluke VUSRH . Konačno, iako je donesena pravomoćna odluka u predmetu usklađenja, potrebno je naglasiti da niti u tom sporu niti u ovom nije donesena odluka po zahtjevu za izuzeće Gradonačelnika koji zahtjev je podnesen u oba upravna spora slijedom čega je došlo do pov rede prava na pravično suđenje koje proizlazi iz članka 29. Ustava RH i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da odustaje od prijedloga za spajanjem sa predmetom poslovni broj Us I-3448/2023 jer je isti pravomoćno okončan. Ostaje kod dokaznih prijedloga.

7. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i navoda iz obrazloženja osporenog rješenja.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavan og rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

9. Sud je izvršio uvid u ovosudni spis , poslovni broj: Us I-5158/2024 (ranije poslovni broj: Us I-3448/2023) u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj: Us I-5158/2024-5 od 23. rujna 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice za poništenje rješenja ovdje tuženika, KLASA: UP/II -551-06/23-014/1287, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 5. svibnja 2023. kojim je odbijen prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/l-551-06/22-013/2741, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-02 od 22. ožujka 2023., kojim se djelomično zamjenjuje ranije rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I - 551-06/17-013/254, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 9. veljače 2017.

10. Sud je na raspravi odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljice, za uvidom u snimku Z1 televizije te prijedlog da se službenim putem od Grada Zagreba zatraži deponirani potpis gradonačelnika tj. potpisni karton, očitovanje od tuženika tko je rješavao i odlučivao o prigovoru od Grada Zagreba, podaci o raspodjeli novčanih sredstava i podatak je li gradonačelnik ostvario svoj politički cilj koji je od strane VUS - a ocijenjen kao legitiman .

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/254, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 9. veljače 2017. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za dijete rođeno **.**.2017.

13. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 7. stavka 2. Odluke/22 te je u istome utvrđeno da je dijete tužiteljice, za koje je ostvarena navedena pomoć, dana 26. siječnja 2024. navršilo 7 godina.

14. Člankom 7. stavkom 1. alinejom 2. Odluke/22, propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023. Prema stavku 2. istog članka, nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučit će po službenoj dužnosti.

15. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja 26. siječnja 2024. navršilo 7 godina života, a što tužiteljica nije osporila ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjskim rješenjem od 19. siječnja 2024. određeno da tužiteljici s danom 31. siječnja 2024. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

16. Svi ranije izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnesku te naknadno izneseni na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz -143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

17. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

18. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje navode ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužiteljice za koje je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužiteljica ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi od 27. veljače 2023.

19. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz - 149/22-12 od 13. ožujka 2023.

20. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske, nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

21. S obzirom na zauzeta shvaćanja o izravnom učinku Odluke/22, ne može se prihvatiti kao osnovano stajalište tužiteljice da se rješenje o prestanku prava na novčanu pomoć u konkretnom slučaju nije moglo donijeti jer rješenje o usklađenju nije postalo pravomoćno. Imajući u vidu da je Grad Zagreb ovlašten je provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb te da su upravna tijela tuženika bila ovlaštena izravno primijeniti odredbe Odluke/22, pa tako i članak 7. stavak 2. iste, u slučaju kada se utvrdi da su za to ispunjeni uvjeti, upravna tijela tuženika bila su ovlaštena donijeti rješenje o prestanku prava na novčanu pomoć po službenoj dužnosti . Pravo na novčanu pomoć prestaje ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene Odlukom/22, prvenstveno je li dijete za koje se ostvaruje isto pravo navršilo 7 godina te stoga prestanak prava ne ovisi o tome je li doneseno rješenje o usklađenju novčane pomoći.

22. Time što je člankom 10. navedene Odluke /22 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Napominje se da je o zakonitosti predmetnog prigovora odlučivao Visoki upravni sud Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz -254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti. Taj sud je u bitnom ocijenio da taj pravni lijek ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

23. U odnosu na prigovor izuzeća gradonačelnika, prema mišljenju ovog suda ne postoji zakonska osnova, za izuzeće gradonačelnika, u konkretnom slučaju čelnika drugostupanjskog tijela, budući da niti jednom zakonskom odredbom niti Zakona o općem upravnom postupku, niti Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 123/17., 98/19., 144/20.) nije propisana niti mogućnost niti obveza izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela. Nadalje i razlozi izuzeća koje navodi tužiteljica su prema ocjeni ovog suda paušalni i neosnovani, budući da je predmetni opći akt donesen u skladu s zakonskim ovlastima predstavničkog tijela Grada Zagreba i gradonačelnika Grada Zagreba. Također je u upravnom sporu u dva stupnja suđenja osigurana sudska kontrola zakonitosti postupanja i prvostupanjskog tijela i gradonačelnika kao drugostupanjskog tijela.

24. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud.

25. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a n e materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

26. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

27. Osim svega navedenog, članak 6. Odluke/22 se ne odnosi na odluku o konkretnom datumu prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nego na (prethodnu) odluku kojom su tužitelju u izmijenjenom obliku priznati iznosi novčane pomoći i utvrđeno na koji će način ta novčana pomoć u budućnosti prestati 28. Tužiteljica ničim nije dovela u sumnju da u opisu poslova i zadataka višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, ne bi bilo rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

29. Osim toga, imajući u vidu odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari, Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Ovlaštenje upravnih tijela na pokretanje postupka po službenoj dužnosti proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. ZUP -a jer je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

30. Stoga je ujedno odbijen dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice u ovom upravnom sporu. Isto tako, zbog svega navedenog sud nije smatrao potrebnim pribavljati od tuženika isprave iz kojih bi bilo vidljivo gdje su usmjerena sredstva koja je radi provedbe Odluke/22 tuženik uskratio tužiteljici, vršiti uvid u video isječak, u snimku Z1 televizije i u prijavu potpisa gradonačelnika, ocijenivši te dokazne prijedloge potpuno nesvrsishodnim i nepotrebnim.

31. Tužiteljici se u osporavanom drugostupanjskom rješenju nije moglo priznati pravo na naknadu troška upravnog postupka, već i zbog činjenice da nije uspio sa svojim pravnim lijekom u tom postupku.

32. Sud je raspravnim rješenjem od 2. rujna 2026. odbio prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do okončanja postupka koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usoz-259/2025. Ovo iz razloga što se u naveden om sporu prema navodima tužiteljice ocjenjuje zakonitosti općeg akta i to članka 6. Odluke/22 i članka 10. Odluke/18. Kao što je već navedeno, članak 6. Odluke/22 ne odnosi se na odluku o konkretnom datumu prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja dok Odluka/18 nije primjenjiva u ovoj upravnoj stvari.

33. S obzirom na to da tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS -a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

34. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju članka 147. stavka 1. ZUS -a jer je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku Nikoli Pleši, [adresa] Zagreb, Kralja Držislava 4,

2. Tuženiku , [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,

3. u spis