Poslovni broj: Usž-1135/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Predrag Trutin, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1096/2025-8 od 5. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1096/2025-8 od 5. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/92, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 16. travnja 2025. Rješenjem istog suda, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. (točke I. i II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika, naloženo je tužitelju kao vlasniku u roku od 15 dana ukloniti stambenu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 13,30 x 12,00 m, visine prizemlje i jedan kat, s dvostrešnom krovnom konstrukcijom iznad 1. kata, tlocrtnih dimenzija prizemlja 13,30 x 9,90 m i maksimalnih tlocrtnih dimenzija 1. kata 10,90 x 9.90 m, vanjsko armirano betonsko stepenište „L“ tlocrtnog oblika, širine 1,10-1.20 m, ukupne dužine 6,65 m, izgrađeno uz južni i zapadni vanjski zid prizemlja i betonski plato širine 3,30 m s armirano betonskim potpornim zidom visine 2,20 m, dužine cca 14,00 m izgrađen južno uz stambenu građevinu, sve izgrađeno bez građevinske dozvole te uklanjanje armirano betonskog potpornog zida „L“ tlocrtnog oblika, maksimalne visine 3,50 m, ukupne dužine 6,40 m, izgrađen zapadno od predmetne stambene građevine, bez glavnog projekta izrađenog u skladu s odredbama prostornog plana, sve izgrađeno izvan građevinskog područja, na lokaciji [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj je protiv osporene presude i rješenja izjavio žalbu pobijajući ih iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude uopće nije uzeo u obzir niti ocijenio njegove ključne navode. Tvrdi da se zbog potpunog izostanka obrazloženja o bitnim okolnostima, pobijana presuda ne može valjano ispitati, što predstavlja grubu povredu postupka na štetu tužitelja i njegove supruge kao zainteresirane osobe. Pojašnjava da je građevina čije se uklanjanje nalaže formalno upisana kako u katastru tako i u zemljišnim knjigama (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na temelju važećeg geodetskog elaborata i rješenja nadležnog katastarskog ureda. Nedopustivim smatra donošenje rješenja o rušenju objekta dok su odluke o njegovu upisu u katastar i zemljišne knjige još uvijek na snazi i proizvode pravne učinke. Smatra da je tuženik morao najprije pokrenuti postupak brisanja zgrade iz službenih evidencija, a tek potom donijeti rješenje o uk lanjanju.

2.1. Pojašnjava da je nekretnina kupljena za vrijeme braka tužitelja i KUB (sklopljenog 1991. godine) te da je prema odredbama obiteljskog prava o bračnoj stečevini, ista suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela po sili zakona, bez obzira na to što je u zemljišnim knjigama kao jedini vlasnik upisan tužitelj. Naglašava da mu tijekom cijelog upravnog postupka nije omogućeno saslušanje, a njegovoj supruzi uopće nije dopušteno sudjelovanje u postupku niti u upravnom sporu, a čime su povrijeđena pravila postupka, Ustava Republike Hrvatske te prava na pošteno suđenje zajamčena člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.

2.2. Nadalje tvrdi da je predmetnu nekretninu kupio i ušao u posjed u dobroj vjeri, oslanjajući se na istinitost i potpunost zemljišnih knjiga te da je tuženik vodio inspekcijski postupak i donio rješenje o rušenju protiv prijašnjeg investitora (pok. LU) još 2019. godine, koje je postalo izvršno u rujnu 2019 . godine. Naglašava da je tuženik propustio zakonsku dužnost da taj postupak ili rješenje upiše kao zabilježbu u zemljišne knjige. Budući da nikakva zabilježba nije postojala u zemljišnoj knjizi, niti je na terenu postojala oznaka "zatvoreno gradilište" u trenutku kupnje, tužitelj i njegova supruga nisu imali nikakvu spoznaju o ranijem postupku rušenja , a pri čemu propusti države i njezinih tijela u vođenju i upisu evidencija ne smiju imati štetne posljedice po poštene kupce koji se pouzdaju u zemljišne knjige.

2.3. Neprihvatljivim ocjenjuje stav suda da tužitelj nije postupao u dobroj vjeri jer sam postupak ozakonjenja spada u izvanknjižno stanje koje ne isključuje dobru vjeru kupca, osobito zato što tuženik nije stavio nikakvu zabilježbu postupka rušenja u zemljišnu knjigu. Ukazuje na okolnost da je zgrada bila upisana u zemljišnim knjigama i katastru te da je Porezna uprava razrezala i naplatila porez na promet nekretnina za zgradu i zemljište, stoga smatra da je imao pravo vjerovati da je zgrada legalna te da će zahtjev za ozakonjenje biti pozitivno riješen.

2.4. Zaključno navodi da je tuženik propustio zakonski rok za podnošenje odgovora na tužbu te da nije zatražio povrat u prijašnje stanje, a čime je prema odredbi članka 112. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima izgubio pravo podnijeti odgovor na tužbu , te da su se time ostvarili zakonski uvjeti da sud riješi spor bez rasprave (članak 98. stavak 1. točka 6. Zakona o upravnim sporovima). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje te udovoljiti zahtjevima tužitelja na način kako su tijekom postupka zatraženi, uz obvezu plaćanja troškova postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja viši građevinski inspektor 31. siječnja 2025. proveo inspekcijski pregled kojom prilikom je utvrdio da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], smještenoj izvan građevinskog područja, izgrađena stambena građevina, vanjsko armiranobetonsko stepenište te betonski plato s armiranobetonskim potpornim zidom, kao i zaseban armiranobetonski potporni zid, sve bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, odnosno bez glavnog projekta izrađenog u skladu s odredbama prostornog plana. O detaljnim utvrđenjima građevinskog inspektora sastavljen je zapisnik od 31. siječnja 2025., koji zajedno sa skicom lica mjesta i fotografijama zatečenog stanja prileži spisu predmeta.

7. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava da je prijeporna gradnja izvedena bez građevinske dozvole, odnosno glavnog projekta, izvan građevinskog područja, već u bitnome smatra da se uklanjanje nije moglo naložiti jer je zgrada upisana u katastru i zemljišnim knjigama te da tuženik nije smio donijeti rješenje o uklanjanju dok ne pokrene postupak brisanja zgrade iz službenih evidencija. Nadalje, smatra da mu je povrijeđeno pravo na saslušanje, da je povrijeđeno pravo sudjelovanja njegove supruge kao izvanknjižne suvlasnice po osnovi bračne stečevine te da je postupao u dobroj vjeri oslanjajući se na stanje zemljišnih knjiga u kojima nije bilo zabilježbe ranijeg inspekcijskog postupka iz 2019. godine.

8. Ocjenjujući ove navode, ovaj Sud, prije svega, pojašnjava da upis građevine u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu sam po sebi ne sprječava donošenje i izvršenje rješenja o uklanjanju bespravno izgrađene građevine. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog Suda kao i dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi, građevinski inspektor ne može naložiti uklanjanje građevine koja je upisana u zemljišnoj knjizi, osim u slučaju kada je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba da je ta građevina upisana bez uporabne dozvole. U konkretnom slučaju, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ZK uložak [broj ZK uloška]), utvrđeno je da u posjedovnici pod točkom 2.1 postoji zabilježba zaprimljena pod brojem Z-1965/2019 kojom se izričito navodi da za predmetnu građevinu nije priložena uporabna dozvola. S obzirom na to da je navedena zabilježba upisana u zemljišnu knjigu, ispunjene su pravne pretpostavke za postupanje građevinske inspekcije te nema zapreke za izricanje mjere uklanjanja predmetnih objekata.

9. Osim toga, iz spisu predmeta priležećeg, Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, sklopljenog 30. studenog 2023., razvidno je da je tužitelj kao kupac u članku 1. izričito bio upoznat s činjenicom da je za predmetnu stambenu zgradu tek podnesen zahtjev za ozakonjenje sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te da isti postupak nije riješen niti je doneseno rješenje o izvedenom stanju. Kupnjom nekretnine za koju je stjecatelj izričito znao da je izgrađena nezakonito i da ne posjeduje odgovarajuće odobrenje za gradnju, tužitelj je svjesno preuzeo rizik bespravne gradnje te je u cijelosti otklonio mogućnost pozivanja na vlastitu dobru vjeru, odnosno na eventualnu zaštitu poštenog stjecatelja iz članka 8. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama.

10. Nadalje, nisu osnovani i žalbeni prigovori koji se odnose na prava supruge tužitelja te njezino nesudjelovanje u upravnom postupku i upravnom sporu. Naime, odredbom članka 106. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., i 67/23., dalje: ZDI) propisano je da se inspekcijske mjere naređuju investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom. Iz priležećeg zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je u vlastovnici (list B) kao jedini i isključivi vlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela upisan upravo tužitelj. Tuženik i upravni sudovi u ovim postupcima postupaju prema upisanom stanju vlasništva u javnim knjigama te nisu ovlašteni niti dužni utvrđivati eventualna izvanknjižna vlasnička prava bračnih drugova stečena po sili zakona na temelju obiteljskopravnih propisa o bračnoj stečevini. Činjenica da nekretnina eventualno predstavlja bračnu stečevinu supružnika ne može služiti kao pravno sredstvo za održavanje ili zaštitu nezakonito izgrađenog objekta, niti sprječava donošenje rješenja o uklanjanju prema upisanom vlasniku nekretnine.

11. U odnosu na procesni prigovor tužitelja usmjeren na okolnost da u upravnom postupku nije usmeno saslušan prije donošenja rješenja o uklanjanju, ovaj Sud ističe da je odredbom članka 106. stavka 4. ZDI-ja propisano kako građevinski inspektor, ako u provedbi nadzora utvrdi povredu propisa, rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke. S obzirom na to da su činjenice o bespravnoj gradnji na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potpuno i nedvojbeno utvrđene neposrednim inspekcijskim očevidom , a da je tužitelju preko opunomoćenika omogućeno pismeno očitovanje (koje pravo je i iskoristio), proizlazi da je, suprotno žalbenim navodima, tužitelj imao mogućnost za vrijeme upravnog postupka, a i spora, očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Stoga je jasno da u provedenom upravnom postupku nije došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

12. Glede prigovora tužitelja o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

13. Također, neosnovano tužitelj ističe da je zbog tuženikovog propuštanja roka za odgovor na tužbu sud bio dužan usvojiti tužbeni zahtjev bez održavanja rasprave na temelju članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a. Sukladno odredbama ZUS-a, propuštanje podnošenja odgovora na tužbu od strane tuženika ne stvara presumpciju priznanja tužbenog zahtjeva niti obvezuje sud na n jegovo usvajanje. Sud je u upravnom sporu dužan samostalno ocijeniti zakonitost osporenog upravnog akta na temelju činjenica i dokaza koji prileže spisu. Prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te na temelju spisu priležećih dokaza donio zakonitu odluku, a čime je tužitelju u potpunosti osigurano pravo na pošteno suđenje i procesna ravnopravnost.

14. Zaključno, činjenica da je Porezna uprava razrezala i naplatila porez na promet nekretnina za kupljenu zgradu i zemljište nema utjecaja na pravnu ocjenu zakonitosti građevine. Razrez poreza predstavlja ispunjenje javnopravne porezne obveze utemeljene na prometu i vrijednosti nekretnine te ne predstavlja akt o legalizaciji građevine niti može zamijeniti građevinsku dozvolu. Isto tako, smrt ranijeg investitora i posljedična obustava postupka protiv njega nemaju utjecaja na zakonitost novog postupka, jer se prema članku 113. stavku 1. ZDI-ja mjera uklanjanja bespravne građevine može narediti bilo investitoru bilo trenutačnom vlasniku građevine. Kako je tužitelj nesporni i upisani vlasnik predmetne nekretnine, naređenje uklanjanja upravo tužitelju kao vlasniku u cijelosti je zakonito i pravilno utemeljeno na materijalnom pravu.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu, 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić