1

Poslovni broj: Gž Ob-24/2024-4

 

Poslovni broj: Gž Ob-24/2024-4

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice J. D., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćnici J. D. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. K., OIB:... iz Z., tuženice J. O., OIB: ... iz S. i tuženika N. S. OIB:... iz B. na K., svi zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2024. poslovni broj: P Ob-273/2022-31, dana 18. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2024. poslovni broj: P Ob-273/2022-31

 

- potvrđuje u točkama I. i III. izreke

 

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženicima da nadoknade tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,29 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2024. do isplate,

 

a preinačuje u dosuđenoj stopi zatezne kamate na način da su na dosuđeni trošak tuženici dužni platiti zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

„ I Utvrđuje se da su pok. I. S. OIB.... i tužiteljica J. D. OIB.:..., živjeli u izvanbračnoj zajednici od prosinca 1975. i koja je završila smrću pok. I. S. ...

 

II Nalaže se tuženicima M. K., OIB:..., J. O., OIB:... i N. S. OIB...., da nadoknade tužiteljici J. D., OIB:... trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,29 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate.

 

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

Utvrđuje se da tužiteljici J. D., Z., G. Z., OIB:... kao vanbračnoj supruzi pripada pravo naslijediti pokojnog I. S. rođen ..., OIB:..., a koji je preminuo dana .... godine obzirom da ulazi u krug zakonskih nasljednika i to kao jedini zakonski nasljednik prvog nasljednog reda u ostavinskom postupku koji se vodi pred Javnim bilježnikom R. G. iz Z., kao povjerenikom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem: O-10421/2021.“

 

2. Protiv točke III. citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog ovome sudu da usvoji žalbu i preinači točku III prvostupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da „odbaci taj dio tužbenog zahtjeva“, kao i da naloži tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade već zatraženi trošak prvostupanjskog postupka uvećan za trošak žalbenog postupka.

 

3. Protiv citirane presude u dijelu kojim se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu odluke o trošku tuženici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. - dalje: ObZ), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica je podnijela i odgovor na žalbu tuženika u kojem navodi kako su u žalbi tuženika iznesene mnoge neistine koje ne odgovaraju sadržaju spisa, zatim da su iznesene i nove činjenice koje do sada tijekom postupka uopće nisu bile iznesene te da su davani samostalni odgovori na zabranjena pitanja i zaključci o stvarima o kojima stranke niti svjedoci uopće nisu iskazivali, a izneseni su i mnogi elementi koji su neodlučni za odluku o žalbi i to sve, prema stajalištu tužiteljice, s ciljem manipuliranja sudom.

 

5. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužiteljice.

 

6. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

 

7. Drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

8. Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno čl. 8. ZPP.

 

9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pok. I. S., ujaka tuženika te zahtjev za utvrđenje da tužiteljici kao izvanbračnoj supruzi pripada pravo naslijediti pok. I. S., s obzirom da ona ulazi u krug zakonskih nasljednika i to kao jedini zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, u ostavinskom postupku koji se vodi pred Javnim bilježnikom R. G. iz Z., kao povjerenicom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem O-10421/2021. Konačno, predmet spora je i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

 

10. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je sa sada pok. I. S. živjela u izvanbračnoj zajednici od 1975. pa sve do njegove smrti 12. prosinca 2021. dakle, ukupno 46 godina i da je njihova zajednica života u svemu sadržavala sve kao i bračna zajednica obzirom da su zajedno provodili vrijeme, odmor, putovali, zajedno su radili i živjeli kao bračni par. Ostavinski postupak iza pok. I. S. koji se vodi pred javnim bilježnikom R. G. nije dovršen obzirom da nije utvrđen sastav ostavinske mase te se istražuje činjenica postoji li pohranjena oporuka ostavitelja međutim i neovisno o okolnosti da tužiteljica nije iz ostavinskog postupka upućena pokrenuti ovaj parnični postupak, ona smatra da postoji njezin pravni interes pokrenuti i voditi parnicu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice.

 

11. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da je centar privatnog i profesionalnog života pok. I. S. bio u Z., zbog čega je sud, kako navodi u obrazloženju, utvrđivao faktičko postojanje izvanbračne zajednice, koja je mogla egzistirati samo i isključivo u Z. Sud prvog stupnja utvrdio je da je pokojni I. S. bio osoba koja je voljela druženja, izlaske u restorane, koji je provodio puno vremena sa prijateljima, da je svugdje imao ženske prijateljice jer je bio duhovit i interesantan, boemski tip, neopterećen formalnim odnosima kao što je brak, koji se međutim uvijek vraćao doma (gdje je živio sa tužiteljicom). Neovisno o okolnosti da je pok. I. imao i ljubavne veze sa drugim ženama, prvostupanjski sud je ocijenio da je odnos tužiteljice i pok. I. S. bio takve kvalitete i sadržaja da se mogao smatrati izvanbračnom zajednicom. Ovakav zaključak prvostupanjski sud izvodi iz navoda bliskih prijatelja pok. I. S. koje je imao u Z., koji su istoznačno iskazivali da su tužiteljica i I. živjeli zajedno kao muž i žena, posjećivali su ih u stanu tužiteljice, gdje je u sobi bio bračni krevet, opisivali su da je tužiteljica peglala S. košulje i kuhala mu juhice, surađivali su i poslovno, prvo na sudu gdje su zajedno radili, a kasnije mu je tužiteljica pomagala u odvjetničkoj kancelariji, iz kojih iskaza prvostupanjski sud zaključuje da je njihov život bio isprepleten u svim aspektima. Sud prvog stupnja u svojoj odluci zaključuje i da je pok. S. tužiteljicu distancirao od svoje obitelji, obzirom da nije bila na sprovodima bliskih članova njegove uže obitelji, zatim obiteljskim okupljanjima i nije dolazila na K. Godišnje odmore su provodili odvojeno, što je tužiteljica objasnila time da je ljetni odmor provodila u vikendici svojih roditelja u C. gdje je pomagala u brizi oko nećaka čija se majka razboljela. Ovo distanciranje, prema ocjeni prvostupanjskog suda, rezultat je različitih životnih okolnosti i obiteljskih obaveza koje su tužiteljica i pok. S. imali svatko prema svojoj primarnoj biološkoj obitelji.

 

12. Pozivajući se na odredbu čl. 11. ObZ-a prvostupanjski sud zaključuje da je, kada se sagledaju svi dokazi u njihovoj ukupnosti, između tužiteljice i pok. I. S. postojala stabilna i kontinuirana emocionalna, financijska i intimna životna veza, koja se po svojem sadržaju može izjednačiti sa brakom. Iako je sud iznio i stajalište da je za vrijeme trajanja te zajednice, pok. S. imao više drugih ljubavnih veza, jer je očito bio takvog karaktera i temperamenta, i nije držao do vjernosti, a takvo je ponašanje često i prisutno u velikom broju brakova i izvanbračnih zajednica, zaključuje kako je zajednica života tužiteljice i pok. I. S. sadržajno bila ista bračnoj zajednici, a to znači da je postojala uzajamna briga, pomaganje, ljubav i financijska suradnja. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice usvojio i presudio kao u izreci pod I.

 

13. Dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da tužiteljici kao izvanbračnoj supruzi pripada pravo naslijediti pok. I. S. po prvostupanjskom sudu je odbijen, uz obrazloženje da je već toč. I presude utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice, što prema stavu tog suda uključuje sva prava koja bi iz tog statusa (zakonske nasljednice prvog nasljednog reda) mogla proizaći.

 

14. Neovisno o djelomičnom odbijanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud naložio je tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak pozivom na odredbu čl.154.st.5. ZPP-a .

 

15. Pobijana presuda je i po stavu ovog drugostupanjskog suda zakonita i pravilna.

 

16. Prema odredbi čl. 7. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 27/78., 45/80., 59/90. - dalje: ZBPO) izvanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim tim zakonom, a imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom prema čl. 299. st. 1. ZBPO. Nadalje, prema odredbi čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98. i 116/03. - dalje: OBZ), odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca. Konačno, u smislu čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 75/14. i 5/15.) i u smislu čl.11. ObZ-a propisano je da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

 

17. U smislu citiranih zakonskih odredbi učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, pa ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

 

18. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

 

19. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev, temeljeći isti na iskazima svjedoka, navodeći da je većina saslušanih svjedoka iz Z. gdje je bilo središte života pok. I. S. u ovom postupku svjedočila o trajanju te veze u doista dugom periodu života te o kvaliteti i sadržaju njihova odnosa, ali i da je sam tuženik N. S. u svom iskazu naveo kako je pok. S. pred njim spominjao tužiteljicu kao prijateljicu kod koje zna prespavati, a opisao je i situaciju kada se pok. S. bolestan vraćao s K. u Z., te mu je rekao da će boraviti kod tužiteljice. Isto tako, prvostupanjski sud cijenio je i navode tuženice M. K. da ju je 1990. ujak znao odvesti na ručak kod tužiteljice u T. (tada K.) ulicu, gdje je bila jednom ili dva puta, ali i tvrdnje da je sa suprugom 2007. kupovala stan koji je bio u izgradnji te su morali kao osiguranje opteretiti neku nekretninu, a nitko u obitelji nije imao nekretninu odgovarajuće vrijednosti, time da je i ujakov stan u Š. bio premale vrijednosti, stan u M. nije imao riješene papire zbog čega joj je ujak dao upravo kontakt tužiteljice i uputio ju je da se ona njoj javi te je tužiteljica dozvolila upis hipoteke na njezin stan u O., kao osiguranje kredita. Cijeneći dakle značaj duljine, intenziteta, ali i ispreplitanja poslovnog i privatnog odnosa J. D. i pok. I. S., prvostupanjski sud utvrđuje njihovu zajednicu izvanbračnom zajednicom izjednačenom sa brakom.

 

20. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno kako tužiteljica i pokojni I. formalno nisu imali prebivalište na istoj adresi zbog koje okolnosti tuženici tvrde da nikada nisu živjeli zajedno. Od 1975. pa do smrti, pok. I. S. imao je prijavljeno prebivalište u Z., gdje je nakon sudačke karijere, otvorio odvjetnički ured prvo na adresi Š., a zatim na adresi M. U vezi stana na adresi Š., radilo se o garsonijeri površine 33 m2, koja se sastojala od 1 sobe, kupaonice i hodnika, i koji stan je bio dodijeljen pok. I. S. na korištenje, te je on kasnije otkupio stanarsko pravo i upisao se kao vlasnik tog stana. Stan u M. bio je vlasništvo pok. S. u kojem je obavljao odvjetničku djelatnost, i na toj adresi je bio prijavljen njegov odvjetnički ured. Činjenica da pok. S. nikada nije prijavio svoje prebivalište u O. ulici u nekretnini tužiteljice gdje je faktički živio, prema ocjeni suda prvog stupnja nije od presudnog značaja, jer je očito imao opravdane razloge zbog čega je bio prijavljen prvo na adresi u Š. ulici (radi otkupa stanarskog prava), a zatim na adresi odvjetničkog ureda u M. ulici.

 

21. Međutim, ovdje tuženicima valja ukazati kako za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nije presudno da li je netko imao formalno prijavljeno prebivalište ili boravište na istoj adresi, nego je nužno utvrditi da li je doista postojala zajednica života, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno i to čak od 1975. Sve i da su izvanbračni partneri živjeli na različitim adresama to ne bilo od odlučnog značenja za ispunjavanje preduvjeta za postojanje izvanbračne zajednice, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci br. Rev-1121/07 od 22. studenoga 2007. Međutim, prema ispravnom utvrđenju suda prvog stupnja, tužiteljica i pok. I. zajedno živjeli su u njenoj nekretnini u O. ulici u Z. više od 46 godina.

 

22. Stoga ovaj sud ne može prihvatiti kao osnovane žalbene navode tuženika kojima upiru na proturječnost u zaključivanju suda prvog stupnja o postojanju izvanbračne zajednice tužiteljice i pokojnog I. u situaciji kada nije sporno da je I. imao prijavljeno prebivalište na adresi ureda (dakle ne u nekom stambenom prostoru), budući formalna prijava prebivališta pok. I. na drugoj adresi kao što je već rečeno u ovom obrazloženju, sama po sebi nije od odlučnog utjecaja.

 

23. U odnosu na žalbeni navod da su tuženici podnijeli kaznenu prijavu protiv tužiteljice pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 123 st. 1. Kaznenog zakona na štetu pokojnog, ističe se kako je rješenjem Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KP-DO-3635/2023 od 13. veljače 2024. temeljem čl. 206 st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava protiv osumnjičene J. D. uz obrazloženje da iz sadržaja same kaznene prijave proizlazi da tuženici nisu zadovoljni što ovdje tužiteljica traži svoja nasljednička prava iza pok. I. S., a u kaznenoj prijavi koju podnose 2 godine nakon smrti pok. I. S. u bitnom iznose svoje subjektivne stavove o propustima J. D. u pružanju skrbi, pri čemu nema nikakvih naznaka da bi osumnjičena postupala s namjerom da ne pruži pomoć pokojnom, tim više jer je J. D. pozvala bivšeg liječnika pokojnog I. S., Z. D. koji je obavio kućnu posjetu i koji je naveo da se I. S. protivio hospitalizaciji iako se nalazio u teškom stanju, pa ni on sam iako liječnik po profesiji nije pronašao shodnim da protivno pacijentovoj volji inzistira na njegovom odvođenju u bolnicu.

 

24. Obzirom na iznijeto tuženici dakle nisu dostavili niti jedan dokaz da je protiv J. D. donesena osuđujuća odluka radi počinjenja nekog kaznenog ili prekršajnog djela na štetu pok. S. niti da je takav postupak u tijeku, pa su žalbeni navodi u ovom dijelu ocijeni neosnovanim u cijelosti.

 

25. Nadalje, obzirom na žalbene navode vezane uz okolnost da tužiteljica nema niti jednu zajedničku fotografiju sa pokojnim ističe se kako se činjenični navodi tužbe dokazuju raznim dokazima, ne samo fotografijama, te da je logično pojašnjenje tužiteljice da nije željela dodatnim fotografijama opterećivati predmet, tim više jer je svoje tvrdnje dokazala iskazima svjedoka i svojim navodima.

 

26. Suprotno žalbenim navodima, u okolnostima konkretnog slučaja i prema ocjeni ovoga suda nije bilo nikakvih razloga za saslušanjem svjedokinje L. Ž. C. u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli u predmetu posl.br. R1 73/22  dana 27. rujna 2022. Saslušanje svjedokinje zajedno sa više od pedeset drugih svjedoka predloženo je od strane tuženika i tijekom ovog postupka međutim, bez obrazloženja na koje okolnosti, zbog čega ovaj suda nalazi da prvostupanjski osnovano nije provodio ovaj neobrazloženi dokaz.

 

27. Tvrdnje tuženika koju iznose prvi put u žalbi da tužiteljica nije dokazala da nije bila u braku u vrijeme za koje tvrdi da je živjela sa pok. I. S. također su neosnovane kraj činjenice da ovu negativnu okolnost tuženici prvi put ističu tek u žalbi i da tijekom postupka nisu osporavali slobodno stanje tužiteljice u razdoblju od 1975. pa do 2021.  Tijekom ostavinskog postupka iza pok. I. S. tužiteljica je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavila da je bila u izvanbračnoj vezi sa pokojnim, a tijekom ovog postupka činjenica da tužiteljica nije bila u braku sa nekom trećom osobom nije bila sporna, zbog čega je tužiteljica nije niti dokazivala.

 

28. Tuženici su u žalbi procjenjivali i značaj okolnosti da tužiteljica sa pok. I. S. nije odlazila na godišnji odmor na K. te nije posjećivala njegovu obitelj niti je bila na pogrebima članova obitelji pok. I., međutim logično i realno obrazloženje suda prvog stupnja da je ovo distanciranje tužiteljice od obitelji pok. I. S. rezultat različitih životnih okolnosti i obiteljskih obaveza koje su tužiteljica i pok. S. imali svatko prema svojoj primarnoj biološkoj obitelji, prihvaća i ovaj sud. Stav suda prvog stupnja da je pok. I. sam bez tužiteljice odlazio poslovno na ročišta u K. i da je godišnje odmore provodio bez nje, uslijed činjenice da se ona posvetila odgoju nećaka koji su zbog bolesti majke trebali dodatnu skrb, logičan je i životan.

 

29. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na zabranjena pitanja u smislu da tvrde kako im je sud zabranio bitna pitanja koja su od utjecaja na postojanje izvanbračne zajednice, kao i na žalbene tvrdnje o tome koji broj svjedoka je saslušan po prijedlogu tuženika, a koji po prijedlogu tužiteljice, ističe se da prema čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja činjenica. Iz citirane odredbe ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, a pitanje hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je obrazložene ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju. Zauzeti stav prvostupanjskog suda osnovan je i stoga jer tuženici uz prijedlog za saslušanje preko 50 svjedoka u ovom postupku nisu jasno i detaljno obrazložili na koje okolnosti se svjedoci predlažu saslušavati.

 

30. Konačno, u odnosu na žalbene navode tuženika vezane za izuzeće predmetne sutkinje predsjednika i zamjenika predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu valja istaknuti da je o prijedlozima tuženika za izuzeće navedenih osoba odlučivano tijekom postupka, a preopširni navodi o načinu dodjele predmeta u rad u nadležnosti su razmatranja sudske uprave, a ne Županijskog suda povodom žalbe na odluku o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu.

 

31. Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka bez iznošenja žalbenih razloga, već tuženici odluku o troškovima postupka osporavaju u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Sud prvog stupnja je dao jasne i dostatne razloge iz kojih je tužiteljici odmjerio trošak za svaku parničnu radnju za koju smatra da je bila potrebna za vođenje spora te je pravilnom primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje Tarifa) odmjerio i visinu troškova. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

 

32. U odnosu na žalbu tužiteljice protiv toč. III. pobijane presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ista ulazi u krug nasljednika kao jedini zakonski nasljednik, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, budući se tužiteljici u ovom postupku ne može pružiti veća pravna zaštita od one koja joj je pružena utvrđenjem postojanja izvanbračne zajednice. Pravo na nasljeđivanje iza pokojnog I. S. konzumirano je u utvrđenju postojanja izvanbračne zajednice, a o opsegu ostavinske imovine o pravu na nasljeđivanje te o postojanju ili nepostojanju oporuke raspravljat će se o ostavinskom postupku.

 

33. Prema tome, iz provedenih dokaza proizlazi nedvojbeno da je između tužiteljice i pok. I. S. postojala zajednica koja je bila takvog intenziteta da bi se mogla izjednačiti s bračnom zajednicom, što znači da su imali zajedničke financije i zajednički dogovorno raspolagali svojim prihodima, snosili sve troškove života, sudjelovali u vođenju odvjetničkog ureda, ali i da su zajedno živjeli, družili se s prijateljima, bili emotivno povezani i u bolesti brinuli jedno o drugom.

 

34. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. i III.  i dijelom u toč. II. u kojem je naloženo tuženicima da nadoknade tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,29 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2024. do isplate te je uvažavajući činjenicu donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23.) valjalo preinačiti dio toč. II. izreke u kojem je odlučeno o zateznoj kamati i to temeljem čl.373. toč.3. ZPP-a.

 

35. Budući niti tužiteljica nit tuženici nisu uspjeli sa žalbama, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijeni su njegovi zahtjevi za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani, slijedom čega je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

 

U Varaždinu 18. travnja 2024.