REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-870/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika I. -III. tužitelja odjvetnika Krešimira Martića i zamjenice punomoćnika I.-II. tuženika odvjetnice Nede Bahnjik, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju od 19.10.2020. godine kojim je I. tuženik HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] darovao II. tuženoj RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nekretninu: 77. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-76) stan br. 1 na VII (sedmom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 56.98 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi na zkč. [katastarska čestica] KOMBOLOVA površine 1399 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa], 17, 19, 21, 23, 25, 27 površine 1399 m2, UKUPNO: površine 1399 (upisano u A (Posjedovnici)) upisane u zk. ul.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb gubi pravni učinak prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema I. tuženiku HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to:

1) potraživanje DD, u iznosu od 3.607,32 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 3.607,32 EUR od 01.10.2008.g.

pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do

1 4.200,00 USD u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

2) potraživanje CD u iznosu od 29.055,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 305,00 EUR od 15.08.2007.g.

- 5.750,00 EUR od 30.09.2007.g.

- 5.750,00 EUR od 21.11.2007.g.

- 5.750,00 EUR od 25.01.2008.g.

- 5.750,00 EUR od 28.02.2008.g.

- 5.750,00 EUR od 04.01.2008.g.

pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne 10 stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

3) potraživanje VD u iznosu od 15.570,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 4.070,00 EUR od 22.02.2008.g.

- 11.500,00 EUR od 18.07.2008.g.

pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. II. tužena RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužna je trpjeti da tužitelji svoje potraživanje prema I. tuženiku HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to:

1) DD, iznos od 3.607,32 EUR u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 3.607,32 EUR od 01.10.2008.g.

pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja 11 koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

2) CD iznos od 29.055,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 305,00 EUR od 15.08.2007.g.

- 5.750,00 EUR od 30.09.2007.g.

- 5.750,00 EUR od 21.11.2007.g.

- 5.750,00 EUR od 25.01.2008.g.

- 5.750,00 EUR od 28.02.2008.g.

- 5.750,00 EUR od 04.01.2008.g.

pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

3) VD iznos od 15.570,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos

- 4.070,00 EUR od 22.02.2008.g.

- 11.500,00 EUR od 18.07.2008.g.

pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

namire prodajom

- nekretnine:

77. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 76) stan br. 1 na VII (sedmom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 56.98 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi na zkč. [katastarska čestica] KOMBOLOVA površine 1399 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa], 17, 19, 21, 23, 25, 27 površine 1399 m2, UKUPNO: površine 1399 (upisano u A (Posjedovnici)) upisane u zk. ul.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u točkama I. i II. koji glasi:

„…kao i radi naknade potraživanja troškova postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P 12988/19 u iznosu od 9.112,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2023 . godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 12.136,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 30. rujna 2022., specificiran podnescima od 28. studenog 2025. i 20. siječnja 2026. te na ročištu 11. lipnja 2026., tužitelji su zatražili donošenje presude kojom ugovor o darovanju od 19.10.2020. godine kojim je I. tuženik darovao II. tuženici nekretninu gubi učinak prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema I. tuženiku te kojom je II. tuženica dužna trpjeti da tužitelji svoje potraživanje prema I. tuženiku namire prodajom predmetne nekretnine, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da tužitelji prema I. tuženiku nemaju tražbinu za isplatu koja bi bila dospjela u trenutku podnošenja tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, da I. tuženik ima dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, da radnja koju je poduzeo I. tuženik nije radnja na štetu tužitelja te da radnjom koju je poduzeo I. tuženik nisu oštećeni tužitelji i ista ne onemogućuje njihovu naplatu. Tijekom postupka istaknuli su i prigovor prava na dom u odnosu na II. tuženicu. Potražuju naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to : presuda ŽS u Rijeci poslovni broj Kov-Us-1/2018-5 od 6. veljače 2018. (list 22-37 spisa), zk. izvadak (list 38-39 spisa), zk. izvadak (list 40-55 spisa), preslika Ugovora o darovanju nekretnina od 19. listopada 2020. s potvrdom o ovjeri potpisa (list 56-58 spisa), potvrda od 23. ožujka 1993. (list 68-69 spisa), presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12988/2019-14 od 28. srpnja 2023. (list 86-104), potvrda pravomoćnosti i ovršnosti od 21. studenog 2025. (list 105 spisa), potvrda FINA -e od 24. studenog 2025. (list 107 spisa), nalaz i mišljenje u kaznenom predmetu od 11. travnja 217. (list 108-207 spisa) zk. izvatci (list 208-236 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra od 17. listopada 2024. (list 237-243 spisa), e-mail korespondencija (list 245-246 spisa), presuda i rješenje ŽS u Splitu poslovni broj Gž-2732/2024-3 od 14. studenog 2024. (list 253-257 spisa), zk. izvatci (list 260-263 spisa), sudska praksa (list 267-270 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 26. travnja 2026. (list 277-278 spisa), fotografija rješenja HZMO-a od 16. siječnja 1999. (list 289-291 spisa), fotografija nalaza i mišljenja o težini invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu orijentaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 18. rujna 2024. (list 282-294 spisa), obavijest o mirovinskim primanjima (list 295 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 20. travnja 2026. (list 296-297 spisa), zk. izvatci (list 298-309 spisa), prijepis posjedovnog lista od 20. travnja 2026. (list 310 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 20. travnja 2026. (list 312-313 spisa), zk. izvatci (list 314-318 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 20. travnja 2026. (list 320-321 spisa), prijepis posjedovnog lista od 20. travnja 2026. (list 322 spisa), zk. izvatci (list 343-354 spisa), rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći od 15. prosinca 2014. (list 355 -357 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava od 10. lipnja 2021. (list 358 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava od 20. srpnja 2021. (list 359-360 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava od 20. rujna 2021. (list 361-362 spisa) i rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava od 23. listopada 2021. (list 363-364 spisa), te su saslušani I. tuženik (list 326-327 spisa), II. tuženica (list 327-328 spisa), I. tužiteljica (list 328 spisa), II. tužitelj (list 329 spisa) i III. tužitelj (list 329 spisa). Na ovom mjestu valja se osvrnuti na protivljenje tuženika da se nalaz i mišljenje u kaznenom predmetu od 11. travnja 2017. koristi kao dio dokazne građe u ovom predmetu te s tim u vezi ukazati na to da se isti u ovom predmetu nije cijenio kao nalaz i mišljenje sukladno čl. 250. ZPP-a, već kao jedna od isprava u ovom spisu.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet parnice je pobijanje pravne radnje I. tuženika HD kao dužnika, i to Ugovora o darovanju od 19.10.2020. kojeg je sklopio sa II. tuženicom RD, a radi osiguranja namirenja potraživanja tužitelja prema I. tuženiku HD, i to potraživanja I. tužitelja DD u iznosu od 4.200,00 USD uz pripadajuće kamate, potraživanja II. tužitelja CD u iznosu od 29.055,00 EUR uz pripadajuće kamate te potraživanja III. tužitelja VD u iznosu od 15.570,00 EUR uz pripadajuće kamate.

6. Sukladno čl. 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.). Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.). Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza (st. 3.). Sukladno članku 67. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili mog lo biti poznato (st. 1.). Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (st. 2.). Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 3.).

7. Sukladno navedenom, za primjenu instituta pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika u konkretnom se slučaju moraju ispuniti četiri opće pretpostavke – dospjelost tražbine, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i uzročnost – te posebna pretpostavka – znanje dužnika i trećeg.

8. Prije svega valja istaknuti da je navedena tužba podnesena u prekluzivnom roku od tri godine od predmetnog raspolaganja sukladno čl. 71. st. 1. ZOO-a.

9. Što se tiče dospjelosti tražbine, valja reći da vjerovnikova tražbina bez obzira kada je nastala mora biti dospjela za isplatu u trenutku podnošenja tužbe.

10. U konkretnom slučaju riječ je o tražbini koju tužitelji imaju I. tuženiku na ime imovinskopravnog zahtjeva na čije su ostvarenje u parnici isti upućeni pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-1/2018-5 od 6. veljače 2018., a iz koje proizlazi da je, između ostalih, I. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevarom u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 236. st. 1. i 2. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 3. i čl. 52. KZ-a i to na štetu 401 osobe, uključujući i ovdje tužitelje, da su kao počinitelji tog kaznenog djela pa i ovdje I. tuženik bili dio zločinačkog udruženja u okviru kojeg je u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti za sebe i druge uspostavljen sustav za prikupljanje novčanih sredstava od fizičkih osoba zasnovan na neistinitom prikazivanju da će se primljena novčana sredstva plasirati na međunarodno tržište kapitala, a što će rezultirati značajnim profitom, bez stvarne namjere da tako primljeni novac ulažu, već u nakani da isti zadrže za sebe, primljena novčana sredstva sukladno prethodnom planu i dogovoru nisu investirali u korist ulagača na tržište kapitala, ali su ulagačima slali redovite obavijesti o visini navodne dobiti ostvarene dotadašnjim ulaganjem, te im istu na njihovo traženje povremeno i isplaćivali iz novca dobivena od drugih ulagača, pri čemu su se nepripadno okoristili za ukupno najmanje 120.204.865,19 kn, od čega su okrivljenici za sebe zadržali iznos od 50.000,00 eura svaki, da su okrivljenici djelujući u okviru zločinačkog udruženja u razdoblju od početka 2004. do kraja 2008. pomagali u osnivanju više trgovačkih društava na području Republike Hrvatske, Republike Slovenije, Republike Crne Gore, Republike Austrije, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva koja su u nazivu sadržavala prefiks „Mat“ kako bi prikazali da se radi o povezanim društvima koja združeno nastupaju na svjetskom financijskom tržištu, da su u Republici Hrvatskoj u ime društva „Mat Projekt d.o.o. otvarali i djelova li u više ureda radi stvaranja privida legalnosti poslovanja tog društva i s njime povezanih društava u prikupljanju novčanih uloga od građana, da su obavljali operativne, administrativne i informatičke poslove u uredima Mat Projekta d.o.o. nužne za funkcioniranje dogovorenog načina rada, da su vodili evidenciju uplata i isplata, njihovih međusobnih prijeboja, primali od posrednika uplate i pripremali za njih isplate posredničkih provizija i navodne dobiti ulagačima, vršili pripremu i primopredaju uplatnica i isplatnica i druge dokumentacije, te da su osobno i putem posrednika kontaktirali potencijalne ulagače i prezentirali im tobožnje programe ulaganja i tobožnje uspješne poslovne rezultate dosadašnjih ulaganja neistinito im predočavajući da će uloženi novac biti investiran na međunarodno tržište kapitala s očekivanom brzom i visokom zaradom, da je zločinačko udruženje kojem je pripadao I. tuženik od I- tužiteljice DD preuzelo iznos od 4.200,00 USD, od II-tužitelja CD iznos od 63.325,00 eura i III-tužitelja VD iznos od 28.750,00 eura, da je I. tuženiku oduzeta imovinska korist u iznosu 371.336,20 kn (protuvrijednost iznosa od 50.000,00 eura), te da je isti taj novčani iznos uplatio na račun kojim upravlja Ministarstvo državne imovine Republike Hrvatske, da je navedenom pravomoćnom presudom kaznenog suda naloženo Ministarstvu državne imovine da novčane iznose oduzete imovinske koristi od I. tuženika prenese na stavku trajno oduzete imovinske koristi u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske te da su ovdje tužitelji sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom spram, između ostalog, ovdje I. tuženika upućeni na parnicu.

11. Navedene imovinskopravne zahtjeve tužitelji su ostvarili u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, i to na način da je presudom poslovni broj P-12988/2019-40 od 28. srpnja 2023. naloženo ovdje I. tuženiku HD, PD, ID, KD, solidarno isplatiti tužiteljima i to:

- I. tužitelju DD, iznos od 4.200,00 USD (četiri tisuće i dvjesto dolara) u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.01.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana;

- II-tužitelju CD iznos od 29.055,00 eura / 218.914,90 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 305,00 eur / 2.298,02 kn od 15.08.2007. godine do isplate,

- na iznos od 5.750,00 eur / 43.323,38 kn od 30.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 5.750,00 eur / 43.323,38 kn od 21.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 5.750,00 eur / 43.323,38 kn od 25.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5.750,00 eur / 43.323,38 kn od 28.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5.750,00 eur / 43.323,38 kn od 04.01.2008. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana; i

-III-tužitelju VD iznos od 15.570,00 eur /117.312,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 4.070,00 eur / 30.665,42 kn od 22.02.2008. godine do isplate,

-na iznos od 11.500,00 eura / 86.646,75 kn od 18.07.2008. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Navedena presuda postala je u odnosu na ovdje I-tuženika pravomoćna 14. studenog 2024., a ovršna 15. siječnja 2025.

12. Navedenom presudom dosuđene su zatezne kamate koje na navedene iznose teku od dana dospijeća navedenih tražbina kao dana kada su tužitelji kao oštećenici predali novac zločinačkom udruženju, odnosno ovdje I. tuženiku. S obzirom je tužba u ovom postupku podnesena 30. rujna 2022., to ovaj sud zaključuje da su predmetne tražbine dospjele prije podnošenja tužbe, slijedom čega je ispunjena pretpostavka dospjelosti. Datum donošenja, odnosno pravomoćnosti ili ovršnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12988/2019-40 od 28. srpnja 2023. ovdje nije relevantan budući da prilikom razmatranja ove pretpostavke nije potrebno da je tražbina utvrđena pravomoćnom presudom ili ovršnom ispravom, odnosno dovoljna je sama dospjelost pri čemu su predmetne tražbine dospjele tijekom 2007. i 2008. kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12988/2019-40 od 28. srpnja 2023. Na ovom mjestu valja reći kako nisu od važnosti prigovori I. tuženika da je navedena presuda postala pravomoćna jer je isti propustio uložiti žalbu protiv navedene presude, pri čemu ovaj sud ukazuje na to da je ovdje jedino odlučno da je presuda pravomoćna i ovršna u odnosu na I. tuženika, a svi razlozi za njezino pobijanje uključujući navodna pogrešna primjena materijalnog prava, te povlačenje tužbi protiv ostalih tuženika u tom postupku nisu bitne činjenice za ovaj postupak.

13. Što se tiče pravne radnje dužnika, u konkretnom je slučaju riječ o besplatnom raspolaganju, odnosno darovanju na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 19. listopada 2020. između I. tuženika (dužnika) kao darovatelja i II. tuženice (daroprimca) kao daroprimca, a na temelju kojeg je ugovora u vlasništvo potonje prešla nekretnina oznake 77. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-76) stan br. 1 na VII (sedmom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 56.98 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi na zkč. [katastarska čestica] KOMBOLOVA površine 1399 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa], 17, 19, 21, 23, 25, 27 površine 1399 m2, UKUPNO: površine 1399 (upisano u A (Posjedovnici)) upisana u zk.ul.:

20398 k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb.

14. Što se tiče insolventnosti, smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, pri čemu nije nužno dokazivati insolventnost u formalnom smislu na način da se vjerovnik pokušao prisilno naplatiti od dužnika ili da je dužnik proglasio stečaj — dostatno je utvrditi da dužnik, nakon što je izvršio darovanje, nema druge imovine iz koje bi se vjerovnik mogao namiriti.

15. U ovom postupku je utvrđeno da I. tuženik nema evidentiranih nekretnina na sebi iz kojih bi se tužitelji mogli naplatiti, naime navedeno je nesporno, a proizlazi i iz obavijesti katastra (list 245 spisa), dok je isto tako utvrđeno da je I. tuženik 16. siječnja 2012. prodao pravo građenja 773/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -4) i upisano u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 30. lipnja 2015. darovao svoj dio (1/2) nekretnine označene kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 16. studenog 2015. prodao nekretninu označenu kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisanu u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 16. studenog 2015. prodao nekretninu označenu kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisanu u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 16. siječnja 2023. prodao nekretninu označenu kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisanu u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 16. siječnja 2023. prodao nekretninu označenu kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisanu u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok iz Potvrde FINA-e od 24. studenog 2025., Klasa:

034-011/25-07/1, Ur. Broj; 118-08-2012-25, koju tuženici nisu osporili, proizlazi kako je na ime I. tuženika postoji ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje od 347.241,19 EUR.

16. U odnosu na tuženikov prigovor da je isti u trenutku poduzimanja pravne radnje koja se u ovosudnom predmetu pobija imao u vlasništvu i druge imovine (npr. nekretnine u k. o. [katastarska općina]) te da nije imao neizvršene osnove za plaćanje kod FINA-e (blokadu računa) pa da stoga sporni ugovor o darovanju od 19.10.2020. nije bila ona pravna radnja zbog koje se dužnik doveo u stanje da nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, ovaj sud ukazuje na to da kod procjene insolventosti u okviru ovog instituta nije odlučno je li dužnik bio insolventan u trenutku sačinjena pobojnog ugovora već je bitno je stanje imovine gledano u cijelosti nakon poduzimanja radnje. Iz navedenog slijedi da je namirenje tužitelja kao vjerovnika praktički onemogućeno, slijedom čega je pretpostavka insolventnosti ispunjena.

17. Što se tiče posljednje opće pretpostavke, utvrđeno je da postoji uzročnost u smislu da pobijanje mora omogućiti namirenje, odnosno da se usvajanjem tužbenog zahtjeva mora praktično omogućiti vjerovniku naplata. Notorno je da je vrijednost stana od 56,98 m2 u [adresa], u [adresa] dostatna za namirenje tražbina tužitelja koje zajedno iznose 48.232,32 EUR s kamatama slijedom čega je i ova pretpostavka ispunjena. Na ovom se mjestu napominje da budući da je prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12988/2019-40 od 28. srpnja 2023. I. tuženiku naloženo solidarno isplatiti tužitelje, nisu osnovani navodi tuženika kojima se implicira da su se tužitelji trebali pokušati naplatiti od sutuženika o tom postupku.

18. Što se tiče posebne pretpostavke valja reći da je darovanje besplatno raspolaganje u smislu čl. 67. st. 3. ZOO-a, a kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Radi se o neoborivoj (iuris et de iure) zakonskoj presumpciji — niti I. tuženik niti majka kao II. tuženica ne može dokazivati suprotno, tj. ne može se obraniti tvrdnjom da nije znala za dužnikove obveze prema vjerovniku. Stoga su neodlučni i navodi I. tuženika koji je u svom iskazu naveo da je smatrao da je s 50.000,00 EUR-a koje je uplatio u državni proračun isti podmirio svoja dugovanja prema državi i oštećenicima jer da mu je tako rekla uređujuća državna odvjetnica, pr i čemu isti potonje nije ni dokazao, a imajući u vidu da su u izreci presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-1/2018-5 od 6. veljače 2018. oštećenici kojih je nezanemariv broj upućeni na ostvarivanje svojih imovinskopravnih zahtjeva u parnici.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da su ispunjeni su svi uvjeti za pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

20. II. tuženica je tijekom postupka uložila prigovor prava na dom, navodeći da ista u predmetnoj nekretnini živi trajno i neprekidno preko 30 godina te da ista u vlasništvu nema nikakvu drugu nekretninu u koju bi mogla odseliti. te da ista u vlasništvu nema nikakve pokretnine, ista je u mirovini, te je izrazito lošeg zdravstvenog stanja (multipla skleroza, osteoporoza, dislipidemija, spondiloza) i kreće se uz pomoć invalidskih kolica, što proizlazi i iz iskaza II. tuženice.

21. Da bi došlo do povrede čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potrebno je najprije utvrditi što čini dom u smislu citirane Konvencije.

22. Dom u smislu navedene Konvencije svaka je nekretnina koja služi za stanovanje ovlaštenika koji se poziva na pravo na dom, ali i njegove obitelji, a dom pri tome čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja. Dakle, da bi se nešto u smislu citirane Konvencije smatralo domom potrebno je to da nekretnina služi za stanovanje, te da je ona nastanjena, a iznimno domom se može smatrati i nekretnina u kojoj se uopće ne živi i ne namjerava živjeti, pri čemu je potrebno da postoji iznimno jaka subjektivna povezanost s tim mjestom.

23. II. tuženica je iskazala da u kući koja je predmet ovoga postupka živi neprekidno od 1977., odnosno da je tada stan tada dobila preko Zavoda, da je isti 1998. otkupljen novcima koje je dobila na ime odštete od prometne nesreće, pri čemu je 1994. od osiguranja dobila odjednom 27.000,00 DEM, a ukupno 80.000,00 DEM u ratama, da je stan od 1998. glasio na njezinog supruga, a po njegovoj smrti 2004. isti je prepisan na I. tuženika radi njezine invalidnosti i teške pokretljivosti, a da nakon što joj je postalo bolje nakon par godina poželjela je da se stan opet prenese na nju što je i zahtijevala od I. tuženika. Navela je i da je 2007. iz ušteđevine kupila ½ stana u [adresa] s namjerom da ga koriste djeca te da su joj jedina primanja njezina mirovina.

24. Imajući u vidu ovakav iskaz II. tuženice, kao ovlaštenika koji se poziva na pravo na dom, po stavu ovoga suda ona je i ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost sa navedenom nekretninom. Dakle, ta kuća se u smislu citirane Konvencije smatra domom, jer je to nekretnina koja služi za stanovanje II. tuženici, u kojoj stanuje 1977. godine te ista nema drugih nekretnina u svom vlasništvu.

25. Međutim, radi ocjene povrede prava na dom potrebno je provesti test razmjernosti, prilikom kojeg je potrebno provesti postupak u kojem će se odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom iseljenja, a to je u ovom predmetu pravo na dom II. tuženice, pri čemu se test sastoji od utvrđenja: je li to miješanje utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te ako jeste, je li mjera iseljenja nužna u demokratskom društvu odnosno potrebno je ispitati je li miješanje nužno u demokratskom društvu odnosno je li prihvaćanje tužbenog zahtjeva razmjerno legitimnom cilju koji se teži ostvariti.

26. Zakonitost miješanja tužitelja proizlazi iz odredbe čl. 66. do 71. ZOO. pa je miješanje tužitelja utemeljeno na zakonu. Legitimnost cilja miješanja u pravo na dom proizlazi iz zakonskog prava tužitelja na pobijanje pravnih radnji svog dužnika i iz prava tužitelja na namirenje, nasuprot zaštiti prava na dom II. tuženice.

27. Po ocjeni ovog suda ispunjena je i treća pretpostavka u smislu da se ocjenjuje da je ovo miješanje nužno u demokratskom društvu, odnosno da je prihvaćanje tužbenog zahtjeva razmjerno legitimnom cilju koji se teži ostvariti. Naime, otuđenje, u ovom slučaju darovanje, nekretnine te shodno tome pozivanjem na pravo na dom ne može i ne smije predstavljati sredstvo za izbjegavanje podmirenja imovinskopravnih zahtjeva proizašlih iz kriminalne aktivnosti, kakva je u konkretnom slučaju aktivnost I. tuženika o kojoj je pravomoćno odlučeno – naime prijevara u sastavu zločinačkog udruženja.

28. Naime, ovaj sud ne prihvaća iskaz II. tuženice da joj u trenutku raspolaganja predmetnom nekretninom nisu bila poznata dugovanja I. tuženika prema tužiteljima. Takav iskaz sud ocjenjuje neuvjerljivim iz sljedećih razloga.

29. Prvo, utvrđeno je da je kazneni postupak protiv I. tuženika bio u tijeku u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 19. listopada 2020. Kazneni postupci, osobito oni koji se tiču prijevare u sastavu zločinačkog udruženja s oštećenicima u velikom broju, nisu okolnost koja ostaje nepoznata najbližim srodnicima okrivljenika - majci konkretno. Nadalje, posebno je indikativno da je istoga dana - 19. listopada 2020. - kada je II. tuženici darovana predmetna nekretnina, II. tuženica i sama darovanjem raspolagala nekretninama u korist kćeri (nekretnina označena kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisana u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnina označena kao zkčbr. [katastarska čestica] i upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), čime se sama dovela u poziciju da joj predmetna nekretnina ostane jedina nekretnina. Takva koordinirana, istovremena raspolaganja imovinom u obiteljskom krugu u trenutku vođenja kaznenog postupka protiv sina ne trpe objašnjenje slučajnošću, niti mogu biti podloga za zaštitu prava na dom. Pritom navodi I. i II. tuženika o pozadini i motivaciji za prenošenje predmetne nekretnine na II. tuženicu nisu prihvaćeni jer su ocijenjeni kao neuvjerljivi i usmjereni kao izbjegavanju odgovornosti.

30. Slijedom svega navedenog, II. tuženica se ne može pozivati na pravo na dom zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer ga na opisani način zloupotrebljuje. Pravo koje se ostvaruje protivno svrsi radi koje je zaštićeno i u cilju onemogućavanja ostvarivanja zakonitih tražbina oštećenika kaznenih djela ne zaslužuje sudsku zaštitu. U konkretnom testu razmjernosti, pravo tužitelja na namirenje pravomoćno utvrđene tražbine nastale iz kaznene djelatnosti nosi prevagu nad pravom II. tuženice na poštovanje doma, uzimajući u obzir: (a) da je II. tuženica sama sudjelovala u raspolaganjima kojima je predmetna nekretnina postala njezinom jedinom nekretninom; (b) da joj je u trenutku darovanja morao biti poznat kazneni postupak i iz njega proistekli imovinskopravni zahtjevi; i (c) da se radi o tražbini oštećenika kaznenog djela, čija zaštita predstavlja legitiman i neodgodiv javni interes.

31. Pritom se valja osvrnuti na navode tuženika o imovnom stanju tužitelja te dodati da je ovdje prije svega riječ o tužiteljima koji su fizičke osobe, dakle ne radi se u tijelima javne vlasti, a koji su slabog imovnog stanja, pri čemu je navedeni zaključak sud izveo na temelju njihovih jasnih, uvjerljivih i životno logičnih iskaza, koji su u bitnome sukladni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu. Naime, iz iskaza I. tužiteljice proizlazi da ostvaruje mirovinu u iznosu od 650,00 EUR, od čega joj se zbog blokade računa stvarno isplaćuje 450,00 EUR, dok njezin partner ostvaruje prihode u iznosu od 300,00 EUR mjesečno, a stanuju u stanu koji im je dodijeljen putem APN -a za koji plaćaju mjesečnu najamninu od 250,00 EUR. Pri tome je I. tužiteljica navela i da je 2021. godine ostala bez stana te određeno vrijeme bila bez odgovarajućeg stambenog zbrinjavanja, kao i da od imovine posjeduje tek suvlasnički dio rascjepkanih poljoprivrednih nekretnina. II. tužitelj naveo je da ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.200,00 EUR kao vozač kamiona, da stanuje u nekretnini koja je u vlasništvu njegova oca te da od nekretnina posjeduje zemljište u Jastrebarskom. III. tužitelj pak ostvaruje mirovinu od oko 600,00 EUR mjesečno, od koje mu se dodatno izdvaja iznos za dopunsko zdravstveno osiguranje za njega i suprugu, dok živi u vlastitoj kući sa suprugom i sinom te raspolaže poljoprivrednim zemljištem i šumom koje čini jedno poljoprivredno gospodarstvo. Imajući u vidu navedene prihode, stambene i obiteljske prilike tužitelja, kao i vrstu i opseg imovine kojom raspolažu, ovaj sud ocjenjuje da se radi o osobama slabog imovnog stanja, pri čemu navedeni zaključak nije doveden u pitanje niti činjenicom da pojedini tužitelji imaju u vlasništvu određene nekretnine, budući da se pretežito radi o poljoprivrednom zemljištu, šumi i rascjepkanim nekretninama koje same po sebi ne ukazuju na postojanje dostatne likvidne imovine.

32. Slijedom svega prethodno iznesenoga, sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 66., čl. 67. i čl. 71. ZOO za primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa je tužbeni zahtjev valjalo u tom dijelu prihvatiti i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

33. Tužitelji su tužbenim zahtjev tražili da sporni pravni posao gubi učinak prema tužiteljima i u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja na ime troškova postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-12988/2019-40 od 28. srpnja 2023. u iznosu od 9.112,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te da je II. tuženica dužna trpjeti da tužitelji navedeno potraživanje namire prodajom predmetne nekretnine.

34. Ovdje se valja vratiti na odredbu čl. 66. st. 1. ZOO-a prema kojoj svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, pri čemu je odlučno da vjerovnikova tražbina mora biti dospjela za isplatu u trenutku podnošenja tužbe.

35. Tražbina tužitelja na ime troškova postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-12988/2019-40 od 28. srpnja 2023. dospjela je, imajući u vidu toč. II. izreke navedene presude, 13. kolovoza 2023., dok je predmetna tužba podnesena 30. rujna 2022. što znači da je dospjela nakon podnošenja tužba , slijedom čega je navedeni dio zahtjeva valjalo odbti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

36. O naknadi troškova parničnog postupka ovaj sud odlučio je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP), na temelju koje sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

37. Tužitelji su u ovom postupku isticali tužbeni zahtjev da Ugovor o darovanju nekretnina od 19. listopada 2020. gubi učinak prema njima u mjeri potrebnoj za namirenje tražbine u ukupnom iznosu od 57.345,03 EUR te da je II. tuženica dužna trpjeti da tužitelji navedeno potraživanje namire prodajom predmetne nekretnine. Presudom je utvrđeno da taj ugovor gubi učinak prema tužiteljima u dijelu koji odgovara iznosu od 48.232,32 EUR te je naloženo trpljenja namirenja za taj dio, dok je zahtjev za utvrđenjem gubitka učinka u preostalom dijelu od 9.112,71 EUR, odnosno nalaganje trpljenja namirenja za taj dio odbijen.

38. Ocjenjujući omjer uspjeha stranaka u parnici, ovaj sud polazi od toga da se prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

39. Tužitelji su uspjeli sa 100% u odnosu na osnovu zahtjeva dokazavši da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika iz čl. 66. ZOO-a, a Ugovor o darovanju nekretnina od 19. listopada 2020. proglašen je bez učinka prema tužiteljima, dok su u pogledu visine iznosa potraživanja zbog čijeg ispunjenja predmetni ugovor djelomično gubi pravni učinak uspjeli s iznosom od 48.232,32 EUR od ukupnih 57.345,03 EUR, što čini 84,10% visine iznosa potraživanja zbog čijeg ispunjenja predmetni ugovor djelomično gubi pravni učinak, dok su odbijeni za iznos od 9.112,71 EUR, odnosno za 15,90% visine iznosa potraživanja zbog čijeg ispunjenja predmetni ugovor djelomično gubi pravni učinak. Uzimajući u obzir 100% uspjeh u osnovi i 84,12% uspjeh u visini iznosa potraživanja zbog čijeg ispunjenja predmetni ugovor djelomično gubi pravni učinak, ukupni uspjeh tužitelja ovaj sud procjenjuje na 92%, a tuženika na 8%.

40. Ocjenjujući je li ispunjen uvjet „razmjerno neznatnog dijela" iz čl. 154. st. 5. ZPP-a, ovaj sud uzeo je u obzir da je predmet ovog spora pobijanje pravnog posla — Ugovora o darovanju nekretnina od 19. listopada 2020. Zahtjev koji je usvojen (proglašenje bez učinka prema tužiteljima u d ijelu od 48.232,32 EUR i nalaganje trpljenja namirenja za taj dio) i zahtjev koji je odbijen (proglašenje bez učinka u preostalom dijelu od 9.112,71 EUR i nalaganje trpljenja namirenja za taj dio) pravno su dio istoga tužbenog zahtjeva, utemeljeni na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te se u biti razlikuju samo u visini iznosa do kojeg seže učinak pobijanja. Odbijeni dio nije predstavljao poseban, od usvojenog dijela autonoman zahtjev koji bi zahtijevao posebno dokazivanje, posebna ročišta ili posebno angažiranje stranaka, odnosno razlika između usvojenog i odbijenog dijela zahtjeva nije generirala posebne troškove koji ne bi nastali da su tužitelji od početka ograničili tužbeni zahtjev na iznos od 48.232,32 EUR. Sva dokazivanja i ročišta provedeni su u okviru jedinstvene paulijanske parnice, neovisno o visini zahtjeva. Slijedom navedenog odbijeni iznos od 9.112,71 EUR (15,90% visine iznosa potraživanja zbog čijeg ispunjenja predmetni ugovor djelomično gubi pravni učinak) u kontekstu paulijanske parnice u kojoj je tužbeni zahtjev utemeljen, sva sporna pitanja razriješena u korist tužitelja, a odbijanje se odnosi isključivo na suvišno zatraženu visinu učinka pobijanja, može se opravdano ocijeniti kao razmjerno neznatni dio zahtjeva u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a.

41. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocijenio je da su kumulativno ispunjeni oba uvjeta iz čl. 154. st. 5. ZPP-a – tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi te je stoga odlučio da tuženici tužiteljima naknade sve potrebne troškove parničnog postupka.

42. Stoga, a ravnajući se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora koji u konkretnom slučaju odgovara visini postavljenog iznosa potraživanja zbog čijeg ispunjenja predmetni ugovor djelomično gubi pravni učinak, tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT -a), podneska od 28.11.2025., 29.01.2026., 05.05.2026. i 22.05.2026. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT-a) te zastupanja na ročištima 11.02.2026., 12.05.2026. i 11.06.2026. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a), što uvećano za 20% (Tbr. 40 OT-a) i PDV (Tbr. 46 OT-a) iznosi 12.000,00 EUR.

43. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 20.01.2026. jer je istim ispravljena pogreška samih tužitelja pri pisanju tužbe.

44. Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 EUR, što uz zatraženi trošak zastupanja iznosi sveukupno 12.136,54 EUR.

45. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

46. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- I.-III. tužiteljima po pun.

- I.-II. tuženicima po pun.