- 1 -              Poslovni broj: Usž-1316/2024-2

Poslovni broj: Usž-1316/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Sindikata policijskih službenika, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. J. iz J., zastupanih po opunomoćeniku I. G., odvjetniku u O. društvu T. i. G. d.o.o., Z., radi davanja sudske suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1468/2023-5 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe J. J. i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1468/2023-5 od 2. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika i zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom daje se suglasnost Ravnateljstvu policije, Upravi za granicu za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o policiji, opisane kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obaveza" i "nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" protiv policijskog službenika J. J. raspoređenog na radno mjesto šefa smjene Prihvatnog centra za strance u Upravi za granicu, Ravnateljstvo policije, koji je sindikalni povjerenik Sindikata policijskih službenika (točka I. izreke) te se utvrđuje da ova odluka nadomješta suglasnost Sindikata policijskih službenika za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti protiv J. J. (točka II. izreke).

2.              Protiv navedene presude tuženik i zainteresirana osoba su podnijeli žalbu zbog bitne povrede pravila  sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbama članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Podnositelji žalbe u žalbi pobliže obrazlažu i ističu kako se bitna povreda pravila sudskog postupka očituje u propustu suda da obavi jednu od osnovnih postupovnih radnji, odnosno da sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZUS-a o tužbenom zahtjevu odluči na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Ističu kako je u konkretnom slučaju došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. točka 1. i stavka 2. ZUS-a, obzirom da predmetni spor nije mogao sud riješiti bez održavanja rasprave s obzirom da su tuženik i zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu od 16. svibnja 2023. izričito zatražili održavanje usmene rasprave, kako bi se utvrdile sporne činjenice, koje su u ovom odgovoru problematizirali, a koje su ključne za ispravno i zakonito rješavanje upravnog spora. Navode kako su u odgovoru na tužbu zatražili održavanje rasprave na kojoj bi se izveli dokazi shodno odredbama iz članka 33. stavak 5. ZUS-a i to saslušanjem zainteresirane osobe J. J. te izvođenjem dokaza – čitanjem teksta naslova "video nadzor prostora možda i može, ali audio nadzor ne" od 24. listopada 2021. Pozivaju se na odredbe članka 37. stavak 1. i članka 7. stavak 1. ZUS-a navodeći kako zbog neodržavanja rasprave u konkretnom predmete je neprijeporno povrijeđeno načelo kontradiktornosti kao jedno od osnovnih postupovnih pravila da se svakoj stranci mora omogućiti izjašnjavanje o dokazima i podnescima druge stranke, načelo jednakosti oružja u smislu pravične ravnoteže među strankama, koje čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje, a koje načelo nužno obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Pozivaju se na praksu i stajalište Europskog suda za ljudska prava te Ustavnog suda Republike Hrvatske te navode kako dostava pismena u ovom postupku nije obavljena sukladno članku 7. stavku 1. prijelaznih i završnih odredaba ZUS-a, obzirom da pismena i sudske odluke zainteresiranoj osobi i tuženiku nisu dostavljene u elektroničkom obliku te u sustavu e-komunikacija nije formiran spis ovog predmeta. Navode kako prilikom odlučivanja u ovom predmetu je sud izveo pogrešne pravne zaključke na kojima je utemeljio svoju odluku, pa je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je rezultiralo usvajanjem tužbenog zahtjeva. Pozivaju se na točku 17. pobijane presude u kojoj se navodi kako je sud na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, uvida u spis i nakon provedene rasprave ocijenio da je zahtjev tužitelja netočan. Ističu kako sud pozivanjem na odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS-a nije održao javnu raspravu u ovom predmetu pa je nejasno na temelju koje provedene rasprave je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Navode kako neizvođenje krucijalnih dokaza koji su predloženi od strane tuženika i zainteresirane osobe je doprinijelo nepotpunom utvrđenju činjeničnog stanja, obzirom da bi se izvođenjem istih dokaza nesporno utvrdilo da je tuženik imao zakonitu osnovu za uskratu tražene suglasnosti, te bi svakom drugom radnjom dao legitimitet postupku u kojem su dokazi prikupljeni na nezakonit način, dok same okolnosti navedenog disciplinskog postupka možebitno spadaju u sferu kaznenog zakonodavstva. Stoga predlažu drugostupanjskom sudu poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar tako da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da tužitelju naloži da tuženiku i zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovog postupka.

3.              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, u dijelu u kojem je osporavana žalbama i u granicama  razloga navedenih u žalbama ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Uvidom u spis prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje presude ovog Suda vidljivo je da je prvostupanjski sud utvrdio postojanje pretpostavki propisanih za donošenje odluke suda kojom se nadomješta suglasnost sindikata za pokretanje postupka protiv sindikalnog povjerenika J. J..

7.              Ovaj Sud prihvaća pravilnim utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda i ocjenjuje da žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.

8.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno članak 96.a. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/08., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. i 61/17.).

9.              Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u spornom slučaju sindikalnom povjereniku, zainteresiranoj osobi, stavlja na teret ponašanje koje nije ni u kakvoj vezi s njegovom sindikalnom aktivnošću, odnosno da zbog povrede koja je u zahtjevu navedena zainteresirana osoba nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike zbog njegove sindikalne aktivnosti.

10.              Prema ocjeni Suda tužitelj je prije pokretanja postupka u dostatnoj mjeri obrazložio tuženiku svoju namjeru pokretanja disciplinskog postupka protiv zainteresirane osobe, a to obrazloženje uključuje i stupanj sumnje da je zainteresirana osoba J. J. počinio teže povrede službene dužnosti za koje se tereti, a koji stupanj je i po ocjeni ovoga Suda dovoljan da sindikat može dati suglasnost za pokretanje disciplinskog postupka.

11.              Prvostupanjski sud u obrazloženju presude dodaje da je u konkretnom slučaju tužba kojom se traži donošenje sudske odluke kojom se nadomješta suglasnost koju je sindikat uskratio dati, podnesena u zakonom propisanom roku iz članka 96.a. stavka 5.  Zakona o državnim službenicima.

12.              Naime, odredbama članka 96.a. Zakona o državnim službenicima propisano je da sindikalni povjerenik ne može zbog obavljanja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike (stavak 1.), da obavljanje sindikalne aktivnosti sindikalnog povjerenika ne smije utjecati na uredno obavljanje poslova na kojima radi i ne može biti razlog za nepoštivanje propisa ili neizvršavanje zakonitih naloga i uputa čelnika tijela ili nadređenog službenika (stavak 2.), da se protiv sindikalnog povjerenika ne može bez suglasnosti Sindikata pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti (stavak 3.) a ako se Sindikat u roku od 8 dana ne izjasni o davanju suglasnosti smatra se da je suglasan s pokretanjem postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika (stavak 4.) te da ako Sindikat uskrati suglasnost iz stavka 3. ovoga članka čelnik tijela može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda, a postupak pred upravnim sudom je hitan (stavak 5.).

13.              Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je dao jasno i iscrpno obrazloženje razloga na kojima je utemeljio odluku, a time je postupio upravo u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a, a te razloge prihvaća i ovaj Sud.

14.              Prema ocjeni ovoga Suda neosnovan je prigovor tuženika i zainteresirane osobe da je prvostupanjska presuda donesena protivno odredbi članka 36. ZUS-a jer je prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude naveo kako su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude bez prethodnog održavanja rasprave dakle, donošenjem odluke prvostupanjskog suda nisu povrijeđena prava tuženika i zainteresirane osobe utemeljena na zakonu, a neosnovan je i žalbeni navod podnositelja žalbe kojim upiru na povredu konvencijskih prava.

15.              Kako je ovaj Sud ocijenio da niti ostali žalbeni navodi tuženika i zainteresirane osobe iz naprijed navedenih razloga nisu osnovani, a ne postoje niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16.              S obzirom da je žalba odbijena to tuženiku i zainteresiranoj osobi ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, koji je zahtjev valjalo odbiti pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 18. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.