REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1774/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, Žabica 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske elektroprivrede d.d. u Zagrebu, Grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1268/2025-12, od 3. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1268/2025-12, od 3. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-17/20-01/10, URBROJ: 2170-12-02/5-24-33 od 2. svibnja 2024., (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe za nepotpuno izvlaštenje dijela katastarske čestice broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], radi građenja dijela 35kV podzemnog dalekovoda TS 35/20 kV Vrata-Plase i 20 kV podzemnog kabelskog priključka između postojećih trafostanica TS 20/0,4 kV Fužine Zagorica i TS 20/0,4 kV Benkovac 2 te je u korist zainteresirane osobe nepotpuno izvlaštena katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], upisana s pravom vlasništva i posjeda tužiteljice i to u površini služnosti podzemnog kabelskog priključka od 5 m2. Tim rješenjem određena je i naknada za umanjene tržišne vrijednosti nekretnine opterećene služnošću u iznosu od 306,75 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju je tužiteljici dužan platiti korisnik nepotpunog izvlaštenja.

1.1. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943- 02/24-01/376, URBROJ: 514-04-03-01-01/07- 25-02 od 16. travnja 2025., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja.

1.2. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, kao i zahtjev tužiteljice za određenjem odgodnog učinka njene tužbe i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, uz obrazloženje suda kako su vještačenja koja su provedena tijekom upravnog postupka i na kojima je utemeljeno Prvostupanjsko rješenje, dostatna za pravilno utvrđenje stvarnog umanjenja vrijednosti zemljišta tužiteljice uslijed njegovog nepotpunog izvlaštenja.

2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS) te posebno ukazuje kako je prvostupanjski upravni sud počinio bitnu povredu odredaba sudskog postupka, jer je odbio provesti dokazne prijedloge koji su ključni za pravilno i zakonito rješenje ove upravne stvari i to posebno njeno saslušanje, kao i saslušanje njezinog supruga te provođenje novih vještačenja. Odluku suda utemeljenu na stanju upravnog spisa smatra pogrešnom, jer ključne činjenice, poput stvarne uporabe nekretnine, opsega štete i utjecaja infrastrukturnih zahvata na cjelokupnu nekretninu, nije bilo moguće utvrditi bez provođenja po njoj predloženih dokaza, čime je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i pravo na pravično suđenje. Upravo s obzirom na činjenično stanje ukazuje kako se na nekretnini već nalazi stup dalekovoda, čiji utjecaj na vrijednost i uporabu zemljišta nije moguće odvojiti od predmetnog zahvata, jer iako sud navodi da stup nije predmet ovog postupka, nesporno je da isti bitno utječe na mogućnost korištenja nekretnine, čime zaključuje da je činjenično stanje utvrđeno formalistički i nepotpuno. S tim u vezi ukazuje kako je prvostupanjski upravni sud propustio utvrditi smanjenje vrijednosti cijele nekretnine, iako je to izričita obveza iz članka 25. stavka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, prihvaćajući nalaz koji analizira isključivo uski dio služnosti, bez sagledavanja ukupnog učinka zahvata, kao i bez ispitivanja postoji li njen budući gospodarski interes za korištenjem preostalog dijela nekretnine. Uz ove propuste smatra i kako je Sud pogrešno ocijenio nalaze i mišljenja vještaka, jer da u ovom slučaju građevinski vještak nije procijenio utjecaj cjelokupne infrastrukture, uključujući stup dalekovoda, niti je utvrdio vrijednost nekretnine prije i nakon zahvata, već da se poslužio paušalnim postocima. U vezi s drugim vještačenjima provedenim u postupku koji je prethodio osporenom rješenju smatra kako je poljoprivredni vještak pogrešno utvrdio da se radi o livadi, jer da je riječ o obrađivanom zemljištu te konačno ukazuje kako su pri procjeni korišteni zastarjeli tržišni podaci bez adekvatnog usklađenja s aktualnim tržišnim kretanjima. Iz navedenog zaključuje da je tuženik svoju odluku temeljio isključivo na nalazima i mišljenjima vještaka u upravnom postupku, bez njihovog kritičkog preispitivanja te bez potpunog utvrđenja svih relevantnih činjenica i okolnosti. Isto tako obrazloženje pobijane presude smatra neadekvatnim, jer iz istog nije razvidno zbog kojih konkretnih razloga su odbijeni njeni prigovori na nalaze i mišljenja vještaka, niti je jasno po kojim kriterijima su upravo ti nalazi prihvaćeni kao vjerodostojni i odlučni za utvrđivanje visine iznosa naknade. Osporava i odluku suda o odgodnom učinku njene tužbe, jer smatra da postoji realna opasnost da joj nastane šteta, dok da sama činjenica vezivanja izvršenja izvlaštenja uz pravomoćnost rješenja ne isključuje potrebu sudske zaštite. Predlaže ovom sudu da preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine te predmet vrati prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava njene žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I - 1268/2025-14 od 2. travnja 2026., do dana donošenja ove odluke, svoj odgovor na žalbu nisu dostavili.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem određenja iz Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. i 98/19. - u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 25. stavkom 2. Zakona propisano je da se vrijednost nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje izražava u novcu na temelju procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina ili stalnog sudskog procjenitelja, izrađenog primjenom zakona kojim je uređena procjena vrijednosti nekretnina, kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme izrade tog elaborata.

8.1. Člankom 25. stavkom 3. Zakona određeno je da se u slučaju nepotpunog izvlaštenja ustanovljenjem služnosti obvezno procjenjuje vrijednost ograničenja prava vlasništva u odnosu na cijelu nekretninu odnosno na pojedini dio nekretnine, u skladu s odredbama zakona iz stavka 2. ovog članka.

8.2. Člankom 51. stavkom 1. Zakona propisano je da se za ustanovljenje služnosti naknada određuje u iznosu za koji je zbog ustanovljenja služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine.

9. Razmatrajući opisano činjenično stanje i podvodeći ga pod naprijed citirane norme Zakona, Sud nalazi kako se spor u ovom predmetu formira oko pravilnosti procjene tržišnog umanjenja vrijednosti imovine tužiteljice, uslijed izvlaštenja 5 m2 njene nekretnine, u svrhu polaganja podzemnog kabelskog priključka. Tužiteljica smatra kako je opisanim izvlaštenjem, ali i okolnošću da se na njenoj nekretnini već nalazi stup i kablovi, predmetna nekretnina trajno devastirana te da se više ne može koristiti niti u komercijalne niti u gospodarske svrhe. Suprotno ovom, stav korisnika izvlaštenja, javnopravnih tijela i prvostupanjskog upravnog suda je da je predmetna vrijednost valjano procijenjena, jer već postojeća stanja na terenu ne mogu biti procijenjena u ovom predmetu.

10. S tim u vezi Sud navodi kako spisu tuženika prileže tri vještačka nalaza i mišljenja, a na kojim stručnim podlogama je utemeljeno prvostupanjsko i osporeno rješenje.

10.1. Nalazom i mišljenjem Vere Malnar, mag. ing. agr., Stalnog sudskog vještaka gospodarsko poljoprivredne struke i procjene poljoprivrednog zemljišta, utvrđeno je kako je predmetno zemljište livada te da je vrijednost biljnih nasada koji se na njoj nalaze - 16,75 Eura. Sama namjena zemljišta, uz okolnost da je na istoj proveden očevid čija utvrđenja su evidentirana, proizlazi i iz priležeće fotodokumentacije u koju je Sud izvršio uvid i iz kojeg razloga mu je u cijelosti poklonjena vjera.

10.2. Nalazom i mišljenjem Mr. sc. Željka Kauzlarića dipl. ing. šum., Stalnog sudskog vještaka šumarske struke, uz fotodokumentaciju predmetnog prostora, potvrđuje se naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka gospodarsko poljoprivredne struke i procjene poljoprivrednog zemljišta, a kojim je navedeno da je predmetno zemljište livada, iz kojeg razloga ono po svojoj namjeni nije šumsko zemljište.

10.3. Konačno nalazom i mišljenjem PROVING d.o.o. za usluge projektiranja, vještačenja i procjene nekretnina, naziva „Procjembeni elaborat za utvrđenje umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine i procjenu vrijednosti ograničenja prava vlasništva u odnosu na cjelinu…“, utvrđeno je kako se radi o četvrtoj kategoriji zemljišta, izvan građevinskog područaja, na kojem zemljištu je već izveden stup dalekovoda.

11. Razmatrajući navedeni nalaz i mišljenje Sud nalazi kako je u samoj procjeni vještak utvrdio kako trasa služnosti prolazi od stupa dalekovoda prema istočnoj međi u duljini od pet metara i širini od jednog metra, odnosno da zauzima površinu od 5 m2 te da se ustanovljava i zaštitni pojas površine 25 m2. Vještak je u svom nalazu naveo kako takva služnost „ne umanjuje namjenu korištenja cijele nekretnine“, ali da snažno umanjuje mogućnost korištenja površine opterećene služnošću voda, dok da djelomično ograničava ostala korištenja. Cijeneći ovaj dio nalaza Sud prihvatljivima nalazi kako polaganje podzemnog kabela snažno umanjuje mogućnost korištenja livade u trasi služnosti, ali logičkim nalazi da takvo podzemno polaganje na niti jedan način ne utječe na mogućnost korištenja preostalog dijela nekretnine, niti u tom smislu postoje suprotni argumenti.

12. Budući da je utvrđeno kako sama služnost ne umanjuje namjenu korištenja vještak je za umanjenje vrijednosti primijenio metodologiju iz Priloga 3. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 105/15. - u daljnjem tekstu Pravilnik), a koji prilog Pravilniku nosi naziv „Koeficijenti za preračunavanje vrijednosti služnosti vodova.“ Sukladno pravilniku kod snažnog umanjenja mogućnosti korištenja mogući raspon umanjenja iznosi od 55 - 80% te je vještak krećući se u zadanim parametrima odredio 70% umanjenja kao veći postotak od onog koji je prosjek umanjenja. Isto tako kod djelomičnog ograničavanja korištenja, a koje je određeno u rasponu od 20 – 55%, vještak je skoro odredio maksimalnu stopu raspona od 50%. Imajući na umu kako se radi o gornjim granicama procjene te da se vještak kretao u okvirima procjene određenim pravilima struke, Sud ovakvo mišljenje nalazi pravilnim.

13. Nakon određenja postotka umanjenja poredbenom metodom vještak je utvrdio samu vrijednost zemljišta, koju je procijenio na 5,87 E/m2. Na ovom mjestu Sud navodi kako je korištenje poredbene metode smisleno, posebno imajući na umu kako su postojali komparativni podatci o prodaji zemljišta na predmetnom području, iz kojeg razloga i imajući na umu da tužiteljica ni ne konkretizira neke druge podatke od onih koji su upotrjebljeni za procjenu, Sud nalaz i mišljenje i u tom dijelu ocjenjuje pravilnim.

14. Konačno vještak je podvodeći površine služnosti pod navedenu vrijednost i uz primjenu koeficijenta umanjenja odredio umanjenje vrijednosti samog zemljišta u iznosu od 93,93 Eura. Vještak je navedenu vrijednost uvećao i vrijednošću zida (gromače) volumena 1,40 m3 u vrijednosti od 196,00 Eura te zaokruženo odredio umanjenje vrijednosti u iznosu od 290,00 Eura. Budući da sam matematički izračun i nije sporan te imajući na umu naprijed navedeni dio obrazloženja ove presude , Sud vještačke nalaze i mišljenja ocjenjuje pravilnim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

15. Razmatrajući prigovore tužiteljice Sud nalazi kako se isti u svom sadržaju mogu svesti na okolnost da se „postavljenim dalekovodima kao i vertikalnim električnim stupom nekretnina u vlasništvu trajno devastira“ te da se na istoj više ne može obavljati ranija djelatnost, odnosno djelatnost pčelarstva. Upravo s tim u vezi tužiteljica je tražila provođenje vještačenja u upravnom sporu ukazujući i kako je vještačenjima u upravnom postupku, protivno zakonu propušteno utvrditi stvarni utjecaj zahvata na cjelokupnu nekretninu, ali i propušteno utvrditi materijalnu istinu.

16. Razmatrajući uspostavljene prigovore i u odnosu na navode tužiteljice koji se odnose na povrede pravila postupka, a kojima se ukazuje da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem novih vještačenja i uzimanje u obzir iskaz o stvarnoj namjeni korištenja nekretnine, Sud navodi kako neprovođenje ključnih dokaza može predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije. Ipak navedeno vrijedi samo u situacijama gdje su predloženi dokazi relevantni za one okolnosti o kojima ovisi konačna odluka.

17. Odlučna okolnost na kojoj je prvostupanjski upravni sud, kao i ovaj sud, utemeljio svoju odluku je obim izvlaštenja koji je predmet postupka te se stoga u istom ne mogu razmatrati oni razlozi koji stoje izvan tog obima. Tako stvarno stanje na terenu, odnosno okolnost da na parceli već postoji vertikalan stup i kablovi, nemaju nikakav utjecaj na ovo izvlaštenje, a koje za predmet ima isključivo postavljanje pet metara podzemnog kabela. Iz ovog razloga i svi prigovori koji se odnose na umanjenje vrijednosti radi ranijih gradnji, bile one predmetom nekog drugog izvlaštenja ili ne, nemaju nikakav utjecaj na ovaj predmet i ovo umanjenje te stoga posljedično i svi dokazni prijedlozi koji bi bili usmjereni na utvrđenje relevantnih okolnosti nekog drugog postupka nisu osnovani, iz kojeg razloga su valjano odbijeni.

18. Iz navedenog ovaj Sud ne nalazi da bi tužiteljici bilo ograničeno pravo na pristup sudu, budući da izvođenje predloženih dokaza, odnosno očevida i saslušanja, ne bi moglo nadomjestiti činjenicu da predmet izvlaštenja nije ono što tužiteljica želi njime obuhvatiti. Budući da sukladno članku 49. stavku 4. ZUS-a, Sud nije vezan dokazima koje stranke predlažu i imajući na umu kako činjenice koje tužiteljica želi dokazivati za ovaj predmet nisu od utjecaja, Sud nalazi kako u konkretnom nije povrijeđen zakon njoj na štetu.

19. Isto tako Sud ne nalazi kako je tužiteljica dokazala da bi joj izvlaštenjem, a koje se provodi i u javnom interesu, nastala bilo kakva šteta, a kamoli ona kvalificirana, iz kojeg razloga Sud ocjenjuje kako je njen zahtjev za od ređivanjem odgodnog učinka tužbe valjano odbijen.

20. Konačno i imajući na umu kako je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

21. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić