UsI-270/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Vesni
Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja J. O. iz T., , protiv tuženika       Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnogsektora za drugostupanjski             upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja
zastare prava na naplatu doprinosa, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 8.
travnja 2024. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 18. travnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,
Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/20-
01/279, URBROJ: 513-04-22-2 od 13. lipnja 2022. i rješenje Porezne uprave,
Područnog ureda Split KLASA: UP/I-416-02/2017-01/1863, URBROJ: 513-07-17/20-
24 od 15. veljače 2020. u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen tužiteljev zahtjev
za utvrđenjem zastare prava na naplatu poreznog duga te u navedenom dijelu predmet
vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 30. siječnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom
je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-23/20-01-279, URBROJ:
513-04-22-2 od 13. lipnja 2022. i točke III. izreke rješenja Porezne uprave, Područnog
ureda Split KLASA: UP/I-416-02/2017-01/1863, URBROJ: 513-07-17/20-24 od 15.
veljače 2020. Tvrdi da nije sporno da je nastupila zastara potraživanja, budući da je
ona počela teći 1. siječnja 2003., ali da je zastara prava na naplatu doprinosa nastupila
u odnosu i na glavnicu prije nego što je to pravo zaloga upisano u zemljišnoj knjizi.
Istaknuo je da je riječ o obvezi iz 2002., za koju je rješenje o utvrđenju obveze donijeto

26. svibnja 2009. i za koju je upisano pravo zaloga u zemljišnoj knjizi (Ovr-243/09 od

-2- UsI-270/2024-7

8. ožujka 2010.), da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi
u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje te da je tek 1. siječnja

2009. stupila na snagu odredba članka 94. stavka 10. OPZ/08-a, da je riječ o
odredbama materijalno-pravne prirode i da ona nije mogla biti primijenjena u
konkretnom predmetu jer je riječ o obvezi iz 2002. Stoga je zatražio poništiti rješenje
tuženika i prvostupanjskog poreznog tijela u osporenom dijelu pod točkom III. izreke.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni
zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom rješenju. Njime je odbijena
tužiteljeva žalba, koju je on, u biti, izjavio protiv točke III. izreke rješenja Porezne
uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-416-02/2017-01/1863, URBROJ: 513-07-
17/20-24 od 15. veljače 2020., a kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenjem zastare
prava na naplatu poreznog duga s osnova doprinosa za mirovinsko osiguranje za

2002. u iznosu od 4.036,59 kuna.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I- 416-02/2017-01/1863.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koja su
donijeta po tužiteljevu zahtjevu za utvrđenjem zastare prava na naplatu duga samo u
dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenjem zastare prava na naplatu duga s
osnova doprinosa za mirovinsko osiguranje za 2002. u iznosu od 4.036,59 kuna.

7. Pokazalo se spornim je li nastupila (apsolutna) zastara prava na naplatu
doprinosa za obveze iz 2002. te je li se upisani zalog na nekretnini ovršenika odnosi
na konkretnu tražbinu.

8. Odredbom članka 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
doprinosima („Narodne novine“ broj: 115/16., u daljnjem tekstu: ZIDZoD) je propisano
da postupci utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema
odredbama Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj:. 84/08., 152/08., 94/09.,
18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14.) dovršit će se sukladno odredbama
toga zakona, osim ako su odredbe toga zakona i odredbe općeg poreznog zakona
povoljnije za obveznika doprinosa.

9. S obzirom na to da je odredbama članka 229. i 230. Zakona o doprinosima
(„Narodne novine“ broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14.
i 143/14., u daljnjem tekstu: ZoD) propisano da relativan rok zastare prava na obračun
obveze doprinosa i kamata i na naplatu doprinosa, kamata i troškova ovrhe nastupa
za pet godina, odnosno da apsolutni rok zastare nastupa za deset godina, računajući
od dana kada je zastara počela prvi put teći, a odredbom članka 21. ZIDZoD-a je
propisno da na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na
naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga zakona primjenjuju se odredbe

-3- UsI-270/2024-7

Općega poreznog zakona, u konkretnom predmetu trebalo je primijeniti povoljni zakon za tužitelja, a to je Opći porezni zakon.

10. Javnopravna tijela su u poreznom postupku dužna paziti na zastaru po
službenoj dužnosti. To pravno shvaćanje izraženo je na sjednici Financijskog, radnog
i imovinskopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koja je
održana 3. i 7. studenog 2014. (zaključak poslovni broj 6 Su-507/2014-2 od 7.
studenog 2014. – dostupno na www.upravnisudrh.hr). To znači da su ona dužna voditi
računa i o nastupu (apsolutne ili relativne) zastare u trenutku poduzimanja bilo koje
službene radnje, pa i u trenutku odlučivanja o žalbi protiv poreznog rješenja.

11. U skladu s prijelaznim odredbama članka 197. stavaka 1. i 2. Općeg
poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ), postupci
pokrenuti do stupanja na snagu tog zakona prema odredbama Općeg poreznog
zakona (Narodne novine, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.,
u daljnjem tekstu: OPZ) dovršit će se prema odredbama toga zakona, kao i postupci
za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama
OPZ-a u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara. Jedino će se
postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama
OPZ-a dovršiti prema odredbama OPZ/16-a.

12. Tumačenjem sadržaja odredbe članka 197. stavka 2. OPZ-a sud smatra da
u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, ali i u postupcima
utvrđivanja i naplate porezne obveze koji su pokrenuti prema OPZ/08-u relativna
zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu OPZ.
Naime, nakon toga trenutka relativna zastara ne teče, pa nije moguće ni utvrditi njezino
nastupanje nakon 1. siječnja 2017. To znači da će se postupci za utvrđivanje porezne
obveze započeti prema OPZ/08-u, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila
relativna zastara, dovršiti prema OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja

2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 1.
OPZ-a, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ-u. Može se i zaključiti da će se
novi zakon, odnosno OPZ primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nije
nastupila apsolutna zastara prema OPZ/08-u. Pritom, sud smatra da okolnost je li
porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije, odnosno je li
istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti radi
utvrđivanja porezne obveze ili nije ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, a
niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice glede prijelaznoga režima u
pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, bez
obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.

13. Valja zaključiti da, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka

2. OPZ-a, vezano za primjenu materijalnog prava pri ocjeni nastupa zastare
utvrđivanja i naplate poreza ključno je utvrditi je li u trenutku stupanja na snagu OPZ-
a, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po
pravilima OPZ/08-a.

14. Izložena pravna shvaćanja zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u
odlukama poslovni broj U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021. i poslovni broj U-zpz-
73/2021-7 od 12. siječnja 2022. (dostupna na: http://www.vsrh.hr).

-4- UsI-270/2024-7

15. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta vezano za primjenu
materijalnog propisa glede nastupa zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznih
obveza, a vračajući se na konkretan predmet, valja istaknuti sljedeće.

15. Kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana
zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u
neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok se zastarjela
tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari (članak 94. stavak

10. OPZ/08-a).

16. S obzirom na sadržaj obrazloženja valja zaključiti da su porezna tijela
ocijenila neosnovanim tužiteljev zahtjev samo stoga što je nesporno pravomoćnim
rješenjem Općinskog suda u T. poslovni broj Ovr-243/09 od 8. ožujka 2010.
upisano založno pravo radi osiguranja novčane tražbine. Pritom je razvidno da ona
nisu (nedvojbeno) utvrdila za osiguranje kojih tražbina je upisano založno pravo na
nekretnini ovršenika označenoj čest. zgr. 267/2, Z. U. 168, K. O. T. te da nisu
utvrdila je li nastupila apsolutna zastara prava na naplatu doprinosa do trenutka upisa
založnog prava u zemljišnoj knjizi.

17. Osim toga, citirana odredbe članka 94. stavka 10. OPZ/08-a daje mogućnost
namirenja iz opterećene stvari propisana samo u odnosu na glavnicu, dok se zastarjela
tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz stvari na kojoj je osnovana hipoteka
radi osiguranja naplate novčane tražbine.

18. U izloženom sud smatra da porezna tijela, zbog pogrešnog pravnog
pristupa, i u ponovnom postupku nisu utvrdila pravo stanje stvari, odnosno utvrdila je
li nastupila apsolutna zastara prava na naplatu obveznih doprinosa za 2002. do
trenutka upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi. Valja primijetiti i da ni tuženik a ni
prvostupanjsko tijelo nisu konkretno ocijenili (ne)osnovanost navoda poreznog
obveznika, a osporene odluke su nerazumljive i arbitrarne osobito stoga što ne sadrže
utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili ključni za ocjenu svakog pojedinog
dokaza te konkretne razloge zbog čega nije udovoljeno zahtjevu stranke u osporenom
dijelu koji bi imali uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka.

19. Uzimajući u obzir i istaknuto pravno stajalište Vrhovnog suda Republike
Hrvatske da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje
zastare ili nije, odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po
službenoj dužnosti radi utvrđivanja porezne obveze ili nije ne može biti razlog za
nejednako oporezivanje, a niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice
glede prijelaznoga režima u pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i
po službenoj dužnosti, bez obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na
nastupanje zastare sud ocjenjuje da pravno shvaćanje vezano za retroaktivnu
primjenu poreznih propisa s obzirom na trenutak pokretanja postupka i podnošenja
zahtjeva za zataru nema pravno uporište u materijalnom propisu.

20. Stoga, a budući da ona nisu zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama
tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31.
stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12.,

-5- UsI-270/2024-7

152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i
u osporenom dijelu rješenje prvostupanjskog poreznog tijela te u tom dijelu predmet
po drugi put vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 18. travnja 2024.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina
pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za
sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5. i članak 66.a stavak 1.
ZUS-a).

DNA:

- tužitelju J. O. iz T., ,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis poreznog tijela KLASA:
UP/I-416-02/2017-01/1863 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- u spis.