Poslovni broj: Usž-720/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OT iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, Ante Starčevića 3/2, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Split, Mike Tripala 6, u predmetu radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-117/2025 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-117/2025 od 24. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/832, urbroj: 443-02-03- 12-02-24-1 od 20. prosinca 2024. kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika tužiteljici je naloženo uklanjanje bespravno izgrađenih dijelova stambeno-poslovne građevine, detaljno opisanih tim rješenjem, izgrađenim na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], bez pravomoćne građevinske dozvole uz upozorenja sukladno zakonu.
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu kojom ističe da prvostupanjski sud nije sam utvrdio činjenično stanje već je činjenične zaključke preuzeo iz upravnog postupka. Poziva se na odredbu članka 51. Zakona o općem upravnom postupku i smatra da sud nije mogao izvesti pouzdan zaključak o tome da joj je omogućeno aktivno sudjelovanje u ovoj upravnoj stvari. Ne prihvaća ni zaključak suda prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci propisanoj odredbom članka 113. stavka 4. Zakona o državnom inspektoratu jer smatra da je sud takav zaključak mogao izvesti tek izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem. Ukazuje i na načelo materijalne istine i smatra da sud ima ovlasti i obvezu samostalno i u potpunosti utvrditi činjenično stanje. Smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na pravičan postupak i procesna jednakost stranaka te da je prvostupanjski sud postupao protivno standardima pravičnog suđenja pri čemu se poziva na odredbu članka 29. stavka 1. Ustava RH i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te na nače lna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kako postojanje pravomoćne uporabne dozvole nije relevantno, budući da je u praksi ovog Suda jasno zauzeto stajalište vezano za postojanje uporabne dozvole. Predlaže da Sud žalbu usvoji i potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 562,50 eura.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke temeljem kojih se tužiteljici koja je izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine nalaže uklanjanje dijelova građevine izgrađenih bez građevinske dozvole. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
6. U provedenom postupku i sporu utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela građevine – dio broj 3 na etaži podrum, opisanog i identificiranog pod točkom I. izreke rješenja tuženika te da za građenje odnosno rekonstrukciju nije ishodila građevinsku dozvolu. Tijekom provedenog inspekcijskog postupka tužiteljica se izjasnila (podneskom od 29. siječnja 2024.) da je vlasnica navedenog dijela, ali ne i investitor. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, to okolnost što nije i investitor prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
7. Tužiteljica se u žalbi neosnovano poziva na povrede pravila postupka jer je inspekcijski postupak proveden uz njezino znanje i sudjelovanje (podnesak od 29. siječnja 2024.), a tijekom prvostupanjskog upravnog spora održana je javna rasprava 24. listopada 2025. Okolnost što prvostupanjski sud nije prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i provođenjem očevida uz sudjelovanje građevinskog vještaka u konkretnom slučaju nije dovela do povrede postupovnih prava na koje tužiteljica u žalbi ukazuje. Naime, protivno žalbenom navodu prvostupanjski sud imao je u vidu da je za zgradu izgrađenu na predmetnoj čestici izdata uporabna dozvola, ali je također imao u vidu da je nadležni inspektor rješenjem tužiteljici naložio uklanjanje dijela građevine koji nije obuhvaćen uporabnom dozvolom odnosno koji je izgrađen naknadno bez odobrenja nadležnog tijela za gradnju. Također, neosnovano se tužiteljica poziva na odredbu članka 113. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu kojom je propisana iznimka kada građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela, a ova iznimka odnosi se na potporne zidove i nosive dijelove konstrukcije, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i slično, ako bi njihovim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine i stabilnost tla na okolnom zemljištu, u kojem slučaju će narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže od 90 dana, a građevinu će označiti opasnom. Naime, nadležni inspektor prilikom donošenja rješenja imao je u vidu postojanje zakonito izgrađene zgrade te je osporenim rješenjem tužiteljici naložio uklanjanje podrumske stambene jedinice tlocrtnih dimenzija cca. 7,00x4,10 metara pri čemu je opisao način uklanjanja.
8. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.
9. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
10. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.) odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
