- 1 - Poslovni broj: Usž-1087/2024-2
Poslovni broj: Usž-1087/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. L. iz Č., kojeg zastupa M. H., odvjetnica u Č., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Čazma, Č., radi prava na izdavanje vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3561/2022-6 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3561/2022-6 od 29. siječnja 2024.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika broj: 511-02-06-UP/I-5/17-2022 od 3. studenog 2022. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika tužitelju se uskraćuje pravo na podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.
3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi, u bitnom, da je tužitelj oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je propisano da osoba može steći pravo na samostalno upravljanje motornim vozilom određene kategorije ako je položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije. Zaključuje da ta odredba ne opisuje društveno neprihvatljivo i zakonom zabranjeno ponašanje kao sankciju . Ističe da je tužitelj prekršajnim nalozima nije oglašen krivim za prekršaj opisan u članku 216. stavku 3. ZSPC odnosno za upravljanje motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 216. stavka 5. niti članka 286. stavka 1. ZSPC. Smatra da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka , a donošenjem pobijane presude povrijeđene su odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima. Predlaže sudu da preinači presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je nesporno utvrđeno da je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka.
Predlaže sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Iz dokumentacije u spisu predmeta tuženika nesporno proizlazi da je tužitelj, temeljem pravomoćnih odluka tuženika oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, primjenom stavka 5. istog članka Zakona u evidenciju upisano 12 negativnih prekršajnih bodova.
8.1. Tu odlučnu činjenicu tužitelj nije doveo u sumnju niti svojim tužbenim niti žalbenim navodima.
9. Odredbom članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08. – 85/22.) propisano je da je pravna posljedica osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.
9.1. Stavkom 7. istoga članka citiranog Zakona propisano je da će se vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.
10. Budući da tužitelj u roku iz članka 286. st. 7. ZSPC počinio prekršaje iz članka 216. st.3. ZSPC, za koje je, sukladno stavku 5. članka 216., određen upis devet negativnih prekršajnih bodova to je neosnovan prigovor tužitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje osporenog rješenja, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.
11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju, na koji je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo – Zakon o sigurnosti prometa na cestama, a nisu utvrđene ni povrede sudskog postupka ( ZUS-a) pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih je presuda pobija.
12. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u dispozitivu.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 18. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
