-1-                                    Broj:Ppž-1758/2024

        U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                          P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z.G., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 123/23.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 5. veljače 2024., broj:2 Pp-342/2024, u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

p r e s u d i o    j e

I                Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi za djela u točkama I. i II. izreke te presude, na način da se okr. Z.G. za svako pojedino djelo u točkama I. i II., iz članka 199. stavka 2. i 8. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 289. stavka 4. cit. Zakona utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) dana, pa se na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja 30. siječnja 2024. u 17,53 sati do 31. siječnja 2024. do 10,13 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 18 (osamnaest) dana zatvora.

II      U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

                                                       Obrazloženje

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku okr. Z.G. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8. u svezi članka 293. stavka 1., članka 289. stavka 4. i članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu za djela tu točkama I. i II. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 10 dana za svako djelo, te izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana u koju je uračunato vrijeme uhićenja 30. siječnja 2024. u 17,53 sati do 31. siječnja 2024. do 10,13 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, i  na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da je preostali dio  izrečene kazne zatvora u trajanju od 18 dana neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini neke od prekršaja za koje se može izreći kazna zatvora, a za djelo u točki III. izrečena je novčana kazna u iznosu od 130,00 eura. 

1.1.     Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

1.2.                 Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Postaje prometne policije broj 1044824557 od 30. siječnja 2024., i to osobni automobil reg. oznake MA 664-DD, broja šasije VF3WCKFVC33628375, ključ od navedenog automobila i prometna dozvola serijskog broja 16655163, po pravomoćnosti presude, imaju vratiti okrivljeniku.

1.3.     Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 27,00 eura.

1.4.     Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci točke XII., počinio prekršaj iz članka 43. svaka 2. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. 

2.              Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, kako to iz njezinog sadržaja proizlazi, zbog primijenjene uvjetne osude i zbog odluke o vraćanju vozila.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.              Žalba tužitelja je djelomično osnovana. 

4.               Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.              Osnovano ističe žalitelj da prvostupanjski sud kod odmjeravanja vrste prekršajno pravne sankcije za djela u točkama I. i II. izreke pobijane presude nije pravilno cijeno sve okolnosti od utjecaja na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona, pa tako nije pravilno cijenio ranije ponašanje okrivljenika, a očito je u prevelikoj mjeri vrednovao ponašanje nakon počinjenja djela (u vidu priznanja djela i korektnog držanja pred sudom). Naime, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao otegotnu okolnost raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika, tu okolnost nije u dovoljnoj mjeri vrednovao, kako to pravilno ističe i žalitelj. Iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik u kratkom razdoblju dva puta pravomoćno kažnjavan za teške prometne prekršaje, pa pri takvom utvrđenju u pogledu ranijeg ponašanja okrivljenika u prometu i prethodno već izricane blaže vrste kazne očito nije ostvarena svrha kažnjavanja, budući da se nije djelovalo na počinitelja da se kloni činjenja teških prometnih prekršaja već i dalje pokazuje ustrajnost i drskost u protupravnom postupanju u prometu i bezobzirnost prema drugim sudionicima u prometu. Pogrešno prvostupanjski sud obrazlaže da je izrekao strožu vrstu kazne, budući da je primijenjena uvjetna osuda mjera upozorenja i najblaže zakonom propisana sankcija koja se može primijeniti za počinjene prekršaje. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je u pravu žalitelj kada ističe da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne odnosno alternativno propisanu kaznu zatvora, imajući na umu ranije kažnjavanje i gradaciju kazni. Stoga je prihvaćanjem žalbe tužitelja, a imajući na umu posebnim zakonom propisanu kazne za predmetne prekršaje, težinu djela, opasnost za druge sudionike u prometu i sve prethodno rečene okolnosti od utjecaja na kaznu, ovaj sud okrivljeniku za svako pojedino djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 10 dana, kako je to i označeno u točki I izreke ove presude, s time da se u trajanje kazne uračunava vrijeme uhićenja u trajanju od 2 dana. Ovaj sud je mišljenja da je izrečena kazna zatvora u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i da će utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

6.              Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za trajno oduzimanje osobnog automobila kojim su počinjeni prekršaji, a privremeno je oduzet od počinitelja. Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, ovaj sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje osobnog automobila u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem strože vrste sankcije primjerenog trajanja, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za predmetno postupanje, jer se na temelju dosadašnjeg sankcioniranja ne može zaključivati da su bile poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od daljnjih činjenja prekršaja. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

7.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona,  odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                 U Zagrebu 18. travnja 2024.

           Zapisničarka:                                                                                  Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                             Renata Popović, v. r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.