REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-146/2026

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Gordani Jurinić Manzin, uz sudjelovanje zapisničara Maje Butigan, odlučujući u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika ZO i II okrivljenika CO, radi djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VII. Policijske postaje Zagreb, klasa: 211-07/25-5/34242 od 30.12.2025., nakon glavne rasprave održane 8. rujna 2026., u nazočnosti II okrivljenika i odsutnosti uredno pozvanog I okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, 10. rujna 2026. objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. i čl.183. st. 1. Prekršajnog zakona

p r e s u d i o  j e

I okrivljenik: MO, sin Z i C, rođen **.**.1997. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan za istovrsni prekršaj

k r i v  j e

što je 30. prosinca 2025., u 11:20 sati, u [adresa], remetio javni red i mir građana na način da je na ulici fizički napao II okrivljenika CO obuhvativši istog rukama oko vrata, a potom ga bacio na tlo, te ga na taj način držao nekoliko sekundi, zbog nesporazuma oko taxi vožnje

dakle, na javnom mjestu ulici takvim ponašanjem remetio javni red i mir građana čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po istom članku istog Zakona

pa mu se temeljem citiranih zakonskih odredbi

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 500,00 EUR (petsto eura)

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona I okrivljenik MO obvezan je platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona. Ako I okrivljenik MO u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138.stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I okrivljenik MO je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Temeljem čl. 182.t.3. Prekršajnog zakona

II okrivljenik: CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i N, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, zaposlen u Sigma plus d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.100,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi 30. prosinca 2025. u 11:20 sati, u zgradi u [adresa], narušavao javni red i mir građana na način da bi uhvatio za vrat I okrivljenika ZO, te ga izgurao iz zgrade, nakon što je I okr. ušao za istim u zgradu kako bi mu platio taxi vožnju, te da bi potom na ulici nakon što ga je I okr. MO obuhvatio rukama oko vrata i oborio ga na tlo, te ga tako držao nekoliko sekundi, grebao istog noktima po vratu i rebrima

dakle, da bi takvim ponašanjem na javnom mjestu ulici remetio javni red i mir građana

čime bi počinio djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 3. Prekršajnog zakona u odnosu na II okrivljenika CO Vilček padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, VII. Policijska postaja Zagreb, klasa: 211-07/25-5/34242 podnijela je 30.12.2025. optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I okrivljenik MO je sudu ostao nedostupan. Bio je pozivan kod suda na glavnu raspravu zakazanu za dan 18.02.2026. na adresu boravka u Zagrebu, Jarun 42, koji poziv nije podigao, isti je vraćen s naznakom "Nepoznat", a poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 12.06.2026. koji mu je poslan na adresu prebivališta u [adresa] nije podigao, poziv vraćen s naznakom "Obaviješten-nije podigao pošiljku", slijedom čega je poziv za raspravu zakazanu za dan 08.09.2026. za istog izvješen na oglasnu ploču suda, što se smatra urednom dostavom u smislu čl. 145.st.5. Prekršajnog zakona. Glavna rasprava dana 8.9.2026. godine provedena je temeljem čl.167.st.3. Prekršajnog zakona u odsutnosti uredno pozvanog I-okrivljenika za kojeg je poziv izvješen na oglasnu ploču suda, što se u smislu čl. 145.st.5. Prekršajnog zakona smatra urednom dostavom, a sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem iskaza II okrivljenika i svjedokinje NO. Isto tako sud smatra da nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, obzirom je okrivljenik upoznat da se protiv njega vodi postupak, kao sastavni dio optužnog prijedloga uručena mu je obavijest o pravima kojom je upozoren u smislu čl. 109. a Prekršajnog zakona u točki 7. navedene obavijesti da je dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta, jer će mu se ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostavljati putem oglasne ploče suda.

3. II okrivljenik CO je u svojoj obrani porekao počinjenje djela prekršaja navodeći da je dana 30.12.2025. u 11,20 sati, naručio taxi koji je trebao doći po njega, djevojku i psa na adresu u [adresa]. Pojavio se Uber te je stavio stvari u gepek i sjeo iza, da bi se potom pojavila njegova djevojka sa psom i kada je taksist MO vidio psa, rekao je da ih neće voziti i da otkažu vožnju. On putem aplikacije nije mogao otkazati vožnju, dao mu je mobitel da on otkaže vožnju, međutim, nije uspio, nakon čega je počeo tražiti da mu plate vožnju, na što se on usprotivio jer mu je rekao da vožnju nije obavio. I okrivljenik se u jednom trenutku obratio njegovoj djevojci NO i nešto joj se prijetio, nakon čega je ista krenula sa psom prema zgradi, a on je izvadio dio stvari i krenuo za njom, taksista I okrivljenik potom za njima, te je ušao u zgradu zajedno sa njima i počeo se derati da mu plate vožnju. NO je otišla u stan sa psom, a on potom izlazi iz zgrade po drugi dio stvari, a za njom izlazi taj taksista koji mu nije dopustio da uzme preostali dio stvari, već je skinuo jaknu i tu ga na ulici napao na način da ga je uhvatio rukama za vrat i bacio na tlo, držao ga je tako nekoliko sekundi, a on ga je braneći se od njegovog stiska odgurivao i moguće je da ga je prilikom odgurivanja noktima zahvatio po vratu. U jednom trenutku uspio se izbaviti te je uzeo drugi dio stvari, u međuvremenu se pojavila i NO koja je uzela drugi dio stvari te su počeli trčati prema zgradi. Taj taksista se derao da će zvati policiju i da će se parkirati ispred zgrade i neće im dati da izađu. Ističe da se nikakav fizički kontakt nije dogodio u zgradi, kako je navedeno u optužnom prijedlogu. Na poseban upit suca upućen okrivljeniku da li u zgradu može ući bilo tko od građana ili se ulazna vrata zgrade zaključavaju na struju, okrivljenik ističe: "Vrata se ne mogu zaključati, tako da u zgradu može ući bilo tko od građana." Napominje da se fizički dio sukoba odvijao na ulici ispred zgrade, a taksist je u zgradi isključivo vikao, tako da nije točno u utuženju da bi on FO u zgradi hvatao za vrat i izgurao ga iz zgrade.

4. Sud je u dokaznom postupku na glavnoj raspravi održanoj 8. rujna 2026. saslušao svjedokinju NO, te je izvršio uvid i pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenike.

4.1. Svjedokinja NO iskazala je da je dana 30.12.2025. u 11:20 sati, njen dečko CO naručio taxi, te je isti prvi izašao iz zgrade sa stvarima, da bi naknadno izašla ona iz zgrade na adresi [adresa], te kad je htjela sjesti u vozilo, taksista je rekao da ih ne želi voziti obzirom imaju psa. Ističe da je tražio da mu se plati vožnja od 4,5 eura iako istu nije obavio, a prethodno je tražio od CO da otkaže vožnju putem aplikacije, što isti nije mogao učiniti, te se taksista još više na to razbjesnio. Ona je u jednom trenutku počela vaditi stvari iz taksija, na što ju je taksista odgurnuo. Zna da je i CO izvadio dio stvari i krenuo za njom u zgradu, a taksista potom za njima, te se počeo derati po zgradi da mu plate vožnju. Zna da je u jednom trenutku taksista izašao iz zgrade i CO za njim, nije vidjela da bi u zgradi bilo bilo kakvog kontakta između njih dvoje. Ona je za to vrijeme odložila stvari i kad je za otprilike minutu izašla iz zgrade, vidjela je CO i tog taksistu kako oboje leže na podu. Ističe da je uzela još ostatak stvari iz vozila od taksiste, te su ona i CO potom otrčali u zgradu, dok je on vikao da će zvati policiju. Oni su u međuvremenu iz zgrade pozvali drugi taxi i kad su se spuštali, vidjeli su da je taj prvi taksista stao vozilom točno ispred ulaznih vrata, pretpostavlja kako bi im onemogućio izlazak iz zgrade. Vidjeli su policijsko vozilo koje je bilo parkirano sa strane i policija je tada obavila razgovor sa CO i sa njom.

Na poseban upit suca ističe da u samoj zgradi nije bilo nikakvog fizičkog kontakta između CO i tog taksiste, već se isključivo taksista derao po cijeloj zgradi, a sam fizički sukob, ako ga je bilo na ulici, nije vidjela, kao što je već navela, došla je i vidjela ih oboje na podu, time da nitko od njih u tom trenutku nije bio u nikakvom fizičkom kontaktu. Nadodaje da policijski službenici nisu vidjeli sam događaj, isti su došli naknadno. Napominje da je riječ o ulici u kojoj se nalaze obiteljske kuće sa više stanova.

II-okrivljenik nije imao pitanja za svjedokinju.

5. Dovodeći u vezu iskaz II okrivljenika CO sa iskazom svjedokinje NO nesporno je utvrđeno da su isti kritičnog dana i vremena naručili taxi vožnju, a kada je taksist I-okrivljenik MO došao po iste, vidio je da svjedokinja NO dolazi sa psom, te je iz tog razloga odbio obaviti vožnju, tražio je da putem aplikacije II okrivljenik otkaže vožnju, što isti iz tehničkih razloga nije mogao učiniti, nakon čega je zahtijevao da mu plate vožnju koju nije obavio, što su odbili učiniti. Krenuli su vaditi stvari koje su prethodno stavili u gepek, taksist ih je sprječavao, ušao je u zgradu i derao se da plate vožnju. Iako svjedokinja nije vidjela fizički dio sukoba, nesporno je iz njezina iskaza, kao i iz iskaza II okrivljenika da fizičkog incidenta u zgradi nije bilo. I II okr. i svjedokinja navode da se taksist isključivo derao u zgradi da mu plate vožnju. Kako su iskazi svjedokinje i II okrivljenika bili podudarni u okolnostima koji su prethodili incidentu i nakon incidenta, pri čemu svjedokinja potvrđuje iskaz II okr. da fizičkog incidenta u zgradi nije bilo, sud je oslobodio optužbe II okrivljenika da bi u zgradi I okrivljenika ZO uhvatio za vrat, te ga izgurao iz iste. Logičan je iskaz II okrivljenika CO koji iskazuje da I okr. MO nije dao da izvadi stvari iz gepeka vozila, jer je zahtijevao plaćanje vožnje koju nije obavio, te sud prihvaća njegov iskaz u dijelu gdje navodi da ga je taksist uhvatio rukama za vrat i bacio na tlo, držao ga tako nekoliko sekundi, zbog čega ga je on odgurnuo i noktima zahvatio po vratu. U tom dijelu njegova iskaza sud smatra da je II okrivljenik postupao u nužnoj obrani, braneći se od trenutnog napada I okrivljenika koji ga je obuhvatio oko vrata i stiskao nekoliko sekundi. Nužna obrana je ona obrana koja je neophodna da druga strana od sebe otkloni istodobni predstojeći protupravni napad. U konkretnom slučaju II okrivljenik je odgurivao I okrivljenika pri čemu ga je ogrebao, kako bi se obranio od njegova stiska. Sud prihvaća iskaz II okrivljenika koji je životno logičan u tom dijelu. Svjedokinja NO iskazala je da je na ulicu izašla nakon minutu od kada je unijela prvi dio stvari u stan i tada je vidjela obojicu okrivljenika kako leže na podu, ali tvrdi da tada više nisu bili u nikakvom fizičkom kontaktu. Dakle, sam fizički incident nije vidjela. Drugih svjedoka nema, policijski službenici došli su naknadno na mjesto događaja, po prethodnom pozivu I okrivljenika ZO. Sud je u potpunosti prihvatio iskaz saslušanje svjedokinje vjerodostojnim, obzirom je ista u krucijalnim dijelovima iskazivala suglasno i životno uvjerljivo.

6. Slijedom iznijetog, sud smatra kako su u ponašanju I okrivljenika ZO ostvarena obilježja djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući je I okrivljenik na javnom mjestu-ulici fizički napao II okrivljenika obuhvativši ga rukama oko vrata, oborio ga na tlo i tako ga držao nekoliko sekundi, te je isti takvim ponašanjem remetio javni red i mir građana.

7. Za navedeno djelo prekršaja Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 EUR-a ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

8. Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu iste (čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona), te je sud kao otegotno I okr. ZO cijenio dosadašnju prekršajnu kažnjavanost iz oblasti javnog reda i mira i javne sigurnosti (presuda Općinskog suda u Virovitici broj: Pp-1982/2023 od 20.9.2023., pravomoćna 26.10.2023., za djelo prekršaja iz čl. 54.st.3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, presuda Općinskog suda u Virovitici broj: Pp-1870/2025 od 7.10.2025., pravomoćna 23.10.2025., za djelo prekršaja iz čl. 54.st.3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga), dok olakotnih okolnosti na strani I okrivljenika sud nije utvrdio. Slijedom navedenog, sud je mišljenja da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na I okrivljenika, na način da shvati težinu i društvenu neprihvatljivost svog ponašanja, te da ubuduće ne čini ovakva ili slična djela.

9. Sud istog nije teretio da bi se derao u zgradi na II okr. CO zahtijevajući da mu plati vožnju, jer mu se navedeno nije stavljalo na teret optužnim prijedlogom od strane tužitelja- VII. Policijske postaje, a sud ne može istog teretiti "za više od onog" što mu je stavljeno na teret od strane tužitelja, jer bi time mijenjao objektivni identitet djela prekršaja na štetu okrivljenika.

10. Odluka o obvezi naknade troškova prekršajnog postupka I okrivljenika u paušalnom iznosu temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude, a ista je određena obzirom na trajanje i složenost postupka.

11. Sud je II okrivljenika CO oslobodio optužbe jer nije dokazano da bi u zgradi na adresi u [adresa] hvatao za vrat I okr. ZO i tako ga izgurao iz iste, a što proizlazi, kako iz iskaza II okrivljenika, tako i iz iskaza svjedokinje NO. Također ga sud nije teretio da bi na ulici grebao I okrivljenika noktima po vratu i rebrima, jer je u postupku utvrđeno da je postupao u nužnoj obrani (što je okolnost koja isključuje krivnju) budući ga je prethodno I okr. uhvatio rukama oko vrata, oborivši ga na pod te ga tako stiskao, te je II okr. da bi se oslobodio njegova stiska istog odgurivao rukama od sebe, pri čemu je moguće da ga je ogrebao. Dakle, postupao je u nužnoj obrani, što je okolnost koja isključuje krivnju. Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz II okrivljenika smatrajući isti uvjerljivim, obzirom svjedokinja NO nije vidjela fizički dio sukoba na ulici, vidjela je iste kako leže na tlu.

12. Obzirom na navedeno, II okrivljenik CO je oslobođen optužbe za djelo koje mu se stavljalo na teret optužnim aktom.

13. Kako je II okr. CO oslobođen optužbe, trošak postupka u odnosu na istog pada na teret proračunskih sredstava suda

U Zagrebu, 10. rujna 2026.

Zapisničar

Sudac

Maja Butigan

Gordana Jurinić Manzin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. I okrivljeniku: MO, [adresa]

2. II okrivljeniku: CO, [adresa]

3. Ovlaštenom tužitelju: PUZ, VII. Policijska postaja

4. Spis.