REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Vesni
Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja J. T. (OIB: …5)
iz K. S., U. b. J. …, zastupanog po opunomoćeniku D. Č.,
odvjetniku u K. K., C. D. F. T. …, protiv tuženika
Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu
obveznih doprinosa, nakon neposredne i javne rasprave održane 8. travnja 2024. u
prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika,
18. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,
Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-
410-23/23-01/114, URBROJ: 513-04-23-3 od 16. listopada 2023. i predmet
vraća na ponovni postupak.
II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke,
nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura,
dok se u preostalom dijelu odbija njegov zahtjev za naknadom troškova za
iznos od 1.250,00 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 23. studenoga 2023. podnio ovom sudu tužbu,
kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-23/23-01/114,
URBROJ: 513-04-23-3 od 16. listopada 2023. i točke III izreke rješenja Porezne
uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela KLASA: UP/I-416-02/2019-006/330,
URBROJ: 513-07-17-2023-33 od 16. svibnja 2023. samo u dijelu kojim je odbijen
njegov zahtjev za zastaru prava na naplatu dospjelog duga zbog svih zakonskih
razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno
i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da osporava zakonitost navedenih
rješenja u dijelu, kojim je odbijena njegova žalba, koju je on izjavio protiv točke III.
izreke, a kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga
koji na 1. siječnja 2019. iznosi ukupno … kuna, i to 1. poreza i prireza na
dohodak po godišnjoj prijavi (šifra vrste prihoda …) u iznosu od … kuna, od
čega se na glavnicu odnosi … kuna i kamate iznos od … kuna, 2. poreza
na tvrtku (šifra vrste prihoda …) u iznosu od … kuna, od čega se na glavnicu
odnosi … kuna i kamate iznos od … kuna, 3. doprinosa u paušalnom iznosu
H. O. K. u iznosu od … kuna, od čega se na glavnicu odnosi iznos od …
kuna i kamate u iznosu od … kuna, 4. sudske pristojbe u iznosu glavnice od
… kuna i 5. doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće H. O. K. u iznosu glavnice od
… kuna. Istaknuo je da je ovaj sud, pravomoćnom poništavajućom presudom
ovoga suda broj UsI-… od 30. prosinca 2022. i kojom su poništene ranije
odluke poreznih tijela u konkretnoj upravnoj stvari, ocijenio …Kako se dug po osnovi
kamata ne može naplatiti prodajom nekretnine na kojoj je uknjiženo založno pravo u
konkretnom slučaju porezno tijelo bi u odnosu za dio duga za koji je odbijen zahtjev za
utvrđivanje zastare, trebalo za svaku od vrsta porezne obveze, izvršiti provjeru te
obzirom na utvrđeni početak tijeka zastare po pojedinim vrstama obveze, utvrditi da li
je protekao zastarni rok sukladno naprijed navedenom za nastup zastare prava
poreznog tijela na naplatu duga, te nakon toga dug po osnovi kamata
otpisati…Istaknuo je i da porezna tijela nisu u ponovnom postupku ocijenila početak
trajanja i nastupanje zastare prava na naplatu za svaku pojedinu obvezu, na što je,
tvrdi, ukazao upravni sud u navedenoj presudi. Smatra i da za nastupanje zastare nije
bitno kada je donijeto prvostupanjsko rješenje i kada je on podnio zahtjev, već da je
bitan trenutak donošenja drugostupanjske odluke (16. listopada 2023.) i da je u tom
relevantnom trenutku protekao jedinstveni zastarni rok od šest godina. Smatra i da
pozivanje na rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-… od …. S.
…. kojim je osigurana novčana tražbina u iznosu od … kuna, a rješenjem
zemljišnoknjižnog odjela toga suda broj Z-… od …. s. …., za
navedeni iznos, uknjiženo založno pravo na nekretninama žalitelja u … dijela
označenim kao čest.zem…., čest.zem…., čest.zem…., čest.zem…. (ZK tijelo
…), čest.zem…. (ZK tijelo …), ZU …, k.o. K. S., u … dijela
nekretnine označene kao čest.zem…., ZU…, K. O. K. S. nije bitno za
utvrđenje nastupa zastare za sva potraživanja koja je zastara počela teći najkasnije s
danom …. S. …. osobito i zbog toga što je zastara nastupila prije nego je
založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi. Stoga je zatražio poništiti navedena porezna
rješenja u osporenom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak.
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni
zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime
je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on, u biti, izjavio protiv točke III. izreke rješenja
Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela KLASA: UP/I-416-02/2019-
006/330, URBROJ: 513-07-17-2023-33 od 16. svibnja 2023. Tim je rješenjem, u
usporenom dijelu pod točkom III. izreke, odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje
nastupa zastare prava na naplatu zastare prava na naplatu duga koji na 1. siječnja
2019. iznosi ukupno … kuna, i to 1. poreza i prireza na dohodak po godišnjoj
prijavi (šifra vrste prihoda …) u iznosu od … kuna, od čega se na glavnicu
odnosi … kuna i kamate iznos od … kuna, 2. poreza na tvrtku (šifra vrste
prihoda …) u iznosu od … kuna, od čega se na glavnicu odnosi …
kuna i kamate iznos od … kuna, 3. doprinosa u paušalnom iznosu H. O. K. u
iznosu od … kuna, od čega se na glavnicu odnosi iznos od … kuna i
kamate u iznosu od … kuna, 4. sudske pristojbe u iznosu glavnice od …
kuna i 5. doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće H. O. K. u iznosu glavnice od …kuna.
3. U dokaznom postupku čitani su: žalba i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-416-02/2019-006/330.
3.1. Stranke nisu imale ikakvih daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela, koje su
donijete u postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja za utvrđenjem zastare prava na
naplatu doprinosa, kojeg je on 25. rujna 2019. podnio poreznom tijelu.
7. Nije sporno da je na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj:
Ovr-… od 12. srpnja 2018. kojim je osigurana novčana tražbina u iznosu od
… kuna i rješenja zemljišnoknjižnog odjela toga suda broj Z-… od
5. studenoga 2019., za navedeni iznos, uknjiženo založno pravo na nekretninama
žalitelja u … dijela označenim kao čest.zem…., čest.zem…., čest.zem….,
čest.zem…. (ZK tijelo …), čest.zem…. (ZK tijelo …), ZU …, K. O. K. S., u
… dijela nekretnine označene kao čest.zem…., ZU…, K. O. K. S.
u vlasništvu tužitelja.
7.1. Nije sporno ni da je za obvezu poreza i prireza na dohodak po godišnjoj
prijavi zastara počela teći 1. siječnja 2013., za obvezu poreza na tvrtku od 1. siječnja
2013., za obvezu doprinosa u paušalnom iznosu H. O. K. od 1. siječnja 2013., za
obvezu sudskih pristojbi od 1. siječnja 2015., a za obveze doprinosa od dohotka, dobiti
ili plaće H. O. K. od 1. siječnja 2013. Riječ je o obvezama za koje je porezno tijelo
utvrdilo da nije nastupila zastara.
7.2. Nije sporno ni da su osporene odluke donijete u ponovnom postupku, a u
izvršenju pravomoćne poništavajuće presude ovoga suda poslovni broj UsI-…
od 30. prosinca 2022.
8. No, pokazalo se spornim je li nastupila zastara prava na naplatu navedenih
obveza te primjenom kojeg materijalnog propisa valja ocijeniti je li ona nastupila.
9. Ponajprije, valja navesti da su javnopravna tijela u poreznom postupku dužna
paziti na zastaru po službenoj dužnosti. To pravno shvaćanje izraženo je na sjednici
Financijskog, radnog i imovinskopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike
Hrvatske, koja je održana 3. i 7. studenog 2014. (zaključak poslovni broj 6 Su-
507/2014-2 od 7. studenog 2014. – dostupno na www.upravnisudrh.hr). To znači da
su ona dužna voditi računa i o nastupu apsolutne ili relativne zastare u trenutku
poduzimanja bilo koje službene radnje, pa i u trenutku odlučivanja o žalbi protiv
poreznog rješenja.
10. Javnopravna tijela su u poreznom postupku dužna paziti na zastaru po
službenoj dužnosti. To pravno shvaćanje izraženo je na sjednici Financijskog, radnog
i imovinskopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koja je
održana 3. i 7. studenog 2014. (zaključak poslovni broj 6 Su-507/2014-2 od 7.
studenog 2014. – dostupno na www.upravnisudrh.hr). To znači da su ona dužna voditi
računa i o nastupu (apsolutne ili relativne) zastare u trenutku poduzimanja bilo koje
službene radnje, pa i u trenutku odlučivanja o žalbi protiv poreznog rješenja.
11. U skladu s prijelaznim odredbama članka 197. stavaka 1. i 2. Općeg
poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ), postupci
pokrenuti do stupanja na snagu tog zakona prema odredbama Općeg poreznog
zakona (Narodne novine, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.,
u daljnjem tekstu: OPZ) dovršit će se prema odredbama toga zakona, kao i postupci
za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama
OPZ-a u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara. Jedino će se
postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama
OPZ-a dovršiti prema odredbama OPZ/16-a.
12. Tumačenjem sadržaja odredbe članka 197. stavka 2. OPZ-a sud smatra da
u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, ali i u postupcima
utvrđivanja i naplate porezne obveze koji su pokrenuti prema OPZ/08-u relativna
zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu OPZ.
Naime, nakon toga trenutka relativna zastara ne teče, pa nije moguće ni utvrditi njezino
nastupanje nakon 1. siječnja 2017. To znači da će se postupci za utvrđivanje porezne
obveze započeti prema OPZ/08-u, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila
relativna zastara, dovršiti prema OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja
2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 1.
OPZ-a, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ-u. Može se i zaključiti da će se
novi zakon, odnosno OPZ primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nije
nastupila apsolutna zastara prema OPZ/08-u. Pritom, sud smatra da okolnost je li
porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije, odnosno je li
istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti radi
utvrđivanja porezne obveze ili nije ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, a
niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice glede prijelaznoga režima u
pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, bez
obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.
13. Valja zaključiti da, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka
2. OPZ-a, vezano za primjenu materijalnog prava pri ocjeni nastupa zastare
utvrđivanja i naplate poreza ključno je utvrditi je li u trenutku stupanja na snagu OPZ-
a, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po
pravilima OPZ/08-a.
14. Izložena pravna shvaćanja zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u
odlukama poslovni broj U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021. i poslovni broj U-zpz-
73/2021-7 od 12. siječnja 2022. (dostupna na: http://www.vsrh.hr).
15. Vezano za upisano založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbina s
osnova poreza i drugih javnih davanja, sud smatra da to ne utječe na ocjenu nastupa
porezne zastare na naplatu, već je riječ o instrumentu osiguranja koji omogućava
naplatu i zastarjele (tako osigurane) tražbine u dijelu glavnice (ali ne i kamata) samo
iz založene stvari. Naime, ocjena utvrđenja zastare je jedno pravno pitanje, a pitanje
otpisa zastarjelog duga je samostalno i odvojeno drugo pravno pitanje. Riječ je, u biti,
o različitim pravnim institutima koji se stubokom razlikuju po svojim pravnim
pretpostavkama i učincima.
16. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta vezano za primjenu
materijalnog propisa glede nastupa zastare prava na utvrđenje i naplatu poreznih
obveza, a vračajući se na konkretan predmet, ističe se sljedeće.
17. S obzirom na sadržaj obrazloženja valja zaključiti da su porezna tijela
ocijenila neosnovanim tužiteljev zahtjev za utvrđenjem zastare samo stoga što je
nesporno pravomoćnim rješenjem upisano založno pravo radi osiguranja novčane
tražbine. Pritom je razvidno da ona nisu (nedvojbeno) utvrdila za osiguranje kojih
tražbina je upisano založno pravo na nekretnini ovršenika, tužitelja te da ona nisu
utvrdila je li nastupila (relativna) zastara prava na naplatu doprinosa do trenutka upisa
založnog prava u zemljišnoj knjizi.
18. Sud mora primijetiti i da se način na koji je tuženik u navedenom dijelu
protumačio i primijenio relevantne norme može smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući
da za svoje tumačenje i ocjene vezano za primjenu propisa i ne nastupanje zastare
prava na naplatu nije dao razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali logično i
racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu. Osporeno rješenje je i
nerazumljivo osobito stoga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima
rješavanja porezne stvari navodi o sadržaju isprava koje prileže spisu predmeta
poreznog tijela. Postupanje poreznih tijela je, osim arbitrarnošću, opterećeno i
pretjeranim pravnim formalizmom. Iz obrazloženja odluke tuženika u osporenom dijelu
razvidno je i da porezna tijela nisu ni ocijenila (ne)osnovanost navoda žalitelja,
poreznog obveznika. Naime, pravilno i potpuno obrazloženje po prirodi stvari
neophodna je pretpostavka ostvarenja ustavnog prava stranke na žalbu, ali i prava na
sudsku zaštitu odnosno ocjenu zakonitosti upravnog akta u upravnom sporu. U
izloženom su povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. OPZ/16-a te članka 98. stavka
5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“,
broj: 47/09. i 110/21.).
19. Osim toga, citirana odredbe članka 109. stavka 10. OPZ-a daje mogućnost
namirenja iz opterećene stvari propisana samo u odnosu na glavnicu, dok se zastarjela
tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz stvari na kojoj je osnovana hipoteka
radi osiguranja naplate novčane tražbine.
20. Uzimajući u obzir i istaknuto pravno stajalište Vrhovnog suda Republike
Hrvatske da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje
zastare ili nije, odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku koji je pokrenut po
službenoj dužnosti radi utvrđivanja porezne obveze ili nije ne može biti razlog za
nejednako oporezivanje, a niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice
glede prijelaznoga režima u pogledu zastare osobito u situaciji kada je porezno tijelo i
po službenoj dužnosti, bez obzira o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na
nastupanje zastare sud ocjenjuje da trenutak pokretanja postupka i podnošenja
zahtjeva za zastaru nije bitno za ocjenu (ne)nastupanja zastare.
21. Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, na temelju odredbe članka
58. stavka 1., u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem
tekstu: ZUS), odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, poništiti rješenje tuženika i
predmet po drugi put vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I.
izreke.
21.1. U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene
nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom
primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe, pritom se
pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom 2.
ZUS-a.
22. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki II. izreke,
utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.; stupila na snagu 25.
studenoga 2023.) te primjenjivim pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud
Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019.
(„Narodne novine“, broj: 49/19).
22.1. S obzirom na to da se, pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu
troškova, vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a uzimajući u
obzir uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan
po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na ročištu na kojem
je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, što pomnoženo
s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od
25% (500,00 eura) iznosi ukupno priznato 2.500,00 eura, a što je u obvezi platiti
tuženik koji nije uspio u sporu i koji ga je svojim nezakonitim postupanjem uzrokovao.
Za preostali popisani trošak u iznosu od 1.250,00 eura odbijen je njegov zahtjev za
naknadu troška. Naime, nije mu priznat kao opravdan trošak sastavljanja podnesaka
od 26. siječnja 2024., budući da je njime, u biti, ponovio ranije u tubi iznesene
činjenične navode i dostavio sudu upravno-sudsku praksu koja je uredujućem sucu i
poznata i dostupna.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 18. travnja 2024.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina
pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za
sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i
članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja D.Č., odvjetniku u K. K., C.
D. F. T. …,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis predmeta poreznog tijela
KLASA: UP/I-416-02/2019-06/330 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- u spis.
