REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-613/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ..., [adresa], ..., zastupan po punomoćnici EVĆ, dipl. iur, radi utvrđenja i naknade, rješavajući žalbe tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, od 4. svibnja 2026., poslovni broj: P-1294/2024-37, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice EV iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog sud u Rijeci od 4. svibnja 2026. poslovni broj: P- 1294/2024-37, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tuženi, ..., ..., postupcima opisanim u tužbi i drugim podnescima a osobito nastavnim ponovnim pokretanjem postupka priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu dodjelom predmeta službenoj osobi ĆV poduzeo osvetu ( retaliaciju ) prema tužiteljici EV kao prijaviteljici nepravilnosti.

II. Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje osvete prema tužiteljici te se nalaže tuženiku da otkloni posljedice osvete na način da se u svim budućim i preostalim postupcima pred tuženikom isključi službena osoba ĆV iz postupanja te da se novi postupci ili zahtjevi za novčane potpore dodijele drugoj službenoj osobi.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici EV nadoknadi štetu uzrokovanu povredom prava zaštićenih Zakonom o zaštitu prijavitelja nepravilnosti i to :

- iznos od 15.420,00 EUR ( slovima: petanesttisuća četristodvadeset eura ) na ime propuštenih materijalnih prava (zajamčena minimalna naknada, jednokratna pomoć, naknada za troškove stanovanja (podstanarstvo) te troškove prijevoza i obroka za djecu) s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate

- iznos od 5.000,00 EUR ( slovima: pet tisuća eura ) na ime nematerijalne štete ( pravna i socijalna neizvjesnost te uskraćivanje prava na stipendije ) s pripadajućom zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate )

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove postupka sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe "

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za izdavanjem privremene mjere koji glasi:

"Predlaže da sud donese privremenu mjeru te rješenjem:

3. Zabrani daljnje radnje osvete od strane službenih osoba ...-... prema tužiteljici kao prijavitelju nepravilnosti, uključujući postupanja koja imaju za posljedicu uskraćivanje socijalnih prava ;

" II. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev za izdavanjem privremene mjere koji glasi: "Predlaže da sud donese privremenu mjeru te rješenjem:

1. Utvrdi pravo na jednokratnu novčanu pomoć u najvišem zakonom dopuštenom iznosu sukladno zahtjevu podnesenom dana 2. siječnja 2026. g. te naloži tuženiku žurnu isplatu iste

2. Utvrdi pravo na zajamčenu minimalnu naknadu sukladno zahtjevu podnesenom dana 2. siječnja 2026. g. te naloži tuženiku žurnu isplatu iste.

4.Naloži tuženiku omogućavanje ostvarivanja prava mldb. ZV iz sustava socijalne skrbi, obrazovanja i zdravstvene zaštite kao djetetu s poteškoćama u razvoju, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi

5Obustavi postupak R1- Ob-55772024 budući da postoje ozbiljne indicije da je isti pokrenut kao mjera odmazde zbog prijava nepravilnosti podnesenih protiv odgovornih osoba [obrt]

6 Naloži izuzeće službenih osoba koje su okrivljenici u kaznenom postupku Kir 1060/2024 uključujući službenu osobu ĆV radi sprječavanja sukoba interesa i daljnje zlouporabe položaja;

7.Obavijesti nadležna tijela o utvrđenim činjenicama koje upućuju na moguće zlouporabe ovlasti i položaja od strane više odgovornih osoba [obrt] uključujući

ČV."

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući odluku u cijelosti zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3.1. U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ br. 46/22 – dalje: ZZPN) zaključivši da tužiteljica ne uživa zaštitu prema tom Zakonu zato što je bila stranka u upravnom postupku. Smatra da je sud preusko protumačio pojam prijavitelja nepravilnosti i radnog okruženja iz članka 6. ZZPN-a, te da okolnost što je bila stranka u postupku pred ... sama po sebi ne isključuje mogućnost zaštite prema tom Zakonu.

3.2. Nadalje ukazuje na nedosljednost postupanja prvostupanjskog suda jer ju je tijekom postupka pozivao da uredi tužbu u skladu s odredbama ZZPN-a, a potom je tužbeni zahtjev odbio smatrajući taj Zakon neprimjenjivim. Ujedno prigovara dugotrajnosti postupka i ističe povredu prava na suđenje u razumnom roku.

3.3. Osporava i pravilnost te potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da sud nije u dostatnoj mjeri ispitao njezine navode o nastaloj materijalnoj i nematerijalnoj šteti, postupanju ... u vezi s deložacijom tijekom 2025. te rješenjem o jednokratnoj naknadi od 10. travnja 2026., kao ni navode o zlouporabi ovlasti službene osobe ĆV. Smatra da navedene okolnosti upućuju na nepostupanje tuženika, nastanak štete i moguće radnje osvete zbog prijavljivanja nepravilnosti.

3.4. Tužiteljica osporava i odluku o privremenim mjerama, smatrajući da prvostupanjski sud nije dao dostatne i individualizirane razloge za odbijanje odnosno odbacivanje pojedinih predloženih mjera, posebice mjere zabrane osvete iz članka 33. ZZPN-a.

3.5. Slijedom navedenoga predlaže ukinuti pobijanu presudu i rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno pobijanu odluku preinačiti. Trošak sastava žalbe ne traži.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih povreda.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je iznio razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio zbog čega smatra da tužiteljica u konkretnom slučaju nema svojstvo prijavitelja nepravilnosti kojem pripada zaštita prema Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ br. 46/22 – dalje: ZZPN), kao i zbog čega nisu osnovani zahtjevi za utvrđenje osvete, zabranu njezina poduzimanja odnosno ponavljanja i naknadu štete. Razlozi presude su jasni, međusobno neproturječni i omogućuju ispitivanje pravilnosti pobijane odluke.

8. Neosnovano tužiteljica ukazuje i na proturječnost u postupanju prvostupanjskog suda time što ju je tijekom postupka pozvao da uredi tužbu upućujući je na odredbe ZZPN-a, a potom njezin tužbeni zahtjev odbio zaključivši da ne uživa zaštitu prema tom Zakonu.

9. Naime, tužiteljica prvotno nije postavila određen tužbeni zahtjev o kojem bi sud mogao odlučiti, već je od suda općenito tražila da joj pruži zaštitu prema ZZPN-u, pa ju je prvostupanjski sud pravilno pozvao da tužbu uredi i određeno postavi zahtjev o kojem traži odluku suda.

10. Pozivanje stranke na uređenje tužbe procesna je radnja suda radi otklanjanja nedostataka tužbe i ne predstavlja zauzimanje stajališta o osnovanosti zahtjeva niti o tome ima li tužiteljica svojstvo prijavitelja nepravilnosti. Stoga nema proturječnosti u tome što je prvostupanjski sud, nakon što je tužiteljica uredila tužbu, o tako postavljenom zahtjevu meritorno odlučio i odbio ga kao neosnovanog.

11. Ni žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje na duljinu trajanja prvostupanjskog postupka ne ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka koja bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Pitanje eventualne povrede prava na suđenje u razumnom roku nije od utjecaja na pravilnost odluke donesene o predmetu ovog spora.

12. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a tako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud.

14. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika, niti iz sadržaja spisa proizlazi da je s njim bila povezana drugim profesionalnim ili poslovnim odnosom. Prema podacima ... bila je prijavljena isključivo po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti.

15. Tužiteljica je pred tuženikom sudjelovala kao stranka odnosno korisnica prava iz sustava socijalne skrbi, i to u postupcima u kojima se odlučivalo o njezinu pravu na zajamčenu minimalnu naknadu i drugim pravima iz sustava socijalne skrbi, te u postupanjima vezanim uz skrb o djetetu.

16. Navodne nepravilnosti na koje se tužiteljica poziva, odnose se upravo na postupanje tuženika i njegovih službenih osoba prema njoj u tim postupcima.

17. Neosnovano tužiteljica smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije detaljnije utvrđivao postojanje i visinu materijalne i nematerijalne štete.

18. Tužiteljica zahtijeva naknadu materijalne štete u iznosu od 15.420,00 EUR i nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 EUR kao posljedicu povrede prava zaštićenih ZZPN-om.

19. Međutim, nakon što je utvrđeno da informacije o nepravilnostima na kojima temelji zahtjev nije stekla u radnom okruženju, već eventualno kao stranka u postupcima pred tuženikom, za odluku o tužbenom zahtjevu nije bilo potrebno dalje utvrđivati postojanje i visinu štete koju zahtijeva upravo kao posljedicu povrede prava prema ZZPN-u.

20. Neosnovano tužiteljica navodi i da prvostupanjski sud nije utvrdio odnosno ocijenio činjenice koje se odnose na postupanje službene osobe ĆV.

21. Prvostupanjski sud navedene tvrdnje nije zanemario. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je uzeo u obzir tvrdnje tužiteljice da su njezini predmeti namjerno dodjeljivani navedenoj službenoj osobi nakon prijava koje je protiv nje podnosila, te je naveo da bi takvo postupanje, ako bi bilo dokazano, moglo predstavljati zlouporabu ovlasti, povredu načela nepristranosti ili eventualno diskriminatorno postupanje.

22. Međutim, te činjenice nisu odlučne za ocjenu ima li tužiteljica svojstvo prijavitelja nepravilnosti prema ZZPN-u, jer ni eventualno utvrđenje takvog postupanja ne mijenja činjenicu u kojem je svojstvu tužiteljica stekla informacije o nepravilnostima koje je prijavljivala.

23. Isto vrijedi za činjenicu da je tužiteljica protiv pojedinih službenih osoba podnosila kaznene prijave. Nije sporno da je takve prijave podnosila, ali ta činjenica sama za sebe nije odlučna za primjenu ZZPN-a. Odlučno je u kojem je svojstvu i u kakvom okruženju stekla informacije koje je prijavljivala.

24. Neosnovano tužiteljica prvostupanjskom sudu prigovara i da nije uzeo u obzir rješenje o jednokratnoj naknadi od 10. travnja 2026.

25. Naime, glavna rasprava zaključena je 9. travnja 2026., dok je navedeno rješenje doneseno 10. travnja 2026., dakle nakon zaključenja glavne rasprave, pa prvostupanjski sud tu ispravu nije mogao uzeti u obzir pri utvrđivanju činjeničnog stanja i donošenju pobijane presude.

26. Ni žalbene tvrdnje koje se odnose na kasnije nedostavljanje odnosno neizvršenje tog rješenja i posljedice koje tužiteljica s time povezuje ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima je pobijana presuda zasnovana.

27. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

28. Prema članku 6. ZZPN-a prijavitelj nepravilnosti je fizička osoba koja prijavljuje ili javno razotkriva nepravilnosti o kojima je saznala u svom radnom okruženju, dok je radno okruženje profesionalna aktivnost u javnom ili privatnom sektoru u okviru koje, neovisno o prirodi tih aktivnosti, osobe stječu informacije o nepravilnostima i u okviru koje bi mogle doživjeti osvetu ako ih prijave.

29. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da za ostvarivanje zaštite prema ZZPN-u nije dostatno da osoba prijavi postupanje koje smatra nezakonitim ili nepravilnim, već je potrebno da je informacije o nepravilnosti stekla u svom radnom okruženju.

30. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ta pretpostavka u konkretnom slučaju nije ostvarena.

31. Tužiteljica nije informacije o nepravilnostima stekla u okviru radnog, profesionalnog ili poslovnog odnosa s tuženikom, već kao stranka odnosno korisnica prava u postupcima koje je tuženik vodio radi odlučivanja o njezinim pojedinačnim pravima i u postupanjima vezanim uz skrb o djetetu.

32. Neosnovano tužiteljica u žalbi smatra da joj svojstvo prijavitelja nepravilnosti pripada zato što je kao stranka u postupcima pred tuženikom osoba koja „na bilo koji način sudjeluje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe“.

33. Navedeni dio zakonske odredbe ne može se tumačiti izdvojeno od pojma radnog okruženja koji ZZPN vezuje uz profesionalnu aktivnost. Sama činjenica da je osoba stranka u upravnom postupku pred određenim tijelom odnosno korisnik prava o kojima to tijelo odlučuje ne znači da ta osoba sudjeluje u njegovoj djelatnosti u smislu radnog okruženja iz ZZPN-a.

34. Tužiteljica je za postupanja koja smatra nepravilnima saznala zato što su se odnosila na nju kao stranku odnosno korisnicu prava, a ne u okviru profesionalne aktivnosti, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na predmetna postupanja nema svojstvo prijavitelja nepravilnosti kojem pripada zaštita prema ZZPN-u.

35. Pri tome eventualna nezakonitost ili nepravilnost u postupanju tuženika ili njegovih službenih osoba prema tužiteljici ne dovodi sama po sebi do primjene ZZPN-a. Takve nepravilnosti mogu biti predmet zaštite u postupcima i pravnim sredstvima predviđenima za zaštitu prava stranke, ali ne predstavljaju osnovu za zaštitu prema ZZPN-u ako nije ispunjena pretpostavka radnog okruženja. Na to pravilno ukazuje i prvostupanjski sud.

36. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je prema tužiteljici poduzeta osveta, zabranu poduzimanja i ponavljanja osvete i otklanjanje njezinih posljedica, te zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete.

37. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP- a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

38. U odnosu na rješenje o prijedlogu za određivanje privremene mjere

39. Žalba nije osnovana ni u dijelu kojim tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje.

40. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

41. Neosnovano tužiteljica smatra da prvostupanjski sud nije dao individualizirane razloge za odluku o predloženim privremenim mjerama.

42. Iz sadržaja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud razlikovao prijedlog kojim je tužiteljica tražila zabranu daljnjih radnji osvete od ostalih predloženih mjera.

43. U odnosu na prijedloge kojima je tužiteljica tražila priznavanje i isplatu pojedinih prava iz sustava socijalne skrbi, ostvarivanje određenih prava maloljetnog djeteta, obustavu drugog sudskog postupka, izuzeće pojedinih službenih osoba i poduzimanje drugih radnji, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da se ne radi o privremenim mjerama o kojima bi se moglo odlučivati u ovom postupku, jer se njima dijelom traži ostvarenje konačnog zahtjeva, dijelom zadiranje u druge postupke, a dijelom poduzimanje radnji za koje taj sud nije nadležan.

44. Stoga je u tom dijelu prijedlog pravilno odbačen kao nedopušten.

45. U odnosu na prijedlog kojim je tužiteljica tražila zabranu daljnjih radnji osvete, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da takva mjera po svojoj vrsti odgovara privremenoj mjeri iz članka 33. ZZPN-a, pa taj prijedlog nije odbacio, već ga je odbio kao neosnovan.

46. Takva je odluka pravilna.

47. Naime, privremena mjera iz članka 33. ZZPN-a služi privremenoj zaštiti prijavitelja nepravilnosti od osvete. Kako je u ovom postupku pravilno utvrđeno da tužiteljica u odnosu na nepravilnosti na kojima temelji zahtjev nema svojstvo prijavitelja nepravilnosti kojem pripada zaštita prema ZZPN-u, nisu ostvarene ni pretpostavke za pružanje privremene zaštite od osvete na temelju tog Zakona.

48. Stoga žalbeni navod tužiteljice da ZZPN izrijekom dopušta određivanje privremene mjere zabrane osvete ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud nije ni zauzeo stajalište da takva mjera nije dopuštena, već je prijedlog za njezino određivanje odbio zbog nepostojanja pretpostavki za zaštitu tužiteljice prema ZZPN-u.

49. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Slavonski Brod, 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak