REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-542/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nedjeljka Asanović-Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-293/23-10 od 3. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-293/23-10 od 3. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-04/20-01/119, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 12. prosinca 2022.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba prednika tužitelja (RT) izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/19-01/270, URBROJ: 2117-03-02/3-19-2 od 10. listopada 2019.

1.2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem točkom 1. izreke je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje cesta, utvrđen člankom 36. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.) . Točkom 2. prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe te se u svrhu izgradnje državne ceste DC 414 dionica Sparagovići - Doli, FAZA 2: čvor „Prapatno“ i brza cesta od cca 9 + 760 km do 10 + 700 k. o. [katastarska općina], potpuno izvlašćuju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dio: k. č. [katastarska čestica] nove oznake k. č. [katastarska čestica] površine 642 m[2] te dio k. č. [katastarska čestica] nove oznake [katastarska čestica] površine 940 m[2] , uknjiženog prava vlasništva UT za 30/160 dijela, FT za 5/160, ET za 4/160, VT za 4/160, ŠT za 4/160, osoba odsutna i nepoznatog boravišta, upisanog i stvarnopravnog vlasništva GT za 4/160, LT za 4/160, MT za 40/160 dijela, TT za 40/160 i ČT za 5/160 suvlasničkih dijelova, upisanog vlasništva JT pok. LT za 20/160. suvlasničkih dijelova. Točkom 3. utvrđeno je da je korisnik izvlaštenja dužan na ime naknade za nekretnine iz točke 2. položiti na poseban račun odgovarajuće iznose na ime pripadajućih suvlasničkih dijelova u toj točki određenih suvlasnika. Točkom 4. je utvrđeno da su suvlasnici GT, OT, CT, ĐT i KT sporazumno riješili pitanje naknade za izvlaštene nekretnine iz točke 2. nagodbama o naknadi zaključenim s korisnikom izvlaštenja na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 12. lipnja 2019. Točkom 5. utvrđeno je da je korisnik izvlaštenja obvezan uknjiženim vlasnicima na ime naknade za izvlaštene nekretnine iz točke 2. isplatiti LT iz [adresa], iznos od 1.802,82 kn i RT iz [adresa] iznos od 17.780,00 kn na ime naknade za poljoprivredne pripadnosti i poboljšice (masline), u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, uz isplatu zakonske zatezne kamate tekuće od 30 dana od dana donošenja rješenja pa do isplate, uz ostala utvrđenja precizirana točkama 6. - 9. predmetnog rješenja.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja . U bitnom navodi da je sud pogrešno zaključio kako su tužitelju ostali uknjiženi suvlasnici priznali samo vlasništvo nad maslinama obzirom da su prisutni suvlasnici još prije sklapanja nagodbe jasno izjavili da su i zemljište i nasadi na čestici br. [katastarska čestica] nove oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u stvarnom vlasništvu prednika tužitelja. Upire na to da je u postupku ignorirano upozorenje da je zemljišnoknjižni upis pogrešan i da ne odražava stvarno stanje vlasništva koje traje desetljećima. Smatra da prvostupanjsko tijelo nije smjelo dopustiti sklapanje nagodbe bez suglasnosti i potpisa njegova prednika, budući da je isti bio u faktičnom posjedu i stvarni vlasnik predmetnog dijela nekretnine. Pojašnjava da su on i njegovi prednici u mirnom posjedu nekretnine preko 70 godina, a da se vlasništvo dosjelošću stječe po samom zakonu te da su izjave uknjiženih suvlasnika bile više nego dovoljan dokaz za utvrđivanje tog prava.

2.1. Nadalje, osporava primjenu instituta pravnog dualiteta, odnosno razdvajanje vlasništva nad stablima od zemljišta, smatrajući da su u konkretnom slučaju i zemlja i stabla sjedinjeni u imovini jedne osobe, a slijedom čega se, po ocjeni tužitelja, mora primijeniti načelo jedinstva nekretnine, a ne zastarjeli instituti specifični za Dalmaciju . Naglašava da je u rješenju izostavljen iznos od 1.209,60 kn za građevinske poboljšice, kao i da mu nisu priznati i isplaćeni iznosi naknada za dijelove koje su mu suvlasnici izričito putem zapisnika i ovjerovljenih izjava priznali. Slijedom svega navedenog predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji njegov zahtjev ili da se ista ukine i vrati na ponovni postupak. Potražuje troškove spora, uvećane za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

6. Odredbom članka 35., ovdje mjerodavnog, Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ br. 74/14., 69/17., 98/19.) propisano je da u postupku izvlaštenja Ministarstvo odnosno nadležno tijelo obavlja očevid, provodi usmenu raspravu i izvodi dokaze radi utvrđivanja svih bitnih činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu, a odredbom članka 36. stavka 1. istog Zakona propisano je da ako je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno i ako se vlasnik nekretnine ne protivi izvlaštenju, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo mora istodobno održati i usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za nekretninu koja je predmet izvlaštenja.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio predmetnom sporu pokrenut povodom prijedloga zainteresirane osobe od 11. travnja 2019., radi potpunog izvlaštenja dijelova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svrhu izgradnje državne ceste DC 414, dionica Sparagovići – Doli. Za vrijeme prvostupanjskog postupka, od strane sudskih vještaka za graditeljstvo i poljoprivredu utvrđena je tržišna vrijednost zemljišta, građevinskih poboljšica i nasada maslina. Na usmenoj raspravi održanoj 12. lipnja 2019. pred prvostupanjskim tijelom prednik tužitelja, RT, isticao da je on izvanknjižni vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem dugogodišnjeg posjeda i dosjelosti. Na istoj raspravi uknjiženi suvlasnici ČT i GT izričito su se odrekli, u korist prednika tužitelja (RT) naknade za svoj suvlasnički udio na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to kako za zemljište, tako i za nasade maslina, dok su se MT i TT izričito, u korist istog prednika, odrekli naknade na ime nasada maslina. Suvlasnici AT i OT, dostavili su ovjerovljene izjave kojima su se, također, odrekli prava na naknadu za zemljište i nasade maslina, u korist RT. Nagodbom zaključenom na zapisnik na toj usmenoj raspravi (12. lipnja 2019.) pred prvostupanjskim tijelom, sporazumno je između korisnika izvlaštenja (Hrvatske ceste d.o.o.) i uknjiženih (prisutnih) suvlasnika riješeno pitanje naknade za izvlaštene nekretnine na način da su isti prihvatili, u tom postupku, utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta sukladno svojim suvlasničkim udjelima, sve na način definiran točkom 4. izreke prvostupanjskog rješenja.

8. Tužitelj, pozivajući se na izjave suvlasnika dane na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom i u ovjerovljenim izjavama, smatra da je dosjelošću stekao izvanknjižno vlasništvo nad cijelom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a slijedom čega je mišljenja da je njegovom predniku, odnosno njemu, naknadu trebalo utvrditi za cijelu česticu, a ne samo za nasade maslina kako je to utvrđeno točkom 5. prvostupanjskog rješenja.

9. Prvostupanjsko je tijelo, rješavajući pitanje vlasništva na temelju zemljišnoknjižnog stanja, utvrdilo da tužitelj nije predočio pravno valjan dokaz o stjecanju vlasništva nad zemljištem te je, primjenjujući institut pravnog dualiteta (razdvajanje vlasništva stabala od zemljišta), točkom 5. rješenja od 10. listopada 2019. predniku tužitelju priznalo naknadu isključivo za nasade maslina u iznosu od 17.780,00 kn, dok je naknada za samo zemljište dodijeljena uknjiženim suvlasnicima, što je tuženik rješenjem od 12. prosinca 2022. potvrdio, odbivši žalbu tužitelja kao neosnovanu.

10. Razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno potvrdio zakonitost navedenog rješenja tuženika. Naime, osim što se prema odredbi članka 8. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.), smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a da tužitelj svoje pravo vlasništva temelji na tvrdnjama o dosjelosti i posjedu dužem od 70 godina, za koje u postupku nije predočio pravomoćnu sudsku presudu, niti drugu ispravu podobnu za upis u zemljišnu knjigu, također, činjenica da je nagodbom sporazumno riješeno pitanje naknade za zemljište ima za posljedicu to da se ono što je njome utvrđeno ne može jednostrano mijenjati niti poništavati u ovom sporu.

11. Također, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja dani u smjeru da su izjave uknjiženih suvlasnika o priznanju njegova "stvarnog vlasništva" bile dostatne za utvrđivanje prava vlasništva u upravnom postupku. Naime, upravna tijela u postupku izvlaštenja nisu ovlaštena utvrđivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću mimo zakonom propisanog sudskog postupka, a izjave dane na zapisnik ne mogu nadomjestiti nedostatak upisa u javni registar. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno da su uknjiženi suvlasnici bili legitimni sudionici za sklapanje nagodbe o naknadi za zemljište, a pri čemu se pitanje eventualne nedopuštenosti ili ništetnosti nagodbe ne može raspravljati u okviru ovog upravnog spora.

12. U odnosu na prigovore koji se tiču primjene instituta "pravnog dualiteta", odnosno razdvajanja vlasništva nad stablima od vlasništva zemljišta, ovaj Sud ističe da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti stečenih prava. Iako Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 52/25., dalje: ZV) proklamira načelo jedinstva nekretnine, on odredbom članka 389. stavka 1. štiti zatečene pravne odnose nastale prije njegovog stupanja na snagu. Kako je u Dalmaciji vlasništvo stabala maslina povijesno bilo odvojeno od vlasništva zemljišta, tuženik je pravilno primijenio taj institut upravo u korist tužitelja. Naime, striktnom primjenom načela jedinstvenosti nekretnine iz članka 104. stavka 1. ZV-a, prema kojem stablo pripada onome iz čijeg je zemljišta izraslo, tužitelju kao nevlasniku, odnosno posjedniku nasada zemljišta, ne bi pripala nikakva naknada za nasade.

13. Također, neosnovano tužitelj smatra da mu je prvostupanjskim rješenjem trebalo priznati i naknadu građevinske poboljšice (kamene suhozide) u iznosu od 1.209,60 kn. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka, suhozidi su kao građevinske poboljšice sastavni dio samog zemljišta, a ne poljoprivrednih nasada, a budući da tužitelj nije dokazao vlasništvo na zemljištu, naknada za ove poboljšice pripada uknjiženim vlasnicima zemljišta.

14. Slijedom svega navedenog, kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti je dokazao pogrešnu primjenu materijalnog prava, ovaj Sud zaključuje da su prvostupanjski sud i upravna tijela pravilno postupili kada su tužitelju priznali pravo isključivo na naknadu za nasade maslina, dok je naknada za zemljište pravilno dodijeljena uknjiženim suvlasnicima .

15. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić