Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak
Ovr-355/2023-15
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Jasni Dumbović, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja VIDAR j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB 24822382802, Sisak, Lađarska ulica 28D, protiv ovršenika RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac odvjetnik iz Požege, radi proglašenja prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i odgode ovrhe, 10. rujna 2026.
z a k lj u č i o j e
I. Upućuje se ovršenik LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona, te da u istom roku dostavi dokaz o pokretanju parnice.
II. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja.
Obrazloženje
1. Ovršenik LĐ podnio je žalbu po članku 210. u vezi s člankom 50. i 53. Ovršnog zakona. Navodi da je dana 23. lipnja 2023. zaprimio obavijest Financijske agencije, Podružnica Sisak, (u nastavku: FINA) kojom se obavještava kako je zaprimljena osnova za plaćanje iz članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020) te da je u skladu s člankom 209. stavak 1. Ovršnog zakona zatražena naplata novčane tražbine koja je evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Ovršenik izjavljuje žalbu protiv rješenja o ovrsi, odnosno žalbu nakon proteka roka iz žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, u nastavku: OZ). Dana 14. lipnja 2023. društvo Vidar j.d.o.o. (u nastavku: ovrhovoditelj) je dostavilo na FINA-u bjanko zadužnicu broj OV-10306/10 na kojoj je ovjeren potpis kod javnog bilježnika Ivana Markovića dana 29. prosinca 2010. Zadužnica je puštena na iznos od 53.181,48 eura/400.695,86 kn, te je na temelju tako puštene zadužnica FINA zaplijenila novčana sredstva ovršenika. Ovrhovoditelj nema nikakvo potraživanje prema ovršeniku, a način na koji je došao u posjed bjanko zadužnice iz 2010. pravno nije ispravan. Neovisno o tomu, s obzirom da je iz zahtjeva za izravnu naplatu razvidno kako se radi o bjanko zadužnici izdanoj 2010. na kojoj je ovjeren samo potpis ovršenika, i u kojoj ovrhovoditelj nije naznačen kao vjerovnik, i da postoji tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku, ista je u cijelosti zastarjela. U pogledu žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, ovršenik ističe kako je zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011., a što je vidljivo iz samog zahtjeva za izravnu naplatu. Iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su -IV- 4/18-17 od 19. studenog 2018., a koje je obvezujuće za sve sudove, proizlazi: „Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članak 233. ZOO/05).“ slijedom čega je ispunjen žalbeni razlog propisan člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a jer je nastupila zastara, a koji prigovor zastare ovršenik ovim putem izjavljuje. Ovršenik i ovrhovoditelj nisu nikada bili u pravnom odnosu temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao isticati bilo kakvu tražbinu prema ovršeniku, već upravo suprotno povezane osobe (rodbinski i prijateljski) ovrhovoditelja se nalaze u najmu nekretnine koja je u vlasništvu ovršenika, i stoga ovršenik ima potraživanje prema ovrhovoditelja, koje u ovom trenutku nije mjerodavno. Pravni posao temeljem kojeg je ovršenik izdao zadužnicu je Ugovor o dugoročnom kreditu broj 3246/07 od 2. srpnja 2007. gdje je kao primatelj kredita naznačeno društvo SAVIA SISAK d.o.o. sklopljen s pravnim prednikom J&T banke d.d., Varaždin, u kojemu ni na koji način nije kao jamac ili jamac platac bio određen ovrhovoditelj. Uvidom u sve isprave dostavljene uz prijedlog ovrhovoditelja za određivanjem privremene mjere na Općinskom sudu u Sisku, ovršenik je došao do saznanja kako je Ovrhovoditelj mimo znanja ovršenika sklopio s J&T banka d.d., Varaždin, ugovor o pristupanju dugu i na temelju tog ugovora izvršio plaćanja nedospjelog kredita. Neovisno o tomu, nezakonitim postupanjem navedene banke, ovrhovoditelj je došao u posjed zadužnica koje su u cijelosti zastarjele i pokrenuo postupak izravne naplate, zbog čega ovršenik koristi pravna sredstva propisana člankom 210. OZ-a. Naime, sukladno sadržaju određenom Zakonom o obveznim odnosima, ugovorom o pristupanju dugu treći stupa u obvezu prema vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku. Samim time, bilo koji način na koji je ovrhovoditelj došao do zadužnica, a bez znanja ovršenika, ne može biti osnova za to da banka preda ovrhovoditelju bjanko zadužnice jer ovrhovoditelj nije jamac po izvornom ugovoru o kreditu koji je ovršenik sklopio sa pravnim prednikom J&T banke d.d., Varaždin. Temeljem gore navedenog ugovora o pristupanju dugu, J&T banka d.d., Varaždin, izdala je ovršeniku potvrdu o tomu da je dug po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3246/07 od 2. srpnja 2007. u cijelosti otplaćen. Slijedom navedenog, iako je zadužnica apstraktni pravni posao, ona nije poklon nego je strogo vezana uz ugovor za koji je kao sredstvo osiguranja dana, pa je samim time i tražbina koja je osigurana zadužnicom u cijelosti prestala. U dopisu J&T banka d.d. obavještava ovršenika kako je dug po kreditu (sada br. 7020008965) u cijelosti zatvoren dana 31. ožujka 2023. Nakon dostavljene obavijesti o zatvorenom dugu, ovršenik je zatražio od J&T banke d.d. vraćanje zadužnice, no banka je nezakonito zadužnice predala ovrhovoditelju. Slijedom navedenog, ne postoji tražbina na temelju koje ovrhovoditelj provodi izravnu naplatu. U pogledu žalbenog razloga izjavljenog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, ovršenik ističe kako ni u kakvom pravnom odnosu ne stoji s ovrhovoditelj, a temeljem kojeg bi on mogao na temelju zadužnice iskazati potraživanje. Jedina pravna konekcija temeljem koje je banka nezakonito predala sredstva osiguranja (zadužnice) ovrhovoditelju je ugovor o pristupanju duga sklopljen ovrhovoditelja i J&T banke d.d., Varaždin, a što nikako nije osnova potraživanja prema ovršeniku jer ovdje ne dolazi do zakonske subrogacije s obzirom da ovršenik na nikakvo pristupanje nije pristao, niti za to postoji bilo kakav pravni interes ovršenika. Slijedom navedenog, ostvaren je i žalbeni razlog propisan člankom 50. stavak 1. točka 7 OZ-a jer ovrhovoditelj na temelju zadužnice nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika. Budući da ovrhovoditelj nije vjerovnik ovršenika, da ne postoji tražbina koja je osigurana zadužnicom i da je nastupila zastara, ovršenik moli naslovljeni sud za žurno postupanje. S obzirom da ovršenik ove prigovore nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, ovršenik predlaže da naslovljeni sud, mjesno nadležan prema članku 171. stavak 1. OZ-a, u smislu članka 52. stavak 4. OZ-a prihvati žalbu ovršenika, ukine provedene radnje i obustavi ovrhu, a podredno u smislu članka 52. stavak 1. -3. OZ-a bez odgode donese zaključak kojim će se ovršenika uputiti da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
2. Navedeni prijedlog dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju.
3. Ovrhovoditelj u očitovanju predlaže odbacivanje navedenih žalbi i prijedloga za odgodu ovrhe iz razloga što su, prema izjavi ovršenika (na prvoj stranici zadnji red žalbe) podneseni nakon proteka roka. U cijelosti osporavaju i pobijaju sve iznesene žalbene navode i predlažu da sud postupi u skladu s člankom 52. stavak 3. OZ (odbacivanje žalbe i upućivanje u parnicu ) jer nijedna tvrdnja i iznesena činjenica ovršnika nije točna, dokazana javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su navedene tvrdnje i činjenice opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskom podmnijavanju. Ovrhovoditelj je dostavio Financijskoj agenciji biaco zadužnicu OV-10306/10 na kojoj je ovjereni potpis LĐ, kao jamca platca, za naplatu duga, a temeljem zakonske subrogacije i potvrde J&T banke d.d. Varaždin o namirenju i prijenosu duga i sporednih prava. LĐ je pristupio tom dugu kao solidarni jamac platac Aneksom 1. Ugovora o kreditu od 27. prosinca 2010. i o tome izdao baci bianco zadužnicu OV-10306/10 potvrđenu od JB Ivana Markovića iz [adresa] dana 29. prosinca 2010. Ovrhovoditelj je dana 16. veljače 2023. sa J&T bankom d.d. zaključio Ugovor o pristupu dugu u skladu sa člankom 101. ZOO, a za koji se ne traži pristanak dužnika (ovršenika-jamca platca). Nadalje, ovrhovoditelj je temeljem članka 90. i 91. ZOO subrogacija) uz dokazani pravni interes (pristup dugu i dr.) prema J&T banci d.d. Varaždin ispunio obvezu duga Savia Sisak d.o.o. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, a za što ZOO ne traži suglasnost dužnika (ovršenika – jamca platca), te je na taj način stekao vjerovniku (banka) preostalu tražbinu protiv dužnika (Savia Sisak d.o.o.) iz navedenog kredita u visini plaćenoj iznosa od 55.335,27 eura sa svim sporednim pravima (kamate, sredstva osiguranja, jamac platac i dr.). Osnovno pravilo je da stjecatelj (Vidar j.d.o.o.) prema dužniku (Savia Sisak d.o.o. i jamac platac HĐ) stječe ista prava na koja je prema dužniku imao vjerovnik (banka), te je temeljem toga Vidar j.d.o.o. obavijestio Savia Sisak d.o.o. i jamca platca LĐ o izvršenoj subrogaciji i stjecanju duga, te obvezi da nadalje dug otplaćuju Vidar j.d.o.o. Istovremeno je Vidar j.d.o.o. svoja potraživanja upisao i u zemljišnu knjigu. Nakon obavijest o subrogaciji Vidar j.d.o.o. je poštujući ugovore o dugoročnom kreditu, a po proteku dva uzastopna mjeseca neplaćanja kredita, otkazao ugovor o kreditu s posljedicom istovremenog dospijeća cijelog iznosa duga sa svim pripadajućim kamatama i troškovima i isti dospjeli poslao na prisilnu naplatu putem FINA [adresa] uz odgovarajuću dokumentaciju. Dakle, ovrhovoditelj je na zakonit način stekao potraživanje prema ovršeniku i isto tako na zakonit način pokrenuo postupak prisilne naplate, tako da prigovor ovršenika da se radi o zadužnici na kojoj je "samo ovjeren potpis ovršenika" i u kojoj nije naznačen ovrhovoditelj kao vjerovnik jednostavno nije pravno ispravan kada se te činjenice podvedu pod propise i o bianco zadužnici, a sve sa odredbama ZOO o prijenosu (cesiji) i stjecanju potraživanja i sporednih prava, te prisilnoj naplati novčane tražbine. Naime, iz citiranog izvoda iz zapisnika VSRH od 19. studenog 2018." koji kaže da se na tražbinu iz zadužnice s ovjerenim potpisom primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina" doslovce proizlazi da se to odnosi na tražbinu (u ovom slučaju kredit), a ne na zadužnicu kao instrument osiguranja. A ovaj kredit kao tražbina i glavno potraživanje osigurano zadužnicom kao instrumentom osiguranja plaćanja ne da nije zastario, već još uvijek traje (do 10. mjeseca 2024.) tako da zastarni rok za tražbinu nije ni počeo teći. Ili za prosudbu tražbine nije bitan datum ovjere zadužnice, već datum (članak 214. ZOO) kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. A kada zastari tražbina tada zastarijeva i zadužnica, a ne obratno. Žalba o nepostojanju tražbine je činjenično neistinita iz razloga navedenih ovog očitovanja te i zbog slijedećeg:
-ugovor o najmu nema više svoju svrhu jer je ovrhovoditelj i dr. pokrenuli prijedlog za osiguranje (ovosudni spis broj Ovr-184/2023 ) od 4. travnja 2023. i tužbu na utvrđenje i prijeboj i plaćanja potraživanja od 17. srpnja 2023. (sa još uvijek nedodijeljenim brojem zbog štrajka) protiv Savia Sisak d.o.o. [adresa] i dr. radi zaključenja kupoprodajnog ugovora za tzv. "Jelovicu", a koji je u potpunosti ispunjen (plaćeni), ili zbog sveukupnog potraživanja od 505.000,00 eura,
-za zakonsku subrogaciju potraživanja – duga ZOO traži pravni interes, a što je ovrhovoditelj dokazao ugovorom o pristupu dugu, a za ugovor o pristupu dugu i čin subrogacije ZOO ne traži suglasnost ili znanje dužnika – jamca platca, tako da u svemu tome nema ničeg nezakonitog.
Konstatacija žalbe da ovrhovoditelj nije ovršenikov vjerovnik nije činjenično točna iz razloga očitovanja i slijedećeg:
-pravni odnos postoji u činjenici da je ovrhovoditelj prema J&T banci, uz dokazivanje pravnog interesa putem ugovora o pristupu dugu (a za koji se ne traži pristanak dužnika) izvršio zakonsku subrogaciju odnosno ispunjenje obveze dužnika (Savia Sisak d.o.o.) prema vjerovniku (banka), dakle, stvarno novcem platio 55.335,27 eura i time stekao glavno potraživanje sa svim sporednim pravima prema dužniku (Savia Sisak d.o.o.) i jamcu platcu (LĐ),
-J&T banka je zakonito zaključila ugovor o pristupu dugu sa Vidar j.d .o.o. i izvršila subrogaciju duga i prenijela na ispunitelja (Vidar j.d.o.o.) glavno potraživanje u visini plaćene subrogacije (55.335,27 eura) sa svim sporednim pravima (kamate, troškovi, hipoteke, zadužnice),
-pristanak dužnika i jamca (ovršenik Savia Sisak d.o.o. i jamac platac LĐ) se ne traži ni za ugovor o pristupu dugu ni za subrogaciju, a posebno se ne traži interes dužnika (ovršenik Savia Sisak d.o.o.) niti jamca platca (LĐ),
Ovrhovoditelj je ovlašten temeljem zakonito stečene zadužnice tražiti ovrhu protiv dužnika – ovršenika i jamca platca za naplatu zakonito stečenog potraživanja.
4. Odredba članka 210. OZ-a propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog zakona, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim (stavak 1.). Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (stavak 2.).
5. Odredbom članka 52. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) propisuje ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točaka 9. - 11. tog zakona, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud će donijeti zaključak da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3). Okolnost da je protivnik osiguranja upućen u parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprečava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja (stavak 6.).
6. U ovom slučaju smatra se da je ovršenik izjavio žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio osnovanost tih razloga.
5. Slijedom navedenog, sud je ovršenika uputio u parnicu zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. 9. i 11. OZ-a, te je odlučeno kao u izreci ovog zaključka, na temelju odredbe članka 52. stavak 3. i stavak 6. OZ-a.
U Sisku 10. rujna 2026.
Sutkinja
Jasna Dumbović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba.
Dostavna naredba:
1. Ovrhovoditelj VIDAR j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, Sisak, Lađarska ulica 28D
2. Pun. ovršenika Željko Damjanac odvjetnik iz Požege
