- 1 -              Poslovni broj: Usž-1001/2024-2

Poslovni broj: Usž-1001/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. J. iz P., koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R., V., protiv tužene Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Z., radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1123/2023-9 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1123/2023-9 od 18. prosinca 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-07/22-01/41, urbroj: 2198-12-03/1-23-6 od 15. veljače 2023. (točka I. izreke) te je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Rješenjem tuženika od 15. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Z. županije, Grada P., Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I-410-15/22-01/1909, urbroj: 2198/24-03/07-22-1 od 9. veljače 2022. kojim je tužiteljici za 2022. utvrđen porez na kuću za odmor u iznosu 6.000,00 kuna.

3.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita jer je utemeljena isključivo na utvrđenjima javnopravnih tijela koja su pogrešna. Ističe da je iz računa koje je priložila tužiteljica vidljivo da za razdoblje izvan sezone nije bilo očitanja, a ne da je potrošnja bila 0 m2. Ističe da komunalno društvo P. vrši očitanja brojila u šestom i sedmom mjesecu, dok u prvom, drugom i četvrtom godišnjem kvartalu vrši paušalno plaćanje. Navodi da okolnost što se u određenom razdoblju ne vrše očitanja, ne znači da u tim razdobljima nema potrošnje. Ističe da iz materijalnih dokaza proizlazi da je ocjena poreznih tijela o sezonskoj potrošnji paušalna. U žalbi se osvrće na definiciju prebivališta, smatrajući da je tumačenje suda neracionalno i nelogično. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, 115/16. – dalje: Zakon) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski. Kućom za odmor se ne smatraju gospodarske zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora. Odredbom članka 25. Zakona propisano je da porez na kuću za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

8.               U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica objekta za odmor na području Grada P. te je, slijedom veličine i lokacije te nekretnine, obvezana na snošenje poreza u visini iz izreke prvostupanjskog rješenja javnopravnog tijela. U postupku je ostalo sporno koristi li tužiteljica predmetnu nekretninu povremeno ili ju koristi stalno za stanovanje.

9.              Iz podataka spisa predmeta utvrđeno je da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine. Tuženik i prvostupanjski sud su izrazili stajalište da okolnost što vlasnik ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, ne znači samo po sebi da se ona koristi za stanovanje. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u dovoljnoj mjeri raspravljeno i dokazano da tužiteljica kuću u P. koristi povremeno i sezonski, zbog čega je obvezna platiti porez na kuću za odmor, a suprotno ne proizlazi ni iz sadržaja računa za vodne usluge za 2022.

10.              Prema ocjeni i ovog Suda pravilno je u postupku utvrđeno da se predmetna nekretnina koristi samo povremeno, što joj daje status kuće za odmor. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio svoje stajalište da isprave koje se odnose na potrošnju vode za 2020., 2021. i 2023. nisu predmet ovog postupka jer se ne odnose na razdoblje oporezivanja.

11.              Po ocjeni ovog suda, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice na način kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća na taj način utvrđeno činjenično stanje.

12.              Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je na način da je žalba odbijena kao neosnovana.

13.              Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 18. travnja 2024.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.