REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj 82 Kzd-34/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mitri Meštrović kao sutkinji za mladež uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice EČČB, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KOz-DO-82/2024. zaprimljene kod ovog suda 2. listopada 2024., te konačno uređena 8. rujna 2026., nakon rasprave održane i zaključene 8. rujna 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe, stalnog sudskog tumač za portugalski jezik, braniteljice okrivljenice i okrivljenice, 10. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenica: EČČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena EČ, kćer UČ i E, rođena **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], zaposlena, udana, majka dvoje djece, državljanke Brazila, neosuđivana,

k r i v a  j e

što je u vremenskom razdoblju od točno neutvrđenog dana 2022. godine do 23. srpnja 2024. godine, u obiteljskoj kući koja se nalazi u [adresa], svjesna da svojim ponašanjem narušava normalan psihofizički razvoj svog sina djeteta UČČB (rođ. 2008.), svom sinu UČČB svjesna da time kod istoga izaziva osjećaj obezvrijeđenosti, omalovaženosti, te pristajući na to, učestalo govorila uvredljive i ponižavajuće riječi, da je retardiran, da je glup, da bi sve kulminiralo dana 16. srpnja 2024. oko 15,00 sati, u dječjoj spavaćoj sobi, kada je došlo do verbalne prepirke između nje i djeteta HČ tijekom koje je govorila da neće ništa biti od njega, da je isti svoj ćaća, te je pokušavala od djeteta HČ uzeti njegov mobitel, kako bi ga razbila, pri čemu nije uspjela, a nakon toga dijete HČ potjerala iz kuće i rekla mu da skupi svoje stvari i da se više ne vraća, da ga ne želi više vidjeti, a nakon što je isti izašao zaključala ulazna vrata i time mu onemogućila da se vrati nazad ili da uzme stvari koje su mu trebale, zbog čega je njen sine dijete LČ do 23. srpnja 2024. boravio najprije kod svog djeda, a potom i kod strica, za koje vrijeme ga nije kontaktirala niti tražila, da bi mu navedenog dana najprije poslala poruku, a zatim ga nazvala na telefon te mu rekla da će ga prijaviti policiji i socijalnoj skrbi ukoliko se ne vrati kući, nakon čega se ošt. žrtva dijete HČČB vratio kući, što je sve kod djeteta žrtva HČČB izazvalo osjećaj obezvrijeđenosti, uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost, te ugrozilo njegov psihofizički razvoj,

dakle, zlostavila dijete,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11,

pa se okrivljenica EČČB za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, a uz primjenu 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

Temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljenici EČČB se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

Tako da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) okrivljenica je dužna naknaditi paušalni trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

II

Temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08 protiv

Okrivljenice EČČB (ostali osobni podaci kao pod I)

odbija se optužba

da bi u vremenskom razdoblju od točno neutvrđenog dana 2022. godine do 23. srpnja 2024. godine, u obiteljskoj kući koja se nalazi u [adresa], svjesna da svojim ponašanjem narušava normalan psihofizički razvoj svog sina djeteta EČČ (rođ. 2014.), učestalo i u njegovoj nazočnosti vrijeđala njegovog oca, a svog supruga RČ,

dakle, zlostavila dijete,

čime da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovog kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pod brojem KOz-DO-82/2024 podnijelo je 2. listopada 2024. ovom Sudu optužnicu protiv okrivljenice EČČB zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. u odnosu na djecu žrtva LČČB i UČČ.

2. Zastupnica optužbe je na raspravi od 8. rujna 2026. odustala od kaznenog progona protiv okrivljenice zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava u odnosu na dijete žrtvu UČČ.

3. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenica je izjavila da se ne osjeća krivom za učin kaznenog djela za koje se tereti, dok je obranu iznijela na kraju dokaznog postupka.

4. Okrivljenica se prilikom prvog ispitivanja branila šutnjom dok je u svojoj obrani na raspravi navela da u cijelosti poriče počinjene kaznenog djela kako joj se to optužnicom stavlja na teret. Dakle, da u tom kritičnom periodu nije ni na koji način vrijeđala starijeg sina LČČB niti ga omalovažavala, niti ponižavala, pa tako ni na način naveden u optužnici. Da je preko Facebooka samo jednom prilikom primila jednu fotografiju svoga sina, i to da joj nije nitko slao već se ona čisto pojavila kao fotografija iz prošlosti koje se znaju same povremeno pojavljivati, a koju je onda poslala samo sinu putem WhatsAppa, tako da nitko osim njega nije imao mogućnost pristupiti odnosno vidjeti tu fotografiju, niti je to bila nekakva objava za javnost. Kao i kod većine 16- godišnjaka i njezinog sina LČČB je uhvatio pubertet, te je postao konfliktan i nije dozvoljavao da mu se postave granice u njegovom ponašanju, te je znao dolaziti kući pijan u ranim jutarnjim satima, a kako bi ga za takvo ponašanje kaznila, da mu je mu zabranjivala pristup video igrama i mobitelu, međutim on to nije prihvaćao. Tog 16. srpnja 2024. u jutarnjim satima kada se spremala za posao da je vidjela da isti došao kući pijan, pa kada se vratila s posla da je otišla u dječju sobu gdje mu je pokušala, kako bi ga kaznila, uzeti mobitel, ali nije uspjela, pa u tom naguravanju između njih da je slučajno srušila igraču konzolu koja je pala na pod, dok je slučajno udarila u televizor, ali on da nije pao na pod. Osim toga, te prigode HČČB da ju je pokušao uhvatiti rukama oko vrata u kojem trenutku da je u sobu ušao mlađi sin i kada je to vidio izašao je i pošao tražiti pomoć. Kako je njenih sin HČČB u tom trenutku bio strahovito agresivan, te je govorio ružne riječi, te kako su oboje bili jako uzrujani, a osim toga kako bi zaštitila mlađeg sina, da je LČČB rekla da samo izađe iz kuće, dakle da mu nije rekla da pokupi stvari i da ode iz kuće i da se više ne vraća već da je samo tražila da u tom trenutku izađe iz kuće. Tog istoga dana da je otišla ponovno raditi jer obično u teretani radi ujutro i navečer i kada se vratila kući u večernjim satima da joj je mlađi sin rekao da je stariji sin HČČB došao kući oko 7,00 sati navečer i da je pokupio neke svoje stvari, a kako njegov djed živi u prizemlju te iste kuće, dok je prolazila kraj ulaznih vrata u njegov stan kako bi došla do stepenica koje vode na prvi kat gdje ona živi, čula je svog starijeg sina LČČB kako priča s djedom, tako da je znala da se on u tom trenutku nalazi u stanu kod djeda. S obzirom da dobro poznaje svoga sina LČČB da je znala da je nakon svađe s njim jako teško uspostaviti dijalog, treba ga pustiti barem dva – tri dana, što je i učinila, nakon čega da ga je pokušala kontaktirati i to na način da je bila posudila tuđi mobitel te ga nazvala, ali se nije javio, nakon čega mu je putem svoga mobitela poslala poruku da ako se ne vrati kući da će ga prijaviti policiji i socijalnoj službi. Napomenula je da, kako se stan od djeda nalazi u istoj kući i samo ga ulazna vrata dijele od ostatka kuće, te kako s njim ne priča, znala tih dana doći do ulaznih vrata u njegov stan i prisluškivati te bih čula glas LČČB, pa bi znala da se nalazi kod djeda, međutim kako nakon nekoliko puta više nije čula njegov glas, da je pitala mlađeg sina da li zna gdje se HČČB nalazi, s obzirom da on može otići do djeda i pitati, pa je mlađi sin otišao kod djeda i pitao ga, te mu je djed rekao da je kod strica, s tim da je ona i prije toga pitala mlađeg sina da li zna gdje je HČČB, dakle prije nego što je otišao kod djeda, on da nije znao, što i vjeruje jer misli da mlađi sin na to nije ni obraćao pažnju. Generalno da su ona i njezin sin HČČB imali dobar odnos, pa kada se nakon ove svađe vratio kući da su počeli više vremena provoditi zajedno, poboljšali su odnos te su popričali o svemu što se dogodilo tako da taj događaj nije ni na koji način definirao njihov odnos, a inače da njihovo odnos može ocijeniti kao izvrstan. Dodala je da je uvijek imala zdrav i dobar odnos s oba sina, pa tako da se i preselila u Hrvatsku koja je sigurna zemlja iz opasne zemlje, kako bi im pružila kvalitetniji život, te da nikada ne bih ugrozila njihov psihički ili fizički razvoj.

5. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka je ispitan dijete žrtva HČČB, te svjedoci FČ, RČ, JČ i BČ, te je čitano i razgledavano dokumentacija HZSR Zadar od 17. lipnja 2026. (l.s.118-135). dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar (l.s.3-4), fotografije okrivljenice s mlt. djecom preslikane s mobilnog uređaja okrivljenice (l.s.84- 97), preslika presude ovog suda broj Pp-3920/25 od 25. rujna 2025., rješenje ovog suda broj R1 Ob-344/2024-14 od 14. travnja 2023. (l.s. 103-108), izvadak iz PE (l.s. 138-139) i izvadak iz KE za okrivljenicu (l.s.140-141).

6. Svjedok dijete žrtva HČČB ispitan na raspravi je naveo da ono što je rekao na dokaznom ročištu je samo djelomično točno. Tada da je bio ljut na majku pa je sve malo preuveličavao, pa tako da nije točan onaj dio da je ona udarila u TV i da je bacila konzolu PS već da je u svađi mahala rukama i slučajno gurnula tu konzolu, ali nije udarala po televiziji. Međutim, da je točno da ga je majka, kada su se svađali i kada je vikala, znati vrijeđati na način kako je to u tom iskazu naveo. Kada su se mi svađali da je i on nju znao vrijeđati, a osim toga da misli da ga ona ima pravo vrijeđati jer ga je rodila.

6.1. Prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu svjedok dijete žrtva HČČB je naveo da su prije živjeli on, tata, mama i mlađi brat koji sada puni 10 godina, da su živjeli na istoj adresi na kojoj on sada živi, to da je kuća od dida koji živi u prizemlju, oni da su živjeli na katu, s tim da se on i njegova majka baš ne slažu. Majka da ga je znala objavljivati na društvenim mrežama, što on ne želi i to joj je rekao, ali da je ona to ponovila zbog čega se naljutio, a to da je bilo prije nego što je otišla odnosno početkom sedmog mjeseca 2024. On da se baš naljutio i izderao na nju, nije ju vrijeđao, a na to njegovo ponašanje da se majka naljutila, postala agresivna, derala se cijelo vrijeme, udarila šakom u televizor te mu htjela razbiti mobitel, ali joj to nije dopustio, ista da je bila nasilna i da se on te prigode samo branio. Te prigode da mu je krenula uzeti mobitel, on da sa samo odmakao i uzeo svoj mobitel, na što je ona poslije rekla da je bio nasilan prema njoj, a što nije točno. Kada bi se posvađali ona da bi njega znala vrijeđati govorila mu je da je glupan, retardiran, stalno mu prebacivala da je isti tata i da neće ništa postići u životu. Mama i tata da su u procesu razvoda braka, on da je trenutno na brodu i kada dođe da živi s njim u djedovoj kući, njih dvoje nisu dobro, te je više puta prisustvovao kada je mama vrijeđala tatu, on i mlađi brat, ali se ne sjeća što bi njemu govorila. Ove prigode kada je udarila šakom o televizor mama da je bacila igraću konzolu odnosno Playstation na pod, te kada je bila nasilna, kako je već naveo, da su se derali jedno na drugo i nakon toga da mu je mama rekla „skupi svoje stvari i ajde ća“, ne želi te više vidjeti“, nakon čega da je otišao kod dida u prizemlje i bio tamo 3-4 dana nakon čega da je otišao kod strica koja živi u [adresa] i tamo se zadržao nekih tjedan dana. Nakon tih tjedan dana da mu je stigla poruka od mame u kojoj je pisalo „ako se ne vratiš kući zvati ću socijalnu službu“, a što da njemu nije bilo normalo jer ga je izbacila iz kuće. U to vrijeme kada je bio odsutan iz kuće u više navrata da je pokušavao ući u taj njihov stan u kući jer su mu trebala neke stvari, ali nije uspio jer je sve bilo zaključano i zatvoreno. Taj dan mu je mama poslala poruku, ali ga je zvala i telefon, te se morao vratiti kući. Kada se vratio kući majka da nije nešto posebno govorila, prethodno ga je prijavila na socijalnu službu i zna da je zvala policiju koja je u nekoliko navrata dolazila kod njih. Tada da je s broda došao negdje krajem sedmog ili početkom osmog mjeseca i nakon nekih para dana majka da je zajedno s mlađim bratom otišla u Brazil. Kada je otišla u Brazil majka da mu je slala nekakve poruke na koje nije odgovorio, tu i tamo da je u kontaktu s mlađim bratom, ali s mamom ne želi imati kontakt. I dalje da živi na istom mjestu u istoj kući samo u prizemlju zajedno s didom dok se tata ne vrati s broda, onda će biti u njihovim stanu, s tim da vikendom zna otići malo kod strica u [adresa]. Nakon par dana od dolaska oca da majka da je rekla ocu da ide na nekakav rođendan kod neke prijateljice na neki otok, misli Pag, i da ga je pitala može li povesti mlađeg brata, što joj je on dopustio, te se nije vraćala cijeli dan s bratom, a ujutro kada su se probudili da je poslala sliku brata u avionu i napisala da se oni neće nikad vratiti z Brazila, što je tata prijavio policiji. Zbog ovakvog maminog ponašanja tih prigoda da se nije dobro osjećao, to njezino ponašanje da je kod njega izazvalo loše emocije, bio je tužan, njegovo ponašanje i učenje u školi da se promijenilo, najprije jer se nije mogao fokusirati na svoje obveze, prvo da se promijenilo na gore, ali da se uspio nekako izvući. Mama da je bila zaposlena kao trenerica u teretani, poslije u nekom fast foodu, da se donekle brinula za njega i za brata i općenito za obitelj, ali kada bi se nešto dogodilo npr. povod bi bio čista glupost s njegove strane, da bi rekla da mu neće skuhati ručak i da ide ručati kod djeda. Mama da ga je često vrijeđala, to da se znalo dogoditi više puta u mjesecu, a te uvrede da su na početku djelovale na njega na način da se osjećao manje vrijednim, ali da se s vremenom na njih navikao i da ga više nisu dirale. Prema mlađem bratu mama da je skroz dobra, ali on da je još uvijek dijete. Mlađi brat da je bio prisutan, ali da je čuo kada ga je mama vrijeđala i kada je bila takva prema njemu, te da je bio nazočan i ovom događaju kada je udarila šakom u televiziju. Mama da je s njima komunicirala na Portugalski, slabo koristi hrvatski jezik. Ista da ga je znala tu i tamo pitati za školu i da je jednom bila na informacijama, uglavnom da je to činio tata. On da je imao nelagodu kada ga je mama objavljivala na Instagramu i Tik Toku, te ga je bilo sram i nije želio da ga njegovi prijatelji gledaju, ali da je ona i dalje nastavila, nije ju bilo baš briga. Znala je objavljivati razne događaja obiteljske, ali kada je bilo i nešto bez veze. Njezine slike koje je objavljivala da su bile provokativne i bilo mu je neugodno jer su to gledali njegovi prijatelji i to joj je rekao kao i što uopće njega objavljuje na tim svojim stranicama, te su mu se prijatelji zbog toga znali rugati. Kada je mama odlazila sa mlađim bratom na aerodrom da je izlagala policiji kada su je pitali gdje je drugi sin da ga je zvala i da je odbio ići s njom, to da nije istina, jer da je ona to učinila, ovo da s sigurno ne bi dogodilo, jer bi to rekao tati i sigurno bi spriječi da odvede brata. Mama da je znala na hrvatski brojati do 1 do 10 i mogla je otići u školu informirati se o njegovim ocjenama te bi sigurno razumjela kakav je đak, ali na žalost nije.

6.2. Na upite je dijete žrtva HČČB odgovorio da su se on i majka znali svađati oko najveće gluposti, sada da se ne može sjetiti zbog čega. U ovom periodu od 2022. pa do 23.7.2024. da je imao Instagram, ali nije pratio majku na Instagramu. Što se tiče objavljivanja njegovih slika na Instagramu majke tu da je također krivo iskazivao jer je došlo do greške u njihovoj komunikaciji. Naime, majka da je na svom Instagramu objavila samo jednu njegovu sliku i to se radilo o uspomeni, tu mu je sliku ranije bila poslala putem Whatsappa, pa je krivo mislio da ide objavljivati njegove fotografije, a ustvari je na Instagramu objavila samo tu jednu fotografiju na je bio mlađi, jer je to uspomena. To da je jedina njegova fotografija koju je njegova majka objavila na svom Instagramu, tako da navodi koje je dao na dokaznom ročištu, a koji su u suprotnosti s ovim što je sada naveo, vezano za Instagram, nisu točni. On i majka da su sada u dobrim odnosima, ima sigurno više od 6 mjeseci, ali ne živi s njom, i dalje živi sa svojim ocem. U periodu od 2022. do 2024. da je živio s majkom, ali se doista ne može sjetiti do kojeg mjeseca 2024. Ta kuća koju je u svom iskazu spomenuo da nema zajedničko stubište između prizemlja i prvog kata. Iz djedovog dijela kuće da je mogao ući u stan gdje je živjela majka, ali ne i s vanjske strane kuće. U ovom naprijed navedenom periodu da nije imao strah od majke. Kada je ono bio otišao kod djeda, kada ga je majka potjerala, ista da je znala da je kod djeda. Kada je otac na brodu da živi s majkom. Nakon što ga je majka potjerala prvo da je bio kod djeda 3-4 dana onda kod strica u [adresa]. Njegov djed se zove JČ, a stric BČ. Njegovi roditelji već duže vrijeme ne žive zajedno, negdje od kraja 2024., koliko se može sjetiti, otprilike nešto manje od 2 godine. Njegov mlađi brat živi s majkom te se viđaju, posjećuju se svaki vikend. Njegov mlađi brat kada bi bile ove opisane situacije između njega i majke da je bio uznemiren, što je normalno jer je dijete, ali nije na njega djelovalo po pitanju škole i društvenog života.

7. Svjedokinja FČ ispitana na raspravi u svom iskazu je navela da poznaje EČČB već godinama, radi kod nje u servisu, te se druže privatno. Tako da je bilo i 2022. da je znala otići kod nje i na kavu i na ručak, i da nikada osobno nije vidjela nikakvu svađu između nje i starijeg sina LČČB, ali da joj je EČČB znala ispričati da se svađala s LČČB oko uobičajenih odnosa između roditelja i djece, njegovih izlazaka vani, dok joj je i sam JČ s kojim je također ponekad kod EČČB znala popiti kavu, pridružio bi im se, ispričao da ga ljuti to što mu majka ograničava izlaske zbog čega se s njom svađao. Što se tiče te slike na Instagramu to da joj je također poznato jer je bila prisutna kada je JČ prigovorio majci oko toga pa su odmah išli tražiti te objave na EČČB Instagramu, jedino što su našli je bila objavljena fotografija LČČB kada je bio manji s posvetom ispod fotografije, a koja je bila poslana samo njemu. Osim te fotografije da nije vidjela nikakvu drugu objavu na EČČB Instagramu vezano za LČČB. Također, da joj je EČČB pričala da se bila posvađala s LČČB i da mu je rekla u tom trenutku da ode iz kuće, ali ne na način da iseli iz kuće, nego da u tom trenutku ode jer je bila ljuta pa dok se ne ohladi, ali se JČ naljutio zbog čega je neko vrijeme živio odvojeno od majke i brata, ali se na kraju vratio kući.

7.1. Na upit braniteljice okrivljenice, svjedokinja FČ je odgovorila da se maloljetni LČ, koliko se sjeća, tada nalazio kod strica. U ovom cijelom periodu 2022. do srpnja 2024. da nije primijetila da bi se EČČB djeca nje bojala, pa čak i kad bi bili posvađani opet su od nje tražili da im da jesti, da napravi što treba i sl. Kako je bila bliska posebno s mlađim djetetom koji je češće bio s njim npr. kada bi se dida porječkao sa EČČB da bi je zvao i to mi rekao, pri tome ju pozivajući da "dođe spasiti mamu". EČČB da je pričala o svađama s LČČB kao i sam JČ i to da se međusobno svađaju zbog njegovih izlazaka vani, jer se EČČB bojala obzirom da je ostajao duže, nije znala s kim je, da li je pio i sl., a raspravljali su se oko škole, vezano za školu, ocjene, i sl. Oca oštećenog HČČ da poznaje jer su se znali svi družiti i što se tiče brige o djeci napominje da se EČČB uvijek brinula o oba sina pa i kad je RČ bio kući, kad nije bio na brodu, ona je prala robu, brinula o hrani, pričala s djecom i sl., a RČ je uglavnom bio sa svojim prijateljima.

8. Svjedok RČ u svom iskazu na raspravi je naveo da je u tom periodu 2022. do srpnja 2024. još uvijek živio s okrivljenicom, ne može reći da se na bilo kakav ružan način ponašala prema njihovoj djeci, misli da je dobra majka. Momentalno ne žive više zajedno i to bi rekao da se dogodilo prije par mjeseci. U ovom periodu od 2022. pa do srpnja 2024. da je radio na brodu i to na način da je dva mjeseca bio na brodu, a dva mjeseca kod kuće. Dok su on i okrivljenica živjeli zajedno znali su se posvađati pred djecom, to da je bilo par puta, te se međusobno vrijeđati, djeca bi to čula, to su bile nekakve uobičajene svađe između muža i žene, a tek kasnije nakon ovoga perioda da je odlučio otići jer njegova još uvijek supruga ima drugog partnera, a što je doznao. On da se ne može sjetiti koje je njemu riječi upućivala okrivljenice kada su se svađali. JČ da mu nikada nije pričao da bi mu majka govorila ikakve ružne riječi vezane za njegove sposobnosti, uspjeh u školi i sl., iako su se oni znali posvađati. Kako je u to vrijeme bio na brodu da ne zna razlog zbog kojeg je JČ otišao iz kuće, okrivljenica da mu je ispričala da je bio agresivan, zbog čega mu je rekla da ode te mu je na 4 dana zaključala vrata i nije ga puštala u kuću, s tim da JČ imao gdje spavati, kod njegovog oca koji živi u istoj kući u prizemlju i njegovog brata, koji živi u [adresa]. JČ da mu je za tu situaciju rekao da nije bio agresivan, tada da je JČ imao 16 godina. Inače, ta kuća na adresi [adresa] je kuća u vlasništvu njegovog oca, sastoji se od prizemlja i prvog kata, u prizemlju živi njegov otac, on živi na prvom katu, a u to kritično vrijeme tamo da je živio s okrivljenicom i djecom. Djeca da su cijeli ovaj period živjela s majkom, ona je tek prije jedno mjesec dana odselila na drugu adresu, i to na [adresa] u [adresa]. Stariji sin JČ sada živi s njima, a mlađi UČČ živi s okrivljenicom, a ponekad dođe kod njega. Koliko zna nitko iz Centra za socijalnu skrb nije dolazio kod njih kući. U ovom periodu da nije pratio nikakve objave okrivljenice na društvenim mrežama, njega društvene mreže ne zanimaju, ali zna da mu je JČ rekao da je njegova slika objavljena na profilu okrivljenice i to mu je smetalo jer su ga zafrkavali u školi zbog toga, ali ne zna koja je bila osnova da bi mu se zbog toga u školi rugali. Njegov otac i brat su u nikakvim, lošim odnosima s okrivljenicom, zamjerili su joj što ga je varala s drugim muškarcem, i to je trajalo gotovo godinu dana u periodu dok su još živjeli zajedno. Osim ovoga oni da joj ništa drugo ne zamjeraju. Kada se vratio kući s broda u kritičnom periodu da u kući nije našao nikakve razbijene stvari. Zbog ovih događaja kada je okrivljenica izbacila JČ iz kuće misli da sinovi nisu imali nikakvih psihičkih tegoba, bar to nije primijetio, mlađi sin je dobar u školi, a JČ je tako - tako. U kritičnom periodu okrivljenica je radila u domu i u nekom kafiću, te u teretani kao fitnes trener, ali ne zna da li je zbog tog svog rada kao fitnes trener trebala objavljivati slike na društvenim mrežama, to ga ne zanima. Ta teretana da se zvala Imperium, na Višnjiku. Kada se okrivljenica svađala s HČČ, to da su bile svađe oko njegovog ponašanja kući, što ne redi svoju sobu te zbog neučenja, dakle tražila je od njega da redi sobu, da uči i sl. Ne zna što bi rekao vezano za to da li je u kritičnom periodu varao okrivljenicu.

9. Svjedok JČ ispitan na raspravi u svom iskaz je naveo da se sjeća tog događaja kada je JČ došao u prizemlje kod njega, jer živi u prizemlju te kuće u kojoj su u to kritično vrijeme na prvom katu živjeli njegov sin RČ, okrivljenica i djeca, tada je njegov sin bio na brodu, a JČ mu je došao i rekao da ga je majka potjerala iz kuće i pitao može li ostati kod njega, a kako je kod njega ta gostinjska soba i nije nešto uređena, JČ da je nakon tri dana otišao kod strica u [adresa] i tamo bio još tri dana te se nakon toga po traženju policije, koju je zvala okrivljenica i to kada je JČ otišao od njega živjeti kod strica, vratio kući. On da je čuo da se okrivljenica i JČ nekad svađaju, ali slabo čuje pa ih nije čuo što su govorili, a osim toga to i nije njega stvar, iako zna da je okrivljenica bila ljuta na HČČ zbog njegovih izlazaka. Naime, JČ da je izlazio, što radi i sada, te ostajao do kasno vani, on da je mislio da je okrivljenica stroga u odgoju, ali sada vidi da je bila u pravu. JČ da mu je ispričao da je nezadovoljan s nekakvom objavom majke na društvenoj mreži, ali da se doista ne može sjetiti detalja toga. Također je napomenuo i da mu je JČ rekao da on želi sa svojom majkom biti kako treba. Također da je čuo kako su se njegov sin RČ i okrivljenica znali svađati pred djecom, da ih je upozoravao da to ne rade, da je ružno da to rade pred djecom. Za njega da su zato jednako krivi, to je sramota.

91. Na upit je svjedok JČ odgovorio da JČ, dok je bio kod njega, nije htio ići gore kod majke, a niti je njega gore majka zvala, s tim da je majka znala da je on kod njega, a on da ga je u periodu dok je bio kod njega, normalno hranio i tamo je spavao. Kod drugoga sina u [adresa] dok je bio, bili su mu bolji uvjeti stanovanja. JČ dok je bio kod njega nije plakao niti mu se žalio zbog ičega. Ne sjeća se da bi mu JČ rekao da bi njega vršnjaci nešto zafrkavali. S okrivljenicom da je u nikakvim odnosima i želi da je ona što dalje od njega i on što dalje od nje.

10. Svjedok BČ u svom iskazu na raspravi je naveo da mu je poznato da se njegov brat RČ i okrivljenica, dok su bili zajedno, nisu dobro slagali, da su se znali posvađati pred djecom, a o tim svađama uglavnom zna ono što mu je RČ ispričao. Istina je da je u tom periodu, misli da je to bilo prije nekih dvije godine možda manje, JČ došao kod njega u kuću, tamo da nije bio jer je bio na brodu, bila je njegov supruga i zna da je tamo ostao 3 do 4 dana, razlog je bila nekakva svađa s okrivljenicom, ali mu nije o tome ništa pričao, samo mu je rekao da su se svađali. Također mu je poznato da je JČ bio nezadovoljan s tim što je okrivljenica nekakvu njegovu sliku objavila na svom na Instagramu, rekao mu je da su ga dečki zbog toga u školi zezali, ali detalja oko toga da se doista ne sjeća.

10.1. Na upit je svjedok BČ odgovorio da se okrivljenica, kada je JČ došao živjeti u njegov stan, nije obraćala njegovoj supruzi jer on i supruga s njom ne pričaju već duže vrijeme. Vjerojatno tada JČ sa sobom nije donio nikakve stvari, da nije siguran. JČ nije rekao kad je odlazio iz njegove kuće zašto odlazi niti gdje ide, ali da žive blizu kuće u kojoj on živi na prvom katu u vlasništvu njegovog oca. On da ne može tvrditi kako su djeca to psihički doživjela, zna samo da su se odnosi znatno popravili između HČČ i okrivljenice zadnjih godinu dana. Također da ne može znati zbog čega su se okrivljenica i JČ svađali, nije bio prisutan pa ne zna, a niti je o tome ikoga pitao.

11. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar od 23. srpnja 2024. proizlazi da je okrivljenica Zavodu prijavila da je njezin sin od 16 godina prije 5 dana otišao od kuće i da od tada ne zna gdje se nalazi.

12. Na fotografijama okrivljenice s maloljetnom djecom RČČB i UČČ preslikanih s mobilnog uređaja okrivljenice iz 2025. i 2026. godine vidljivo je da se okrivljenica sa svojom maloljetnom djecom druži i da se zabavljaju.

13. Iz rješenja ovog suda broj R1 Ob-344/2024-14 od 14. travnja 2023. proizlazi da je donesena privremena mjera da će maloljetno dijete UČČ stanovati sa majkom EČČB, dok će sa ocem RČ ostvarivati osobne odnose na način da kada je otac izvan Republike Hrvatske osobni odnosi će se ostvarivati neizravnim putem uz pomoć raspoloživih elektroničkih sredstava a kada je otac u Republici Hrvatskoj kroz susrete i druženja svaki drugi tjedan od ponedjeljka do nedjelje.

14. Slijedom izloženog, a nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te u vezi s obranom okrivljenice, ovaj je Sud utvrdio da je okrivljenica svojim postupanjem počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret iz čl. 177. st. 2. KZ/11. na štetu svog sina mlt. djeteta FČČB, na način opisan u izreci ove presude.

15. Sud takvo utvrđenje temelji prvenstveno na iskazu djeteta žrtve LČČB u dijelovima koje je ocijenio vjerodostojnima, njegovoj usporedbi s obranom okrivljenice, te iskazima ostalih ispitanih svjedoka i provedenim materijalnim dokazima.

16. Ocjenjujući obranu okrivljenice, sud je istu djelomično prihvatio. Okrivljenica ne osporava da su između nje i sina LČČB u inkriminiranom razdoblju postojali učestali sukobi koje pripisuje njegovom ponašanju, neprihvaćanju roditeljskih zabrana, izlascima i korištenju mobilnog uređaja i videoigara, pa je tako navela da je sin ulaskom u pubertet postao konfliktan, da se protivio postavljanju granica te da je znala poduzimati određene odgojne mjere radi takvog njegovog ponašanja. Također okrivljenica ne osporava da je 16. srpnja 2024. između nje i sina došlo do sukoba tijekom kojeg mu je pokušala uzeti mobitel, ali tvrdi da je pritom slučajno srušila igraću konzolu, te slučajno udarila u televizorom koji nije pao na pod, dok se u odnosu na okolnost da je htjela razbiti mobitel nije izjašnjavala. Sud je navedeni dio obrane okrivljenice prihvatio u pogledu postojanja samog sukoba, pokušaja oduzimanja mobilnog uređaja i pada igrače konzole, budući da su te okolnosti potvrđen i iskazom djeteta žrtve na raspravi. Pritom nije dokazano da je okrivljenica namjerno bacila igraću konzolu niti namjero udarila u televizor zbog čega su navedene radnje izostavljene iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice.

17. Međutim, sud ne prihvaća obranu okrivljenice u dijelu u kojem poriče da je svojim ponašanjem sina vrijeđala, ponižavala i omalovažavala budući da je takva obrana u suprotnosti s dijelovima iskaza djeteta žrtve koje je Sud cijenio vjerodostojnim iz nadalje obrazloženih razloga. Također je sud cijenio vjerodostojnim i dio iskaza djeteta žrtve da mu je majka uz to što mu je htjela uzeti mobitel isti htjela razbiti.

18. Naime, sud je posebnu pozornost posvetio ocjeni iskaza djeteta žrtve LČČB, imajući u vidu da je na raspravi djelomično izmijenio svoj raniji iskaz sa dokaznog ročišta. Naime, dijete žrtva HČČB je naveo da je prilikom ranijeg ispitivanja bio ljut na majku te da je pojedine okolnosti preuveličao, zbog čega je potrebno razlikovati one dijelove njegovog ranijeg iskaza pri kojima je ostao od onih koje je naknadno izmijenio ili osporio. Tako je na raspravi drukčije opisao okolnosti događaja od 16. srpnja 2024. osobito u odnosu na postupanje okrivljenice sa igraćom konzolom i televizorom kao i okolnosti objavljivanja njegovih fotografija na društvenim mrežama. Međutim, dijete žrtva nije zanijekao da su između njega i okrivljenice postojali učestali sukobiti niti da mu je okrivljenica tijekom tih sukoba upućivala uvrjedljive i ponižavajuće riječi. Osim toga nije mijenjao ni dio svog iskaza sa dokaznog ročišta u kojem je naveo da mu je pokušala uzeti mobitel kako bi ga razbila. Stoga je sud svaki dio njegovog iskaza cijenio zasebno, vodeći računa o tome da li je u bitnom ostalo dosljedan te da li je sukladna drugim provedenim dokazima.

19. U odnosu na verbalno vrijeđanje dijete žrtva HČČB je na raspravi potvrdio da mu je okrivljenica tijekom njegovih svađa govorila da je glupan, da je retardiran i da ništa neće postići u životu Navedeni dio njegovog iskaza Sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je i prilikom naknadnog ispitivanja, kada je pojedine ranije navode ublažio u korist okrivljenice, ostao pri tome da mu je majka upućivala takve riječi. Pritom je važno da dijete žrtva nije samo općenito naveo da ga je majka vrijeđala, već je opisao konkretan sadržaj uvreda koje su se odnosile na njegove sposobnosti, osobnost i budućnost. Nadalje dijete žrtva je naveo da su takve uvrede uz početku na njega djelovale tako da se osjeća manje vrijednim, ali da se vremenom na njih navikao te da ga više nisu pogađale kao ranije. Sud navedenu okolnosti cijenio u povezanosti s činjenicom da se radilo o maloljetnom djetetu koje je takve riječi upućivala vlastita majka, odnosno osoba od koje se očekuje da mu pruža osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i podrške. Činjenica da se dijete s vremenom naviknulo na uvrede ne znači sama po sebi da takvo postupanje nije bilo ponižavajuće niti da nije moglo negativno djelovati na njegov emocionalni razvoj, ali pritom sud ne nalazi utvrđenim posljedice koje nisu poudano dokazane trajno narušavanje psihičkog zdravlja ili školskog uspjeha djeteta žrtve.

20. Sud je imao u vidu da je dijete žrtva HČČB tijekom iskazivanja naveo kako je i sam znao vrijeđati okrivljenicu, te da su njihove svađe bile obostrane. Navedeno je u bitnom sukladno obrani okrivljenice i iskazu svjedoka RČ. Međutim, okolnost da je i dijete žrtva tijekom sukoba znalo neprimjerno postupati prema okrivljenici ne isključuje njezinu odgovornost za vlastito postupanje. Naime, sud razlikuje roditeljsko postavljenja granica i izricanje zabrana zbog neprihvatljivog ponašanja djeteta od postupanja kojim se dijete vrijeđa i ponižava kao osoba. Riječi kojim se dijete naziva glupanom i retardiranim, te mu se govori da ništa neće postići u životu nisu usmjerena samo na ispravljanje određenog ponašanja nego predstavljaju omalovažavanje njegovih sposobnosti i osobne vrijednosti. Stoga sud ne prihvaća obranu okrivljenice da su sve njezine reakcije prema sinu bile opravdane isključivo odgojnim razlozima.

21. U odnosu na događaj od 16. srpnja 2024. Sud nalazi da je iz obrane okrivljenice i iz iskaza djeteta žrtve pouzdano utvrđeno da je između njih došlo do sukoba tijekom kojeg je okrivljenica pokušala sinu oduzeti mobilni uređaj, te ga razbiti, da je igrača konzola pada na pod, te da je nakon sukoba dijete žrtva napustilo obitelju kuću.

22. Međutim, okrivljenica je navela da je igraću konzolu slučaju srušila tijekom međusobnog naguravanja, te da je slučajno udarila u televizor, a koja obrana je u bitnom suglasna s iskazom djeteta žrtve na raspravi u dijelu u kojem je navelo da je okrivljenica tijekom svađe mahala rukama i slučajno gurnula konzolu. U odnosu na televizor dijete žrtva nije potpuno dosljedno opisalo način na koji je došlo do kontakta s njim pa sud nije našao pouzdano dokazanim da je okrivljenica namjerno udarila šakom u televizor.

23. Stoga sud nije prihvatio dio optužbe kojim se okrivljenici stavlja na teret namjerno bacanje igrače konzole i namjerno udaranje televizora već je navedene radnje izostavio iz činjeničnog opisa kaznenog djela.

24. U odnosu na okolnosti odlaska djeteta žrtve iz obiteljske kuće sud nalazi da je iz njegovog iskaza, obrane okrivljenice, te iskaza svjedoka ĐČ i BČ utvrđeno da je dijete nakon sukoba napustilo dom te određeno vrijeme najprije boravilo kod djeda, a potom kod strica. Pritom je dijete žrtva navelo da mu je okrivljenica rekla da pokupi svoje stvari i ode iz kuće, dok je okrivljenica tvrdi da je od njega zahtijevala samo da u tom trenutku izađe kako bi se sukob smirio. Sud je imao u vidu da je dijete žrtva nakon odlaska boravilo u dijelu iste kuće u kojem živi njegov djed, a zatim kod strica u [adresa].

25. Nadalje iz obrane okrivljenice i dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da je okrivljenica naknadno pokušavala stupiti u kontakt sa sinom te se obratila nadležnoj ustanovi zbog njegovog izbivanja iz kuće

26. Navedene okolnosti Sud je uzeo u obzir prilikom ocjene postupanja okrivljenice, zbog čega sam odlazak djeteta iz kuće ne smatra dokazom da ga je okrivljenica namjeravala trajno odbaciti ili mu trajno onemogućiti povratak. Međutim, navedeni događaj Sud cijeni u povezanosti s prethodnim odnosima okrivljenice i djeteta žrtve te učestalim sukobima i uvredama koje mu je upućivala.

27. Ocjenjujući iskaz svjedokinje FČ Sud je našao da iz istog proizlaze postojanje narušenih odnosa između okrivljenice i njenog sina. Naime, navedena svjedokinja je navela da okrivljenicu poznaje dulje vrijeme, da se s njom družila i da joj je poznato da je između okrivljenice i LČČB dolazilo od sukoba njegovog ponašanja i izlazaka. Također je navela da joj je poznato kao je između njih došlo do neslaganja zbog objavljivanja ĐČ fotografije na društvenoj mreži Instagram. Međutim, svjedokinja nije osobno prisustvovala svim događajima obuhvaćenim optužnicom niti je neposredno čula uvede koje je dijete žrtva opisalo. Stoga sud njezin iskaz prihvaća kao vjerodostojan u dijelu u kojem govori o okolnostima koje je osobno opažala dok njezina saznanja o drugim događajima ocjenjuje kao posredna. Činjenica da svjedokinja nije osobno čula pojedine uvrede ne dokazuje da one nisu izgovorene, ali njezin iskaz sam za sebe nije dostatan za utvrđenje njihova sadržaja i učestalosti.

28. Ocjenjujući iskaz svjedoka RČ sud je imao u vidu da je isti naveo kako se okrivljenica tijekom inkriminiranog razdoblja nije na ružan način ponašala prema njihovoj djeci, te je smatra dobrom majkom. Potvrdio je da su se on i okrivljenica nekoliko puta posvađali pred djecom i međusobno vrijeđali, ali je navedene sukoba opisao kao uobičajene bračne svađe.

29. U odnosu na postupanje okrivljenice prema sinu LČČB svjedok RČ je naveo da su se njih dvoje znali posvađati, ali da mu HČČB nikad nije pričao da mu majka upućuje ružne riječi vezane za njegove sposobnosti ili školski uspjeh. Sud navedeni dio njegovog iskaza prihvaća kao vjerodostojan prikaz svjedokovih osobnih saznanja, ali nalazi da okolnost što mu sin nije pričao o uvredama ne isključuje mogućnost da su one izgovorene osobito imajući u vidu da je svjedok zbog posla znatan dio inkriminiranog razdoblja boravio na brodu.

30. Nadalje ovaj svjedok nije neposredno prisustvovao događaju od 16. srpnja 2024. već je o njemu saznano od okrivljenice i sina. Prema njegovom iskazu, okrivljenica mu je ispričala da je HČČB bio agresivan, zbog čega mu je rekla da ode iz kuće te mu četiri dana zaključala vrata i nije ga puštala u kuću, dok mu je HČČB rekao da nije bio agresivan. Sud je imao u vidu i navode ovog svjedoka da nakon povratka s broda nije zatekao razbijene stvari u kući te da kod sinova nije primijetio psihičke tegobe.

31. Slijedom navedenog, iskaz svjedoka RČ potvrđuje da su obitelji odnosi bili narušeni, te da su sukobi između okrivljenice i djeteta žrtve bili obostrani što je Sud uzeo u obzir prilikom ocjene ukupnih okolnosti predmetnog događaja, dok dio njegovog iskaza da okrivljenica pred njim nije upućivala uvredljive riječi djetetu žrtvi ne dovodi u pitanje ono što je dijete žrtva neposredno iskazivalo o riječima koje mu je okrivljenica upućivala u drugim prilikama osobito kada se uzme u obzir da ovaj svjedok nije neprekidno boravio u zajedničkom kućanstvu.

32. Iskaz svjedoka ĐČ sud je cijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je opisao okolnosti dolaska svog unuka nakon sukoba s okrivljenicom. Naime, svjedok je naveo da mu je HČČB došao i rekao da ga je majka potjerala iz kuće te ga pitao može li ostati kod njega. Navedeno se podudara sa iskazom djeteta žrtve o okolnostima njegovog odlaska iz obiteljskog doma. Međutim, svjedok nije neposredno prisustvovao samom sukobu između okrivljenice i djeteta žrtve pa njegov iskaz ne predstavlja neposredan dokaz načina na koji je došlo do pada igraće konzole, kontakta s televizorom ili izgovaranja pojedinih riječi tijekom tog događaja.

33. Sud je uzeo u obzir i navod ovog svjedoka da mu se unuk tijekom boravka kod njega nije žalio na postupanje svoje majke, te da nije iskazivo strah od povrataka kući, ali navedena okolnost ne isključuje postojanje prethodnih sukoba i verbalnog vrijeđanja o kojim je dijete žrtva samo iskazivalo.

34. Ocjenjujući iskaz svjedoka BČ Sud nalazi da iz istog proizlazi kako je dijete žrtva nakon odlaska iz obiteljske kuće određeno vrijeme boravilo kod njega. Svjedok je naveo da mu je poznato kako se HČČB nije slagao s objavljivanjem njegove fotografije na društvenoj mreži, te da je zbog toga bio nezadovoljan. Međutim, ovaj svjedok nije osobno prisustvovao sukobu između okrivljenice i djeteta žrtve niti je mogao opisati konkretne riječi kojemu je okrivljenice te prigode upućivala. Stoga sud njegov iskaz prihvaća kao vjerodostojan u dijelu u kojem potvrđuje okolnost boravka dijeta žrtve kod njega, dok mu u odnosu na prethodne događaje pridaje dokazno značenje samo u opsegu njegovih neposrednih saznanja.

35. U odnosu na materijalne dokaze Sud je izvršio uvid u dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar iz koje proizlazi da se okrivljenica 23. srpnja 2024. obratila Zavodu navodeći da je njezin maloljetnik sin nekoliko dana ranije otišao o kuće te da ne zna gdje se nalazi. Navedena dokumentacija potvrđuje da je okrivljenica prijavila odlazak djeteta žrtve iz obiteljskog doima, ali sama po sebe ne dokazuje niti da je dijete žrtva bilo izloženo psihičkom zlostavljanju niti da je okrivljenica prema njemu postupala na način koji opisuje u svojoj obrani, pa ju je stoga sud ocijenio u povezanost s iskazima djeteta žrtve i ostalih svjedoka osobito u odnosu na okolnost njegovog odlaska iz obiteljskog doma.

36. Osim toga, fotografije okrivljenice sa maloljetnom djecom ne predstavljaju neposredan dokaz o postupanje prema dijetu žrtvi u kritičnom periodu, već prikazuju njihov druženje nakon tog perioda u 2025. i 2026. kao potvrda obrane okrivljenice te iskaza djeteta žrtve sa rasprave da su sada u korektnim, dobrim odnosima, da su riješili svoje nesuglasice.

37. Uvidom ostalu izvedenu dokumentaciju, odnosno navedenu sudske odluke, Sud je utvrdio da navedena oduka sama po sebi nema dokaznu vrijednost prilikom utvrđivanja bitnih činjenica u ovom kaznom postupku.

38. Sud je tijekom dokaznog postupka posebno razmotrio i preostale radnje koje su okrivljenici stavljene na teret, pri čemu je utvrdio da njihovo počinjenje na način opisan uz optužnici nije dokazano.

39. Tako u odnosu na objavljivanje fotografija djeteta žrtve na društvenim mrežama proizlazi da je dijete na raspravi navelo kako je okrivljenica objavila jednu njegovu fotografiju, dok je okrivljenica također navela da se radilo o jednoj fotografiji. Stoga nije dokazano da je okrivljenica učestalo objavljivala njegove fotografije i videozapise, kako joj je to optužnicom stavljeno na teret.

40. Nadalje, nije dokazno da je okrivljenica u kritičnom periodu djetetu žrtvi uputila riječi da nije normalan i da ide u pičku materiju, budući je okrivljenica osporila da bi istog vrijeđala ili omalovažavala, dok iz iskaza djeteta žrtve kako prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu tako i na raspravi, ne proizlazi da bi mu majka uopćivala navedene riječi.

41. Nadalje, nije dokazno da je okrivljenica namjerno bacila igraču konzolu ili namjerno udarila u televizor, budući je okrivljenica takvo postupanje osporila, a iskaz djeteta žrtve na raspravi, osobito u odnosu na slučajno rušenje konzole, u bitnom je suglasan s njezinom obranom.

42. Konačno sud nije našao dokazanim ni dio optužbe prema kojem je okrivljenica u nazočnosti djeteta žrtve učestalo vrijeđala njegovog oca RČ na način koji bi predstavljao psihičko zlostavljanje djeteta. Naime, iz provedenih dokaza nije moguće pouzdano utvrditi koje je konkretne uvredljive riječi okrivljenica upućivala suprugu, koliko često i u kojim okolnostima, a time ni kakav je bio njihov sadržaj i intenzitet. Sama činjenica da je između roditelja dolazilo do međusobnih svađa nije dostatna za zaključak da je okrivljenica takvim postupanjem ostvarila obilježja psihičkog zlostavljanja djeteta.

43. Slijedom navedenog, Sud je iz činjeničnog opisa kaznenog djela izostavio objavljivanje fotografija i videozapisa, namjerno bacanje igrače konzole i namjerno udaranje televizora, te vrijeđanje supruga budući da navedene radnje na način opisan u optužnici nisu dokazane, kao i vrijeđanje djeteta žrtve u naprijed navedenom dijelu.

44. Kazneno djela iz čl. 177. st 2. KZ/11 čini osoba koja zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava.

45. Nakon ocjene svih provedenih dokaza Sud nalazi dokazanim da je okrivljenica tijekom inkriminiranog razdoblja učestalo vrijeđala i ponižavala svog maloljetnog sina LČČB, upućujući mu riječi kojima je omalovažavala njegove sposobnosti i osobnu vrijednost.

46. Navedeno proizlazi prvenstveno iz iskaza djeteta žrtve LČČB, koji je na raspravi unatoč tome što je pojedine ranije navode izmijenilo i ublažilo ostalo pri tome da mu je majka upućivala konkretne uvredljive riječi. O dugotrajnosti takvog postupanja osobito govori iskaz djeteta žrtve da su ga majčine uvrede u početku pogađale zbog čega se osjećao manje vrijednim, ali da se s vremenom na njih naviknula i da ga više nisu dirale. Takvo iskazivanje upućuje na to da se nije radilo o jednokratnom događaju ili pojedinačno izgovorenoj uvredi, već o ponavljanom postupanju kojem je dijete bilo izloženo kroz dulje vremensko razdoblje. Njegov iskaz u pogledu postojanja učestalih sukoba potvrđen je obranom okrivljenice i iskazima ostalih svjedoka, dok sadržaj pojedini uvreda proizlazi iz njegovog neposrednog iskazivanja. Sud pritom ne zanemaruje da su sukobi bili obostrani niti da je okrivljenica imala pravo i dužnosti poduzimati primjerene odgojne mjere prema sinu. Međutim, ponavljano nazivanje djeteta glupanom i retardiranim kao i vrijeđanje riječima da ništa neće postići u životu promatrano u kontekstu njegova maloljetništva, odnosa s okrivljenicom i učestalosti takvog postupanja, prelazi granice dopuštenog roditeljskog odgoja.

47. Nadalje, Sud nalazi dokazanim da je okrivljenica nakon sukoba od 16. srpnja 2024. kada mu je pokušala uzeti mobitel te ga razbiti, maloljetnom sinu rekla da napusti kuću te mu zaključavanjem uzlaznih vrata onemogućila povratak u stan u kojem su zajedno živjeli.

48. Navedeno proizlazi iz iskaza djeteta žrtve koje je opisalo kako mu je majka pokušala uzeti mobitel te ga razbiti, nakon čega mu je rekla da pokupi svoje stvari i ode iz kuće nakon čega je zaključala ulazna vrata. Njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da ga je majka potjerala iz kuće, potvrđuje i iskaz svjedoka RČ koji je naveo da mu je sama okrivljenica ispričala kao je LČČB zbog njegovog navodno agresivnog ponašanja rekla da ode te mu četiri dana zaključavala vrata i nije ga puštala u kuću. Premda svjedok nije neposredno prisustvovao događaju njegovog iskazivanje ima posebno dokazno značenje jer prenosi ono što mu je o vlastitom postupanju rekla okrivljenica.

49. Osim toga, okolnost odlaska djeteta iz obiteljskog doma potvrđuju i iskazi svjedoka ĐČ i BČ. Naime, djed JČ je naveo da mu je unuk došao i rekao da ga je majka potjerala iz kuće te ga pitao može li ostati kod njega. Također je potvrdio da je unuk kod njega boravio tri dana nakon čega je otišao kod strica u Diko, što je u bitnom potvrdio i svjedok BČ.

50. Iako navedeni svjedoci nisu osobno vidjeli zaključavanje vrata njihovi iskazi potvrđuju okolnosti koje su uslijedile nakon sukoba, odnosno da je dijete napustilo stan u kojem je živjelo s majkom i privremeno boravilo kod drugih članova obitelji,

51. Sijedom navedenog, Sud nalazi da se iskaz dijeta žrtve o zaključavanju ulaznih vrata obiteljskog stana ne temelji samo na njegovim navodima, već da u bitnom dijelu nalazi potvrdu u iskazu njegovog oca U kojem je okrivljenica sama opisala takvo postupanje, dok iskazi djeda ĐČ i strica BČ potvrđuje da je dijete nakon sukoba doista boravilo izvan stana u kojem je živjela majka.

52. Promatrajući navedene radnje u njihovoj ukupnosti, Sud nalazi da se postupanje okrivljenice nije iscrpljivalo u pojedinačnim verbalnim sukobima sa sinom, već je obuhvaćalo dugotrajnije vrijeđanje i ponižavanje, a potom i događaj tijekom kojeg je maloljetnom djetetu naložila da napusti dom te mu zaključavanjem ulaznih vrata onemogućila uobičajeni povratak u stana.

53. Sud pritom razlikuje pravo roditelja da djetetu postavlja odgojne granice od postupanja kojem se narušava njegovo dostojanstvo i osjećaj osobne vrijednost.

54. Stoga sud nalazi da su dokazne radnje okrivljenice, promatrane zajedno svojim trajanjem, sadržajem i intenzitetom ostvarile obilježja psihičkog zlostavljanja maloljetnog djeteta odnosno kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11

55. Okrivljenica je tempore criminis bila ubrojiva, budući njezina ubrojivost tijekom trajanja ovog kaznenog postupka nije dovedene u pitanje.

56. U odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela, Sud nalazi da je okrivljenica postupala s neizravnom namjerom. Naime, okrivljenica je bila svjesna da učestalim upućivanjem uvredljivih i ponižavajućih riječi svojem maloljetnom sinu, kojima je omalovažavala njegove sposobnosti i osobnu vrijednost, pokušala uzeti mobitel kako bi ga razbila, kao i time što mu je nakon sukoba naložila da napusti dom te mu zaključavanjem ulaznih vrata onemogućila povratak u stan, može štetno djelovati na psihički razvoj svog djeteta, te je unatoč tome s takvim postupanjem nastavila, pristajući time na ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela, odnosno psihičko zlostavljanje djeteta.

57. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenicu proizlazi da do sada nije kazneno osuđivana.

58. Prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljenici sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njezine osobne i imovinske prilike te njezino ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

59. Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne sud je okrivljenici kao olakotnu okolnost cijenio njezinu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, činjenicu da je maka dvoje djece, kao i okolnost da su se odnosi između nje i djeteta žrtve u međuvremenu poboljšali te da su se pomirili, što proizlazi i iz iskaza djeteta žrtve na raspravi. Sud je također imao u vidu da su radnje koje nisu dokazne izostavljene iz činjeničnog opisa te da je okrivljenica proglašena za uži opseg postupanja u odnosu od onoga koji joj je prvotno stavljen na teret. Kao otegotnu okolnost Sud je cijenio dulje vremensko razdoblje tijekom kojeg je okrivljenica vrijeđala i ponižavala maloljetnog sina.

60. Cijeneći sve navedeno okolnosti u njihovoj ukupnosti, osobito dosadašnju neosuđivanost okrivljenice, njezine obiteljske prilike, pomirenje s djetetom žrtvom i poboljšanje njihovih međusobnih odnosa, sud nalazi da postoje naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne budući da se svrha kažnjavanja može ostvariti i kaznom blažom od zakonom propisane.

61. Stoga je sud primjenom čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 okrivljenicu osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Sud je nadalje ocijenio da izvršenje izrečene kazne zatvora nije nužno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja te da se osnovano može očekivati kako okrivljenica bez njezina izvršenja ubuduće neće činiti kaznena djela. Takav zaključak sud temelju prvenstveno na njezinoj dosadašnjoj neosuđivanost, pomirenju s dijetom žrtvom, poboljšanju njihovih međusobnih odnosa, što upućuje na zaključak da se svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom. Stoga je sud okrivljenici temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajnu od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine okrivljenica ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je tako izrečena kaznenopravna sankcija primjerna težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenice i svim utvrđenim okolnosti te da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu individualne tako i generalne prevencije.

62. Nadalje, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj tijekom rasprave odustao od kaznenog progona protiv okrivljenice u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta žrtve UČČ, to je ovaj Sud, sukladno odredbi čl. 452. toč. 3. ZKP/08, donio presudu kojom se optužba protiv okrivljenice za to kazneno djelo odbija

63. Okrivljenici je temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo pod toč. I. naloženo naknaditi paušalni trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koji je odmjeren po kriterijima trajanja i složenosti postupka i imovinskih prilika okrivljenice, dok je temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo pod t. II, oslobođena troškova kaznenog postupka.

64. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod toč I. i II.

Zadar, 10. rujna 2026.

Sutkinja za mladež

Mitra Meštrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar br. KOz-DO-82/2024

2. Okrivljenica EČČB

3. Braniteljica okrivljenice Klaudia Šopić, odvjetnica u Zadru

4. Oštećenik (sad punoljetnik) HČČB

5. U spis